Nedjelja, 18 Lipanj 2017 15:00

Vi niste Hercegovina!

Ocijeni sadržaj
(25 glasova)

 

Širokobriježani, pokazali ste veliku hrabrost dodijelivši mi ovu nagradu. Da, bio sam u zatvoru, mnogi se sada odaljuju od mene, ali vi ste baš u ovom trenutku meni dali javno priznanje – od srca vam hvala. Bio sam sinoć na misi Devetnici na Brijegu, vjerujte mi bio sam dirnut jako, zaplakao sam! “, tako je govorio Zdravko Mamić u kolovozu 2015. godine kada mu je dodijeljena nagrada koja se inače po opisu dodjeljuje ljudima koji su doprinijeli ugledu i napretku Širokog Brijega.  Dok je on u kinu „Borak“ galamio o svojoj časti i dostojanstvu, svojoj nevinosti i komunistima koji su se urotili protiv njega, a laskajući foteljašima koji su ga nagradili, nitko nije našao umjesnim reći da mu nagradu nisu dali širokobriježani nego gradski oci.

Piše: A. Kunth i Poskok.info

Zapravo, većina širokobriježana bila je ogorčena i osramoćena ovim činom i dodjelom priznanja čovjeku koji je osumnjičen za najteža kriminalna djela. Mamić to jako dobro zna ali njegov ego i lik izgrađen na gomili laži ne bi mogao podnijeti to da s ljudima podijeli istinu. Nitko tada nije našao umjesnim reći ni to da se nagrada za doprinos ugledu pretvorila u rušenje ugleda. Najbolji pokazatelj toga je to što je ploča s njegovim imenom nestala nekoliko sati od postavljanja u famoznoj „Ulici Zdravka Mamića“ u Ljutom Docu. Tek onda kada vam nestanu oni djetinji zanosi o časti i poštenju, razum vam dozvoli da shvatite zašto je upravo on dobio tu nagradu i kakvu korist su od nje imali velikodušni uručitelji nagrade. Ne znam samo je li se isplatilo pogaziti dostojanstvo radi par tisuća eura i novog parketa u školi.

Danas čitam kako će Tomislavgrad učiniti isto, odlikovati ga medaljom za zaslužne, najvišom gradskom počasti. Ponovno mi se javlja isto ono pitanje kao kada je dobio odlikovanje u Širokom Brijegu – na osnovu čega? Svrstali su ga u istu kategoriju s obitelji preminule Božane, djevojčice od šest godina koju je ubio pijani vozač, ljudima koji su učinili toliko snažno i plemenito djelo donirajući organe svoje kćeri za spas života drugih. Zdravko Mamić u istoj kategoriji s ljudima koji bi nam svima trebali biti uzor, stup ljudskih načela i veličine. U istoj rečenici s ljudima čije je dijete ubio nakaradni sustav, nalik onome koji štiti počasnog gosta svečane lože HNS-a Tomu Horvatinčića i njegovog prijatelja Zdravka Mamića.

Obzirom na to da je ova kolumna moj osobni stav, izreći ću ga do kraja, bez obzira na sve. Teško mi je razumjeti da čovjek može personifikaciju trulog i korumpiranog društva nagraditi bilo čime. Znam da će mnogi prosipati demagogiju o presumpciji nevinosti, o institucijama koje rade svoj posao i tako dalje. Fraze su to koje su toliko isfurane da ih je već više gadno čuti.

Posebno ako ih spominjemo u kontekstu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sve i da Zdravko Mamić nije kriv za izvlačenje 120 milijuna kuna iz Dinama, za utaju 12 milijuna kuna poreza, hoćete li svojoj djeci sutra reći da je u redu proklinjati ljude na Božić i liti lažne suze na misi? Hoćete li reći djeci da je u redu prijetiti likvidacijama i fizičkim nasiljem neistomišljenicima? Hoćete li reći djeci da sutra ako budu u mogućnosti, imaju pravo oteti osmijeh sa lica tisućama ljudi? Hoćete li reći svojim potomcima da je u redu nazivati Orjunašima djecu čiji su očevi živote i zdravlje ostavili na ratištima od Jadrana do Slavonije dok ste vi zarađivali u procesu privatizacije samo pozirajući u uniformi?

Hoćete li učiti djecu, da ako budu u mogućnosti oduzimaju pravo slobode govora i kretanja neistomišljenicima? Hoćete li im reći da zapaljena baklja čin nacionalne izdaje, a krađa državnog novca herojstvo i snalažljivost?

Hoćete li im reći da je u redu simbole nacionalnog ponosa učiniti poligonima za vlastiti probitak? Hoćete li ih, konačno, naučiti da je podmićivanje, zastrašivanje i ucjenjivanje vrlina uspješnog čovjeka? Hoćete li reći svojoj djeci da ukoliko budu pljačkali državu imaju pravo nazivati druge krezubom, smrdljivom, neradničkom stokom jer eto zbog sličnih vama nemaju ništa osim ponosa i nesalomljivih načela i vrijednosti? Vi recite svojima, naučite ih tako ako baš želite ali u ime Širokog Brijega i Tomislavgrada takvim ljudima ne možete davati počasti.

Vi niste Hercegovina.

Hercegovina su Božanini roditelji, udruga „fra Mladen Hrkać“, liječnici koji spašavaju živote u užasnim uvjetima, profesori koji obrazuju djecu bez obzira na mizerne plaće, svaki onaj obespravljeni čovjek koji se bori za golu egzistenciju, svaki invalid, svaka ratna udovica i siroče.

Hercegovina nije Miroslav Kutle i Zdravko Mamić.

Hercegovina takve ljude ne nagrađuje.

