Petak, 13 Listopad 2017 07:41

Najava: "Duvanjska noć" u Beču

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

U organizaciji KSD Tomislavgrad - Beč, u subotu, 21. listopada održat će se 9. "Duvanjska noć". Kako su priopćili organizatori, program počinje u 19 sati, (Casablanca), a za dobru zabavu pobrinut će se Lidija Bačić i Mladen Radoš.

Ulaznice se mogu nabaviti u prostorijama KSD Tomislavgrad -  Beč, Ullmannstrasse 43/1, 1150 Wien.

Detaljnije informacije navedenu su na plakatu.

 

Tomislavcity

 

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

U kolovozu je obnovljen rad Kuglačkog kluba Tomislav iz Tomislavgrada. Klub je osnovan 2001. godine i natjecao se u Prvoj ligi F BiH. Kuglači Tomislava natjecali su se i u Premijer ligi BiH, od njezinog osnivanja 2006. do 2009. godine. U 2010. godini klub je prestao s treninzima i ugasio se.

Dakle, grupa entuzijasta, ranijih članova kluba, odlučila je ove godine obnoviti rad kluba. S treninzima su počeli u kolovozu i spremni su za 1. kolo u nedjelju, 15.10. kada gostuju u Bihaću kod istoimenog kuglačkog kluba.

Klub ima treninge utorkom i četvrtkom. Večeras smo ih posjetili na posljednjem pripremnom treningu pred nedjeljni nastup. Atmosfera u klubu je prava sportska i natjecatelji s nestrpljenjem očekuju prvi nastup. Dakle, svi redom, od predsjednika kluba Stipice Nevistića, dopredsjednika Branka Višića, tajnika Frane Jurčevića kao i svih 11 registriranih natjecatelja: Stipice Nevistića, Ante Madunića – Pape, Mirka Višića, Maria Prljevića, Antonia Šteke, Ivice Jurića, Frane Jurčevića, Bariše Krajine, Domagoja Višića, Ivana Perića i Igora Kovačevića vrlo ozbiljno pristupaju treninzima i svojim obvezama.

Vodstvo kluba se s velikim poštovanjem prisjeća i nedavnog preminulog kolege Josipa Tavre, ranijeg dopredsjednika kluba i čovjeka koji je imao bitnu ulogu u ponovnom oživljavanju kluba.  

Naravno, rad kluba ne bi bio moguć bez pomoći sponzora duvanjskih firmi Nevistić Commerce i BTG Kolo. Rad kluba pomaže i Općina Tomislavgrad koja je platila kotizaciju za natjecanje, a sudjelovat će i u financiranju prijevoza ekipe na natjecanja.

Nadamo se da će oživljavanje i ponovni rad kuglačkog kluba potaknuti i druge zaljubljenike u kuglanje da iskoriste zaista dobre uvjete u duvanjskoj kuglani Condor. Posebno, s dolaskom hladnijih dana, kada se više boravi u zatvorenom prostoru.

Kuglačkom klubu želimo puno uspjeha, a svim zaljubljenicima u kuglanje da posjete duvanjsku kuglanu i iskoriste slobodne termine za rekreaciju.

 

Tomislavcity

 

Više fotografija pogledajte u galeriji.

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

 

Prava drama odvijala se u utorak na području Kupresa. Poznati poduzetnik Ivo Jakovljević, rodom iz Jajca, pretučen je, vezan i ostavljen u mračnoj šumi, liječnici mu se bore za život, piše Večernji list.

Policijska postaja Kupres dobila je u utorak oko 15.00 sati dojavu od djelatnika Kupreške šumarije da je na lokaciji Koprivnice u šumi pronađena nepoznata muška osoba koja je bila svezana i pretučena. Na mjesto događaja odmah su izašli djelatnici pozvane Policijske postaje koji su utvrdili kako je riječ o 58-godišnjem I. J. iz Jajca. Kako je ozljeđeni sam kazao policiji, pretukao ga je i opljačkao te pokušao ubiti A. D. koji se, nakon počinjenog kaznenog djela, udaljio s mjesta događaja u nepoznatom smjeru.

Ivo Jakovljević je odvezen najprije u Dom zdravlja Bugojno, a potom u Medicinski centar Travnik na daljnje liječenje. Kako neslužbeno doznaje Večernji list, Jakovljevića je pretukao Amel Dizdarević, podrijetlom iz Kladuše, a njih dvojica se od ranije poznaju. Naime, Jakovljević se bavio uzgojem i prodajom ovaca, a Dizdarević je kod njega radio kao pastir. U utorak prijepodne su se njih dvojica dogovorila ići na izlet u blizinu šume Koprivnice. Usput su svratili u trgovinu, kupili piletinu i ostale namirnice za roštilj te se uputili na odredište.

Prema tvrdnjama ozlijeđenog, kad su stigli na mjesto gdje su planirali roštiljati, ušli su u dio šume kako bi prikupili grančice i drva potrebna za vatru. U jednom trenutku, kad se Jakovljević sageo po granu, Dizdarević ga je, najvjerojatnije drvetom, udario po glavi i leđima. Jakovljević je pao te se pokušao obraniti, međutim, Dizdarević, koji je bio iznad njega, nastavio ga je tući. O kakvim se udarcima radilo, najbolje pokazuje podatak kako je Jakovljeviću napukla lubanja te mu je slomljen veći broj rebara. Iako je vidio da je Jakovljević teško ozlijeđen te da bi uslijed tih ozljeda mogao podleći, Dizdarević ni u jednom trenutku nije pomišljao pomoći mu ili pozvati pomoć.

Monstruozno ga je pretukao, vezao i ostavio u šumi te pobjegao u nepoznatom smjeru. Unatoč teškim ozljedama, Jakovljević je nakon nekoliko sati uspio osloboditi noge te se, teško krećući i pozivajući pomoć, uputio prema naselju. Njegovo zapomaganje čuo je djelatnik Kupreške šumarije, koji je, kad je ugledao Jakovljevića, odmah pozvao policiju i hitnu pomoć. Jakovljević je tada još bio pri svijesti te je prisutnima uspio ispričati tijek događaja te tko mu je to napravio. Vrlo brzo je dobio napad kašlja, krvarenje te je počeo gubiti svijest, piše Večernji list.

Nakon što je odvezen, najprije u Dom zdravlja Bugojno, a potom u Medicinski centar Travnik, Jakovljevića su liječnici hitno uputili u Kliniku urgentne medicine (KUM) Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Tijekom jučerašnjeg dana Jakovljević se nalazio u životnoj opasnosti, a zbog ozljeda su ga liječnici stavili u induciranu komu. Djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova Hercegbosanske županije tijekom jučerašnjeg dana nastavili su s istražnim radnjama u tom slučaju, a sa svime je upoznat i županijski tužitelj. 

 

vecernji.ba

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Na danas održanoj sjednici Vlada Hercegbosanske županije razmatrala je i usvojila Izviješće o izvršenju Proračuna Hercegbosanske županije za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. godine. Ukupno ostvareni konsolidirani prihodi i primitci financiranja na dan 30. lipnja 2017. godine iznose 32.526.771,00 KM što je 0,59% ili u apsolutnom iznosu 191.011,00 KM više u odnosu na isto izvještajno razdoblje prošle godine.

U odnosu na plan Proračuna za 2017. godinu od 76.263.613,00 KM ostvareni prihodi i primitci za prvo polugodište 2017. godine iznose 42,65%. U strukturi prihoda i primitaka porezni prihodi sudjeluju sa 28.288.638,00 KM ili 86,97% što je za 0,82% više u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ili u apsolutnom iznosu porezni prihodi su veći za 230.914,00 KM. Neporezni prihodi su ostvareni u iznosu od 4.027.759,00 KM i veći su za 26,71% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U odnosu na plan Proračuna za 2017. godinu ostvareni neporezni prihodi manji su za 3,55%.

Tekuće potpore izvršene su u iznosu od 174.987,00 KM i manje su za 69,63% u odnosu na isto razdoblje 2016. godine. Značajnija realizacija prihoda od potpora očekuje se u drugom polugodištu tekuće fiskalne godine. S obzirom na navedenu razinu izvršenja prihoda i primitaka u prvom polugodištu 2017. godine te ukoliko se prihodi i primitci nastave kretati istom dinamikom kao u prvom polugodištu očekivat je na kraju godine da bi se uskladila visina rashoda i izdataka s visinom ostvarenih prihoda i primitaka te neće biti potrebno raditi Rebalans Proračuna za 2017. godinu. Glavne kategorije rashoda i izdataka ostvarene su u tekućim izdatcima koji iznose 25.471.193,00 KM i kapitalnim izdatcima koji iznose 1.466.342,00 KM. Tekuća pričuva za 2017. godinu je planirana na razini 600.000,00 KM, a u prvom polugodištu ove godine izvršena je sa 132.930,00 KM ili indeksom 22,15. U promatranom razdoblju je ostvaren suficit u iznosu od 5.589.236, 00 KM. Valja napomenuti da navedeni suficit treba umanjiti za razgraničene prihode iz ranijih godina, a radi se o namjenskim prihodima u apsolutnom iznosu od 2.136.578,15 KM što znači da je realni suficit 3.452.657,85 KM.

