Nakon što je 21. srpnja biciklom krenuo na putu iz švicarskoga Fribourga, danas je oko 17 sati do svoga cilja u Tomislavgrad sretno i uspješno stigao potpredsjednik Hrvatske katoličke zajednice Fribourg Bože Gudelj. Iza njega je deset dana vožnje i oko 1300 km pedalanja u misiji zvanoj „Humanitarni kilometri biciklom za Kap ljubavi“.

Kako i dolikuje, u Tomislavgradu mu je upriličen doček pa su tako ispred naše spomen bazilike Božin dolazak nestrpljivo iščekivali članovi njegove obitelji, volonteri i predstavnici Humanitarne udruge Kap ljubavi, kao i drugi naši sumještani, a prednjačili su Božini prijatelji iz Fribourga.

Na ovomu putu prije dva dana pridružio mu se Josip Filipović Munjin, također Crveničanin sa zagrebačkom adresom, osamnaestogošnjak i uskoro zagrebački student koji se rekreativno bavi biciklizmom te još jedan nam mladi Duvnjak – Ljuban Gudelj, uspješni član BK Livno koji im se pridružio danas negdje u blizini Sinja.

Njihov ulazak u cilj dočekan je svečano, ali i vrlo emotivno: pljesak, ovacije, zagrljaji i suze radosnice nizalili su se više od pola sata.

Čekamo da se putnici malo okrijepe pa da s njima porazgovaramo. Tu je piće, neizbježna duvanjska pita, meza… ali i torta. Kapi ljubavi su, po tko za koji put priskočili njihovi „sponzori“. Ovoga puta Svadbeni salon Lovre,  Pekarna Zrno, ali i naša slastičarka Katica Čamber s vrlo ukusnom i isto tako prigodnom tortom.

– Zahvaljujem svima, najprije fra Đoki i Kapi ljubavi, jer bez njih ne bi ovoga bilo, oni su mi bili prva motivacija. Zahvaljujem i svima na brojnim porukama podrške i blagoslovima koji su mi svakodnevno stizali. Na ovom putu nisam imao nikakav peh, bicikl me je služio, nisam trebao čak ni jednu gumu napuhati, a nije bilo ni većih ozljeda, kaže nam Bože iza kojega je godinu dana pripreme za ovo putovanje.

– Od tunela sv. Roka moralna i bezuvjetna podrška bio mi je Josip, a danas i Ljuban koji je čak s posla ranije izašao da bi se pridružio. Bili su mi pozitivni i dali mi taj moral kad je tijelo u zadnja dva dana klonulo. No motivacija se ipak dizala s približavanjem kući, a posebno smo „stisnuli“ od Vidikovca prema gradu, priznaje nam Bože.

Govori da mu je najteža vožnja bila kroz Italiju gdje ga je pratila žega i temperatura do 39 stupnjeva zbog čega je malo bio i psihički pao.

– U Padovi mi je bila ključna točka, ali obišao sam svetište sv. Ante i našega hrvatskoga sveca Leopolda Bogdana Mandića, i to mi je dalo snagu za dalje. Elan se dalje penjao s ulaskom u Hrvatsku. Od Senja do Gospića, cijelih 80 km neprestano me pratila kiša. Bio sam mokar k’o miš. Dakle, pratile su me i ekstremna vrućina i ekstremna kiša. Vozio sam isključivo po danu. Kroz Italiju sam vozio već od 5 i 30 kako bi izbjegao vrućine, a dnevnu vožnju sam završavao najkasnije u 19 i 30.

Govoreći o ovoj humanitarnoj inicijativi, Bože ističe svoje prijatelje iz zajednice: Ivana Matića, Mihovila Buljana, Josipu Buljan i Josipa Andrića koji su ga podržali u ovom podvigu.

– Kad čitam vijesti o Kapi ljubavi vidim koliko oni dobro rade i želio sam ih podržati. Ne mora to biti kroz sport,  može i kroz kulturu i druge oblasti. Otvorio sam račun i do sada je uplaćeno oko 8 tisuća franaka. Bilo je tu i mojih kolega i stranaca, s njima bih išao na kavu i predstavio im rad Kapi ljubavi. Bilo je tu i Muslimana koji su se odazvali, prijatelja Švicaraca i stranaca,  prijatelja  i rodbine u Njemačkoj. Htio sam to provesti na manjoj razini, ali ovo je bilo izvan očekivanja. I moji iz Crvenica su postavili i kutiju za dobrotvorne priloge, a na žiro račun je u međuvremenu možda stigla još poneka uplata.