Oni su sve ono čega se Hercegovina srami, a uzori onima koji pripadaju u to dno društvenog bazena.

 

Izvorni članak pročitajte na poskok.info.

Nedjelja, 18 Lipanj 2017 09:40

Dr. Alois Mock vuče korijene iz Podgradine

Ocijeni sadržaj
(7 glasova)

 

Bivši austrijski vicekancelar i ministar vanjskih poslova te veliki prijatelj Hrvata, dr. Alois Mock preminuo je prije nekoliko dana u 83. godini života, nakon duge i teške bolesti.  Austrijanci ga pamte kao ‘Mistera Europu’ – čovjeka koji je najzaslužniji za ulazak Austrije u Europsku uniju dok ga Hrvati smatraju jednim od najvećih prijatelja Hrvatske i Hrvata. Bio je veliki prijatelj Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije na njihovom putu prema EU.

Mnogi ne znaju da dr. Alois Mock vuče porijeklo iz Podgradine, piše portal podgradina.net

U nastavku pročitajte tekst iz večernjeg lista iz 2009. godine koji upravo o tome govori.

STOGO ČUVANA OBITELJSKA TAJNA VICEKANCELARA DR. ALOISA MOCKA
DR.ALOIS MOCK JE HRVAT, OTAC MU JE POKOJNI ANTIŠA VUKADIN IZ PODGRADINE KOD LIVNA, KOJI JE BIO TRGOVAC U BEČU.

Za vrijeme domovinskog rata austrijski novinari upitali su dr. Aloisa Mocka, vicekancelara i ministra vanjskih poslova Republike Austrije, zbog čega toliko pomaže Hrvatskoj, a on im je odgovorio: „Mene uz Hrvatsku i Hrvate veže neraskidive veze. Dr. Mock ni tada, ni kasnije nije objasnio te neraskidive veze, no sudeći prema tvrdnjama njegovih rođaka, u venama dr. Mocka teče hrvatska krv! On je kažu naši sugovornici, sin Ante Vukadina, zvanog Antiša, gastarbajtera iz Livna! U potrazi za Antišinom rodbinom u Podgradini pored Livna pronašli smo Peru Milana Vukadina (86), Antišina nećaka. „Moj stric otišao je u Beč 1929. godine i bio je trgovac. Pričao je kako je tamo upoznao majku Aloisa Mocka, Čehinju Katarinu, koja je bila čistačica i njenog supruga. Antiša je s njim bio dobar i nedugo nakon što su se upoznali Katarina je ostala udovica bez djece. Kako je htjela dijete, imali su vezu iz koje se rodio mali Alojs“ priča nam Pere. Da je to istina, potvrdio nam je i Stipe Bulić (67) iz Vancouvera (danas živi u Podgradini) čiji je pokojni otac bio prvi Antišin rođak.

Prije negoli će Katarina Mock roditi Aloisa, Antiša se vratio u Livno i tamo ostao sve do 1939. godine, kad je ponovno otišao u Beč iz kojeg se nije vratio sve do demokratskih promjena u Hrvatskoj i BiH. U Livnu je ostavio suprugu Maru i troje djece: pokojnu Ljubu, te Ivana i Stipu. Antiša je prije Austrije bio jako bogat. Imao je Livnu dvije kuće, od toga je jedna nacionalizirana, a u Zagrebu je za vrijeme NDH kupio kuću u Palićevoj 58. Prema pričanju moga oca, Antša je odgajao i školovao

Aloisa u Austriji i svoju djecu u Livnu. Najmlađi sin Stipe završio je medicinu i doktorirao je u Beču, a danas je liječnik u Zagrebu, a sin mu Ivan živi u Livnu“ tvrdi Bulić. Početkom devedesetih Antiša je došao u Zagreb gdje je najprije živio kod sina Stipe, a onda otišao u starački dom. „Umro je 2002. i pokopan na groblju u Vržeralima pored svoje supruge Mare“ kazao je Pere.

 

 

O hrvatskim korijenima nismo razgovarali s teško bolesnim Mockom, jer nam je njegova supruga Edith rekla kako ne prima novinare. A dr. Mock, vicekancelar i ministar vanjskih poslova Austrije od 1987 – 1995. godine, postao je svojevrsna politička ikona i jedan od najzaslužnijih za priznanje neovisnosti Hrvatske, a kasnije i Bosne i Hercegovine, te muje na otoku Braču podignut spomenik uz Hansa Dietricha Genschera i papu Ivana Pavla ll.

Preuzeto sa: http://www.selomisi.webs.com/

 

Kratka biografija dr. Aloisa Mocka

 

Alois Mock (rođen 10. lipnja 1934.) je političar i član Austrijske narodne stranke (ÖVP). Bio vicekancelar Austrije 1987-1989. Kao ministar vanjskih poslova pomogao je odvesti Austriju u Europsku uniju.

Rođen je u Euratsfeldu, Donja Austrija. Mock je završio studij prava na Sveučilištu u Beču i kasnije međunarodnog prava u Bologni i Bruxellesu.

Od 1961-1966 Alois Mock je savjetovao Bundeskanzlera Josefa Klausa. Godine 1966 postao je Klausu tajnik kabineta i od 1.969-1.970 bio je najmlađi ministar obrazovanja Austrije ikada.

Od 1978-1987 bio je predsjednik parlamentarne stranke i od 1979 je i savezni predsjednik stranke.

Godine 1979, Mock je postao predsjednik Europske demokratske unije (EDU), a 1983-1987 također i predsjednik Međunarodne kršćanske demokratske unije (IDU).

