Foto: Tomislavcity

Bila stina

Ispod plavog svoda neba
Požutio je kamen sivi
Ružmarin uz njega raste
I čvrstoći se divi.

Od vajkada on tu stoji
I prkosi vjetru, kiši
Priča priču o prolaznosti
Konjaniku, oštrom maču.

Od kamena su kuća, crkva,
Vrtača i klanci strmi
I uz kamen cvate drača
Čuvaj kamen, s njim ti živi
voli svoju zemlju
Kamen sivi.

Čuvaj kamen,
Ne daj stinu
Maslinu i otavinu
To je sveta zemlja od starina
Škrta zemlja, raži daje…
Blaga, nama draga
Bogu mila, bila stina.

Volim kamen, volim stinu,
Ja sam svojoj zemlji zavjet
Gdje sam rođen, tu sam
I nisam se pokajao.

Milan Bojkić, Basel