Vlada je dala suglasnost na prijedlog Dokumenta okvirnog proračuna za razdoblje 2018./2020. godina. Dokument okvirnog proračuna sastoji se od šest poglavlja: uvod u Dokument okvirnog proračuna za razdoblje 2018./2020. godina, srednjoročne makroekonomske prognoze, srednjoročne fiskalne strategije, upravljanja potrošnjom javnog sektora, strategije upravljanja javnim dugom i projekcije prihoda i rashoda Proračuna općina i fondova Hercegbosanske županije za razdoblje 2018./2020. godina.

Ključni cilj DOP-a je postaviti makroekonomske fiskalne i razvojne politike u središte procesa planiranja i izrade Proračuna imajući u vidu da je godišnji Proračun jedan od temeljnih instrumenata kojima će se realizirati ekonomski i socijalni prioriteti Vlade Hercegbosanske županije. Dokument okvirnog Proračuna omogućava Vladi razvijanje bolje strateške osnove za dugoročno planiranje Proračuna.

Dana je i suglasnost na Naputak za izradu zahtjeva za odobravanje proračunskih sredstava u 2018. godini. Cilj naputka je projekcija prihoda i rashoda za fiskalnu 2018. godinu. Zahtjev za proračunska sredstva sadrži šest tablica. Naputak za izradu zahtjeva za odobravanje proračunskih sredstava u 2018. godini je temelj za izradu Proračuna Hercegbosanske županije za 2018. godinu, a koristit će se i za implementaciju programa BPMIS za izradu Proračuna elektroničkim putem.

Tijekom sjednice donesen je Zaključak o prihvaćanju Programa javnih investicija Hercegbosanske županije 2018./2020. godine s listom prioriteta kandidiranih projekata koji je sačinilo Ministarstvo gospodarstva – Odjeljenje za upravljanje projektom. Program javnih investicija Hercegbosanske županije sadrži podatke o ukupno 37 projekata. Ukupna vrijednost svih projekata je 77.622.625,00 KM od čega se 37.385.481,00 KM odnosi na 25 kandidiranih projekata i 40.237.145,00 KM na 12 projekata u implementaciji. Temeljni cilj izrade programa javnih investicija Hercegbosanske županije je usklađivanje razvojnih projekata s realnim izvorima financiranja za njihovu realizaciju i potpora je Vladi Hercegbosanske županije i institucijama županije za planiranje ulaganja i donošenje kvalitetnijih investicijskih odluka.

Razmatrana je i Informacija o stručno-pedagoškom nadzoru i donesen je Zaključak u kojem se pruža potpora Ministarstvu znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije na realizaciji započetih aktivnosti.

Naime, Zakonom o osnovnom školstvu (“Narodne novine Hercegbosanske Županije”, broj: 12/04 i 12/08) u članku 94., Zakonom o srednjem školstvu (“Narodne novine Hercegbosanske Županije “, broj: 12/04 i 12/08), u članku 112., stavak 1.,  propisano je da stručno – pedagoški nadzor nad radom osnovnih i srednjih škola obavlja Zavod za školstvo Mostar.

Zavod za školstvo Mostar je tek jedno kratko vrijeme imao nadležnost na području Hercegbosanske županije, tako da su Ministarstvu znanosti, prosvjete, kulture i športa i ustanovama u okviru njihovih nadležnosti u principu uskraćene za vrlo bitne aktivnosti Zavoda za školstvo, bez kojih je gotovo nemoguće zamisliti funkcioniranje obrazovnog sustava. Budući da godinama nije obavljan nadzor u školama na području Hercegbosanske županije, Ministarstvo je predložilo Vladi donošenje Zaključka kojim bi se potaknula ova aktivnost i svi koraci koji slijede.

S obzirom da je proces planiranog osnivanja međužupanijske javne ustanove, Zavoda za odgoj i obrazovanje u tijeku, također se javlja potreba za angažiranjem određenog broja postojećih djelatnika iz osnovnih i srednjih škola koji će biti imenovani u zvanje savjetnika, putem javnog poziva i određenih kriterija koji bi provelo povjerenstvo unutar Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i športa. Po pedagoškim standardima jedan savjetnik ide na 25 djelatnika koje treba nadzirati, a Ministarstvo će donijeti odluku o broju savjetnika koje će angažirati za obavljanje ovoga posla i to isključivo od djelatnika uposlenih u školama na području Hercegbosanske Županije, te stoga neće biti potrebna nova upošljavanja za realiziranje navedene aktivnosti.

Kako bi ovaj značajan i opsežan posao imao svrhu i ostvario planirani cilj, Ministarstvo će postupati u skladu s Pravilnikom o ocjenjivanju i napredovanju odgojitelja i stručnih suradnika u predškolskim ustanovama, te učitelja, nastavnika/profesora i stručnih suradnika u osnovnim i srednjim školama.

Prioritet planiranih aktivnosti je pružanje stručno – pedagoške pomoći odgajateljima, učiteljima, nastavnicima i stručnim suradnicima, praćenje i unaprjeđenje sustava njihove trajne izobrazbe i napredovanja, te prikupljanje relevantnih podataka o nastavnom kadru koji bi temeljem rezultata rada napredovali i bili značajni resursi za praćenje i savjetovanje nastavnika i stručnih suradnika, sa svrhom podizanja kvalitete nastavnoga rada.

U drugom djelu sjednice Vlada je donijela Odluku o prihvaćanju Izvješća o provedenom postupku nabave udžbenika za učenike I razreda osnovnih škola Hercegbosanske županije, a koji nisu u stanju socijalne potrebe i udžbenika za učenike drugih, trećih i četvrtih razreda osnovnih škola Hercegbosanske županije a koji su u stanju socijalne potrebe u školskoj 2017./2018. godini.

Donijeta je i Odluka o odobravanju financijskih sredstava u iznosu od 6.500,00 KM Ministarstvu znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije kao financijska potpora za sponzoriranje maturalnih večeri srednjih škola Hercegbosanske županije u školskoj 2016./2017. godini.

Vlada je donijela Odluku o razrješenju i Odluku o davanju suglasnosti za imenovanje Saše Grabovca, magistra kineziologije za ravnatelja Srednje strukovne škole „Silvija Strahimira Kranjčevića“ iz Livna na mandatno razdoblje od četiri godine.

 Vlada HBŽ

Četvrtak, 12 Listopad 2017 13:06

Duvanjski pojmovnik: Čut će se gusle

Ocijeni sadržaj
(6 glasova)

 

Ne može se dlanom zakriti sunce i istina će prije ili poslije izići na vidjelo. Duvanjski narod duboko vjeruje u pravdu, čak i kad razočaran zna suprotno reći. Kad bolje razmislimo, osim vjerovati u istinu i pravdu, drugog izbora ni nemamo.

U širem hrvatskom javnom prostoru postoji nebrojeno predrasuda, mitova, krivotvorina i stereotipa, ali narod u dubini svog bića im ne vjeruje, pa često kaže: Čut će se gusle. To znači ono što smo rekli u prvoj rečenici.

Za primjer možemo uzeti tri stereotipa, tri suvremena mita o Sarajevu:

  • sarajevska multikulturalnost
  • sarajevski humor
  • sarajevski ćevap

Čut će se gusle da su ova sva tri stereotipa pogrešna. Sarajevska multikulturalnost, ako je ikad i postojala, ne egzistira već skoro tridesetak godina. Dokaz: boja sjedalica na stadionu Koševo. Sarajevski humor nije duhovit (a kakav bi trebao biti humor ako ne duhovit?) i često je krinka za nekulturu. Dokaz: na kraju vica Mujo uvijek i jedino ispadne glup (dosadno, predvidljivo i stereotipno). A da je sarajevski ćevap daleko od dobre spize dokaz će vam biti prvo kušanje (još je bolje ako sebi uštedite taj nepotrebni gubitak vremena).

 

Tekst: M.P. i T.M.

Ilustracija: M.P.

 

madino-selo.com

Ocijeni sadržaj
(10 glasova)

 

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više, piše manager.ba

Gošća Kluba menadžera je Marija Vukoja, direktorica poduzeća Vukoja – MAV d.o.o.