Nakon izbora 1986, 1987-1989 Alois Mock je bio austrijski vicekancelar u Vladi Franz Vranitzkya (SPÖ). Bio je na položaju ministra vanjskih poslova 1987-1995, vlade Austrije za Europsku uniju. Zahvaljujući svemu ovome postao je jedan od najpopularnijih austrijskih političara.

U lipnju 1989, u području Odenburg, reže žice “željezne zavjese” na utvrđenoj granici s Mađarskom tradašnjim komunističkim susjedom, zajedno sa njegovim mađarskim kolegom Gyula Hornom. To je označilo početak pada komunizma.

Zajedno s Hans-Dietrich Genscher u Njemačkoj je odlučio priznati neovisnost Hrvatske, ali ipak nije mogao spriječiti ratove na Balkanu.

U studenom 1989 Mock je bio jedan od osnivača Central European zadruge pod nazivom ”Pentagonale”. Godine 1999 otišao u mirovinu iz parlamenta zbog Parkinsonove bolesti.

 

podgradina.net

 

 

 

Ocijeni sadržaj
(7 glasova)

 

U organizaciji Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva, Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva i Uzdanice obilježena je 45. obljetnica od dolaska i djelovanja hrvatske oružane postrojbe, poznatije kao Fenix (Bugojanske) skupine na prostoru općine Prozor-Rama te 15 godina od kada se ovaj događaj obilježava pod nazivom „Hod u hrvatsku slobodu“.

Središnja komemoracija za poginule i ubijene pripadnike te suradnike ove skupine, upriličena je jučer na planini Raduši, kod spomen obilježja na lokalitetu Grebovi.

Riječi dobrodošlice, pozdrava, podsjećanja, poticaja i zahvale okupljenima je uputio dugogodišnji predsjednik HKDD-a don Ante Jelić. U nastavku komemorativnog skupa, uslijedila je molitva Opijela koju je predvodio župnik župe Prozor, vlč. Stipo Knežević.

Program komemoracije završio je paljenjem svijeća ispred spomen obilježja, fotografiranjem i kratkotrajnim druženjem.

Na Makljenu je  paki, u Ramskoj kući, obilježena 25. obljetnica Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva Prozor. Okupljenima se obratila predsjednica ogranka HKDD-a Prozor gospođa Božana Nikolić, koja je podnijela izvješće o radu HKDD-a.

Jučerašnji skup na Makljenu uzveličao je tamburaški sastav župe Prozor na čelu s don Stipom Kneževićem.

 

rama-prozor.info

 

Nedjelja, 18 Lipanj 2017 06:39

Materijalno i duhovno

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

 

 

MATERIJALNO I DUHOVNO

 

Mudraci ističu: „Kad smo zadovoljni s onim što imamo, najbogatiji smo na svijetu!“

Duhovnjaci poučavaju: „Kad se oslobodimo svih želja, postigli smo savršenstvo!“

Veliki pjesnik izriče: „Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije!…“

Znanost dokazuje: „Rad je stvorio čovjeka i oplemenjuje ga, dok ga rast u znanju i uspjeh vode k napretku!“

Poznato je kako: „Niti jedna krajnost nije dobra i u svemu je potrebna krjepost umjerenosti!“

Dobro je i potrebno: „U životu i svijetu služiti se materijalnim stvarima u postizanju dobra, a istodobno ne zaboraviti duhovne vrijednosti!“ (Tomislavgrad, 26. srpnja 2015.)       

 

TRALJAVOST DJELATNIKA NEKIH PRODAJNIH CENTARA

U nekim velikim prodajnim centrima očituje se uznositost i traljavost djelatnika u organizaciji posla. Kupcu koji godinama kod njih dolazi u nabavku, potrebno je najviše desetak minuta da pronađe sve što mu je potrebno. Ali zato od petnaest do dvadeset predviđenih kasa, otvoreno ih je tek par gdje je potrebno protratiti gotovo sat vremena u čekanju zbog velikih gužvi. Pa i kad nema toliko kupaca sami djelatnici zbog svoje neorganiziranosti i manjka radne snage koja je ionako potplaćena uzrokuju gužve, pomoćno osoblje ne reagira u očitoj potrebi i zuri u strop dok kupci snose posljedice.

Zato se upitate je li vam sve to potrebno. Najgore je što su svi navodno svjesni problema, ali nitko ne preuzima odgovornost kako bi se i riješio. A ako pored njih ima i drugih prodajnih centara koji jedva čekaju da im dođemo, zašto bi se gnjavili i gubili dragocjeno vrijeme?! Jer ionako svugdje sve moramo platiti, dok ćemo besplatno i „na lijepe oči“ dobiti nešto malo ili gotovo ništa! (Tomislavgrad, 14. lipnja 2017.)

 

SLOBODA VLASTITOG MIŠLJENJA I IZBORA

Zasigurno su nam poznati oni koji širokogrudno serviraju svoje mišljenje i sipaju savjete kao iz rukava! A kad ih odbijemo u ime slobode izbora i vlastitog razmišljanja ne mogu nam oprostiti, nego skupljeni gnjev u hipu poput pljuska na nas prospu. Ostati staložen i ne reagirati na isti način ključ je ne raskidanja odnosa, kada se naši sugovornici „ispušu“, umire i „spuste na zemlju“, kako bi nastupio stabilniji suodnos. (Tomislavgrad, 5. veljače 2016.)

