Na Zapadu je to ipak lakše. Postoje osiguranja, razni fondovi, stabilna primanja i materijalna sigurnost. Ali na rubu civilizacije, na politički trusnom području preostaje jedino oslonac na individualno razumijevanje. Život donosi nepredviđene situacije s velikim financijskim izdatcima koje običnom čovjeku nije lako podnijeti. Stoga se razvio mehanizam međuljudske solidarnosti zasnovan na empatiji i shvaćanju položaja u kojemu se netko drugi (kum, prijatelj, rođak, susjed, školski kolega…) nalazi. Ono što se u suvremenom rječniku podrazumijeva pod formulacijom socijalna osjetljivost, a o čemu vole javno pričati izdanci socijalističkih sinekura koji o tom zapravo pojma nemaju, utemeljeno je, naravno, u Duvnu i sadržano je u našem pojmu unić u trošak.
Unić u trošak nije posudba, kredit ni zajam. To je preteča onoga što se danas tako lijepo i diplomatski naziva bespovratna sredstva. Ali to nije nerazumno i neopravdano bacanje novca u rupu bez dna. Tijekom naše povijesti morao je postojati jak razlog za unić u trošak (gradnja kuće, kupnja auta, školovanje djece, iznenadna nevolja…), a danas je to ono što u širem kontekstu zovemo financiranje projekata (poduzetničkih inicijativa, aktivnosti lokalne samouprave…). U suštini stvar je ista. Čovjek radi, pokušava, bori se, pa mu u tom treba i pomoći. U naše vrijeme to je obveza institucija, ali pravi Duvnjak još uvijek osjeća i osobnu želju da svom bližnjemu pomogne koliko može.
Podrazumijeva se da će onaj koji ima više podržati onoga koji ima manje, po izreci Podrži jaki nejakoga. Paradoksalno je da u škrtim životnim uvjetima i oskudnim prirodnim potencijalima visoke Hercegovine žive ljudi širokog srca, pružene ruke i beskonačnog razumijevanja za težak položaj drugih. Nepisano je pravilo da onaj koji pomaže o tom ne govori javno, a onaj kojemu se pomaže ne treba sakriti tuđe dobro. Stoga ćete često čuti:
– Pravio ja kuću… Taman nestalo para, kad mi rodijak Pere uniđe u trošak i dade mi iljadu maraka. To me izvuče.
ili
– Dođe Ante s bagerom, sve poravna i još kaže da je to od njega, da uniđe u trošak.
A može i:
– Troje dice na vakultetu… Dinar za nebo prijano… Da ne bi kume Mande nikad ji iškolovali ne bi, vego nam ona u trošak uniđe.
