29.9 C
Tomislavgrad
Ponedjeljak, 4. srpnja

Dašak moga zavičaja: Taki sobom

Dane i Anka su se voljeli potajno od onog ljetnog sutona kad je Dane došao zahvaliti Anki što ga nije „raznila“ budući da se...

Dašak moga zavičaja: Zaboravljeni kruh

Prošlost nas uvelike obilježi. Ponekad nam je i svojevrsno opterećenje, ali ju ne smijemo zanemariti. Negdje u njoj je klica i naše osobne, a...

Dašak moga zavičaja: Duvanjka

Od brojnih titula i zvanja što ih žene dobiju školovanjem i zaslugama na poslu, udajom stječu još pokoju, onu: neviste, mlade, ujne, strine, a...

Dašak moga zavičaja: Dane i Anka

Venka je imala tri brata. Dvojica su bili oženjeni, a najmlađi Dane, malo stariji od Venke, upravo je stasao za ženidbu. Jaga je rodila njih...

Dašak moga zavičaja: Pomakni se!

U aktualnoj životnoj zbilji važno je zauzeti dobro mjesto, više nego mu biti dorastao. U toj utrci koriste se poznate metode: podobnost,  laktanje, pošto...

Dašak moga zavičaja: „Lipo kad dođu, još lipše kad pođu“

Najcitiranija izjava u našem kraju, potkraj kolovoza, je krilatica kume Anđe, nastala u minulom stoljeću kad je u rodni kraj dolazila brojna rodbina iz...

Dašak moga zavičaja: Zorkina prstenska užina

Prije odlaska na „prsten“, Zorka se ispovjedila. Osjećala je potrebu predati svoju udaju u Božje ruke. Primijetio je to stariji svećenik pa je s...

Dašak moga zavičaja: Venka – Pustoš

- Jadan je onaj nad kim se narod osvisti - započela je strina Cvita jedne zimske večeri priču koja je živjela u mjestu: - Od...

Dašak moga zavičaja: Sagrišenija

Dok je bjelina gospodarila krajobrazom bljeskajući se pod slabim sunčanim zrakama što su stidljivo padale na glatku snježnu caklinu, selo je mirno živjelo zaklonjeno...

Dašak moga zavičaja: Zašto je plakala baka Bovka

Svibanj je zamirisao i orosio bleiburške poljane milujući zaspale kosti pokošene. Oživjela su sjećanja, emocije i tiha molitva zagrlila stratišta. Molitva za duše pokošenih,...