 

KOMPLEKS ZBOG PODRIJETLA

Nemali broj naših ljudi imaju kompleks zbog podrijetla iz male sredine pa se žele što prije prilagoditi i utopiti u bezličnu masu velegrada. Zbog toga jako brzo prihvaćaju provincijalizam i malograđanštinu velike sredine makar bili i iskrivljeno-izvitopereni, dok se srame vlastitih običaja iskrivljujući izvorni govor makar bio i književni kojega su upili s majčinim mlijekom. Drže da će time biti učtiviji i prihvaćeniji u novoj sredini, dok svojevoljno čupaju vlastito korijenje istodobno ne uviđajući kako na sebe zbog toga navlače prijezir i podrugljivost te iste okoline. (Klenovica pokraj Senja, 6. kolovoza 2015.)

 

Susreti

Susretoh kolegicu iz Osnovne škole od prije trideset godina, a prije nekoliko dana kolegu iz srednje škole od prije dvadeset godina. Kako redovito kod mene biva koga ne vidim duže ili dugo vremena, potrebna mi je pripomoć da se prisjetim osoba kako je bilo i kod dvaju susreta. Iako neki ljudi znaju prigovoriti ako ih se u isti tren ne prepozna, kod mojih kolega toga nije bilo niti u primisli. Lijepi su ovakvi trenutci i susreti kada se i neplanirano vraćamo u prošlost, prisjećajući se dragih ljudi i onoga što nas s njima povezuje. Vrijeme neumitno htjeli ili ne htjeli prolazi, sjećanja proteklih događaja blijede ali ostaju, a susreti osvježuju i povezuju ne više na dječjoj i mladenačkoj razini jer vremenom sazrijeva poprimajući okus zrelosti. (Tomislavgrad, 1. studenoga 2014.)   

 

ZDRAVI TEŠKO RAZUMIJU BOLESNE

I tako u četrdesetim godinama ako ne i prije, dođe vrijeme kada unatoč punoj snazi iskusimo vlastite granice i krhkost. Kad postane poteško nekom zgodom doći do Doma zdravlja pa smo poradi obične injekcije terensku medicinsku sestru u bolovima primorani čekati više od četiri sata. A kad konačno dođe bez pozdrava započinju isprike o prezaposlenosti u pokazivanju umješnosti predbacivanja kompleksa s ironijom o podrijetlu. Nakon brzog obavljanja dužnoga, izgubi se bez pozdrava i lijepe riječi. Potrebna je stručnost ali još više ljudskost i srce, jer zdravi teško razumiju bolesne – a nerijetko i nikako! (Tomislavgrad, 29. rujna 2015.)  

 

NAPORNI FACEBOOK VJERSKI FANATICI I KARIZMATICI

Jesu na fecebooku naporni i dosadni, vjerski fanatici i čudinjavci karizmatici. Baš su poput pravih sektaša! Ni o čemu drugom ne znaju razgovarati iz života, osim o Bogu i vjerskim temama. A uz to još i na iskrivljen način, kako bi druge u prvom redu obezvrijedili, stvorili im osjećaj krivnje i na koncu ih odbacili ako ne čine kao oni sami. Najlakše je ići u krajnosti, a najteže od svega je biti umjeren i normalan, kako u životu tako u vjeri, domoljublju i svemu drugom! (Tomislavgrad, 13. travnja 2013.)

 

RAZLIČITOST

Pretući mladića do nesvijesti radi neobične frizure oko ponoći i ostaviti ga na pješačkom prijelazu?! Kada u punoj brzini nalijeće osobni automobil te ga gazi. O Bože, gdje mi to živimo, zar smo u 21. stoljeću?! Hvaleći se znanstveno-tehničko-informatičkim napretkom. A gdje nam je srce i osjećaj samilosti prema slabima i ugroženima? Čovjek je uistinu postao najgora životinja, kako davno prije, netko reče! (Tomislavgrad, 14. studenoga 2010.)

 

BOŽJA IZNENAĐENJA

Iznenađenje što je papa Benedikt XVI. otišao u mirovinu,

Iznenađenje što je argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio izabran za Papu,

Iznenađenje što je novi papa kao isusovac uzeo ime Franjo I.

Iznenađuje nas Bog neprestano svaki dan u životu! (Tomislavgrad, 13. ožujka 2013.)

 

POTREBA L(l)IJEČNIKA ZA TIJELO I DUŠU

Na osobit način liječnici i učitelji oduvijek su bili poštovani i cijenjeni, dok se danas više uvažavaju svjedoci. Onome tko nije po volje znaju uputiti kritiku izrekom: „Liječniče, izliječi sam sebe!“ Ali liječnik nikad ne liječi samog sebe, nego to prepušta drugome bez obzira na vlastitu stručnost. Svatko bi trebao imati poniznosti za priznati, kako mu je potreban lijek i L(l)iječnik za zdravlje tijela i duše! (Tomislavgrad, 19. ožujka 2017.)   

 

BAHATI I SLAVOHLEPNI

Bahati i slavohlepni ljudi puni su sebe te nemaju razvijenog velikog obzira i suosjećanja prema slabijima od sebe koji su uz to na nižem položaju, ali kad i sami dožive svoju vlastitu nemoć, bolest i ovisnost o drugima u njima kao da se sruši dotadašnji svijet lažne sigurnosti koji su gradili pa postanu obzirniji i nježniji s više razumijevanja prema drugima svjesni vlastite prolaznosti i nestalnosti. (Tomislavgrad, 30. prosinca 2014.)

 

fra Mate Tadić

Ocijeni sadržaj
(5 glasova)

 

Više od stotinu dobrodušnih ljudi, kako članova udruga krmaka iz više gradova tako prijatelja i simpatizera pozvanih na zajedničko druženje, okupilo se danas na fešti koju organizira Udruga krmaka Tomislavgrad.

