U nakladi „Matice hrvatske“ s predsjednikom prof. Matom Kelavom u Tomislavgradu i tisku „Fram-Zirala“ u Mostaru s ravnateljem Ivicom Božićem, objavljene su 23. listopada 2023. velike i male (ne)zgode franjevaca fra Mate Tadića pod naslovom „Anegdote malog fra Mateja“. Autor je sakupio 460 anegdota koje su prepričane i ovjekovječene u likovima malog fra Mateja, starijeg i mlađeg brata s vjernikom župljaninom, dok ih je 80 popraćeno ilustracijama ak. slikara Mate Ljubičića iz Zadra koji je osmislio naslovnicu kao i zadnju stranicu knjige.

Autor u predgovoru definira anegdotu: „Kao kratku i duhovitu priču o nekom događaju, osobi ili skupini njih. Interpretirana uglavnom usmenim izričajem, opisuje nesvakidašnje zanimljiv, neobičan, nerijetko komičan, a katkad i čudnovat događaj iz života manje ili više poznatih ljudi.“ U razgovorima i druženjima kad bismo se prisjećali nekih od starijih franjevaca, redovito smo prepričavali i razmjenjivali anegdote o njihovim proživljenim zgodama. Zbog svega toga fra Mate je neke zapisivao, a protokom vremena u njemu se rodila misao da ih prepriča i ovjekovječi. Ističe se da je: „Za prikupljanje i objavljivanje anegdota iz franjevačkog života, ideju i poticaj dobio od neke subraće, na što je svesrdno prionuo. Gotovo sve zapisane zgode, osim onih iz turskog vremena, koje izgledaju nevjerojatno, istinite su i pripovijedane među franjevcima, dok su neke od njih i osobno doživljene.“ Autor zahvaljuje svima koji su se prisjetili zanimljivih zgoda, strpljivo ih pripovijedali dok ih je bilježio i obrađivao u nadi da će i drugima biti zanimljive, poučne i na duhovit način obogaćujuće.

U pogovoru knjige dr. sc. fra Mario Knezović uz dodatno ispričane anegdote s mislima nekih autora o humoru ističe: „Nakon što je fra Mate u tiskanom obliku zaokružio četiri knjige propovijedi iz ciklusa ABC te svetkovina i blagdana, ovaj uradak dolazi kao svojevrstan začin svemu.“ Već u njegovim knjigama „Propovijedaj riječ – uporan budi“ nalaze se brojne priče i zgode iz života ljudi. Te priče su uvijek u funkciji razumijevanja biblijske poruke, one nisu otok za sebe. Fra Mate se trudi čovjeka ne ostaviti gladna i žedna pokraj kruha i vode. On se, to i ove pročitane anegdote potvrđuju, često pretvara u „magarca“, kako bi onim tvrdoglavim „magarcima“ pokazao kako se pije s izvora vode. Fra Mario nadalje ističe: „Anegdote su ključ koji otvara vrata ulaska u nepoznato. Kratkom komunikacijskom formom izgovori se mnogo. Anegdote ne treba tumačiti, one su priča za sebe. Tko ne shvati anegdotu, nije potrebno dodatno tumačenje (…) Jer je poznato kako u samostanima često odjekuje smijeh. Šale, pošalice i zgode stanari su redovničkih kuća, župnih ureda (…) Anegdote koje je prikupio fra Mate su pitke i ne opijaju. Anegdote se najčešće vežu uz stvarne događaje i to im daje dodatnu životnost i autentičnost. Anegdote katkad iznose nespretnosti ljudi u govoru i postupanju.“ Autor pogovora čitatelje s pravom upućuje kada kaže: „U vremenu kad su ljudi sve više zaokupljeni novim tehnološkim pomagalima u komunikaciji, jedna ova anegdota uživo ispričana može biti veliko bogatstvo u obiteljskim okupljanjima, prijateljskim druženjima.“

