U nedjelju, 12. kolovoza, Lužani, domicilni i raseljeni, luški zetovi i prijatelji okupili su se na Zidinama, livadi ispod sela Luga.
Povod okupljanja je već tradicionalna „luška fešta“. Iako mnoga sela imaju svoju ljetnu feštu Lužani drže da je njihova posebna. Posebna, zbog biranje luškoga kneza. Biranje kneza seže u daljnju prošlost i veže se za podrijetlo duvanjskih Stanića. Naime, prema podacima kojima raspolažu, podrijetlo duvanjskih Stanića je s teritorija nekadašnje Poljičke republike. Kod Poljičana je postojao ustroj gdje je Poljičku republiku sačinjavalo 12 katuna, a u jednom dijelu uprave, svaki katun je birao svoga maloga kneza, a tih 12 katunskih knezova (katunara) ili malih knezova je na općem godišnjem zboru biralo velikog kneza. Lužani su to malo prilagodili svojoj veličini i svome stanju, pa su odredili da kneza bira 5 malih knezova, četiri iz različitih loza Stanića (Brkići, Antići, Mijići i Šoljci), te peti koji predstavlja sva ostala prezimena na Lugu (Bagariće, Križance, Protuđere, Tadiće i Kovče).
Prošlogodišnji knez, Mario Stanić s nestrpljenjem je čekao izbor novoga kneza kako bi mu predao ovlasti i svečanu odoru. Nakon kratkog vijećanja izabrani su mali knezovi: Petar Stanić – Cajin, Marko Stanić – Ikin, Ivica Stanić – Markičin, Tomislav Stanić – Jozin i Ivan Bagarić- Bilan. Nije dugo trebalo i Lužani su izabrali novoga kneza: Ivana Bagarića – Bilana. Veliko je to oduševljenje bilo, posebno što je loza Bagarića najbrojnija među “ostalima”. Kako je uobičajeno, knez je održao govor, koji u pravilu traje 27 minuta u kojem ocjeni dosadašnje rezultate rada, te istakne prioritete za “svoju godinu vladanja”. Iako prekidan pljeskom, odobravanjem, ali i zbunjivan šaptačima koji su ga “nakrivo” navodili, knez je govor završio porukom da je vidljivo da je “luška fešta” uhvatila jako korijenje, da je više nitko ne može zatrti, te je pozvao i one koji nisu bili na fešti, iz raznoraznih razloga (od neriješenih i zapetaljanih međuljudskih odnosa do izbjegavanja sudjelovanja u finanaciranju fešte), da prekinu bojkot, da rezerviraju jedan ljetni dan za susret sa svojim susjedima i prijateljima, te poentirao završnom rečenicom: “Tko god ne može, ja ću za njega”.
Uz salve smijeha i pljesak svi su razumijeli što je ovim želio poručiti. Ponos i zadovoljstvo zbog nove titule svoga muža pokazala je i kneginja Vlatka koja je odjenula dio kneževske odore i na otvorenoj sceni zaplesala s novopoečnim knezom. To je toliko oduševilo jednog od mladih knezova, Brka, da je uzviknuo: “Dogodine kneginju za kralja”. Što ti je riječ!? Izrečena u euforičnom raspoloženju ili sukladno trenutnoj atmosferi, ako Lužani po njoj postupe, svoju će kneževinu podići na razinu kraljevine. Živi bili pa vidjeli.
Nakon govora uslijedilo je i darivanje kneza. Kako je već uobičajeno kneza se dariva u stap, a on mećajom mete darove kako bi sve moglo stati. Ne treba niti napominjati da su Lužani bili vrlo galantni pri darivanju, pa je prikupljeno dovoljno novca da se plate svi troškovi fešte, a ostatak će biti usmjeren za izgradnju muzeja i spomen parka kod groblja spaljenih.
Tradiconalne i sportske discipline također su izazvale veliki interes nazočnih: U bacanju kamena s ramena, kao i prošle godine, pobijedio je Crni (Ivan Stanić Kevin), koji je potvrdio da mlade snage dolaze i suvereno dominiraju. Kod žena, kamen je najdalje bacila Marija Tadić. Lanjski mladoženja, a novopečeni otac Pega bio je neprikosnoven u potezanju klipa, a u ženskoj konkurenciji ponovo je pobijedila Marija Tadić. U potezanju čelične šake uvjerljiv je bio Bože Bagarić – Boki, a kod žena Jelena Stanić. Alku su najbolje gađali Matea i Matej Stanić. Čestitke svima!
Po završetku sportskih disciplina nastavljeno je slavlje uz pjesmu i smijeh do kasnih noćnih sati. Lužani su i ovom feštom pokazali visok stupanj zajedništva i odlučnosti da sačuvaju i dalje održavaju „lušku feštu“ uz poruku da će svake sljedeće godine biti još bolja i mnogobrojnija.
Čestitamo!
Foto: Marko Stanić, Ivan Protuđer – Noga i TC
Više fotografija pogledajte u galeriji.
Tomislavcity