Iako vremenska prognoza nije bila najbolja, vrijeme je poslužilo, kiše nije bilo, a gusta borova šuma je zaustavila poznato duvanjsku buru pa je druženje proteklo u ugodnoj i opuštenoj atmosferi.

Na ovogodišnje druženje krmaka u Kologaju, pored domaćih članova, pristigli su i predstavnici udruga iz Širokog Brijega, Čitluka, Ljubuškog, Bugojna, Travnika, Nove Bile, Viteza, Kiseljaka, Jajca,… ispričavamo se ako smo koga zaboravili.

Pila su se probrana vina i degustirale delicije od najfinijih sastojaka. S pripremom jela počelo se još u ranim jutarnjim satima za što su posebno bili zaduženi Tanje, Mate, Nidža, Jerko, Zelić… I ni u čemu nisu falili što se dalo primjetiti u aklamativnom odobravanju svih nazočnih koji su pristizali tijekom dana.

Poštovani čitatelju sigurno se pitaš što je s predsjednikom Udruge krmaka Tomislavgrad i ujedno krovnim predsjednikom svih udruga krmaka? On je kao i uvijek bio na visini zadatka, iako se dalo primjetiti da i on prihvaća nove, demokratske stečevine i umanjenje svojih apsolutističkih ovlasti. Dalo se primjetiti da sve više članova na njegov odriješiti povik: „Mir marvo!“ nastavljaju s razgovorom ili pjesmom što na ranijim druženjima nije bilo tako vidljivo.

Koliko su udruge krmaka napredovale i koliko prate trendove dalo se iščitati i iz razgovora s Andrijom, predstavnikom jedne srednjobosanske udruge krmaka koji kaže: „Ovo se ne može platiti nikakvim novcem. Ova stvarnost i kontakt s ljudima. Njihova dobrodušnost i pozitivna energija. Mnogi drugi, koji nisu ovdje i ne poznaju ovaj način života, žive svoje vizije života koji je iluzija i u mnogo čemu velik i složen hologram pun lažnih briga i dilema. Ali ovo ovdje je stvarno. Ovo nije 3D projekcija života, ovo je duboki ljudski odnos koji možda nećemo poznavati za 10 ili 20 godina. Zato je potrebno biti ovdje i sada i živjeti život punim plućima.“

Poslije ovih riječi duboko smo se zamislili i moramo priznati da ni krmci nisu što su nekad bili. Jednostavno, treba doći, vidjeti, doživjeti i preživjeti. Izabrati dan za sebe, stvaran i neponovljiv.

Krmcima čestitamo i želimo da i dalje traju!

 

Tomislavcity

Subota, 17 Lipanj 2017 17:24

Stabilno

Ocijeni sadržaj
(5 glasova)

 

Tajna uključivosti u Hrvatskoj golica maštu. Koja to nevidljiva ruka upravlja hrvatskim političkim lutkama u predstavi Kazališta lutaka.

Za Tomislavcity piše Marko Tokić

Kako bezpogovorno zastupnici manjina (odnekud upravljeni) prihvaćaju Vjerodostojnoga (a, navodno, ne zna se zašto). Potom udjelnici iz HNS (i po koji pojedinačni zastupnik, da ne idemo u detalje) zajedno s HDZ-om Vjerodostojnoga kreiraju najnoviju stabilnost (špekulira se zašto). Obrazloženja nisu baš posve racionalna. Sve se u konačnici svodi na jednu jedinu riječ: stabilnost. Što se češće ponavlja djeluje sve neuvjerljivije. U onom što se na jedvite jade uspjelo okupiti u Kazalištu lutaka da se vidjeti sve osim apologetski i hvalospjevno opjevane stabilnosti. Objektivnije bi se moglo reći da je umjesto stvarne stabilnosti Vjerodostojni stavio sve na kocku za nešto o čemu se ne govori ili pak za ono što se da vidjeti, no daleko je to ono od onoga o čemu se pjeva, jer u okupljenom skupu u Kazalištu lutaka (da ne kažem Saboru) ne da se uočiti niti labilna stabilnost. A cijena još nije uspostavljena. Ili jest.

HDZ se žrtvovao: odrekao se ideološke dimenzije vlastite politike (i hrvatstva i domoljublja i demokršćanstva i kršćanskih moralnih načela i svih tradicionalnih vrijednosti hrvatskoga naroda) poradi navodne stabilnosti države. Sve ono što je duhovna nadgradnja (vrijednosti, ideje, svjetonazor i ideologija) HDZ-e pri punoj svijesti izručuje navodno vlastitim antipodima paradoksalno povezanim u istu vlast. Navodna materijalna baza (da se izrazim Marxovim rječnikom) u vlasti pripada HDZ-u (i financije i gospodarstvo, i sigurnosne poluge), no začuđujuće vrijednosni ideološki sustav iste te navodno desne vlasti dragovoljno je izručen vlastitim protivnicima. Prvi se otklon dogodio u samom HDZ-u (i o tome sam već pisao). Naime, tijekom izborne kampanje Vjerodostojni je mantrao (papagajski ponavljao) da će izborni rezultat njegovih kandidata odrediti izgled njegove buduće vlade. Čim je pobjeda osigurana, velikom zaslugom i navodno lukavo postavljenim kandidatima na začelju lista (koje se moralo preferencijalno podupirati), Vjerodostojni je uspostavio vladu bez  biračkih odabranika, a na mjesto najpopularnijeg ministra iz prethodne vlade i od birača honoriranog (za način na koji je djelovao u prethodnoj vladi) Hasanbegovića postavio je njegovu suprotnost Ninu Obuljen. Protumačio sam to tada kao kulturološku poziciju s koje Vjerodostojni gleda na HDZ i kao prijezir prema njegovim biračima.  Svima koji su iščitavali poruku ovog postavljenja bilo je jasno da će se financiranje svih štetočina hrvatske državnosti nesmetano nastaviti. Pakt s vragom je uspostavljen.

