20.3 C
Tomislavgrad
Srijeda, 10. kolovoza

Dašak moga zavičaja: Srića u nesrići

„Svanulo se“ Venki, ali i Barišinoj kući i to u večernjim satima kad je na konju „izbio“ Ivan u pratnji prakaratura Markana jer su...

Dašak moga zavičaja: Svanulo se Venki

- Bože moj, oće li nam ikad svanut? - pitala se strina Cvita spontano u trenutku dok je završavala bozavac i pletitkom iglom se...

Dašak moga zavičaja: Mala Mara

Venka je ozarena lica gledala svoju bebu povijenu u tkane povoje i vunenom pelenom omotanu sitnu glavicu. Privila ju je na grudi dajući zadovoljštinu...

Dašak moga zavičaja: Rodila Venka

Navršilo se vrijeme i Venka je iščekivala porođaj. Tijekom cijele trudnoće pratile su je ljubav i patnja kao vjerne suputnice koje su oplemenjivale jedna...

Dašak moga zavičaja: „Svako zlo za neko dobro“

Ivan se osjećao bolje otkako je javno priznao ljubav, ili obvezu, prema Venki.  Govorio je o njoj i doktorima koji su ga liječili. Svi...

Dašak moga zavičaja: „Ljubav je dobrostiva“

Dok se morsko plavetnilo bljeskalo na suncu ljubeći nebesku modrinu, Ivan je ležeći u dubrovačkoj bolnici razmišljao o Venki, o svojoj ženidbi, o djetetu...

Dašak moga zavičaja: „Zubna bola“

Dane je zavolio Anku, jako i iskreno, onako kako se rijetko voli žena. Buknuli su u njemu dotada nepoznati osjećaji onog trenutka kad je u...

Dašak moga zavičaja: Dane i Anka

Venka je imala tri brata. Dvojica su bili oženjeni, a najmlađi Dane, malo stariji od Venke, upravo je stasao za ženidbu. Jaga je rodila njih...

Dašak moga zavičaja: Jadnica

U istoj godini Venka je ponijela dvije titule. Jedne zime bila je najljepša cura u selu, a s jeseni je prozvaše - jadnicom. Tako je...

Dašak moga zavičaja: Bešika

Nije se lako suprotstaviti običajnoj kolotečini, unatoč znanju i snazi. I najjači se često predaju bujici, iako poznaju izlaz na obalu. Venkin otac Blago znao...