Mlada i ambiciozna Marija Vukoja rođena je 28.2.1992. godine u Mostaru, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Trenutno privodi kraju svoj diplomski studij i u fazi je pisanja diplomskog rada na Univerzitetu modernih znanosti CKM u Mostaru, na temu mogućnosti razvoja održivog turizma. U međuvremenu, Marija je završila stručnu specijalizaciju za odjel hrane i pića u organizaciji Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, kao i stručno usavršavanje za odjel dijetoterapije i režimske prehrane također na istom fakultetu. Ponosna je vlasnica dviju diploma za razinu 1 i 2 Wine Academy of Croatia, WSET London u oblasti poznavanja vina i sommelierstva generalno. Već 8 godina radi kao menadžer ugostiteljskog objekta Hajdučke Vrleti u Parku prirode Blidinje.

Marija, imate tek 25 godina, a iza sebe već nekoliko godina poduzetničkog iskustva. Na čelu ste poduzeća Vukoja – MAV d.o.o. u sklopu kojeg posluje ugostiteljski objekt Hajdučke Vrleti Blidinje. Zašto ste se odlučili za poduzetničke vode i ovaj posao?

Spletom okolnosti sam se jako mlada našla na vodećoj poziciji obiteljskog posla, i moram reći da taj put nije bio nimalo lagan, niti vremenom postaje lakše. Naravno da je jednostavnije kada steknete određeno iskustvo i radni ritam, ali odgovornost s vremenom postaje sve veća, a očekivanja sviju se iz dana u dan uvijek povećavaju. Ono što je najvažnije, barem prema mom mišljenju, jeste da volite ono što radite, tako da to na kraju postane stil života, a u mom slučaju to definitivno jeste tako.

Hajdučke Vrleti su kroz nekoliko proteklih godina postale jedan od najreprezentativnijih ugostiteljskih objekata na našem području. Vašim dolaskom konstantno se ulagalo. Kako se zapravo sve razvijalo i kakva je bila Vaša zamisao s Hercegovačkim Vrletima?

Kada srcem radite, i uložite dio sebe u ono što vjerujete i stvarate, onda uspjeh dolazi kao normalna posljedica svega toga. To se naravno ne događa preko noći, već dolazi nakon mukotrpnog rada, ulaganja i odricanja. Hajdučke Vrleti imaju svoju posebnu priču, i bez lažne skromnosti moram reći da su zaista specifičan objekt; počevši od samog interijera pa sve do ponude. One su kao takve bile već pozicionirane na tržištu i u vrijeme mog preuzimanja glavne uloge menadžera. Ja sam se jednostavno potrudila iskoristiti prednosti i dobre strane, loše eliminirati, popraviti i minimalizirati, te naravno investirati u prioritete. Kvaliteta mi je bila glavna vodilja i jasan cilj, koji se do danas nije promijenio. Još uvijek težim svemu boljem i uspješnijem u svakom segmentu svog posla. Tim ljudi koji sam okupila na čelu sa mnom je zaista ugradio dio sebe u Vrleti, nadljudskim naporima smo radili na podizanju razine kvalitete na višu razinu, nismo se štedjeli ni u kojem smislu; i mislim da je to ključ našeg uspjeha.

 

 

Bliži se zimska sezona, kada Blidinje ima posebne čari. Što u svom kompleksu Hercegovačke vrleti nude posjetiteljima, u čemu sve mogu uživati?

Za Park prirode Blidinje se zaista može reći da je pravi mali raj na zemlji u zimsko vrijeme. Hajdučke Vrleti se u tu priču izvrsno uklapaju oduvijek, bilo da dođete na jednodnevni izlet ili na više dana – sigurno ćete ponijeti lijepe uspomene odavde. Uživanje u našim brojnim specijalitetima u posebnoj atmosferi samog interijera, zabava uz tamburaše, boravak u našim smještajnim kapacitetima, korištenje aranžmana koje radimo u suradnji s ostalim partnerima iz Parka; sigurna sam da svatko može pronaći ponešto za sebe.

 

 

Osim prirodnih ljepota, puno zanimljivosti se krije i u unutrašnjosti Hajdučkih Vrleti. Kakav je interijer motela i restorana?

Unutrašnjost objekta je jedinstvena i originalna, stvarana godinama, s velikom ljubavlju gdje se pazilo na svaki detalj. Kompletan interijer je satkan od raznoraznih starih antikviteta koji su se nekad koristili u svakodnevnom životu. Svi ti predmeti su restaurirani i iskorišteni u prostoru na razne načine, i upravo oni daju tu posebnu čar i atmosferu koju možete doživjeti unutra.

Ono po čemu ste specifični jesu autohtona hercegovačka jela i domaćinska atmosfera. Je li teško pratiti trendove u ugostiteljstvu i istovremeno zadržati autohtoni štih?
Smatram da čovjek koji želi negdje ići, prvo mora dobro znati odakle je krenuo. Mi smo cijelu gastronomsku priču temeljili na autohtonoj i tradicionalnoj hercegovačkoj kuhinji, i upravo smo po tome prepoznatljivi. Ono čemu ja težim jeste podizanje kvalitete upravo te kuhinje na jednu višu razinu, i prezentacija tih jela na jedan malo moderniji način. Jelovnik mijenjamo na godišnjoj razini barem jedanput, osluškujući želje i potrebe naših gostiju, ali i tržište; te se trudimo uvijek dodati nešto novo i zanimljivo, ali i istovremeno ostati vjerni hrani koja nas je izgradila.

 

 

Sadržaj ste dodatno obogatili i organiziranjem brojnih manifestacija, koje su postale i tradicionalne. Koje biste manifestacije izdvojili i koliko posjetitelji prepoznaju bogatstvo i ljepotu ovog područja i organiziranih događaja?

Radimo razne manifestacije tijekom cijele godine, i uvijek se trudimo posjetiteljima pružiti zanimljive i nove sadržaje, ali postoje dvije manifestacije koje želim posebno istaknuti, a to su Međunarodni Memorijalni Off Road Rally Vinko Vukoja Lastvić u spomen mog oca, koji se održava svake godine u rujnu, i koji zaista s pravom mogu reći ruši sve rekorde posjećenosti, i prerastao je u jedan od najpoznatijih događaja ovakvog tipa na Balkanu, što je naravno rezultiralo i time da se za Park prirode Blidinje nadaleko čuje. Druga manifestacija na koju sam također jako ponosna je ona pod nazivom „Dobro slaži i ostani živ“, a održava se svake godine početkom 11. mjeseca. Ove godine obilježavamo 15. obljetnicu manifestacije za koju se uvijek traži mjesto više, i koja je također postala prepoznatljiva i jedinstvena u cijeloj regiji. Manifestacija je izrasla iz Hajdučke Republike Mijata Tomića, a označava natjecanje poštenih ljudi u laganju, uz obilje smijeha i zabave.

Osim Hajdučkih Vrleti, postoje li još neki projekti na kojima aktivno radite?

Osim svoga glavnog posla, bavim se s još puno stvari koje se odnose na turizam i ugostiteljstvo. Članica sam upravnog odbora Turističkog Klastera Hercegovine, a i jedna sam od tri glavna partnera u udruzi Visit Blidinje. Kroz sve svoje aktivnosti, uvijek nastojim na širi način doprinijeti pozitivnoj slici i pomacima na turističkoj sceni Hercegovine. Udruga Visit Blidinje jako puno radi na razvoju i unaprjeđenju turističke ponude, rješavanju administrativnih problema te promociji u Parku prirode Blidinje kroz suradnju s lokalnim i stranim partnerima iz privatnog i javnog sektora.

Što je za vas ključ uspjeha u ugostiteljstvu? Budući da ste se u ovom segmentu i obrazovali, što ste odabrali kao Vašu misao vodilju u radu?

Mislim da ključ uspjeha, između ostalih faktora, leži ponajviše u kvaliteti posla koji obavljate. Kao što sam već prije spomenula, kvaliteta je za mene glavna misao vodilja. Kvaliteta usluge, namirnica, hrane, osoblja, ponude, ambijenta – sve su to faktori koji se u ugostiteljstvu, po mom mišljenju, moraju posložiti i biti izbalansirani da bi određeni ugostiteljski objekt bio uspješan. Svakodnevno ulaganje u vlastita znanja, stjecanje novih vještina, praćenje novih trendova na tržištu; a da pri tome ostaneš dosljedan sebi – proces je koji nikada ne prestaje. U ugostiteljstvu ne postoje „zatišja“. Svaki dan donosi nove izazove i borbe, svaki gost je priča za sebe, svaki vremenski period donosi nešto novo.

Puno toga se na ovom području u proteklom periodu unaprijedilo, imate li u planu i neke nove ideje za naredni period? Kako zapravo donosite odluku o novim ulaganjima i investicijama, čime se rukovodite u donošenju odluka?

