Ivana Skočibušić Valio, autorica je zbirke pjesama „Brate“. Promocija knjige će se održati u nedjelju, 22. kolovoza, u dvorani Skupštine Hercegbosanske županije.

Za portal Tomislavcity Ivana je govorila o nastanku njezinoga poetskog prvijenca.

– Nisam mislila da ću ikada doći do toga da dajem intervju za knjigu koju sam ja napisala. Iako pišem otkad znam za sebe, uglavnom sam ja bila ta koja je knjige kupovala i čitala. Međutim, život nas odvede u neplaniranome pravcu. Nakon gubitka brata, često sam  zapisivala svoje misli, u proznome i poetskome obliku, onako kako mi je “došlo” u tome trenutku. To pisanje me izvlačilo iz zamke šoka koja me dugo držala. Jednom sam dobila jako dobar savjet da sve što neposredno nakon gubitka zapišeš, jednog dana ćeš cijeniti. I zaista, zahvalna sam na tim riječima jer evo držim u ruci svoju prvu knjigu.

Kako je tekao postupak do ukoričenja tvojih stihova, u čijem nakladništvu je objavljena knjiga, tko su urednici, recezenti, grafički dizajneri?

– Postupak je bio sve samo ne lagan. Ali, tako je sa svime u životu. Sav se napor zaboravi kada dođemo do cilja i onda vidimo da je put iako težak, bio predivan. Nakladnik je Matica hrvatska Tomislavgrad, urednik Mate Kelava. Recenzenti su profesorice hrvatskog jezika i književnosti Zdenka Zrno, Ivana Dilber te zagrebački pjesnik Tomislav Domović. Vrhunski grafički dizajn je odradio Hrvoje Orlović koji je zaista izvrstan u svome poslu, završio je grafički dizajn u Zagrebu te sam s njim i ranije radila na velikim projektima te se uvjerila u njegovu profesionalnost.

Što ti je predstavljalo najveći izazov u procesu realizacije ovakve neizbrisive uspomene na tvoga pokojnoga brata?

– Najveći izazov je bio od čitavog materijala izabrati pjesme za objavu, uređivati ih i sl. jer to je zaista rudarski posao. Ali ako pitate sve oko mene, najveći izazov je bio usuditi se tu najdublju bol i intimu ogoliti pred svijetom.

Uz profesorice hrvatskoga jezika i književnosti, recezent tvoje knjige je poznati pjesnik Tomislav Domović. Kako se odvijala suradnja s njima, koliko su uz urednika utjecali na tvoje pjesničko sazrijevanje?

– Profesorice su mi rado napisale recenziju iako i njima nije bilo lako upustiti se u jednu ovakvu priču, na čemu im veliko hvala. Ipak je ovo poprilično teška i nesvakidašnja tematika, iako su motivi itekako svakidašnji. S pjesnikom Domovićem me povezao život, na njegovu sam recenziju itekako ponosna jer je on pjesnik s ogromnim iskustvom, 17 objavljenih pjesničkih zbirki, niz priznatih nagrada. Domović je uvelike utjecao na mene, kako za ovu zbirku tako i za moj budući rad, citiram njegove riječi: „….jer neosporan je njezin talent; u najboljim dijelovima ove zbirke čistoća izraza plijeni čitaočevu pažnju rješenjima imanentnim zrelim i izgrađenim pjesnicima…. zbirka je to dostojna objavljivanja, štoviše dobar signal i pokretni moment autorici da nas u budućnosti iznenadi novim naslovom…..“

Koji pjesnički uradak bi osobito istaknula?

Kako to da neki odu mladi i lijepi,
neumorni, puni elana?
Šta imaju raditi gore
ako su ovdje mili,
ako su ovdje poželjni?
Gdje će ako su ovdje
neostvareni
nepozdravljeni
neozdravljeni?

 

Kako to da nemaju mjesta
da još koji put namignu
ražare
zapale
ohrabre
oduševe?“

Ivani čestitamo na književnom prvijencu i želimo da ova knjiga bude početak niza kvalitetnih umjetničkih ostvaraja!

Marija Pavković – Baković/Tomislavcity