Osvrt na knjigu pod naslovom „Franjevački grop smijeha“ napisao je Mladen Vuković, dugogodišnji urednik i voditelj humoristične emisije „Kad se smijah – tad i bijah“ hrvatskog radija studio Split. Uz Matoševu izreku da je „Anegdota, uspomena kao ključanica, kroz koju se više vidi, no kroz širom razjapljena vrata“, ističe da nema čovjeka iz čijega se života ne prepričava poneka neobična i duhovita zgoda. Vuković je uvjeren da se i Isus našalio sa svojim apostolima i tijekom Posljednje večere, samo što evanđelisti to nisu zabilježili jer su imali važnijih poruka. Zdravstvene preporuke za dug život i zdravo tijelo starih Latina drže i svećenici. Iznosi da su: „Mudroslovne i duhovite misli i aforizme u našoj književnosti dali brojni svećenici u čiju se kolajnu vedropisja ucjepljuje i fra Mate.“ Vukoviću se nameće pitanje: „Što je to u franjevačkom biću, koje ga vodi prema humornom piću? I zašto se toliko šaljivog zgodopisja ukazuje baš u Hercegovini, jer su petorica spomenutih anegdotičara (trojica su blagopočivajući) rodom iz Hercegovine? Jesu li u onaj bijeli konopac s tri čvora, koji nose oko svojeg habita, upleli i zaziv privrženosti vedrini? (…) Možda se u tom uzvišenom trojstvu prikrio i četvrti zavjet, poslušnost dobroj volji i gledanju s optimizmom u ovoj dolini suza.“ Autor osvrta ističe: „Taj ‘spavajući’ zavjet u franjevačkom gropu probudio je i fra Mate Tadić, zapisavši poneku možda poznatu, ali uglavnom širem čitateljskom krugu nove i svježe franjevačke anegdote, trgajući od zaborava obilje štiva koje je krijepilo duh braći redovnicima tijekom raznolikog pastoralnog rada ili objedovanja i odmora u samostanima i župnim kućama.“

Utvrđuje da će nam svaka od njih na usnama izvući barem najmanji smiješak, a često istodobno i duboko zamisliti nad nekim ironičnim i sarkastičnim poantama. Zapaža da su: „Fra Matini zapisi dijelom zanimljivi i iz jezičnog kuta jer su neki ispričani zavičajnom ikavicom, a poznato je da humor ljepše, prisnije i uvjerljivije miriše kad se rađa u ozračju regionalnog gnijezda, u kojima zgode njihovim vinovnici slađe zvuče ako su izrečene lokalnim idiomom.“ One se i događaju diljem svijeta, od malih i prijestolnici dalekih župa preko samostanskih zdanja u većim mjestima i zapadnoeuropskim gradovima, u kojima misionare hrvatski franjevci, do bogoslovija, gdje su se školovali i upili brojne duhovite pošalice, poruge i poruke svojih učitelja i odgajatelja. Vuković je uvjeren da: „Ovom knjigom franjevci još jednom svjedoče da se znaju šaliti na vlastiti račun, da nisu prikazani kao sveci, već obični ljudi od krvi i mesa koji, nekoncentrirani, griješe i u prodikama. Ovu zbirku uskladištenog smijeha mogli bismo preporučiti kao godišnju ljekarušu – za uljepšati raspoloženje svaki dan pročitati po jednu anegdotu, a nitko vam ne smeta i predozirati se smješnicama.“

U prilogu umjesto zaključka doneseno je nekoliko anegdota o potrebi šale, kao i molitva za bolji humor što će dobro doći svakom kod čitanja. Knjiga anegdota tiskana je u nakladi od 600 primjeraka s tvrdim šivanim koricama  na 320 stranica u formatu 140 x 200 mm s ukrasnom vrpcom. Uz autora su u snošenju troškova kod objavljivanja među ostalim sudjelovali kao sponzori, načelnik općine Tomislavgrada i Franjevački samostan Tomislavgrad kao i ak. slikar Mate Ljubičić iz Zadra. U knjizi je donesena zahvala sponzorima s logom koji će s posvetom dobiti određeni broj knjiga, dok je isto tako priložena autorova biografija sa stvarnim i abecednim kazalom za bolje snalaženje. Knjigu je lektorirala prof. Dubravka Mamić iz Zagreba, a korekturu s dopunama odradio je sam autor.

Knjiga anegdota kao i ostale do sada objavljene bit će dostavljene samostanskim franjevačkim i nekim drugim knjižnicama, a može se nabaviti u knjižari i papirnici „Aniv“ ul. Brigade kralja Tomislava bb u Tomislavgradu, tel. 034 / 352 – 951, frizerskom studiju „B&I“ ul. Kralja Zvonimira bb u Tomislavgradu, tel. 034 / 354 – 596, ljekarni „Tabak“ ul. Mijata Tomića bb u Tomislavgradu, tel. 034 / 352 – 888, „Bilje sestre Ljubice“ Batin – Posušje, Rižinovići bb, tel. 039 / 200 – 220. Dostupna je u knjižarama „Naših ognjišta“: Tomislavgrad, ul. Mijata Tomića bb, tel. 034 / 352 – 524 i Široki Brijeg, Trg sv. Ante bb (Klanac), a može se naručiti i poštom u knjižari „Fram-Zirala“  ul. Put za Aluminij bb 88000 Mostar, tel. 036 / 325 – 988, faks: 036 / 333 – 563, E-mail: fram@fram.ba.