Moj mozak nikad ne miruje, moje ideje se stalno rađaju iznova, ponekad i gomilaju. Nemoguće je sve napraviti onako kako smo zamislili, za sve treba određeno vrijeme i sve je proces; stvarima treba vremena da legnu na svoje mjesto. Svoje planove o ulaganjima, novim investicijama i poboljšanju ponude donosim na godišnjoj razini, gdje u formi akcijskog plana, zajedno sa svojim timom, definiram točne i konkretne aktivnosti kojima ćemo se baviti u određenom periodu te jasne rezultate i ciljeve koje želimo postići. U idućem periodu raditi ćemo na konkretnim ulaganjima u tehnički dio objekta, zbog optimiziranja i jednostavnosti poslovanja. Cilj nam je u skorijem vremenu investirati i u renoviranje smještajnih kapaciteta, u svrhu podizanja kategorizacije na višu razinu. Rad na kvaliteti ponude se odvija svakodnevno, i to je aktivnost koja nikada ne prestaje. Trudimo se svojim gostima ponuditi najbolje što možemo, i nikad nećemo prestati raditi na tome.

 

 

Koliko osoba danas zapošljavate i imate li problem s pronalaskom stručnog kadra?

Trenutno zapošljavamo 25 stalno uposlenih ljudi, i isto toliko ljudi koji rade na ispomoć. Veliku pažnju pridajemo ljudskim resursima, jer su oni onaj najvažniji filter koji dolazi do gosta. Uhodan i stručan tim je segment bez kojeg je ovaj posao apsolutno nemoguće raditi. Kao i svi ugostitelji, ne pronalazimo uvijek jednostavno odgovarajuće ljude, ali moram priznati da imamo sreću raditi s vrijednim i odgovornim ljudima, koji su spremni učiti i educirati se, i na to sam jako ponosna.

Što vam kao direktorici pada najteže u poslu, a što vas s druge strane motivira i tjera naprijed?

Meni osobno najteže pada nekvaliteta sustava u kojem živimo i radimo, i nemogućnost konkretnog djelovanja na to. Kad bi država imala malo više sluha za nas poduzetnike, svima bi nam bilo puno lakše. Ali budući da sam ja skroz apolitična osoba, gledam to s pozitivne strane pa se nekako uvijek nadam da će ipak doći malo bolja vremena po tom pitanju. Naprijed me tjera moja ogromna energija i želja za poslom, moji ljudi, moji gosti, moji dosadašnji uspjesi, želja za stvaranjem nečeg što će trajati dugoročno, želja za stvaranjem prepoznatljivog brenda – to su misli koje mi uvijek daju snagu da se nastavim boriti i raditi i onda kada bude teško.

Žena ste poduzetnica, postoje li u Vašoj okolini predrasude o tome, je li ženama teško biti na rukovodećim pozicijama?

Naravno da postoje, mi živimo u sredini u kojoj je jako teško postići da se uspjeh cijeni, posebno kada si žena. Moja sreća je da se ne opterećujem tim stvarima, ne volim predrasude ni u kojem smislu, slijedim svoje životne principe i svojim zaslugama se borim da me ljudi poštuju i cijene. Mislim da to ruši svaku predrasudu, ali naravno svatko ima pravo na svoje mišljenje i stav. Biti žena na rukovodećoj poziciji u bilo kojem poslu nije nimalo jednostavno, jer se od nas uvijek očekuje više. Ali ja uvijek volim reći da rezultati govore za svakoga, i to je nemoguće poreći. Radi naporno u tišini, i pusti da tvoj uspjeh govori za tebe.

Tko je Marija Vukoja privatno, kako provodite svoje slobodno vrijeme, imate li neke hobije?

Obzirom na količinu obveza koje imam, nemam baš puno slobodnog vremena, ali ono koje imam nastojim provesti kvalitetno sa svojom obitelji i prijateljima. Jako volim putovati, upoznavati druge kulture, običaje i tradiciju – mislim da nas to čini boljim ljudima. Svoje slobodno vrijeme često koristim i za razne studijske posjete i obilaske, koje doprinose mom znanju i vještinama. Off road mi je također jedan od dražih hobija, djeluje kao antistres terapija i odmak od brzog tempa kojim svakodnevno živim.

Što biste poručili mladima u BiH, koji sve češće zbog nemogućnosti pronalaska posla u BiH, odlaze van granica naše zemlje?

Možda imam oštar stav prema tomu, ali činjenica je da ljudi neće da rade – čast izuzecima. U zadnje vrijeme sve više izostaju osnovne vrijednosti poput kućnog odgoja, odgovornosti i marljivosti. Mislim da bi svi htjeli previše toga preko noći, bez puno muke i truda. To jednostavno ne funkcionira tako, i mislim da svi trebaju biti toga svjesni. Čovjek mora napraviti milijun malih koraka da bi došao do nečega većeg, i podnijeti puno i žrtve i truda za to. Da se razumijemo, ima i raznih poslodavaca. Nigdje nije idealno, ali uz kompromis i poštenje mislim da se sve da riješiti. Najveća mana BiH kao države , po meni, je nepostojanje kvalitetnog sustava, i tu nažalost strane zemlje imaju veliku prednost nad nama. Svejedno, smatram da je kući uvijek najljepše, ali isto tako – svatko ima pravo na svoje izbore, na svoj put i na ostvarenje svojih snova onako kako on odabere.

Tko je za vas uspješan manager, koja bi bila Vaša definicija uspješnog menadžera?

Da bi bio uspješan u bilo kojem poslu, smatram da prije svega moraš biti dobar i velik čovjek. Vođa tima, onaj koji stvara, vuče naprijed, koji snosi odgovornost za svoje dobre i loše odluke, onaj čiji rezultati pričaju za njega i inspirativan je primjer drugima – to je za mene dobar primjer managera.

 

 

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

 

U tijeku su završni radovi na izgradnji kanalizacijskih kolektora, rekonstrukcije i izgradnje vodovoda u kanalizacijskim zonama A i B, Ulica Mijata Tomića (od zgrade staroga hotela do skretanja prema Segetu), Ulica Andrije Kačića Miošića, Ulica dr. Mije Ferića, Ulica kneza Branimira, Ulica Zrinsko-Frankopanska, Ulica Hrvoja Vukčića – Hrvatinića te izgradnja nove vodospreme Rudine, uz postojeće, još jedan spremnik kapaciteta 1000 m³ kao i izgradnja distribucijskih cjevovoda u Seonici i Bučićima.

Vrijednost svih navedenih radova je 2.325.221,34 KM, a ugovor je potpisan u kolovozu prošle godine između općine Tomislavgrad i JV Strabag d.o.o.Sarajevo & Strabag d.o.o. Zagreb.

Iako posla još uvijek ima, radove ulaze u završnu fazu. Na radost žitelja svih navedenih ulica konačno je započelo i polaganje asfalta te postavljanje kocke na nogostupima.

 

Općina Tomislavgrad/Tomislavcity

 

Više fotografija pogledajte u galeriji.

Četvrtak, 12 Listopad 2017 09:10

Brišnička dvorana uskoro pod krovom

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

 

Ugovorom o izgradnji športske dvorane Osnovne škole fra Mije Čuića u Brišniku, potpisanim između općine Tomislavgrad i poduzeća Mrvelji d.o.o. Posušje, vrij nim 568,600,26 KM, u svibnju su započeli radovi na njenoj izgradnji.

Predviđeno je da se do kraja tekuće godine izvedu svi grubi građevinski radovi, nužne instalacije vodovoda i kanalizacije u zemlji, gromobranska instalacija i ugradnja vanjskih otvora na objektu, dok će se svi ostali radovi izvesti u 2018. i 2019. godini do ugovorenog roka izvođenja (730 kalendarskih dana).

Podsjetimo, Vlada RH je za projekt izgradnja športske dvorane Osnovne škole fra Mije Čuića u Brišniku, iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. godinu odobrila 500 tisuća kuna i u 2017. godini dodatnih 450 tisuća kuna.

Uskoro započinje podizanje krovne konstrukcije.

