U gradskoj kinodvorani večeras je pred brojnom publikom predstavljeno drugo književno djelo Brišnjičanina Željka Musića – Ćile. Ljudi koji bulje u vatru naslov je njegove knjige koja sadrži 13 priča uglavnom domaće tematike, a koje nisu nužno tematski povezane.
Moderator promocije spomenute knjige, koja je upriličena u organizaciji Matice hrvatske i tomislavgradskoga KIC-a, bili su Mislav Togonal i Matea Rožanković Dilber, a knjigu su predstavili Tomislav Majić i Snježena Redžepagić.
Za glazbeni ugođaj ovoga književnoga događaj pobrinuli su se dečki iz Krivoga smjera (Josip Ivanković (gitara), Mirko Delać (klavir) i Veselko Letica Vecko (saksofon), te Matea Kelava nastupom na glasoviru.
Ćile i u ovom dijelu, kao i u prethodnome (Posljednja oaza slobodnih ljudi), piše o ljudima upuštajući se u “opisivanje i razjašnjavanje međuljudskih odnosa, a to je svakako tema koja treba biti i koja jest u samoj srži pisanja, književnosti, i umjetnosti općenito. Pisac nam priča o vrlo ozbiljnim temama, ali na duhovit i zabavan način. U tomu je posebna vrijednost ove knjige”, kazano je tijekom promocije Ljudi koji bulje u vatru.
“Zahvaljujući prvoj Ćilinoj knjizi saznali smo da Brišnik ima parlament, sabor, i čak dvije sabornice (Mićinu i Jimmijevu). Sad saznajemo da Brišnik, odnosno Tomislavgrad imaju i centar za ratne veterane. Kakav je to centar i kako funkcionira, saznajemo u stožernoj priči Ljudi koji bulje u vatru.
Kroz te priče se uvijek provlače duvanjski pastoralni motivi u koje su utkana životna iskustva samoga autora, kao i pogledi na suvremena zbivanja. Dvije-tri priče «tematski su nekarakteristične za autorov zavičaj, pa one i u pripovjedačkom smislu nose pečat Musićeve izobrazbe, filmske struke i angloameričke (ali i latinoameričke, op. T.M.) literarne naobrazbe», kao je to lucidno primijetio Mate Kovačević u vrlo kvalitetnoj recenziji ove knjige, kazao je Tomislav Majić.
Dodao je da su u knjizi “dobro uočene i obrađene neke aktualne anomalije hrvatskoga društva, kao što su naslikavanje za Facebook, Instagram…, zatim lažni žal za nečim kao boljim, ljepšim…, ali zapravo je to nerealni, utopijski pogled na djetinjstvo i život na selu. Tako u priči Selo moje lipše od Pariza vidimo kako je teško zaklati kokoš. Na ovim stranicama prisutna je i ozbiljna kritika društvene zbilje kao u priči Doktor u politici ili Ugroženost zlata vrijedna.”
“Prije dva dana bili smo na kazališnim susretima Glumci u Zagvozdu i pogledali predstavu Disco Baba koju je izvodi Arijana Čulina. Nameće se misao kako su Ćilini zapisi jedan amalgam stila Arijane Čuline (otvara i suvremene teme) i razmišljanja Petra Miloša (hercegovački pogledi), pa je i ovom knjigom autor demonstrirao urođenu lakoću pripovijedanja, lipotu beside”, dodao je Tomislav Majić.
Prof. Snježana je tijekom promocije pohvalila Ćilin stil i lakoću pisanja. U koncentričnome izlaganju istaknula je i obradila likove iz knjige, posebno lik Antare, snalaženje malih ljudi u životnim nedaćama.
Također, potakla je autora na daljnji rad uz savjet: “Manje beštimaj i čuvaj se lava!”
Dodajmo da se ova knjiga može kupiti u Duvanjskoj kuću u Tomislavgradu te brišnjičkim kafićima: Caffe baru Tomislav, Caffe baru Mijat, Ćile će kobogda nastaviti pisati i ljude nasmijavati. Sudeći prema njegovom nedavnome intervjuu koji je dao za Radio Tomislavgrad u skoroj budućnosti možemo očekivati domaći roman „Hotel za disanje“, ljubavni roman „Žena koju sam osvajo cili život“ (ako mu ćaća Bože dopusti pisanje) te „Priručnik za zlostavljanje“.
Tomislavcity
