Sponzorirani članak

 

Filip Sušilović prvostupnik je informacijskih znanosti. Već sedam godina radi kao grafički dizajner u privatnom poduzeću. U slobodno vrijeme organizira pub kvizove, najčešće u Tomislavgradu, a ponekad i u drugim gradovima. U slobodno vrijeme Filip se bavi trčanjem i sve je češći sudionik cestovnih utrka. Uskoro bi domaći atletski klub mogao dobiti pravo pojačanje.

Na nadolazećim izborima Filip je kandidat Nezavisne liste Hrvatskih zvona za Skupštinu Hercegbosanske županije te smo s njim razgovarali o poslu, društvenom angažmanu, preferencijama mladih ljudi i viziji mogućih poboljšanja društvenih uvjeta.

Naučili smo na stav da mlade ljude društveni angažman najčešće ne zanima. Što je jednog mladog informatičara i grafičkog dizajnera motiviralo da se društveno aktivira?

– Iskreno, dok sam bio mlađi ni mene pitanja i problemi te vrste nisu zanimali, tako da razumijem mlade koji imaju druge prioritete. Ali kad osnujete vlastitu obitelj, mišljenje o nekim problemima postane neizbježno i svaki si roditelj postavi pitanje kakav svijet želi za svoje dijete. Neke vas stvari u društvu pođu frustrirati pa se stotinu puta upitate zašto je to tako loše, a ne drugačije i zašto to netko ne promijeni. I onda jednostavno osjetiš da i sam imaš odgovornost da barem malo doprineseš sustavu, ako ništa, pokušati, da sebi nemaš što prigovoriti.

Zašto baš Hrvatska zvona?

– Krešimira Tabaka poznajem iz vremena dok sam bio srednjoškolac, a redovito smo se družili i dok sam studirao u Mostaru. U njegovu društvu uvijek sam se osjećao uvaženim. Prije smo više razgovarali o nogometu, glazbi i psima, a u posljednje vrijeme na red su došla i društvena pitanja. Sviđa mi se njegov rad i sve što postiže kao zastupnik, a iza cijele ekipe Hrvatskih zvona stoje rezultati koji zaslužuju i poštovanje i povjerenje. Mlada je to ekipa, puna pozitivne energije, potpuno drugačiji od svih koji se bave politikom. Mislim da to svi vide. Ne mažu oči narodu pred izbore, nego govore konkretno i ono što kažu to i urade. Ta me energija privukla i kad me prijatelj pozvao da sudjelujem, nisam se ni sekunde dvoumio.

Kako izgleda radni dan zaposlenika u privatnom sektoru? Jeste li zadovoljni poslom i imate li vremena za sebe i aktivnosti koje volite?

– Radni dan provodim u ugodnoj i radnoj atmosferi. Okružen sam dobrim kolegama koji su uvijek spremni pomoći jedni drugima, kao i ja njima. Veoma sam zadovoljan svojim poslom, radnim vremenom te sam ponosan što sam dio tima u ovom privatnom sektoru. Da sam igdje drugo, vjerojatno bih, nažalost, već bio u nekoj drugoj državi. Što se tiče slobodnog vremena imam ga sasvim dovoljno, svakim danom radim do 16 sati te nakon toga vrijeme provodim sa svojim sinom. Vikend je većinom slobodan, pa se nađe vremena otići s obitelji na izlet. Počeo sam i s trčanjem, pa i tu odvojim vremena za sebe i svoje aktivnosti. Tako da imam dosta slobodnog vremena koje mi je jako bitno da provedem u ovome predivnom mjestu koje nažalost gubi svoj sjaj, svoje ljude.

Pub kviz u Tomislavgrad došao je s Hrvatskim zvonima. Vi ste nastavili tu tradiciju i time pokazali kako kafići mogu biti mjesto korisnog druženja i učenja. Što biste izdvojili kao dobre strane pub kvizova?

– Proteklih nekoliko godina moja supruga, rođak Domagoj i ja organizirali smo desetke pub kvizova. Zabavno i smisleno druženje za mene je najmoćnija strana pub kvizova. Većina ljudi i u kafiću provodi vrijeme na mobitelu, a na pub kvizu toga nema. Svi su usmjereni jedni na druge, uči se, igra i zabavlja. Športski je adrenalin uvijek na razini i svi koji dođu žele pobijediti pa vidite puno lijepih reakcija, osjećaja i iskrenih emocija. Za mlade je svakako bolje da su na kvizu nego na videoigricama ili u nekim porocima. Dobar je osjećaj biti dio toga i ta me ugoda motivira da nastavim s organizacijom pub kvizova.

Puno vremena provodite s mladim ljudima. Jesu li zainteresirani za stvarnost u kojoj žive i jesu li svjesni da sami mogu biti društveni čimbenik? Što ih najviše boli?

– Mislim da nisu mladi problem, više sam dojma da se o njima ne vodi dovoljno računa i da ih se smisleno ne usmjerava. Kao da su prepušteni sami sebi pa u takvoj situaciji i sami često bježe od vlastite odgovornosti. Najviše ih boli nedostatak prilike, sadržaja i podrške da budu ono što jesu i da se ostvare u Duvnu.

Što su Hrvatska zvona do sada učinila za mlade ljude i što biste im poručili?

– Velika je stvar što se netko odvažio pokušati okupiti zdravu mladu ekipu, u tome uspio i što lagano, ali sigurno gradi rezultat. Tako se najbolje pokazalo da netko o mladima vodi računa, da ih uvažava i da s njima gradi i stvara priliku. Sviđa mi se što od prošle godine za županijsku stipendiju mogu konkurirati svi studenti, a ne samo oni s deficitarnih zanimanja, kako je do sada bila praksa. To je samo jedan od mnogih dobrih poteza naše ministrice. A mladima bih poručio da ne čekaju rješenje za svoje probleme, nego da nam se pridruže i da ih rješavamo zajedno.

 

Sponzorirani članak.