Doček u Tomislavgradu, sve ovo i uz to lijepo vrijeme je samo šlag na torti. Vidim rodbinu i dosta prijatelja iz Fribourga, dodaje Bože koji će uskoro kao odgojitelj  jednoga doma u kojemu radi s maloljetnicama koje muče različite životne poteškoće uskoro u Afriku, u Senegal, kako bi razmijenio znanja, ali i običaje s tamošnjim kolegama i ljudima.

Otkriva da mu je najsretniji trenutak, osim dolaska na cilj i svakodnevne poruke koje su ušle u njegovo srce, bio posjet u jedne obitelji iz Fribourga koji ga je, nakon pet dana pedalanja, posjetiliau Veneciji.

– U Sloveniji su me susreli i moji prijatelji koji su išli za Tomislavgrad, te drugi susjedi i kumovi, a šlag u tome smislu je susret s dominikancem Markom Dokozom koji je iz Zagreba putovao kako bi me pozdravio kod Senja. To mi je bila posebna podrška. Hvala svima i od srca, dodaje Bože kojega večeras očekuje „spektakularni“ doček u rodnim Crvenicama.

Razgovaramo nakratko i s Božinim prijateljima, a jedan od njih je Ivan Radoš Šošin s kojim prijateljuje od djetinjstva.

Skupa smo odrasli i njegova odluka me i nije toliko iznenadila, a nisam ni sumnjao u njegov uspjeh jer kad on nešto zamisli onda čvrsto i do kraja stoji iza toga.

Šteka li, sine?

Da Bože oduvijek ima osjećaja za druge, potvrđuje nam njegova mama Katica koja je u proteklih deset dana svakodnevno u sedam sati ujutro išla na misu i molila da joj sin dođe živo i zdravo.

– Uvijek je bio poseban, volio je pomagati i sa svima dijelio sve. Iako sam puna emocija, jako sam ponosna na svoga sina. Kako su dani prolazili, vidjela sam da ga Bog čuva, i kad mu se Josip pridružio bila sam malo opuštenija. Bili smo svakodnevno po pet puta u kontaktu i spremila sam mu toliko krema za mišiće. Pitam ga: „Šteka li, sine?“, a on mi odgovara: „Majko, sve šteka, ali iđe“, kroz smijeh i suze govori Katica, sretna što ima sina koji je spreman pomoći ljudima u potrebi, ali i što će sutra moći zagrliti i drugoga sina koji s obitelji stiže u rodni zavičaj.

– On je trebao danas doći, ali Bože je malo “uranio”, dodaje nam Katica.

Ništa manje emotivan nije ni naš fra Đoka. Pitamo ga što Božina akcija znači za Kap ljubavi, a on nam odgovara:

– Ovo je jedna velika kap. Toliko žrtve, puta, kiše, brda, dolina, ali sve iz ljubavi za one koji su najpotrebniji. Ovo je veliki podvig. Suze su mi se svrnule jutros kad je rekao da danas stiže. Od srca hvala! To je mala riječ, ali u njoj je izrečeno mnogo. Hvala mu što je tolike kilometre prešao iz ljubavi za one ljude na terenu o kojima brinemo, a to je blizu 400 obitelji, kazao nam je fra Đoka.

Ono čemu smo danas posvjedočili kod naše spomen bazilike, dirnulo je i nas u dušu. Neopisivo lijepo je bilo vidjeti koliko se jedna mala zajednica, malih i velikih duša raduje zbog ovoga događaja.

Naši Crveničani slove za jedno od organiziranijih ljudi koji se drže zajedno i pomažu, ne samo kad je riječ o svome selu, iako su za njega i svoj duvanjski kraj najspremniji za pružiti ruke. U šali im domećemo: „Još kad bi večeras pobijedili na Općinskoj nogometnoj ligi, kakvo bi to slavlje bilo u Crvenicama!“

Odgovaraju – mi se veselimo uvijek!

Bravo!

Naravno, biciklistički trojac na svomu vozilu produžio je u svoje Crvenice. Kakvo slavlje je tamo pripremljeno možete zamisliti!

(Prema zadnjim informacijama Božu i njegove suputnike u Crvenicama je dočekalo više od 300 ljudi. Tamo su ovom prigodom postavljene kutije za dobrotvorne priloge koji su, također, namijenjeni Kapi ljubavi.

Zora Stanić/Tomislavcity

VIše fotografija u galeriji.

Napomena: