CRVENICE MOJE
Otišo sam kao dijete
Otrgnu me tuđi svijete
Otišo sam u tuđinu
Ostavio Domovinu
Svoje selo Crvenice
Tvrde stijene i litice
I Studenu i Ričinu
Svoju dragu djedovinu
Zrake sunca one prve
Miris vriska i koprve
Bure malo sa Šćitara
Nostalgija srcem para
I sve ptice raspjevane
Mog djetinjstva sretne dane
Let orlova i šum potoka
I stoljetna gnijezda od poskoka
Zvuci zvona sa Brigova
Svako jutro moje selo bude
To je pjesma kakve nema
Za te moje dobre ljude
A tek zvijezde one naše
Iznad Draga što nam sjaju
Nigdje tako sijati ne mogu
Kao u mom rodnom kraju
Mislio sam da sam zadnji
Što ću kofer pakovati
Gorko uvjek zaplakati
Selo svoje ostavljati
Evo opet slike iste
Svi odoše ovih dana
Zanjemile raspjevane ptice
Prazno selo… Nema više dice…
Na tisuće noći sanjao sam snove ružne
Sela moga priče tužne
Sanjam gangu u Melbournu
I bećarac u Münchenu
A u Bernu gusle gude
Rodna grudo ti zavapi
Da ti vrati tvoje ljude
Ja ne čujem vlakove
Ja ne čujem tramvaje
Čujem zvono sela moga
Čujem pjesmu iz djetinjstva svoga
Tuđi svijet me umorio
Ja sam u njemu ostario
Dok si živa moja mati
Želim s tobom zapivati
Dosta mi je tuđeg svita
Dosta putovanja
Srce moje samo jedno
Crvenice rodno sanja
Autor: Bože Boća Radoš/Crvenice.com