 

Općina Tomislavgrad

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Dolina Trebižata - turistički biser Zapadne Hercegovine

Ako promatramo čitav prostor današnje Zapadne Hercegovine u pogledu turistički najatraktivnijih, najzanimljivijih, te najpotencijalnijih područja, izuzevši vjersko odredište Međugorje, bez prevelikog razmišljanja u prvom planu i na prvom mjestu staviti ćemo područje doline rijeke Trebižat u pojasu od krajnjeg jugoistočnog dijela općine Grude, preko zapadnijeg, južnijeg i istočnog dijela općine Ljubuški, pa sve do sjeverozapadnog dijela općine Čapljina

Naime, ono što je, ne samo u regionalnim, već i u svjetskim okvirima, postala jedna nevjerojatna turistička prepoznatljivost i svojevrstan turistički brend čitave Hercegovine jesu čuveni slapovi Kravice smješteni nešto malo više od 6,5 km jugoistočno od Ljubuškog. U okviru toga vrijedi spomenuti da je posljednjih godina broj posjetitelja ovom geomorfološko-hidrološko-geološkom fenomenu porastao na nekoliko stotina tisuća posjetitelja godišnje s tendencijom izrazitog rasta, što samo po sebi govori o kakvom je turističkom potencijalu i brendu riječ, navodi se na stranici megaliti-hercegovina.blogspot.ba.

No, pored ovih već razvikanih i općepoznatih slapova Kravice u zadnje vrijeme, posebice ove godine, u turističkom smislu u prednji plan gurnuti su i neki do sada manje poznati, no itekako atraktivni prirodni lokaliteti na rijeci Trebižat, pri čemu valja izdvojiti vodopad Kućuša smješten kod sela Veljaci nekih 7 km sjeverozapadno od Ljubuškog, te vodopad i kupalište Čeveljuša smješten na udaljenosti od svega 2,5 km jugoistočno od Ljubuškog. A također osim ovih prirodnih odredišta sa slapištima i napravljenim ugostiteljskim objektima, sve više i više popularne destinacije, ponajviše među lokalnim i obližnjim stanovništvom, postaju kupalište Baščina južno od Humca neposredno kod Ljubuškog, zatim kupalište i slapovi Božjak jugoistočno od sela Gornji Studenci, kao i kupalište Jaz u Strugama kod Čapljine.

Inače gledajući kompletan tok rijeke Trebižata od Tihaljine pa do ušća u Neretvu u Čapljini, možemo uvidjeti da, s obzirom na broj prirodnih sedrednih barijera sa manjim ili većim slapištima, uključujući veća ili manja ujezerenja na toku, kao i brojne meandre od kojih su mnogi usječeni u vizualno atraktivna stjenovita i šumovita brda, ova rijeka predstavlja jednostavno enorman, ako ne i najveći turistički prirodni potencijal u BiH. No, osim svih ovih navedenih prirodnih karakteristika prisutnih na toku, ili uz sami tok, rijeke Trebižat, neophodno je spomenuti i to kako na ovom području u neposrednoj blizini rijeke postoje izuzetno brojni arheološki lokaliteti, koji su tek neznatno poznati, pa čak i gotovo nikako istraživani, a isto tako predstavljaju, ili mogu predstavljati potencijalne dodatne turističke destinacije u okviru doline Trebižata.

Upravo jedan takav lokalitet i to jedan pravi izgubljeni i zaboravljeni ilirski grad, koji zasigurno ima određeni turističko-avanturistički potencijal kao destinacija vrijedna posjećivanja, razotkriven je zapadno od sela Trebižat, te malo južnije od zaseoka Prćavci, nekih 4,5 do 5 km sjeverozapadno od Čapljine. Radi se ustvari o dvije prapovijesne gradine na jednom prostorno-morfološkom sklopu, od kojih je o samo jednoj bilo u prethodnim radovima riječi i to vrlo općenito s grubim opisom, dok se za drugu, sve do sada, nije uopće znalo, a pri čemu niti jedna niti druga dosada nisu registrirane u popisu arheoloških lokaliteta BiH.

Ilirski grad pozicioniran na 'rajskom' predjelu skrivenog meandra rijeke Trebižat 


Razotkriveni ilirski grad kao što je već prethodno rečeno, obuhvata širi prostor dvije prapovijesne odnosno ilirske gradine, pri čemu se istočna, manja i visinski niža nalazi na blago ispupčenom vršku brijega oko 400 m jugoistočno od istaknutijeg zapadnijeg brijega Privorac, na čijem se prostranijem i zaravnjenijem vrhu nalazi zapadna, viša gradina istog imena. U pogledu ove zapadnije gradine Privorac, koja prethodno također nije bila uopće istraživana, opisivana i registrirana, ona je, iako jako šturo, ponajbolje opisana u radu pok.Radoslava Dodiga iz 2013 godine, u kojem se iznosi pregled i rezultati istraživanja, prapovijesnih spomenika i gomila na području Zvirića i Zvirovića u sklopu 'zaštitnih arheoloških istraživanja' na koridoru autoceste Vc (Dodig, R. 2013: Prapovijesni spomenici i grobovi na području Zvirića i Zvirovića.-e-zbornik-06-10, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru.), a sami se rad može i online pročitati: http://gf.sve-mo.ba/e-zbornik/e_zbornik_06_10.pdf .

Nakon ovog 'zaštitnog' arheološkog istraživanja, ova gradina unešena je na listu kulturnih dobara Zavoda za zaštitu kulturno-povijesne baštine Hercegovačko-neretvanske županije, i uvrštena u Prostorni plan općine Čapljina. No, svakako vrijedi spomenuti, što je vidljivo i u prethodno navedenom radu R.Dodiga, da je ova gradina prvi puta spomenuta prije gotovo 100 godina i to od strane poznatog austrougarskog istraživača antičke prošlosti BiH i Dalmacije Carla Patscha 1922 godine, pri čemu je obilazak ove gradine napravio čak davne 1907 godine pri čemu je tada već zatekao djelomično obrušeni gradinski bedem debljine oko 1,5 m. Iako je, ova, 'Prćavačka' gradina poznata više od 110 godina, ona je u međuvremenu gotovo u potpunosti zaboravljena i posve zanemarena kao izuzetno značajan kulturno-povijesni graditeljski spomenik iz prapovijesnog doba.

No, ona ustvari predstavlja samo jedan dio, kako u prostornom, tako i u kontekstualnom segmentu, čitavog šireg prostornog kompleksa obuhvaćajući dvije gradine i njihovu okolicu, gdje je tek nedavno od strane autora ovog teksta razotkrivena činjenica da osim, što ovdje nije riječ o samo jednoj, već o dvije prapovijesne gradine, ovdje se nalazi jedan pravi izgubljeni ilirski grad. Upravo vrlo bitan dodatni segment ovog ilirskog grada predstavlja niža, istočna gradina koja je prilikom autorovih višestrukih obilazaka ovog terena po prvi puta otkrivena, budući da dosada uopće nije bila poznata niti igdje opisivana.

Totalna tajnovitost ove druge istočne gradine, koja je pak u neposrednoj prostornoj vezi sa zapadnom gradinom Privorac, ponajviše je rezultat toga što se ona kao tipična gradina ni u kojem vizualnom smislu, niti na jednoj satelitskoj snimci, pa niti pogledom iz relativne blizine na samom terenu, gotovo uopće ne razlučuje niti se može prepoznati kao prapovijesna gradina.

Ipak paralelnim višestrukim analizama terenske površinske morfo-strukture, kako in-situ tijekom izravnih obilazaka, tako i korištenjem visokorezolucijskih avio i satelitskih snimaka, zamijećene su unutar gustog raslinja 'jedva' naziruće konture možebitnog tipičnog gradinskog bedema ili obzida, što je se nedavnim izravnim obilaskom ove lokacije pokazalo ne samo kao posve točno, već i kao činjenica da se ovdje nalaze ostaci jedne, ne toliko velike, no prave monumentalne gradine s megalitskim zidovima, stambenim terasama i ostacima pokretnog arheološkog materijala prapovijesnog doba uključujući žrvnjeve, bruseve, keramiku, itd.

No, još značajniji, i ne samo značajniji, već nevjerojatno monumentalan segment čitavog ovog ilirskog grada koji također do sada nije uopće bio poznat niti igdje opisivan, predstavljaju ostaci monumentalne megalitske ilirske ceste izgrađene u pravom kiklopskom stilu od ogromnih višetonskih blokova kamena vapnenca.

Ova razotkrivena monumentalna kamena cesta koja odiše nevjerojatnom arhaičnošću, ali i izvanrednom uklopljenošću u prirodni krševiti teren, pruža se od zapadnog vrha istočne niže gradine, uzduž znatnog dijela prisojne padine neposredno iznad totalno tajnovite i nevjerojatno lijepe, ustvari rajski lijepe, doline rijeke Trebižat, u pravcu zapada, gdje se jedan dio ceste pri dnu padine odvaja prema samoj rijeci, dok se drugi dio ceste nastavlja točno prema gornjoj, zapadnoj gradini Privorac.

