Odrastanje brojnih generacija obilježilo je druženje u skupinama. Poznate dječje družine sreli smo u prvim školskim lektirama. Plovili u mašti s Perom Kvržicom i Tomom Sawyerom, ratovali s Junacima Pavlove ulice, sjedili na ogradi s društvom iz Ulice lipa…

Lijepo i bezbrižno djetinjstvo živjelo se nekada i u našem kraju. Tko se još ne sjeća ekipe iz susjedstva ili omiljenog stabla  gdje bi se okupljali. Uživalo se u hladovini velikog jasena i usponu u njegovu krošnju. Tri koraka od zemlje činila su visine dostižnim.

A penjalo se nekada!? Život je jednostavno nametnuo tu plemenitu disciplinu darujući malim junacima velike gušte. Osvajale su se grane Ikine zerdalije, Miline kruške, Križine murve, Danine šljive ramke, Mišina oraha. Krišom brani plodovi i spremani u njedra majice osigurane remenom, bili su najveća poslastica. Ništa nije bilo slađe od susjedova voća što su ga djeca trgala u svojim pohodima. „U krv se stvara“, čuo bi se uvriježeni kompliment popraćen veselim smijehom i vragolastim pogledima.

U pravilu su se po stablima penjali dečkići, više nego djevojčice. Bile su to prave male avanture u kojima su se brusile vještine puzanja, penjanja, skakanja, trčanja i vještog taktiziranja.

Kako iznimke potvrđuju pravilo, u jednom zaseoku je djelovala jaka skupina djevojčica, sklonih sitnim nepodobštinama. Stari susjed, čiji su voćnjak kriomice posjećivale i brale zabranjene jabuke, prozva ih Cike.

Budući da su imale razrađen plan „uvaljivanja“ u jabuke i neobične znakove obavješćivanja, dobile su i ime koje zaživi u mjestu. Seoske babe su zazirale od njih pa bi stražarile uz rasprostrte orahe i lješnjake kad bi ih sušile na suncu, pazile na friško ispečenu pokvu na parapetu. Ugrožena je bila i mrkva što se nazirala u vrtovima kao nova kultura. Opasnost zvana Cike vrebala je iza svakog ćoška.

Muški su uvik bili nesmirni, ali ovo selo upamtilo nije? Velike curice, a pošćetne? Svašta vrime donese! – tako bi prosvjedovao stari susjed čiji je voćnjak bio na meti male ženske bande.

– Sve je to dičije – branila bi ih baba Janja – dozvat će se one pameti. Nek ludost izdimi na vrime. Uvik su one nesmirnije bile bolje žene od mirnica. Ne kaže se uzalud „iz mire đavli vire“!?

I, ostvarile su se prognoze babe Janje utemeljene na životnom iskustvu i velikoj istini po kojoj je dobro u sebi osloboditi Pipi Dugu Čarapu i naučiti se veseliti životu. Vremenom Cike izrastoše u uzorne i plemenite djevojke, kasnije supruge, majke, časne sestre.

Danas se, dolaskom u zavičaj, vrate u sjećanja. Obiđu veliki jasen, staru jabuku…stabla koja su u njihov život unijela radosti dostatne za cijeli život.

Iva Bagarić/Tomislavcity