Piše: Ante Matić – Borčanac

Ispod Liba su ostaci starih naroda koju su tu živjeli prije nas. Borčane leži na ilirskim, rimskim i bogumilskim grobovima.
To mi je rekao znameniti hrvatski povjesničar fra Dominik Mandić u Rimu 1970. godine kad smo razgovarali dugo i duboko u noć uoči proglašenje svetim Nikole Tavelića. Tada sam od fra Domenika toliko toga saznao, da sam zahvalan Bogu što sam ga upoznao. Zapravo za kanonizaciju Nikole Tavelića u Rim se sjatilo sve što je nešto značilo sa svih strana svijeta. Tako sam imao čast upoznati slavnog povjesničara fra Dominika Mandića, prevoditelja Biblije poliglotu fra Marcela Raspudića, genijalnog sveznadara fra Silvija Grubišića, duhovitog fra Rufina Šilića, poetu fra Lucijana Kordića…

Bila je to silna koncentracija hrvatske pameti i znanja tih dana u Rimu kad je konaniziran Nikola Tavelić. Uoči onoga dana kad će biti proglašen svetim, u blagavaonici centrale franjevačkog Reda u Rimu, Via Merulana 30 do duboku u noći sjedili su i razgovarali. Mi mlađi fra Veselko Grubišić, fra Rafo Romić, fra Klement Sršen, fra Anselmo Stulić i još neki kojih se više ne sjećam, sjedili smo i slušali što sve zbore i govore tada najumniji hrvatski franjevci. Ne mogu sebi oprostiti što nisam bilježio neke stvari koje sam čuo tada i nikad više, a pričali su o mnogim temama iz hrvatske prošlosti i sadašnjosti. Mi mlađi smo šutjeli i slušali. Poneko od nas je uputio koje pitanje fra Dominiku ili fra Silviju, jer oni su najviše govorili i najviše toga otkrivali. Zaista su puno znali o našoj prošlosti i povijesnim odnosima među narodima, nacijama i vjerama. Onda je mene pitao fra Dominik, kad je čuo da sam iz Borčana, ima li na Libu vode ili u blizini Liba, pa sam mu ja rekao da ima u Kovačevcu, malo niže Liba i vrilo Klisac koje nikad ne presušuje udaljeno je od Liba kilometar. Fra Dominik je bio oduševljen saznanjem, pa zaključio da su Dalmati mogli živjeti gore na planini, jer su imali vodu. Inače, on je pisao puno o našoj drevnoj povijesti i možda nitko nije bolje sagledao našu prošlost. Mene je oduševila njegova knjiga Hrvati i Srbi dva stara različita naroda.

Dakle, otkriveni su grobovi naših predaka posve slučajno. Radila se cesta. Kad bi se prekopalo malo više ispod Liba, otkrilo bi se toliko toga o našim precima.

Prisjetio sam se otkrića ognjišta. Naime, prije 70 godina Čoline su iznad Selina vadili kamen za gradnju kuća, pa su naišli na neku vrste usjekline u planine u kojoj je nađeno ognjište i pored njega glineno posuđe. Što je s tim bilo i gdje je to odneseno. Valjda u Sarajevo. Znam da su se ljudi čudili otkud ognjište u brdu iznad sela Borčana. Tada nije nikome od vlasti bilo stalo do arheoloških otkrića tamo u nekom duvanjskom selu, pa je palo nalazište u zaborav. I, eto, radila se cesta i „slučajno“ radnici otkriše grobove naših predaka! Bilo bi dobro da bude više takvih slučajnosti!
Nadam se da će naš relativno mladi arheolog Dilber prekopati još neke lokacije i otkrit nam ostatke naših predaka.