Biblijska poruka na svetkovinu Svih Svetih
ŽETVA SVETOSTI
Razgranato stablo blaženstva rađa plodove svetosti. Korijen i stup toga stabla je Isus Krista, a grane su svi oni koji su prihvatili Isusa kao uzor blaženstva i svetosti, piše sv. Matej: „Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca“ i „Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!“ donosi sv. Ivan. Veliko mnoštvo svetih u nebu, obučeni u bijele haljine, prođoše ‘Križni put’ sa svojim učiteljem Isusom Kristom. Slavlje svetosti je blagdan svih blaženih u nebu. To nije slavlje poganskih običaja, nego plodova Božje ljubavi u Božjim prijateljima. Dobro je pobijedilo zlo. Ljubav je nadvladala mržnju.
U Rimu se slavi od 6. stoljeća. Današnji blagdan je bio izvorna obljetnica posvećenja Panteona u Rimu u kršćansku crkvu Svete Marije od mučenika, koju je 609. posvetio papa Bonifacije IV. i onamo dao prenijeti kosti mnogih mučenika. Sve do osmog stoljeća slavili su kršćani taj blagdan u nedjelju nakon Duhova.
U osmom stoljeću papa Grgur III. premješta taj blagdan na prvi studenoga kad su Kelti imali Novu godinu ili „Samhain“. Završava vrijeme ljetno i vrijeme ploda. Započinje vrijeme mraza, umiranja i vlasti mračnih sila. Kelti su vjerovali da se duše pokojnih pojavljuju tog dana za zemlji. Druidi su častili kneza smrti „Samhain“ i prinosili mu žrtve. Kršćani su htjeli donijeti evanđeoske poglede u taj poganski svijet shvaćanja. Papa Grgur IV. 835.god. uvodi zapovjedni blagdan Svih svetih za cijelu crkvu u kojemu imamo svečanost života, a ne izmišljeni svijet duhova i vještica.
Vještice i duhovi nisu noćas obilazili naša tijela, jer vještice ne postoje. Postoji dar života u čovjeku i oko čovjeka.
Život je dar svetosti, onoga koji je jedini svet u potpunom smislu, a to je svemogući Bog. Možemo reći da je život nije nešto, nego „netko“, a to si ti kao osoba. Čovjek nema život sam od sebe. Život mu je darovan od Boga. Bog je ta vrhunska svetost iz koje proizlazi svako dobro. Zato se čovjek divi Bogu klanjajući mu se. Na tom pravcu možemo razumjeti knjigu Otkrivenja, koja nam donosi izvještaj da golemo mnoštvo daje slavu i čast Bogu našemu. Otkrivenje sv. Ivana govori o 144.000 opečaćenih. To je biblijski broj koji se ne može izbrojiti. Golemo je mnoštvo pred Božjim prijestoljem. Svi oni slave Boga.
Učiteljstvo naše Crkve u dokumentu Svjetlo naroda piše: „Gospodin Isus, božanski Učitelj i uzor svake savršenosti, svima je i pojedinim svojim učenicima kojega god položaja propovijedao svetost života, kojoj je On sam i početak i usavršitelj, a sv. Matej zapisa: „Budite dakle savršeni kako je savršen vaš nebeski Otac“. Svima je poslao Duha Svetoga da ih iznutra potiče da Boga ljube svim srcem, svom dušom, svom pameću i svom snagom svojom, i da se međusobno ljube kako je Krist ljubio njih.“. A Krist je ljubio sve nas i sebe predao za nas. Mi vjernici činimo jednu Kristovu zajednicu koju nazivamo Crkva. Crkva je zbor svetih, jer ima zajedništvo u svetim stvarima, kao što su zajednička vjera u uskrsloga Krista, zajedništvo sakramenta, zajedništvo karizma i djela ljubavi. Ima i zajedništvo među svim osobama, koje pripadaju Kristu. Zato je ovo blagdan slavlja svetosti i poziva svima nama.
Poziv svim ljudima i umrlima i živima i blaženima u nebu. Svi su pozvani u vječni život. U vjerovanju naše Crkve ispovijedamo da: „Vjerujem u Duha Svetoga,svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih“. To ‘općinstvo svetih’ označava tri stanja svete Crkve Kristove:
- mi vjernici na zemlji, koji smo putnici za nebo;
- naši pokojni u čistilištu u stanju pročišćenja i
- sveti u nebu, koji već uživaju Božju slavu.
‘Općinstvo svetih’ je trostruko: mi trpeći na zemlji, naši pokojni za koje ne znamo dokle su stigli i proslavljenih u nebu. Svi smo potrebni Božjeg smilovanja. U molitvi mi pomažemo našim pokojnima, naši pokojni mogu pomoći nama, a sveti pomažu svima. Ali svi slavimo jednoga svemogućega Boga. Svi činimo to zajedništvo svetih. Svjedočimo vjeru, ufanje i ljubav. Po tim krepostima vjere, ufanja i ljubavi postajemo sretni ili blaženi.
Osam sretnih ili blaženih su ostvareni životi po Božjoj dobroti i milosti. Prva četiri blaženstva: siromasi duhom, ožalošćeni, krotki i gladni i žedni govore u materijalnom vidu, a duhovna crta je u prednosti u odnosu prema Bogu. Okrenuli su materijalno siromaštvo u duhovnu korist. Druga četiri blaženstva: milosrdni, čista srca, mirotvorci, progonjeni smjeraju na ljudsku nutrinu, na njegovo srce. To ljudsko srce treba biti puno Božjega duha. Tad će postati sretno i blaženo. Isusovih osam blaženstava su poziv: dopustiti Duhu Božjem da djeluje u nama. Sveti Pavao piše Kološanima: „Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost.“. Svet čovjek se prepušta potpuno Bogu. Tko to učini osjetit će sreću i smisao svoga života. Bit će u toj svečanosti žetve plodova Božje svetosti i ljubavi, bit će sa svim svetima.
Fra A. Pranjić P.
