U Domovinskom ratu je položaj Blidinja bio od ključne važnosti i koristi. Navršeno je 30 godina od gradnje ceste kroz vrleti Vran planine i Ramu. Nazvali su je tada „Cestom spasa“ jer je preko te dionice dopremana humanitarna pomoć za stanovnike ovog kraja i središnju Bosnu. Upravo ova cesta je spasila tisuće ljudi koji su bježali pred ratnim nedaćama , ispunila je zadaću kao jedina prometna veza Hercegovine i Dalmacije. Put koji je bio napravljen za teške stojeve, preko noći je postao put za spas, kako za civilne, tako i za vojne potrebe

Mediji su još tada prenosili vijesti o “Cesti spasa”, tako u jednom članku od 10.srpnja stoji: “Hajdučke staze i krivudave ceste probijale su se vrletima Vrana i Čvrsnice, prkoseći prirodi, a čineći čovjeka hrabrijim u njegovom nastojanju savladavanja prirodnih prepreka . Takve staze i ceste su stoljećima povezivale ljude i njihova dobra. Upravo jedna takva cesta u ovo ratno vrijeme je ispunila svoju zadaću.”

Ljudi koji su pomogli graditi put na strojevima su: Ivan Šikić, Jozo Matić, Ante Knežević, Ivan Malekin, Ivan Pačar, Milan Landeka, Pere Knežević, Jure Baković, Šefik tiro, Ivan kelava, Karlo Perković, Jozo Sliško, Maće Ćulo, Mate Andrić, Mate Dukić, Zvonko Bagarić, Jozo Gudelj, Andrija Šarac. Pored njih na izradi puta su radili i sljedeći strojari: Milan knežević, Bože Špikić, Miro Gabrić, Pere Šarac, Ile Baković, Ivan Knežević, Ante Karačić, Miroslav bagarić, Bože Dodig, Branko Bagarić, Marko Krišto, Dinko Mamić, Rudolf Dikić.

I nakon toliko godina naša dužnost je pisati o ovoj cesti, kako ne bi zaboravili koliko je značila u to vrijeme, kako ne bi zaboravili ljude koji su je gradili, jer na kraju krajeva to je naša povijest.

Blidinje.NET