Privremeno prikrivanje te golotinje Mostom i Pavom Barišićem kao nadoknadom za prividno prisilni izbor prijateljice i dugogodišnje poznanice i po Vjerodostojnom (i apologetima) umjerene Nine pravdao se uključivošću suprotnosti do prihvatljive mjere, ali će stoga Vjerodostojni (i njegovi) drugu dionicu urediti u skladu s očekivanjima vlastitih birača. I ta je dionica naznačena kao odgojno-obrazovna reforma. U tom se smislu iščitavao i Barišićev izbor (navodno desnih i konzervativnih reformatora). Mala žrtva s Obuljenkom kao zalog velikog dobitka s Pavinim reformatorima. U javnosti se ministra Barišića zbog toga vjerojatno i napadalo, doduše rjeđe izravno, češće neizravno navodno zbog neke podrubne bilješke (i navodnog plagijata, zbog jedne jedine zaboravljene, ili svjesno ispuštene, fus note – mo'š mislit). Vjerodostojni je u tim prijeporima stao na stranu svoga ministra. Tako se preko Barišćeve obrane (i njegova izbora) dokazivala ideološka i svjetonazorna usmjerenost i navodno desna vjerodostojnost Vjerodostojnoga. I ta je iluzija trajala do pakta s HNS-om kad se na Pavino mjesto s ulice i trgova ustoličila protestna ku(ku)rikularna ministrica Divjak.

Paravan se urušio i golotinja se besramno objavila jer su se ovim navodno iznuđenim potezom narodnjačke i navodno demokršćanske vlasti sve ideološke njezine značajke izručile zagovornicima lažne slobode i još lažnijih prava. Politika bez morala (i tradicionalnih vrijednosti) u obrani stabilnosti države nastupa s novom demagogijom (ispražnjena od ideologije oslanja se na prigodna obrazloženja i opravdanja vlastitih poteza kao velikog državničkog i političkog umijeća). U tom se smislu hvali odlučnost Vjerodostojnoga i njegova vizija (nikad izgovorena).

Posebno mjesto zauzima apologetika (hvalospjevi, ode i pobožnice) velikoj manipulativnoj moći maga svih hrvatskih političkih čarolija Vladimira Šeksa koji je navodno višegodišnjim upravljanjem hrvatskim krivosuđem postao i ostao jedan od najutjecajnijih članova duboke države (uspostavljene kao oligarhijski, policijski i pravosudni kontinuitet zaštite grupnih interesa) te koji u svim vremenima svih hrvatskih vlasti osigurava podršku stabilnosti navodno ucjenama utuživih pojedinaca. Što je u tome za pohvalu ne znam, ali znam da se u kuloarima uzdiže u nebesa neuspješni borac za bolju vlastitu prošlost koji je brisao i prilagođavao kako mu odgovara (i to vrlo uspješno) sve svoje biografije i prilagođavao političkom trenutku i vlastitoj potrebe, sve dok se ničim izazvan nije oglasio o generalu Gotovini. Od te sudbonosne izjava: locirati, identificirati, uhititi i transferirati njegovim potezima mogu biti poneseni, zaneseni i oduševljeni tek oni koji uz uspješnu lobotomiju oslobodili se zauvijek vlastitog sjećanja ili vlastitog ponosa i dostojanstva.

Dakle, najnovija ideologija HDZ-a svodi se na opravdanje poteza ma koliko oni bili u suprotnosti s javno proklamiranim programskim i predizbornim iskazima.

Kad ponestane ideoloških pa i demagoških obrazloženja navodnih političkih rješenja prijeđe se na priču o navodnoj uspješnoj napadnoj operaciji na ideološku oporbu. U toj priči, opet je Šeki (bez njega ni juha ne može, ko da je vegeta). Po toj je priči opet navodno Šeksova mudrost uspješno rasturila hrvatsku levicu. Čisto sumnjam (za desnicu sam, svih ovih godina, i više nego siguran).

No, razmotrimo i taj kvazi argument. SDP se, iz svojih razloga, bori sam sa sobom (i urušava se u sebi). Ni HDZ, ni Šeks tome nimalo nisu pripomogli, a mogli su. Osobit Šeks. Naime, Milanovićeva vlada, zbog svoje bahatosti, obilovala je dokaznim materijalima korupcije, zloporabe položaja i ovlasti – a li nitko, doslovno nitko, niti je prozvan niti pozvan od navodno Šeksova pravosuđa. Pardon, ah da... Jest: čuvar naše stabilnosti: legendarni Saucha. Dobro; nije priča o SDP-u, nego o HNS-u reći ćete, pa hajde promotrimo i tu mogućnost. Ode Mrak i ode Vesna, ne stoga jer nisu udio u priči, nego da se raji neprirodni blud učini prihvatljivim. Jesu li se ovi koji su ušli u vlast odrekli iti jedne rečenice koju je Vesna govorila (o Hrvatima u BIH, o ulozi HDZ-ove vlasti u ratu u BiH)?! Jesu li se odrekli svojih svjetonazornih i ideoloških stavova, ili je to učinio HDZ? HNS je navodno maestralnom Šeksovom akcijom podijeljen na interesnu klijentelu vlade i jugoslavenske nacionaliste koji su ulaskom u vlast HNS-a navodno odbačeni (i, također, navodno otišli u politički pluskvamperfekt). Hvaliti se da su ti se priključile u očuvanju stabilnosti pojedinci ili grupa zbog osobnih i grupnih interesa može samo onaj tko politiku shvaća kao vlastiti financijski probitak i koruptivnu (time i kriminalnu) djelatnost. O tome da je ljevica u ruke dobila sve ono drugo zbog čega se uopće bori za vlast, šuti se. Muk!? Za vlast se bori ne samo da se raspolaže resursima nego i da se njezinim polugama omogući odgovarajuća kulturološka okolina (ili ako hoćete odgovarajuća duhovna nadgradnja). Za vrijednosti i ideje se živi i umire. Od kruha se preživljava; doduše, da bi mogli živjeti kruh je preduvjet, ali... Ne živi čovjek samo od kruha – tko 'no to reče, čovječe!?

