Vožnju taksijem u većim bh. gradovima mogu priuštiti samo bolje stojeći ljudi, dok je u manjim sredinama taj prijevoz skoro svima dostupan. U nekim gradovima, poput Kiseljaka, sjesti u taksi smatra se tradicijom, dok zbog neredovnog gradskog prijevoza mališani u istočnom dijelu BiH u školu idu i taksijem.
Start taksija u Tomislavgradu košta marku, a u Sarajevu 1,90 KM. Građani u manjim mjestima ne vjeruju taksimetrima, dok se u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru ta sprava obavezno uključuje.
U Livnu nema legalnih taksista
Livno je grad koji uopće nema legalne taksiste još od rata, već pojedinci, uglavnom starijim vozilima, taksiraju na crno i pretežno na lokalnom nivou. Taksiste nemaju ni Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč i Kupres.
Od svih šest općina Hercegbosanske županije jedino u Tomislavgradu postoje tri registrirana taksista: „Taxi Marijan“, „Taxi Ćelo“ i „Kruno taxi Čutura“.
Kako su nam kazali, nisu jedan drugom konkurencija, a građane voze za marku po kilometru. Često voze do mostarske bolnice, aerodroma, ali i do mora.
Neki se cjenkaju
U Sarajevu se taksi prijevozom bavi čak devet firmi. Uz start od 1,90 KM, svaki prijeđeni kilometar košta 1,20 KM. Sarajlije će za 12 maraka taksista čekati sat vremena.
U Kiseljaku je 48 registriranih taksista. No, kao i u većini bh. gradova, mnogo je i nelegalnih taksista. Na taj problem ukazuje i taksista Vlado Laco.
– Taksiram već 26 godina i nijedan dan nije isti. Ljudi nas zovu i da im nešto kupimo ili dostavimo. Često im idemo i po hranu. Startna cijena je 1,50 KM, a prijeđeni kilometar je marka – rekao Laco.
Većina taksista u Banjoj Luci start naplaćuje dvije marke, a prijeđeni kilometar marku i po. Sat čekanja je deset KM, dok se vožnja po makadamu dogovara. Velimir Savić kaže nam da često ima problema s naplatom.
– Neki neće platiti, drugi se cjenkaju, treći samo izlete iz auta. Neki se hoće i pobiti. Zato imam biber sprej i šoker, pa tko se hoće mangupirati, neka proba – upozorava Savić.
U Bosanskopodrinjskom kantonu taksiranjem se bavi 36 ljudi. To je efekt propisa po kojem u gradu na svakih 700 stanovnika može raditi po jedan taksi prijevoznik, pojašnjava Nedžad Gazap, predsjednik Udruženja goraždanskih taksista.
– Kod nas je startna cijena dvije KM, kilometar vožnje marka, a noću 1,30 KM. Ne uključujemo taksimetar ili to rijetko radimo, tako su navikle mušterije. Gradska vožnja otprilike košta oko tri marke – kaže Gazap, koji je za volanom taksija već 26 godina.
Cijeli tekst možete pročitati na: avaz.ba
