Dašak moga zavičaja: Taki sobom
Dane i Anka su se voljeli potajno od onog ljetnog sutona kad je Dane došao zahvaliti Anki što ga nije „raznila“ budući da se...
Dašak moga zavičaja: Zaboravljeni kruh
Prošlost nas uvelike obilježi. Ponekad nam je i svojevrsno opterećenje, ali ju ne smijemo zanemariti. Negdje u njoj je klica i naše osobne, a...
Dašak moga zavičaja: Duvanjka
Od brojnih titula i zvanja što ih žene dobiju školovanjem i zaslugama na poslu, udajom stječu još pokoju, onu: neviste, mlade, ujne, strine, a...
Dašak moga zavičaja: Dane i Anka
Venka je imala tri brata. Dvojica su bili oženjeni, a najmlađi Dane, malo stariji od Venke, upravo je stasao za ženidbu.
Jaga je rodila njih...
Dašak moga zavičaja: Pomakni se!
U aktualnoj životnoj zbilji važno je zauzeti dobro mjesto, više nego mu biti dorastao. U toj utrci koriste se poznate metode: podobnost, laktanje, pošto...
Dašak moga zavičaja: „Lipo kad dođu, još lipše kad pođu“
Najcitiranija izjava u našem kraju, potkraj kolovoza, je krilatica kume Anđe, nastala u minulom stoljeću kad je u rodni kraj dolazila brojna rodbina iz...
Dašak moga zavičaja: Zorkina prstenska užina
Prije odlaska na „prsten“, Zorka se ispovjedila. Osjećala je potrebu predati svoju udaju u Božje ruke. Primijetio je to stariji svećenik pa je s...
Dašak moga zavičaja: Venka – Pustoš
- Jadan je onaj nad kim se narod osvisti - započela je strina Cvita jedne zimske večeri priču koja je živjela u mjestu:
- Od...
Dašak moga zavičaja: Sagrišenija
Dok je bjelina gospodarila krajobrazom bljeskajući se pod slabim sunčanim zrakama što su stidljivo padale na glatku snježnu caklinu, selo je mirno živjelo zaklonjeno...
Dašak moga zavičaja: Zašto je plakala baka Bovka
Svibanj je zamirisao i orosio bleiburške poljane milujući zaspale kosti pokošene. Oživjela su sjećanja, emocije i tiha molitva zagrlila stratišta. Molitva za duše pokošenih,...