Magla podignuta lex Agromorom, puštanje podase na svjetonazornom i ideološkom planu nije moguće vidjeti osim kao neki posve nejasan goli interes (ne zna se čiji, ili se pak zna – kladio bih se da nije ni narodni ni državni nego osobni i grupni – doduše ne zna se kojih grupa i pojedinaca – ali ih se da naslutiti). Ovo golo preživljavanje na vlasti pod znamenom stabilnosti u hrvatskoj se javnosti pokušava predočiti kao vrhunsko umijeće (u čemu). Zanimljivo je, da u tom pokušaju veličanja demagogije o stabilnosti (i centru) prednjače medijski poslanici već dugo kod naroda prepoznati kao protivnici hrvatske države. Kako protumačiti navedenu činjenicu. Zasad ćemo je tek evidentirati.

Je li Vjerodostojni upravljan uopće nije pitanje. Odakle? Pravo je pitanje. Jesu li samo domaće snage duboke (i skrivene) države (njezina nevidljiva ruka) ili je žarište izvan kvadrature kruga i opire se opisu kružnice u nakani da se unatoč svemu ispiše elipsa (po kojoj je moguće imati dva jednako valjana središta iz kojih se očekuju nalozi). Tako se Bruselj (politički) i Kremlj (gospodarski) upisuju u hrvatsku stvarnost vrlo konkretnim zahtjevima i može ih se raspoznati u svim navodno suverenističkim odlukama. A tu je i Usnuli Medo (kojim počinje upravljati navodno neuračunljivi Trump) i koji se nakon duge odsutnosti vraća u igru i počinje iznositi zahtjeve. Vele da se na tom valu u igru uključuju lihvari a ne američki bankari – pričaju i da postoji razlika – iako je, ako je suditi po iskustvu s bankama u Hrvatskoj i BiH, gotovo nevidljiva.

Bilo kako bilo Ivo je to već davno plastično opisao onom čuvenom tvrdnjom da smo u banani (sada i doslovno: umjesto neovisne, samostalne i ponosne države počinjemo shvaćati da nas je naša politička elita, i s navodno desna i navodno lijeva, dovela do toga da nam je država, ni više ni manje nego, banana republika).

I predsjednica se nešto ušutjela (odavno mi je sve bilo sumnjivo još od savjetnika Šeksa i Mate, poznatog kao Očenašek, pa sve do današnjih dana) nakon što je Tito odlepršao s Pantovčaka pomislio sam konačno prava osoba na pravom mjestu, a onda muk (gotovo o svemu). Je li ruža postala fikus!? I hoće li procvjetati? Šutnja znači odobravanje (čega?). Stabilnost, uključivost, centar i sve, i uvijek, na štetu i račun jednih te istih (većine naroda). Zašto? Titino izbacivanje bijaše gesta koja je otvarala nadu a onda godinama nemoć (navodno Zoka nije surađivao, nešto se nećkao i Kanađanin Tim, ali ni s Vjerodostojnim nikako da krene) a ona šuti. Ili tako i treba biti.

Što mi to smeta?! Pa u Americi se još uvijek šepuri samozvani međunarodni likvidator Herceg Bosne, a u Parizu s Goldsteinom još uvijek stoluje Tito. Uzalud je priča o tri mora kada se čuju pjesme sa Balkana od Vučića i njegove predsjednice vlade (po ukusu međunarodnih lobija i samog srpskog diktatora). Nakon što je na čelo vlade postavio (modni) cvjetić (da ne kažem međunarodno ideološko prihvatljivi fikus) kako bi s protokolarnog mjesta imao potpunu kontrolu procesa treba se dobro zabrinuti. Srpska izmiještanja s odgovornih mjesta na mjesto prividne nemoći (a zapravo apsolutne državne moći), iskustvo je pokazalo, predznak su velikoga zla. Ima li Srbija snage (i jamstvo uključivanja i priključivanja na izvore moći) pravo je pitanje? I vodi li Hrvatska računa o tome? Za nas je još mnogo važnije?

Vodi li ijedan Hrvat (Hrvatica) hrvatsku politiku ili smo tek marionete u igri pravo je pitanje. Možemo li išta poduzeti sami ako nam za smjenu navodno nepoželjnih veleposlanika treba više mjeseci, godina (čega?)... I ako je Mate Granić još uvijek pamet koju se uvažava.

I posljednja vijest iz Hrvatske Vjerodostojni (i njegova vlast) je još uvijek stabilno, no to i nije (posve) utješno.

U BiH sve viđeno, čak i više puta. Osmi (zezam se, ne znam točno koji, ali tu je negdje) put se naša politička elita bori za televizijski kanal (umjesto televiziju). Ne znam ni koji put za izborni zakon i ustavne promjene. Još će koji put Mostar biti stolnim gradom dan prije i noć poslije izbora. Narod doslovno nestaje (više je umrlih nego rođenih u svakoj općini s hrvatskom većinom) no još uvijek nije vrijeme za brigu, jer je nekima još uvijek dobro, toliko dobro da ovako dobro nikada nije bilo.