U trenutcima kad se od gornjeg dijela, od istočne gradine, počinjete spuštati ovom vješto ozidanom i monumentalnom cestom prema dolini rijeke, s vaše lijeve strane otvara se doslovno pogled u pravi izgubljeni raj, jer vam se pred očima ukazuje jedan totalno nepoznati, u javnosti nigdje prezentirani i fotografirani, dio toka rijeke Trebižat s dva velika meandra oko kojih se prostire doslovno netaknuta gusta šuma, te impozantne okomite vapnenačke bijele stijene obrasle raznoraznim stablima i grmljem.

Također, tijekom samog autorovog prvotnog razotkrivajućeg dolaska na vršni dio ove drevne ceste i početkom spuštanja njom prema dolini rijeke i zapadnom dijelu grada, doživljen je neopisiv avanturistički osjećaj doslovnog ulaska u izgubljeni raj na Zemlji, pri čemu je nevjerojatan vizualni dojam prepun živopisno obojenih stabala, grmlja, cvijeća, stijena i tirkiznozelene rijeke, bio nadopunjen zvucima nekih čudnovatih riječnih ili močvarnih ptica, zatim letom i glasanjem dva orla točno iznad ovog kanjonskog dijela rijeke, kao i nevjerojatno opijajućim intezivnim mirisom pojedinih rascvjetalih stabala unatoč činjenici da je 10.mjesec već 'odavno' u tijeku. Jednom riječju, radi se o raju. Izgubljenom hercegovačkom raju.

Veliko ilirsko naselje - grad sa megalitskim bedemima, dvjema citadelama, stambenim terasama i megalitskom cestom 

Već gledajući na satelitskim snimcima posebice u 3d perspektivama prostor ove dvije gradine, kristalno jasno se u vizualnom smislu nazire jedan reljefno perfektan položaj i ustvari oblik brdskog uzvišenja neposredno ponad toka rijeke Trebižat, za smještaj jednog drevnog i antičkog grada. A gledajući i dimenzijski opis zapadnog dijela ovog grada - gradine Privorac od strane R.Dodiga, kao i opis izgleda brda na kojem je ova gradina od strane C.Patscha, uviđamo da se samo znači u pogledu ove zapadnije gradine radi o prostorno jednoj od najvećih gradina u zapadnoj Hercegovini s dužinom preko 320 m, i širinom gotovo 200 m.

Gledajući nadalje morfološko-reljefni izgled prostora ove zapadne gradine samo unutar okvira bedema jasno se uviđa da je čitav ovaj gradinski prostor gotovo horizontalan ili subhorizontalan, bez nekog jačeg izraženog krša u sredini, s većim naslagama mekšeg tla u kombinaciji s niskim stjenovitim izdancima, što je samo po sebi jednostavno izvanredna prirodna predispozicija za izgradnju jednog pravog protourbanog prapovijesnog kompleksa. Nakon detaljnijeg i dopunskog autorovog obilaska kako zapadnog većeg gradinskog kompleksa, tako i neposredno istočnijeg, manjeg, došlo je se do uvida u postojanje jednog uređenog obzidanog rastera u kojem se mogu na samom gradinskom prostoru razlikovati prave ulice, svojevrsni trgovi, određeni 'kvartovi', kao i glavni stambeni dijelovi na kojima su stajale brojne prapovijesne nastambe većinom napravljene od biljnog (drvnog) materijala, no pri čemu su ti stambeni dijelovi ili kvartovi bili omeđeni podignutim kamenim bedemima.

Pored ovih arhitekturalnih elemenata, posebno zanimljivu i markantnu karakteristiku, prisutnu na većem zapadnom dijelu grada, predstavljaju dvije, masivne u obliku ''gomila'' kamene, danas jako obrušene građevine, pri čemu se prva, koja je i znatno veća s izdvojenim bedemom s njene sjeverozapadne strane, nalazi na krajnjem istočnom dijelu zapadnog gradinskog kompleksa, dok se druga, manja, gomila nalazi na krajnjem zapadnom dijelu odnosno rubu istog ovog zapadnog dijela grada i to na jednom prirodno-reljefno spektakularnom položaju na krajnjem rubu strmog isturenog brijega s kojeg puca fantastičan pogled na čitav tok Trebižata od zapadnog dijela s kupalištem Božjak i dolinom Studenčice, preko sjevernog dijela, te pogotovo na čitav tajnoviti i netaknuti dio među brda zavučenog meandra rijeke Trebižat s južne strane ove gomile.

Također vrijedi istaknuti da se na vanjskim rubnim dijelovima ove krajnje zapadne ''gomile'' jasno naziru izvorna podzidavanja od mjestimično s vana isklesanih kamenih blokova. Ovo samo dokazuje da nije riječ o tek tako običnoj ''gomili'' već o izvorno svrhovito izgrađenoj i ozidanoj kamenoj građevini piramidolikog oblika koja je osim strateške svrhe mogla imati i neku tajanstvenu obrednu ili kultnu ulogu. Njen položaj i to točno na liniji zapad-istok u odnosu na krajnju masivnu istočnu ''gomilu'' mogao bi ukazivati upravo na takvu kultnu svrhu.

U ovom pogledu, odnosno u okviru drevnog religijskog sustava ilirskog naroda koji je izgradio upravo ovaj drevni grad i ove kamene građevine, vrijedi naglasiti da je njihov religijski sustav i način vjerovanja bio ne toliko poganski kako ga smatraju mnogi današnji jako slabo upućeni ili dogmatično ograničeni predstavnici struke, već je bio ponajviše sličan vjerovanjima američkih indijanaca - odnosno riječ je o animizmu i dubokom štovanju svih prirodnih i nebeskih sila. Pa je prema tome uloga ove krajnje zapadne gomile vrlo lako mogla biti u svrsi drevnog lokalno autohtonog svetišta gdje se možda štovalo neko vodeno božanstvo, božanstvo rijeke, ili božanstvo šume, s obzirom na jako šumovite strane brda s druge strane rijeke, a pak isto tako moglo je biti u ulozi kakvog arheoastronomskog svetišta, svetišta na kojem se promatrao zalazak sunca, a možda i sami izlazak gdje je jedan od bitnih markera pozicije izlazećeg sunca predstavljala upravo masivna krajnja istočna ''gomila''.

Također u odnosu na religijski sustav ovih naših pravih predaka Ilira, ono što bi smo zapravo mogli nazvati poganskim vjerovanjima jesu vjerovanja i religija rimskih okupatora, barbara i rimskih zločinaca čija je vojska kroz 200 godina pobila desetke tisuća pa i mnogo više lokalnog ilirskog stanovništva odnosno naših predaka, pri čemu su na razine božanstava za razliku od animističnih Ilira, uzdigli svoje careve i vojskovođe.

Analizirajući sveukupno prisutne i razotkrivene kamene ostatke, njihov oblik, strukture i pružanja u odnosu na reljefne karakteristike za prostore zapadne veće i istočne niže gradine, ovom prilikom možemo u potpunosti primjeniti termin 'citadela', prema čemu se znači ovaj ilirski grad u svojoj osnovi sastoji od dvije citadele kao dvije glavne zidovima obzidane 'stambene jedinice'. U odnosu na zapadnu citadelu koja osim što je znatno veća, ima veoma široki prostrani gotovo potpuno ravni središnji dio, istočna citadela ima formu izduženog konusno-piramidolikog blago uzdignutog uzvišenja koje je sa svojih sjevernih strana vještački pregrađeno nizom suhozidnih terasa na kojima su stajale drevne prapovijesne nastambe.

Obilaskom čitavog ovog prostora istočne citadele razotkriven je jedan unutrašnji prstenasti tipični prapovijesno-gradinski djelomično obrušeni kameni bedem, poprečne širine između 1,6 i 2 m, koji na pojedinim sekcijama vanjskog lica bedema ima i dan danas jasno vidljivi i očuvani pravi megalitski sklop zidanja pri čemu se u ovom dijelu bedema naziru osrednje veliki do jako veliki preko par tona teški kameni blokovi koji su s vanjskih strana djelomično isklesani. Najširi i najmasivniji dio ovog unutrašnjeg bedema je danas posve obrastao gustom šumolikom vegetacijom zbog čega se ovaj pravi gradinski bedem niti na jednom avio i satelitskom snimku ne može uopće razlučiti jedino izravnim dolaskom na lice mjesta te napornim fizičkim probijanjem kroz zimzelenu, gustu bodljikavu vegetaciju. Nakon probijanja kroz ovaj gotovo neprohodni gustiš, pred očima se ukazao iako gotovo u cijelosti obrušeni, no jako masivni, veliki izduženi bedem koji je upravo u najgušćem dijelu ovog šumarka završavao s jednom kamenom konusnom formom sličnoj gomili.

