Iako je prva asocijacija kada Duvnjaci odu u München da će raditi na gipsu, ovaj put su otišli radi planinarenja i uspona na najviši vrh Njemačke.

Prvi dan planinarenja započeli smo ranim dolaskom u Garmisch, auto ostavljamo na parkingu Hammerbach-a na oko 750 mnv. Prvih 15-ak minuta staza ide prekrasnim alpskim selom, a zatim nakon prelaska rijeke treba skrenuti desno i nastaviti makadamskim putem prema Höllentalklamm-u. Nakon sat vremena stižemo do rampe gdje plaćamo ulaz po 6 € u Höllentalklamm 1100 (mnv).

Höllentalkamm je nešto što vrijedi posjetit, uski kanjon prepun vode koja teče na sve strane, napravljeni su razni mostovi, prokopani tuneli itd. Za prolazak kanjona potrebno je oko 1h. Nakon toga uspon nastavljamo prema planinarskom domu Höllentalangerhütte 1387m. Pravimo kratku pauzu i gledamo vrh koji nije ni malo blizu. Od ovog mjesta uspon do vrha traje oko 6 sati. Nastavljamo dalje i nakon 40-ak minuta dolazimo do ulaza na ferratu, stijenu poznatu kao Brett. Na prvom dijelu ferrate treba svladati gotovo 100 metara visinske razlike, vertikalni “zid” težine B/C. Nakon toga slijedi dolazak do doline ledenjaka. Ove godine zbog velikih vrućina i nedostatka snijega ledenjak Höllentalferner je bio u jako lošim uvjetima za prelazak preko njega. Pukotina je bilo previše i pronalazak pravog puta postao je pravi labirint. U dogovoru s ekipom odlučujemo se vratiti i sutra probati s druge strane (inače nastavak staze, ferrate je označen sa C/D, a ako imate problema s visinom ova staza definitivno nije za vas!). Dobar znak da je odluka bila ispravna jeste pljusak, koji nas je dobrim dijelom uhvatio prilikom silaska. Prvi smo dan napravili preko 20 kilometara i 1100 visinske.

Drugi dan uspon započinjemo u Ehrwaldu kod gondole. Staza je tehnički puno jednostavnija nego dan ranije, ali svejedno treba svladati 1750 metara visinske razlike na duljini staze od 6km. Prvo ide preko skijališta, zatim sipara i izlazi se do doma na 2200m. U nastavku staze obavezna oprema je ferrata set. Staza je osigurana klipovina i sajlama, vidili smo i ljude bez adekvatne opreme što nije pametno jer odron kamenja je jako čest zbog velikog broja ljudi na samoj stazi. Nakon 5 sati popeli smo se na vrh, čekali smo gotovo sat vremena da bi razapeli naše zastave na krovu Njemačke. Regeneraciju smo obilježili kupanjem na jezeru Eibsee. Bavarske su nas Alpe oduševile, a povratak na njih je siguran.

Ekipa: Domagoj Madunić, Stipe Jurič Crni i Ivan Bakula

Ivan Bakula/PD Orlova stina