Nedjelja, 14 Siječanj 2018 22:15

Duvanjska bura u Biogradu na Moru

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)


Tebi Grade je priredba koja je sinoć, (subota 13. siječnja) s početkom u 19 sati održana u sportskoj dvorani Osnovne škole u Biogradu na Moru. Plesni ansambli i pjevački zbor "Bura" Matice hrvatske Tomislavgrad bili su gosti na ovoj priredbi.


U kraljevski grad Biograd na Moru krenuli smo u 7 sati. U pola devet smo bili u Antičkoj Saloni, gdje smo uživo mogli osjetiti snagu i raskoš Staroga Rima, iskazanu moćnim zidinama, forumom, bazilikama, episkopalnim centrom i drugim sadržajima uređenog rimskog, za ono vrijeme, megapolisa, čije smo ostatke temeljito razgledali.


U Trogir smo došli oko deset sati. Razgledali grad - spomenik. Uživali smo u šetnji uskim ulicama. Divili se trogirskim crkvama, gradskoj loži i prelijepim fasadama, ukrašenim reljefima. Što je Europsko kiparstvo romanike, gotike i rane renesanse prema djelima majstora Radovana i Ivana Duknovića.  

Put do Zadra "magistralom"uz tirkizno mare nostrum Chroaticum je proteklo u vedrom i opuštenom ozračju. Zadar smo uz stručnu pomoć vodiča temeljito razgredali. Šetali smo po Trgu pet bunara. Vidjeli crkvu sv. Šime, Stomoricu, sv. Petra i Andriju, Krševana, forum, veličanstveno remek djelo starohrvatske arhitekture sv. Donata, divili se crkvi sv. Frane, a šetnju smo završili na rivi gdje smo čuli nebeske zvuke Morskih orgulja, plesali na "Zalasku sunca", kao i na Trgu Pet bunara.


U 19 sati smo bili na pozornici. Zvuke dipala i razigrane cure koreografkinje Josipe Kovačević oduševile su publiku. Domoljubne pjesme izvedene snažno i emotivno, pod čvrstom rukom maestrice Kristine Boras, bile su, prema pljesku publike i izjavama stručnjaka, poslastica večeri.

Poslije večere, koju smo proveli u društvu domaćina i drugih društava, koja su tu večer nastupala s nama, vratili smo se kući, oko pol tri sljedećega dana, u nedjelju 14. siječnja 2018. godine.

 

Mate Kelava, prof./Tomislavcity

Više fotografija možete pogledati u galeriji.

Nedjelja, 14 Siječanj 2018 22:03

EP u rukometu: Hrvatska nadigrala i Island

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Nakon uvjerljive pobjede nad Srbijom (32:22) na otvaranju Europskog prvenstva, Hrvatska je došla do još jedne visoke pobjede u Splitu.

 

U 2. kolu skupine Europskoga prvenstva Hrvatska rukometna reprezetnacija pobijedila je večeras Island rezultatom 29:22.

Susret je u prvome dijelu bio dosta izjednačen, ali u drugome dijelu uslijedila je dominacija Hrvatske sa zasluženim slavljem na kraju.

Hrvatsku je predvodio Luka Cindrić sa sedam golova i proglašen je igračem utakmice.

Iduću utakmicu u skupini Hrvatska će igrati protiv Švedske.

 

HRT/Tomislavcity

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

U nedjelju, 14. siječnja 2018., u samostanu u Tomislavgradu, okrijepljen sv. sakramentima, blago je u Gospodinu preminuo Njegov sluga svećenik i naš brat FRA OTON BILIĆ u 81. godini života, 62. godini redovništva i 54. godini svećeništva. Sv. misa zadušnica slavit će se u bazilici u Tomislavgradu, u utorak 16. siječnja 2018. u 14,00 sati, a potom sprovodni obredi i ukop na groblju Karaula.

Počivao u miru Božjem!

 

Fra Mate Tadić/facebook

Nedjelja, 14 Siječanj 2018 14:50

Stolac: Ponovno vandalski čin

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Na Križevcu iznad Stoca ponovno se nakon dužeg vremena dogodio neljudski i protuvjerski čin.

O ovom nedjelu obaviještena je Policijska stanica Stolac. Na mjesto događaja izašli su policijski službenici i sačinili zapisnik. Na pročelju križa ispisano je masnom bojom slovo „U“, a niz Križ tri jedinice „111“,  dok je na bočnim stranama Križa ispisano „UZP“ te na pročelju kamenog oltara istom masnom bojom: „Krivi ste“.

Predmet je poslan Tužiteljstvu HNŽ-a, a ostaje za vidjeti hoće li ovaj slučaj, kao i brojni drugi u Stocu ostati misterija, piše stolac.co.

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Žalbeni sud u Beogradu potvrdio je presudu na zatvorske kazne od pet godina do maksimalnih 20 godina zatvora za osmero zbog zločina na Ovčari kod Vukovara u studenom 1991.. Zbog nedostatka dokaza i proturječnih iskaza svjedoka-suradnika, četvorica su pravomoćno oslobođena, objavljeno je na internetskoj stranici tog suda.

Odjel za ratne zločine žalbenog suda u Beogradu, odluku objavljenu u subotu donio je 24. studenog 2017, potvrdivši prvostupanjsku presudu Miroljubu Vujoviću, Stanku Vujanoviću, Predragu Milojeviću i Goranu Mugoši na po 20 godina zatvora. Pravomoćnom presudom preinačena je prvostupanjska presuda, samo u dijelu odluke o kazni Nadi Kalabi i Ivanu Atanasijeviću (koji je u međuvremenu promijenio ime u Ivica Husnik), tako što je Kalaba osuđena na 11 godina zatvora, a Husnik na 15 godina. 

