Svakodnevno slušamo žalopojke samozvanih čuvara planeta kako u velikim greta-manirima postaju sve prozirniji i sve agresivniji u nametanju zelene-ideoligije, koja ima veze sa svim i svačim, samo ne s očuvanjem planeta.
Iza te “zelene” agende stoje isti oni koji taj planet nemilo zagađuju na bezbroj načina.
I dok, s jedne strane, tobože žaluju nad hipotetskom, nerođenom djecom kojoj je, tobože, otet čisti planet, zbog čega, tobože, i nisu rođena, kako nariče jedan njihov propagandni filmić, nabijajući osjećaj krivnje onima koji veze s time nemaju; dotle, bez ikakve grižnje savjesti, zagovaraju pravo na abortus onih koji su već začeti.
Može li licemjernije?
S jedne strane dobro osmišljeni greta-kult i veličanje transrodne ideologije (i s njome zakonom zajamčena promjena spola tinejdžerima na godišnjoj bazi), a, s druge strane ubijanje nerođenih i davanje rođenih na posvajanje istospolnim parovima unatoč sve češćim slučajevima spolnog i inog zlostavljanja.
Greta-kult proždire sve pred sobom. Toliko je već uzeo maha da nam siroti premijer za sve loše u državi ozbiljno optužuje klimatske promjene.
Cijene divljaju zbog klimatskih promjena.
Plaće stagniraju zbog klimatskih promjena.
Poduzeća se zbog njih zatvaraju, mladi zbog njih odlaze vani, sirotinja zbog njih kopa po kantama za smeće…
Savršen izgovor.
Za ništa više nisu krivi oni koji krivo upravljaju, nego klimatske promjene.
Mnogi su odavna predvidjeli ovaj scenarij i zato im, od straha pred istinom, nalijepiše pogrdnu etiketu “teoretičari zavjere” – tako da “ovce” slučajno ne bi poslušale i kakvo “drugo mišljenje” – grijeh koji kult ne oprašta.
Plandemija je samo jedan dio slagalice. Pravi teror “zelene” ideologije, tek slijedi.
U ime suvremenog zlatnog teleta – klimatskih promjena, ljudima će, umjesto brnjica, staviti konjski povodac i uvući belenčuk, pa da vidiš što je posluh.
Akcija “plandemija”, kao savršen test posluha, potpuno je uspjela pokazavši da se ljudi iznimno lako daju zarobiti s pomoću kontinuiranog utjerivanja straha uz sve jače stezanje uzda na koje se vremenom toliko naviknu da ih, na koncu, sami stavljaju i onda kad “gazde” kažu da ne treba.
Uzde se dakle mogu pritegnuti još jače – do krvi.
Prozirna zamjena teza tipa Istambulske, po kojoj te opruže da si za zlostavljanje žena ukoliko ju ne podržiš, izlizala se od tolikog korištenja. Kao da su ljudi bezumna stoka kojoj se može prodati ne samo “rog pod svijeću”, nego totalna kontrola i ropstvo pod slobodu.
Možda će njihov novo-normalni transhumanistički svijet kakvom se nadaju, doista biti uređeniji, čistiji, discipliniraniji, kontroliraniji… ali će, suprotno propagandi, u toj istoj mjeri, svakako biti manje ljudski.
Primjer imamo u Kinezima. Ni jedan od njih neće baciti papirić na cestu jer ga vreba milijun kamera – čak i u vlastitom domu, što se onda u njegovu “kartonu posluha” penalizira kaznenim bodovima zbog kojih će mu biti uskraćen odlazak u trgovinu, školovanje djece i td., prema utvrđenoj kaznenoj tarifi.
Kinezi su se već navikli i drže to “normalnim”, baš kao što su se i mnogi od nas navikli na brnjice, na izolacije, kovid-pasoše i ostale mahnitosti novo-normalne ideologije porobljavanja.
Za Kineze obično kažemo da su jedan fin, kulturan, uljudan narod, ipak, nitko normalan ne bi rado imao njihov režim koji ih je tako izdresirao.
Ta, nisu li do nedavna imali prisilnu politiku jednog djeteta koju su također, snagom batine, prihvatili kao “normalnu”, pa kada bi saznali da je dijete žensko, trčale žene na abortus. Ako već mora biti jedno, neka barem bude sin. Milijuni i milijuni ubijene ženske djece, da bi im društvo danas patilo od kroničnog manjka žena.
Klanjanje zlatnom teletu, umjesto Bogu, ne može proći bez opasnih i dugoročnih posljedica.
Ne shvatimo li to na vrijeme, obit će nam se o glavu toliko jako da nećemo ni znati da ju imamo.
Nada Beljan/Tomislavcity