No, osim ovih vrijednih nepokretnih materijalnih ostataka, na prostoru ove donje, istočne citadele autor je razotkrio i vrlo indikativne pokretne materijalne ostatke, ustvari neporecive materijalne dokaze koji idu u prilog tome da je ovaj drevni prapovijesni grad izgrađen još u brončanom dobu prije najmanje 3000 godina. Naime, uzduž brojnih sekcija bedema, tj.na njemu, i u njemu, kao i na dijelovima terasa odijeljenih masivnim podzidanim suhozidima, na površini kulturnih slojeva koji su vidljivi na ovim terasama, mogu se pronaći brojni ostaci prapovijesne keramike, kao i ostaci prapovijesnih žrvnjeva u formi oblutaka i elipsoida, porijeklom od magmatskih stijena. Pa su se tako na pojedinim dijelovima kamenog bedema pronašli ostaci većih komada ispoliranih žrvnjeva od vrste magmatske stijene gabro, koju su ovi ilirski stanovnici gotovo sigurno dobavljali ili dopremali od nanosa riječnog šljunka uz obale Neretve koja je jako blizu ovom gradu s istočne strane. Osim ovih karakterističnih brončanodobnih žrvnjeva i magmatskih poliranih oblutaka korištenih u usitnjavanju žita, žireva i raznoraznih sjemenki, na zemljastim površinskim dijelovima ozidanih terasa pronađeni su komadi tipične brončanodobne keramike koja svojim osobinama, teksturom, sastavom i oblikom sugerira da se radi o mogućem periodu u rasponu donja - mlađi dio srednje bronce.

Osim ovakvih brojnih ostataka brončanodobne keramike na zaravnjenijim terasastim dijelovima moguće je pronaći i ostatke tzv.kućnog lijepa odnosno pečene zemlje, što jasno sugerira da su ove terase izvorno vještački bilo izmodificiriane, poravnate i nivelirane, zatim utvrđene i omeđene kamenim bedemima, te na kojima su potom bile podignut brojne relativno manje prapovijesne nastambe izgrađene od biljnog materijala. U okviru šireg prostora ove istočne citadele, i čitavog ilirskog grada, možda najimpresivniju i najmonumentalniju građevinu, predstavlja očuvani ostatak drevne kamene ustvari megalitske ceste koja se pruža od samog vrha istočne citadele pa sve do jugoistočnog podnožja zapadne citadele s lijeve, sjeverne strane riječnog toka.

Već u početnom gornjem dijelu ove ceste postalo je jasno da je riječ o tipičnom drevnom, prapovijesnom te antičkom stilu izgradnje s rubnjacima izgrađenim od isključivo vrlo velikih i megalitskih kamenih blokova isklesanih s vana te u vertikalnom profilu posloženih u pravom ciklopskom stilu. Iako na pojedinim dijelovima izgled ceste, posebice njenog rubnog dijela s ivičnjacima sugerira na rimski stil cesta odnosno na rimske ceste, puno faktora ukazuje da je ova nevjerojatna kamena podzidana cesta napravljena prije rimske okupacije ovih prostora. Pa su tako najveći pokazatelji toga sama širina ceste koja posve očito pa i apsolutno nije napravljena za kolni prolaz, s čestom prilično malom ili uskom poprečnom širinom, zatim znatno više povijanja i skretanja 'pravca' ceste za razliku od rimskih koje su uglavnom se pružale gdje su god mogle više u pravocrtnijoj liniji, potom ciklopski stil od velikih djelomično, ali ne bunjasto, obrađenih kamenih blokova koji upravo najviše podsjeća na stil gradnje u prethodno opisanim bedemima kako na istočnoj tako i na zapadnoj citadeli, dok su daleko najveći pokazatelji drevnosti ceste i njenog konteksta s ilirskim citadelama i ilirskim gradom u cijelini, pokretni materijalni ostaci prapovijesne i antičke keramike koje je moguće pronaći uzduž i okolo same ceste. A možda najveći pokazatelj i argument jest od autora razotkriveni izvorni kamenolom blokova od kojih je građena ova cesta koji se nalazi u nižem dijelu pružanja ceste neposredno s njene gornje strane prema vapnenačkom hrbatu, na kojem su među kamenim blokovima pronađeni ostaci prapovijesne masivne keramike, koja pomalo sugerira i na helenističku keramiku.

Također obilaskom ovog drevnog ilirskog kamenoloma na njegovom gornjem dijelu pronađeni su i dijelovi s, u obliku podzida i zidova, posloženim ogromnim megalitskim kamenim blokovima, te je razotkriveno i to da se ovaj izmodificirani dio s masom vještački odvaljenog, iscjepanog te djelomično obrađenog kamena, pruža prema sjeverozapadu povezujući se s krajnjim najnižim dijelom prethodno navedene krajnje istočne najmasivnije gomile na istočnom rubu gornje zapadne citadele.

Pažljivim spuštanjem niz jako okršenu padinu s vanjske strane podzidane ceste na brojnim uzdužnim sekcijama pred očima su se ukazali uistinu ogromni višetonski posloženi megalitski blokovi koji su s okolnim nešto manjim ali isto tako velikim megalitskim blokovima, na toliko vješt način podzidani i međusobno uglavljeni da je postalo jasno da se ovdje nalazi jedno pravo drevno graditeljsko čudo, i primjer savršenosti uklapanja kamene građevine s okolnom ali jako nezgodnom okršenom strmom prirodom. Ustvari ovu drevnu ilirsku kamenu cestu možemo komotno po majstorstvu zidanja i uklapanja na strmom stjenovitom terenu, najbolje usporediti s čuvenim planinskim cestama Inka u Andama i okolo čuvenog Machu Picchu-a. Na donjem 'krajnjem' i najnižem dijelu ove podzidane ceste uz njene bočne strane vidljivo su postavljena dva kolosalna megalitska bloka, pri čemu se treći isto tako ogromnih višetonskih dimenzija nalazi tek koji metar poviše na padini, s vidljivih još više vještački odlomljenih kamenih blokova poviše njega na strmijem dijelu stjenovite padine gdje je ustvari i bio kamenolom ovih kamenih blokova za zidanje rubnog dijela ceste što jasno pokazuju brojni odvaljeni i pomjerani blokovi od vrha pa sve do same ceste.

Od ovog najnižeg zapadnog dijela kamene ceste jedan uži i nepodzidani krak nastavlja se sve do same rijeke odnosno do jednog ujezeranja na misterioznom i prekrasnom rajskom meandru riječnog toka okruženog visokom šumom, dok se drugi krak kao također nepodzidana hodna staza nastavlja prema zapadu i sjeverozapadu točno ulazeći na pravi izgrađeni ulaz u višu zapadnu citadelu odnosno gradinu Privorac. Uzduž čitavog padinskog dijela ovog kraka ceste tj.staze istočno od ulaza u zapadnu citadelu moguće je pronaći razne ostatke keramičkog posuđa pri čemu je autor osim tipičnih brončanodobnih dijelova posuda, pronašao i komade masivnije vjerojatno mlađe prapovijesne, željeznodobne ili pak helenističke keramike, kao i jedan oveći fragment s dijelom masivne drške žućkaste boje koji bi ukoliko nije riječ o starijoj masivnoj posudi iz bronce, mogao biti ostatak drške drevne amfore korištene u mlađem željeznom dobu ili helenizmu kao npr.tip Lambogia II.

Nastavkom obilaska glavnog i najvećeg dijela ovog Ilirskog grada - zapadne citadele, pored tipičnih brončanodobnih ostataka žrvnjeva te ostataka tipične brončanodobne keramike, na pojedinim dijelovima, posebice na ostacima suhozidanih struktura, nađeni su također ostaci masivnije mlađe prapovijesne i antičke keramike pri čemu bi se opet moglo raditi o ostacima antičkih helenističko-rimskih amfora. Svi ovi raznoliki i brojni ostaci materijalnih pokretnih nalaza uključujući relativno mnogobrojne oblutkaste ostatke žrvnjeva od gabra, ostatke grublje keramike, kao i ostatke antičke masivne keramike, jasno sugeriraju da je ovaj grad bio u funkciji tijekom dugog vremenskog perioda, pri čemu je izvorno izgrađen gotovo posve sigurno tijekom brončanodobnog perioda, s nastavkom naseljenosti ili pak boravljenja u njemu i tijekom čitavog željeznog doba da bi najvjerojatnije tijekom prvih stoljeća nove ere grad bio napušten i zapušten.

Tajanstveni Ilirski stanovnici izgubljenog grada uz rajske obale Trebižata

Uzevši u obzir sveukupno prisutne i jasno uočljive karakteristike, prije svega sami prostorni položaj ovog Ilirskog grada, njegov prostorni odnos prema dolini Neretve, prema zapadnom nastavku toka Trebižata i čitavog daljnjeg dijela Zapadne Hercegovine, zatim arhitekturalne karakteristike grada kao i sve pokretne i nepokretne materijalne dokaze, možemo zaključiti da su Iliri koji su izgradili i živjeli u ovom gradu predstavljali jedne od važnijih čimbenika na prostoru jugozapadne Hercegovine.