 

 

 

Subota, 17 Lipanj 2017 13:58

Parkiranje i kažnjavanje - kako za koga

Ocijeni sadržaj
(17 glasova)

 

Poznato je da većina naših koji žive i rade u inozemstvu pri dolasku kući sa sobom donese i manire lijepog i kulturnog ponašanja, posebno visokih normi ponašanja u prometu i parkiranju koji su usvojili i naučili u zapadnoeuropskim zemljama. No, ima i onih koje takove norme stežu i pritiskaju pa po povratku kući nekako otpuste kočnice i dizne i rade sve ono što ne bi radili tamo gdje žive.

Upravo na jedan takav slučaj naišao je i naš čitatelj koji nam je poslao fotografiju uz koju je napisao: "Nek se vidi što se radi, a nama pišu kaznu i za pojas".

Pa evo svima na ravnanje i razmišljanje. Neka jednake norme vrijede za sve.

 


Tomislavcity

Foto: čitatelj

Ocijeni sadržaj
(7 glasova)

 

U velikom, rekli bi smo oproštajnom intervju, koji je Draško Dalić, predsjednik Vlade HB županije, dao Dnevnom listu govori otvoreno o odnosima unutar Vlade HB županije, nepotizmu i lokalnim netrpeljivostima. U nastavku možete pročitati nekoliko izvadaka iz intervjua, a cijeli članak pročitajte na stranicama Dnevnog lista.

- U cijeli koncept privatnih interesa pojedinaca iz ŽO-a, političku priliku koriste i članovi koji dolaze iz Tomislavgrada, koji na ovakav način razaraju političko biće Općinskog odbora Livno i time jačaju svoje pozicije u Skupštini i Vladi HBŽ-a što im je jedini interes u potpunosti zanemarujući ostali politički prostor HBŽ-a kao da ne postoji.

– Ovdje se ne radi o rekonstrukciji Vlade HBŽ-a, već o mom sklanjanju s pozicije predsjednika Vlade. Odluka o mojoj smjeni donesena je puno ranije i od tada se smišljeno blokira rad Vlade i mene kao predsjednika, kako bi se pokazalo da nisam sposoban voditi Vladu. U tome isključivo sudjeluju ministri HDZ-a BiH, odnosno predsjednik OO Livno Darinko Mihaljević (ministar unutarnjih poslova), predsjednik OO Tomislavgrad Stipan Šarac (ministar financija), predsjednik ŽO-a Ivica Brešić (ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva), kao i ministar znanosti, prosvjete, kulture i športa Petar Galić.

- U ŽO imamo potpuni nepotizam obitelji Krišto rodbinski i tazbinski. Kako objasniti članstvu HDZ BiH, pa i narodu sve ove odnose. Čime se može opravdati, da je suprug Borjane, Branko Krišto nositelj sljedećih funkcija: Član županisjkog odbora HDZ BiH, zastupnik u Skupštini HBŽ, predsjednik kluba HDZ BiH u Skupštini HBŽ, predsjednik upravnog vijeća Sveučilišta u Mostaru, pomoćnik ravnatelja županijske bolnice u Livnu, predsjednik povjerenstva za odobravanje vanjskog liječenja, predsjednik povjerenstva za određivanje specijalizanata, ono što ja znam. Neka članstvo HDZ BiH, a i drugi procjene o čemu se ovdje radi.

- Isto tako, granični prijelaz Vaganj je blokiran za odvijanje prometa ljudi, osim u pograničnom dijelu, tako da je naša investicija u prometnicu Vaganj od oko 13 milijuna konvertibilnih maraka postala potpuno promašena.

 


Cijeli intervju pročitajte na stranici Dnevnog lista.

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)


Na sljedećoj sjednici OV Tomislavgrad jedna od točaka dnevnog reda bit će i donošenje odluka o dobitnicima najviših općinskih odlikovanja. Prema prijedlogu, počasni građanin općine Tomislavgrad postat će Roman Ozimec, rođeni Varaždinac, glavni urednik znanstveno-stručne monografije Prirodnoslovno-povijesna baština Općine Tomislavgrad.

Medaljone općine Tomislavgrad dobit će: Zdravko Mamić, sportski radnik, rođen u Bjelovaru, koji vuče duvanjsko podrijetlo, Gabrijela i Josip Mioč, roditelji iz Tomislavgrada koji su nakon strašne tragedije i stradanja njihove malene Božane učinilo plemenito djelo i donijeli odluku o darivanju njezinih organe za spas drugih ljudi, te Šprotsko društvo "Šujica šport" za dugogodišnju organizaciju i održavanje manifestacije "Šujički polumaraton".

 

 

Tomislavcity

 

 

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

 

Milenijsko fotografiranje te veliki koncert Marijana Bana i Diktatora samo su dio programa i iznenađenja koje sutra očekuju sve koji dođu na Rivu.

Javnom predstavljanju nastavka projekta otkupa dionica pod sloganom „Za sva vrimena!“ koji udruga Naš Hajduk organizira sutra od 19:11 sati na Rivi pridružiti će se i Mario Pašalić.

Pašalić je i do sada aktivno sudjelovao u projektima udruge Naš Hajduk, a i ovog puta će svoju ljetnu stanku iskoristiti za sudjelovanje, druženje s navijačima te potpisivanje monografije Bili dres u boji.

Tijekom cijelog programa na tri će se lokacije odmah moći uključiti te preuzeti prigodne zahvale za sudjelovanje.

 

Udruga Naš Hajduk

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME