Darija Sučić je uspješna tomislavgradska sportašica, članica je TKD kluba Buško Blato. S brojnih domaćih ali i međunarodnih natjecanja vratila se s odličjima. Njezin sportski talent prepoznali su ne samo u matičnome klubu već i šire. Dobitnica je nagrade za najuspješniju mladu sportašicu Općine Tomislavgrad u protekloj sportskoj sezoni. Voli se natjecati i boriti. Da bismo s njom porazgovarali i saznali više o njezinim sportskim početcima, natjecanjima i ciljevima, uputili smo se do njezine obiteljske kuće u podnožju Tušnice.
– Moja sportska priča je krenula već u prvome razredu osnovne škole. Dok sam s prijateljima iz razreda išla na veliki odmor zaustavio nas je Pavo Bolotin, prvi trener TKD kluba Buško Blato i pozvao da dođemo na trening u školsku dvoranu. To sam rekla mami kad sam došla kući i odlučila sam se okušati u tome sportu. Mama me je podržala i uz tatu ona mi je oduvijek najveća podrška. I evo, i dalje sam u taekwondou, već 9 godina.
Zbog čega ti se sviđa taekwondo?
– U početku je bilo dosta komentara kako je to borilački sport i da nije za djevojčice, ali je nisam puno obraćala pažnju na to. Jednostavno, kada sam krenula u taekwondo uz mene su bili moji roditelji koji su, dok sam bila manja, sa mnom išli na sva natjecanja. Tu su bili i prijatelji iz škole i trener koji je prepoznao moj talent. Sport mi je pružio mnoga putovanja i što je najljepše brojna poznanstva i nove prijatelje. Jednostavno volim taekwondo i teško mi je objasniti ljubav prema tom sportu.
Kako je bilo na prvim tvojim natjecanjima, kako si se osjećala?
– Bila sam dijete. Ići na natjecanje bilo mi je nepoznanica. Na prvome, koje je održano u Šujici, svi su me iz obitelji došli gledati. Tu je prisutan veliki strah jer idem se zapravo tući s nekim. Naravno, udarce nije bilo lako primati, ali bilo ih je lako zadavati. Tata u početku nije bio za to. Bilo ga je strah za mene, ali uz suradnju s mojim dugogodišnjim trenerom Pavom sve smo to nadvladali, kao i u suradnji s trenericom Ismetom Kamber Mimom koja me trenira već gotovo godinu dana. I s njom sam također ostvarila velike uspjehe. Jako sam im zahvalna na ogromnoj podršci koju mi daju.
Kako često imaš treninge i koliko je danas članova u klubu?
– Treninge imam tri puta tjedno u dvorani u Grabovici te uz njih jedan kondicijski trening.
U početku rada kluba, 2015. godine bilo nas je skoro 80 članova iz Prisoja i Kazaginca. Danas je 15-ak aktivnih članova, dakle znatno manje, ali se jednako trudimo. Dosta ih se iselilo u zapadnoeuropske zemlje, a neki su odustali nakon upisa u srednju školu. Nadam se da ću se osobno nastaviti baviti ovim sportom i u srednjoj školi ali i kasnije na fakultetu.
Voliš trenirati u prirodi.
– Da, pogotovo kada je lijepo vrijeme. Često trčim uz jezero, put kojim trčim je lijep, zrak čist, susrećem i neke životinje i ugođaj za trening mi je odličan.
@tomislavcity10428♬ original sound Tomislavcity
Bila si na brojnim natjecanjima, osvojila mnoga odličja: Balkansko prvenstvo, državno prvenstvo u kadetkinjama, državno prvenstvo u mlađim kadetkinjama… pa i državno prvenstvo u najmlađoj – vrtićanskoj kategoriji. Koje od njih ti je najznačajnije?
– Sva ta natjecanja su mi važna. U svaki sam uložila ogromni trud, ali najznačajniji mi je nastup na prošlogodišnjem Balkanskom prvenstvu koje je održano u Sarajevu. Imala sam tri borbe, u dvije sam pobijedila, a finalnoj sam nažalost izgubila.
Nastupila si nedavno i na državnom prvenstvu koje je održano u Tomislavgradu. Odličje nije izostalo.
– Na državnome sam ove godine osvojila 3. mjesto, ali nastavljam se boriti i želim dokazati da to mogu i dalje osvojiti.
Nadam se da nisi imala ozbiljnijih ozljeda.
– Nedavno mi je na treningu iskočio zglob i trenerica ga je vratila. Nije bilo ništa ozbiljnije pa nisam trebala u bolnicu.
Koji je tvoj sportski cilj i imaš li uzora u ovome sportu?
– Kao i svakome sportašu, cilj mi je nastup na Olimpijskim igrama ili svjetskom prvenstvu. Uzor mi je Matea Jelić koja je na Igrama u Tokiju 2020. osvojila zlatnu medalju. Tu borbu nikada neću zaboraviti – u zadnjih pet sekundi gubila je velikom razlikom, ali se do kraja jako trudila i na koncu osvojila. To je poticaj i meni, i znak da do zadnje sekunde nijedna borba nije gotova.
