Dolazi zima, pušu divlji vjetrovi
Dolazi zima, pušu divlji vjetrovi,
padaju mokri snjegovi,
pokrili polje, dol i brijeg,
gomilaju se bijeli smetovi.
Moja draga spava vječni san,
nju su prekrile pahulje bijele,
kristali joj pokrili nježne ruke,
dušu mi nastanili bol i muke.
Ja gledam u bijele daljine,
u duši se okrabile praznine,
tiho plačem, tugom sam opijen,
zima i snjegovi odnesoše moje ruže.
Bila je božanski lijepa,
mirisala je na poljsko cvijeće,
pokriše je mokri snjegovi,
sliku joj ispraše duvanjske kiše.
Pušite divlji vjetrovi,
zamotajte tugu debeli smetovi,
dolaziš mi ružo u snovima,
čekam te kraj prozora danima.
Pušite s Vrana divlji vjetrovi,
odnesite mi tugu sa srca mokri snjegovi.
Milan Bojkić, Basel