Prije svega moglo bi se reći da je ovaj Ilirski grad predstavljao jedno važno prometno i trgovačko središte, i geostrateško naselje nešto vrlo slično kasnijoj rimskoj Naroni, i to upravo u sličnom položajnom smislu, grad je bio svojevrsna polazna i kontrolna točka sveukupnog prometa i općenitog prolaska sviju od doline Neretve prema zapadnom dijelu Hercegovine kroz dolinu Trebižata. Upravo je to očito jer se s ovog grada doslovno kao na dlanu nadgleda i kontrolira bilo kakav prolazak dolinom Trebižata s koje god strane se prolazilo.

Ovakav strateški i vjerojatni trgovački karakter grada, pokazuju osim toga i brojni pokretni nalazi koji se mogu pronaći uzduž svih gradskih dijelova, odnosno na širem području istočne i zapadne citadele. A s obzirom na neposrednu blizinu stalnog toka rijeke Trebižat i posebice većeg ujezerenja zavučenog kao veliki meandar točno podno zidina istočne i zapadne citadele, vrlo vjerojatna mogućnost je to da su ovi ilirski stanovnici negdje uz lijevu obalu rijeke neposredno podno grada imali i svojevrsnu luku ili pristanište. Moguće je čak da su imali i svoje prave ilirske brodove i lađe kojima su plovili i dopremali raznorazni materijal do i od Neretve koja je tek kojih kilometar nizvodnije. Ova činjenica, uključujući i ostatke brojnih keramičkih ulomaka neposredno iznad rijeke na padinama ispod citadele, ukazuje kakav ogroman potencijal ima ovaj ilirski grad za daljnjim, ali detaljnim, arheološkim istraživanjima koja bi uključivala i podvodna istraživanja riječnih dijelova neposredno ispod grada gdje sigurno leže ostaci raznoraznih amfora, posuda, oružja, oruđa, a možda čak i ostaci samih ilirskih brodova, kakvi su nađeni na lokalitetu Desilo u Hutovom blatu.

Stoga domaći arheolozi bi itekako trebali 'baciti oči' i osvrnuti se na ovaj zaboravljeni i tajanstveni, a prije svega totalno neistraženi, ilirski gradinski kompleks, odnosno ilirski grad koji čuva i krije mnoge zanimljive tajne o Ilirima s prostora južne Hercegovine. Nadalje, možemo isto tako zaključiti da su ovi domaći Iliri stanovnici ovog grada bili vješti ribolovci riječne ribe koja je zasigurno predstavljala vrlo važnu prehrambenu namirnicu u njihovoj ishrani. Mnogobrojnost oblutaka od magmatskih stijena gabra, odnosno žrvnjeva, jasno ukazuje da se na čitavom ovom gradinskom kompleksu intezivno živjelo i pripremalo svakodnevno jelo i raznorazne namirnice od usitnjenog sjemena, voća, povrća, žireva, žita itd. Pored ribarenja i hranjenja ribom, sukladno tome, najvjerojatniji pronalasci ostataka amfora ukazuju da su ovi Iliri bili ljubitelji i dobro vina, kojeg su donoseći ga u vinskim amforama intenzivno pili nakon obroka pečenih riba.

U simboličkom, ali i u doslovno zamislivom vizualnom smislu, možemo reći da su Iliri iz ovog grada obožavali ribu na gradelama i gutljaj dobrog vina iza ribe. A vjerojatno su intenzivno isto tako pravili pečenu teletinu i janjetinu jer su na okolnom prostoru uzgajali stoku. Također s obzirom na bogatsvo šume u neposrednoj brdskoj okolici, možemo čvrsto pretpostaviti da su ovi Iliri uspješno i vješto baratali s obradom drveta, od kojega su pravili svoje drvene lađe, ali isto tako vjerojatno i drvene palisade koje su stajale na baznim kamenim bedemima koji su okonturivali dvije glavne citadele.

U kronološkom smislu, Iliri koji su prvi ovdje 'došli' i izgradili izvorno protourbano naselje pripadaju mističnim autohtonim izvornim ilirskim stanovnicima Hercegovine s kraja neolitika i početka rane bronce. Većina prisutnih pokretnih nalaza na površinama ovog drevnog prapovijesnog naselja, nedvojbeno ukazuje na vrhunac življenja tijekom brončanog doba, ali i što je zanimljivo, također, brojni keramički ostaci, uključujući ponajviše helenističko-antičko posuđe, amfore, masivne lonce i posude i slično, ukazuju da se život na ovom istom mjestu, unutar izvorno brončanodobnih zidina, nastavio u kontinuitetu kroz čitavo željezno doba sve negdje do prvih stoljeća nove ere, kada se, navjerojatnije već prilično romanizirani ilirski stanovnici ovog grada, spuštaju negdje uniže s ovog gradskog brijega ili istočno negdje u dolini kod Čapljine, ili zapadnije u dolini Trebižata oko Ljubuškog.


Kao što je već na početku teksta spomenuto ovaj izuzetno zanimljivi lokalitet s prapovijesnim urbaniziranim naseljem, i prije svega čudesno lijepa prirodna lokacija, svakako nosi određen potencijal turističkog iskorištavanja u bliskoj budućnosti. U okviru toga dovoljno je samo pogledati činjenicu prostornog položaja ovog lokaliteta koji je smješten na možda i najatraktivnijem dijelu cjelokupne doline Trebižata, između Čapljine s Mogorjelom i Strugama s jedne strane te kupališta Božjak i slapova Kravice s druge strane.

Naravno, glavnu okosnicu priljeva stranih gostiju, turista i hodočasnika predstavlja krak autoceste Vc koji veže Dalmaciju s Međugorjem koji je doslovno u neposrednoj blizini ovog dijela doline Trebižata. No, u tom pogledu turističke potencijalnosti, za ovaj lokalitet ne bi bilo dobro niti je za očekivati njegov karakter masovnog turističkog posjećivanja kao što je to već postao slučaj na slapovima Kravice, ali i na kupalištima Božjak i Čeveljuša tijekom ljetnih mjeseci, već njegova najveća potencijalnost leži u tome da on kao destinacija vrijedna posjećivanja nije namijenjen svima, već samo onima koji istinski vole avanturu, koji se bave rekreativnim fizičkim aktivnostima, brdskim pješačenjem, biciklizmom, alpinizmom, i onima koji prije svega imaju unutarnji senzibilitet i volju za posjećivanjem ovakvih drevnih arheoloških lokaliteta na kojima se kriju izgubljeni prapovijesni gradovi, gradine, misteriozne kamene građevine, i sve to uklopljeno u jedan bajkoviti, netaknuti i rajski prirodni okoliš.

U skraćenom smislu može se kazati stoga da ovaj lokalitet nosi prije svega najveći potencijal za avanturistički i rekrativni turizam namijenjen užem krugu ljudi. U tom smislu dovoljno bi bilo samo postaviti uz magistralnu cestu jednu običnu opću informativnu tablu s usmjerenjem na prilazni put prapovijesnom gradu, drevnoj kamenoj cesti i skrivenom rajskom kutku toka Trebižata, a sve ostalo biti će dovoljno svima onima koji istinski vole avanturizam otkrivanja novih destinacija, i onih koji posjeduju duboki unutarnji doživljaj moćnih prirodnih i drevnih arheoloških mjesta.

megaliti-hercegovina.blogspot.ba

 

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

U organizaciji Centra za građansku suradnju, 10.10.2017. godine u Livnu je održana obuka predstavnika mjesnih zajednica i nevladinih organizacija iz općina Livno, Tomislavgrad, Posušje i Grude na temu: "Praćenje rada općinske uprave i sudjelovanje u procesu odlučivanja."

Pored brojnih aspekata sudjelovanja građana u procesima odlučivanja, tijekom obuke posebno je naglašen monitoring ili praćenje rada općinskih vijeća i općinskih uprava kao konstruktivni oblik dvosmjerne komunikacije. Pratiti rad lokalnih vlasti, analizirati rezultate, donijeti zaključke, informirati javnost o tome, te zagovarati promjene tamo gdje je potrebno, najznačajniji je dio rada civilnog društva uključujući i mjesne zajednice, jer je to upravo ono što građani/ke najviše od nas očekuju.

Obuka je održana u okviru projekta Centar za građansku suradnju „Građani za odgovornu lokalnu upravu“. Projekt se provodi uz podršku regionalnog WeBER projekta i Vanjskopolitičke inicijative BiH.

Centar za građansku suradnju

 

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME