20.3 C
Tomislavgrad
Srijeda, 10. kolovoza

Dašak moga zavičaja: Venka – Pavkin vir

Predući vunene niti za suknene bozavce, strina Cvita je ispredala priču o udovici Pavki: - Kako je „španjolka“ došla u Dikanovu kuću, selo se „zabavilo...

Dašak moga zavičaja: Venka – Pustoš

- Jadan je onaj nad kim se narod osvisti - započela je strina Cvita jedne zimske večeri priču koja je živjela u mjestu: - Od...

Dašak moga zavičaja: Venka – Probuđeno majčinstvo

Biti otvoren ljubavi je imperativ po kojem se očitujemo kao ljudska bića. Opora životna zbilja svojedobno je nametnula model ponašanja po kojem izljevi ljubavi...

Dašak moga zavičaja: Venka – Iščekivanje

Dok je bura plesala svoj valcer, iz malih kamenih kućica ispod planine dizao se bjeličasti dim. Uskovitlana priroda bila je preslika ljudske naravi koja...

Dašak moga zavičaja: Ivanovo obećanje

Zima u našem kraju zna pokazati zube, ali zna prirediti i snježnu idilu. Kad se priroda zaodjene prozračnom bjelinom posutom sjajnim prahom, pobudi u...

Dašak moga zavičaja: Vrata s krakunom

Svi imamo svoje strahove, oni su naši vjerni pratioci. Dobro ih je prepoznati, suočiti se s njima i pronaći način koko ih nadići, to...

Dašak moga zavičaja: Nigdi prispili

Ljudi se vole dijeliti. Poželjno je imati svoj tabor kako bi se moglo „pucati“ po neistomišljenicima. Kao da je ta potreba utkana u ljudsku...

Dašak moga zavičaja: Srce se ‘oće

„Samo se srcem dobro vidi“, reče Mali Princ nekada, a ta istina vrijedi uvijek, onda i sada. Srčano, kako oduvijek i navijaju za Hrvatsku, Manje...

Dašak moga zavičaja: Ušivene moći

Osvanuo je tmuran proljetni dan, neuobičajen za to doba godine. Bijaše to „dan koji nije trebao osvanuti“ kako napisa veliki Duvnjak, Dževad Karahasan. A...

Dašak moga zavičaja: Što nas grobovi pitaju

Koračamo životnom stazom, žurimo s nadom u bolje, spotičemo se i padamo, ustajemo i idemo naprijed. Kamo? Rijetko si postavljamo to pitanje. Svjesno se zavaravamo,...