On je profesor. Ona učenica koja zahtijeva da joj se, umjesto “ona” obraća s “ono” ili “oni”, što je u suprotnosti s njegovom vjerom i kršćanskom antropologijom koju takvo oslovljavanje potire, barem dotle dok se iz Knjige postanka ne izbaci ono poznato: “muško i žensko, stvori ih”.

I jer je odabrao vjernost umjesto straha i servilne poslušnisti, kažnjen je udaljavanjem s posla i lišavanjem slobode poput pravog zlotvora. Ni prvi, ni jedini. Imati svoj stav i misliti svojom glavom danas je zločin. Ima tko je zadužen za to.

Oslovljavati čovjeka u srednjem rodu, suprotno je naravnom zakonu i tisućgodišnjoj tradiciji kao i zdravom razumu, znanosti i religiji, ali to profesoru nije pomoglo, kao ni većini koja bi još uvijek radije vjerovala Bogu ili znanosti, nego uvrnutoj ideologiji koja oboje prisilno dokida.

Utjerivači tkz-og Novog svjetskog poretka, po sintagmi “novo-normalno”, koju nisu slučajno smislili, nastoje promijeniti paradigmu čovjeka kao bića stvorenog na sliku Božju. Protuprirodni konstrukt srednjeg roda, kao svojevrsne uravnilovke spolova i njihovih obilježja, idealan je za tu nastranu ideologiju.
Siroti se čovjek ne izjašnjava protiv ičijeg prava da se osjeća kako želi, tek to isto pravo traži i za sebe.

Kojim se, dakle, zakonom nekoga lišava prava vjerovati da je Bog stvorio čovjeka kao “muško i žensko”, a drugome daje pravo da vjeruje u srednji rod i zahtijeva isto od svih ostalih?
Ako to nije fašizam što onda jest?

Sva je prilika da se Luciferov grijeh – biti kao Bog – preokrenuo u svoju jednako đavolsku suprotnost – ne biti kao Bog.

Pred novo-normalnim postulatima ljudski um i duh “šaptom padoše”.
Nema više ni muška ni ženska
Nema nje i njega
Nit osobe, nit Boga imade
A, ni uma da se sablazni
Ni glasovita Aristotelova sentenca “Kolikostruko se kaže, tolikostruko bizi znači”, koja većinskom mišljenju daje zdravorazumski legitimitet, za utjerivače novo-normalnog više ne vrijedi.

Božji su zakoni odavna postali znak nazadnosti – sada je došao red i na one prirodne.
Doskora bi se moglo štititi i pravo pauka i mravi da slobodno ordiniraju po našim domovima.

Ako mene pitaš – ne bi bilo manje bizarno od spomenutog prava na oslovljavanje čovjeka s “ono”.

Nada Beljan/Tomislavcity