Danas bi imao 50 godina, vjerojatno bi imao ženu, djecu, a možda čak i unuke. Dijelio bi s nama radosti i sve ono što nam život donosi. Ali nije tako. Prije trideset godina, u periodu svog života kada si trebao bezbrižno uživati u mladosti ti si branio domovinu. Istu ovu po kojoj danas, zahvaljujući tebi i onima poput tebe, slobodno i bezbrižno hodamo.

Kažu, kako oni koji umiru dok god su u nama, živjet će. Tako i ti živiš u nama. O tebi se uvijek govorilo i govori se.

Sve ono što si ostavio iza sebe i dalje živi. Ona starica koja oko vrata nosi pločicu s tvojim likom još uvijek nosi crninu. Živa je, ali dio nje otišao je zajedno s tobom. Puno se o tebi govori, zapamćen si. Zauzimaš mjesta u knjigama i pjesmama, tvoj lik naslikan je na muralu i čak petero mladih nosi tvoje ime. Hrabrost i odanost, jakost i živost uvijek će podsjećati na Zubušinog Matu, voljenog sina, brata, ujaka i strica.

Ivona Ćerdić