Povodom serije od tri radio-drame koje je Jakov Skočibušić priredio u suradnji s HRT Radio Split, a koje će preuzeti i emitirati Radio Tomislavgrad, razgovarali smo s autorom.
Vaša knjiga Zovem se Nitko: Homerova Odiseja prvi je put predstavljena upravo u Tomislavgradu. Tada smo, a i u kasnijim recenzijama, čuli kako je knjiga veoma važna za hrvatsku kulturu uopće. Spomenite nam ukratko još jednom o čemu se radi.
– Da, knjiga je sigurno veoma važna, ali zato što je Homer veoma važan. Homer je ustvari prevažan, a da bi bio zaboravljen. Za to postoji bezbroj argumenata. Police knjižnica u zapadnom kulturnom svijetu, posebno u engleskom i njemačkom govornom području, ugibaju se od njegove težine. A kod nas Hrvata Homer je sramotno zaboravljen. Od našega jedinog prepjeva iz 1882. godine prošlo je 140 godina bez ikakvog jezično suvremenijega Homera. I zato je ova knjiga važna jer u osuvremenjenoj prozi želi Homera približiti današnjem čitatelju.
U čemu se ustvari ogleda to Homerovo značenje?
– To je u biti najvažnije pitanje. Navest ću ukratko samo četiri razloga. Prvo, Homer sa svoja dva epa doslovno utemeljuje našu književnost, umjetnost, ono što općenito zovemo zapadnom kulturom. Tu, naravno spada i kasniji utjecaj Biblije. To je recimo taj vremenski, epohalni razlog. Drugo, u strukturalno-formalnom smislu Homer je upravo u Odiseji prvi „izmislio“ i primijenio tehniku kazivanja priče koja je postala i do danas ostala uzorom svake proze kao i dramske i filmske umjetnosti: npr. nelinearan tijek događanja, nego paralelan ili retrospektivan, čime se postiže efekt napetosti. Treće, Homerov stil i estetika, divne usporedbe, dubinska psihologija likova… I četvrto, Homer se tematski dotakao i obradio sve teme ljudske egzistencije, tako da se veliki Goethe tužio kako nam je Homer unaprijed „oteo“ sve teme. Svi smo to naučili od Homera. Homer je svevremenski i sveljudski.
Pa to zvuči nevjerojatno. Nama je Homer poznat samo po nekim pustolovinama.
– Da, potpuno ste u pravu. To nam se čini upravo nevjerojatno, možda i prepotentno. Ali samo tamo gdje je Homer nepoznat, zanemaren, kao što je kod nas. Osim toga, postoje različiti pristupi svakom vrhunskom umjetničkom djelu. Od onog površnog pristupa, u kojem se uživa u zanimljivoj priči i posebno u pustolovinama, pa do dubljeg shvaćanja i pravog estetskog užitka za što su, naravno, potrebni stanoviti uvjeti, u prvom redu primjereno obrazovanje.
Vratimo se Vašim redio-dramama.
Priredio sam tri radio-drame, sve tri obrađuju upravo Odisejeve „pustolovine“: Odisej i Eumej, Odisej i kiklop Polifem, Odisej u Hadu. Nisu to puke zabavne pustolovine. U njima se krije mnoštvo tema i duboko značenje. Ali, eto, čini mi se da bi upravo te pustolovine mogle privući slušatelje, približiti im Homera i njih Homeru. Pa neka i čitaju.
A čakavski se govori samo u prvoj radio-drami. Odakle čakavica?
– U prvoj radio-drami Odisej je ratnik u jednom krvavom desetogodišnjem ratu čiji je povratak kući, na svoj otok Itaku, trajao još deset godina. Kod kuće je ostavio svoje malo otočko kraljevstvo, oca Laerta, majku Eurikliju, ženu Penelopu i dojenče Telemaha. Dvadeset godina bez kontakta i informacija što se sve moglo dogoditi. A dogodilo se. Otac mu se od jada povukao i depresivan živi na seoskom imanju, majka od tuge za sinom ubila, prosci njegove žene pokušavaju uzurpirati kraljevsku vlast, a sin nemoćan da što učini. Mudri Odisej, svjestan najgoreg mogućeg stanja, vraća se neprepoznatljivo promijenjen, kao stari starac i zadnji prosjak. Najprije dolazi k svom vjernom slugi, svinjaru, dobrom Eumeju na imanje na jednom kraju otoka da izdaleka izvidi stanje. Njihove veoma zanimljive razgovore pretočili smo u narječje (dijalekt) koje ovdje služi ne samo kao dodatni efekt Odisejeve unutarnje neprepoznatljivosti jer ne govori „književno“ već kao i sluge. Narječje je, naime, barem meni osobno, jedna od najvažnijih značajki koja utemeljuje naš identitet, posebno onaj zavičajni. A budući da Odisej plovi našim Jadranskim morem, onda je logično da govore čakavski.
Je li nama Duvnjacima teško razumjeti čakavski u radio-drami?
– Mjestimice je donekle teško, ali se u kontekstu dade razumjeti. Nadam se da je i veoma zanimljivo. Uostalom, čakavica je prvi temelj hrvatske književnosti. Barem nam je ikavica zajednička. Potrudimo se. Nek´ i čakavica jednom odjekne Duvanjskim poljem i krajem.
Napomena: Prvu radio-dramu iz serijala našega Jakova Skočibušića u programu Radija Tomislavgrad možete poslušati danas, 26. kolovoza, od 16 sati. Preostale dvije radio-drame bit će emitirane ponedjeljkom, 31. kolovoza i 7. rujna, također od 16 sati.
Tomislavcity
Foto: mandino-selo.com