I ti si nekomu uzor, zar ne?
– Imam tri sestre i brata. Jedna sestra ima troje, a druga dvoje djece. Moj mali nećak Leon je početkom ove godine počeo trenirati ovaj sport što mi je jako drago. Rekao je da sam mu ja najveći uzor i uvijek me spominje svome treneru. Pokušava biti kao ja i uvijek komentira moje uspjehe i želi osvojiti i pehare i medalje. Kada iz Njemačke dođe ovamo pričamo o borbama i dajem mu savjete. I kada gledam neke njegove borbe, on točno uradi ono što sam mu savjetovala što me vrlo raduje.
Kako si doživjela nagradu za najuspješniju mladu sportašicu naše općine?
– Trener je predložio da se prijavimo i sudjelujemo na tom izboru. Kada je bila svečana dodjela nagrada, sjedila sam u drugome redu dvorane. Imala sam jaku tremu, a kada su rekli moje ime bila sam presretna. Ta nagrada mi je ogromni vjetar u leđa i potvrda da se rad i trud isplate.
Jesi li zadovoljna uvjetima koji ti se pružaju u TKD klubu Buško Blato?
– Uvjeti naravno nisu kao što je to u velikim klubovima. Ali imamo svoju dvoranu, svlačionice, trenere, a tu je i kondicijski trener Filip Ćurić. Mislim da su uvjeti dobri za ovako jedan mali klub kao što je naš.
U kojoj kategoriji se trenutno natječeš?
– Ovo mi je prva godina u kategoriji juniorki i borim se u kategoriji do 55 kg. Većina cura u ovoj kategoriji je starija od mene jer juniorke su ove godine od 2007. do 2009. godišta.
Kako izlgedaju pripreme uoči borbe?
– Na svakome natjecanju su kilogrami problemi svim natjecateljima. Moram paziti na prehranu, jesti zdravo, puno voća, povrća, piletine. Pred natjecanje se na treninzima radi punom parom, imamo dosta borbi i rada na tehnici.
Kako se nosiš s porazima?
– Iako svi moramo učiti gubiti, teško podnosim poraze jer mi je jako stalo da se pokažem u ovome sportu. Svaki poraz, bez obzira je li riječ o manjem ili velikom natjecanju, teško mi pada. Taj osjećaj poraza, za razliku od pobjede, duže me drži tako da nekoliko dana nakon natjecanja razmišljam što sam mogla napraviti u toj borbi. Znam da se nekada treba i izgubiti, ali imam osjećaj i potrebu za pobjedom i definitivno moja je sreća ogromna kada pobijedim. No, moram se katkada zadovoljiti i 2. ili 3. mjestom.
Osvrt na ovogodišnju sezonu i skora natjecanja
– Ove godine smo počeli ići na velika G2 i G1 natjecanja. Nastupali smo na Galeb trophy Serbia openu. To je natjecanje G2 klase, boduje se za reprezentaciju i europsku rang listu. Bilo je mnoštvo natjecatelja, čak 26 olimpijaca se prijavilo na to natjecanje. U mojoj kategoriji je bilo 35 sudionika i imala sam pet borbi. U prvoj sam pobijedila hrvatsku predstavnicu, u drugoj sam poražena od grčke predstavnice. Nadolaze nam KUP BiH i multieuropske igre u Turskoj na koje ćemo nadam se uspjeti otići, a preko ljeta imamo stanku nakon koje nas očekuje još dosta natjecanja.
Zahvala
– Želim zahvaliti predsjedniku kluba Tomislavu Kovaču koji se dosta trudi za naš klub, odvesti nas na velika natjecanja, ali i organizirati natjecanja kod nas kao što je nedavno državno prvenstvo za kadete i juniore u Tomislavgradu. To je odlično pripremljeno i predsjednik našega kluba je u svemu tome vrlo uspješan. Čak je i glavni sudac u cijeloj BiH pohvalio organizaciju državnoga prvenstva u Tomislavgradu kazavši da je odavno nije bilo organizirano na tako visokoj razini. Zahvaljujem i treneru Hrvoju Juriču koji nas je pratio na mnogim natjecanjima na koja naš trener nije mogao ići, svojim nastavnicima koji mi uvijek izlaze ususret budući da izostajem s nastave zbog natjecanja, priprema i skupova reprezentacije. Naravno, zahvaljujem prije svega mojim roditeljima. Ovo je skup sport, veliki su troškovi odlaska i putovanja na natjecanja, kotizacije, ali sve što za to trebam, oni mi osiguraju.
Dariji zahvaljujemo na ovom razgovoru. Njoj i cijelome klubu želimo da i dalje budu uspješni, uz napomenu da naša sugovornica nije samo talentirana sportašica. Uz to što je odlična učenica OŠ Stjepana Radića Prisoje, ona voli i poeziju, a prošle godine je na 60. Šimićevim susretima s pjesmom „Čovjek današnjice“ osvojila 3. mjesto u kategoriji najboljega pjesničkog rada mladih pjesnika za osnovne škole.
Z.S./Tomislavcity