Sud je prvostupanjsku presudu preinačio i Miroslavu Đankoviću i Saši Radaku i umjesto ranijih 20 osudio ih na po pet godina zatvora za zločin protiv ratnih zarobljenika. Zbog nedostatka dokaza drugostupanjskom presudom su od optužbe za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika oslobođeni Jovica Perić, Milan Vojnović, Milan Lančužanin i Predrag Dragović, dok je protiv Đorđa Šošića posebnim rješenjem suda proces obustavljen jer je preminuo tijekom žalbenog postupka.

Prvostupanjkom presudom Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu od 12. ožujka 2009. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Ivan Atanasijević, Predrag Milojević, Đorđe Šošić, Miroslav Đanković i Saša Radak osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od po 20 godina, Milan Vojnović na 15 godina, Jovica Perić na 13, Nada Kalaba na devet, Milan Lančužanin na šest, a Goran Mugoša i Predrag Dragović na kaznu zatvora u trajanju od po pet godina.

Za sudjelovanje u zločinu protiv 200 ratnih zarobljenika na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara u prosincu 1991. godine, srbijansko tužiteljstvo od početka sudskog procesa optužilo je 20 osoba, od kojih je 15 prije žalbenog postupka bilo osuđeno na ukupno 207 godina zatvora. Beogradski Žalbeni sud po drugi puta razmatrao je žalbe na prvostupanjsku presudu, nakon što je ranije usvojen zahtjev za zaštitu zakonitosti. Prethodno je 14. rujna 2010. Žalbeni sud potvrdio većinu prvostupanjskih presuda za zločin na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara.

U obrazloženju drugostupanjske presude navodi se da su u razmatranju žalbi i ponovnom odulučivanju u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude "izvedeni određeni dokazi (saslušani su svjedoci-suradnici, pribavljeni transkripti iz Haškog tribunala iz predmeta Mrkšić i drugi dokazi), nakon čega je donijeta presuda". "S obzirom na to da se u ovom postupku optužnica protiv okrivljenih Jovice Perića, Milana Vojnovića, Milana Lančužanina i Predraga Dragovića temeljila na relativno malo dokaza, kao i u odnosu na  Sašu Radaka i Miroslava Đankovića za pojedina djela, sud je morao postaviti određeni standard u pogledu dokazanosti određenih činjenica", navodi se u obrazloženju.

Dalje je objašnjeno kako se "u najvećem dijelu, optužnica temeljila na iskazima dva svjedoka-suradnika koji su nesporno sudjelovali, ali su postojale određene nesuglasnosti u njihovim iskazima", pa je u konkretnom slučaju Sud "pošao od standarda da nije dovoljno da se iskazom samo jednog svjedoka-suradnika dokazuje sudjelovanje nekog optuženog u određenom djelu, već  je potrebno da sudjelovanje" potvrđuju ili oba svjedoka-suradnika ili da se osim iskaza jednog svjedoka-suradnika "to dokazuje još nekim dokazima". "U tom smislu je sud u odnosu na neke od optuženih izostavio pojedina djela koja nisu bila dokazana, a određene okrivljene za koje nije bilo dovoljno dokaza oslobodio od optužbe", navodi se u obrazloženju Žalbenog suda.

HRT

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Hrvatska rukometna reprezentacija večeras u 20,30 sati igra svoju drugu utakmicu na EP u Paladium Areni u Splitu protiv reprezentacije Islanda. Umjesto ozlijeđenog Domagoja Duvnjaka, izbornik Lino Červar u sastav je uvrstio desnog vanjskog Denisa Buntića.

Reprezentacija iz prijateljskog nam Islanda, države koja je 19. prosinca 1991. godine prva priznala Hrvatsku, u prvoj utakmici na EP je savladala favoriziranu Švedsku. U toj utakmici briljirala su dvojica njihovih igrača, razigravač Gudmunsson koji je postigao 7 zgoditaka te vratar Gustavsson koji je sakupio 14 obrana.

Hrvatski igrači zasigurno će opet imati snažnu podršku navijača u Spaladium Areni. I bez kapetana Duvnjaka, čiji izostanak je veliki hendikep za Hrvatsku, Červarovi izabranici traže drugu pobjedu kako bi u drugi krug prenijeli što više bodova.

Sretno Hrvatska!

Fenix-magazin/SIM

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Nesreća se dogodila na lokalitetu Masna Luka, a terenac Mitsubishi Pajero sletio je s ceste u jarak.

U nedjelju u prijepodnevnim satima na području Parka prirode Blidinje dogodila se prometna nesreća. Kako neslužbeno doznaje Bljesak.info, nesreća se dogodila na lokalitetu Masna Luka, a terenac Mitsubishi Pajero sletio je s ceste u jarak. Prema neslužbenim informacijama, ozlijeđene su dvije osobe. 

bljesak.info

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Smješten u trećem redu tribine, jer na klupi nema mjesta za sve, često je Vlado Šola (49) ustajao sa stolice tijekom utakmice protiv Srbije, vikao, mahao rukama... Pokušavao je tako, iz daljine, komunicirati i s Alilovićem, vrlo je emotivno proživljavao otvaranje Eura. I na kraju, igrač utakmice je - golman!

- Svi su krenuli s iste pozicije, a odluka o tome tko će braniti isključivo je pitanje forme - govori Šola.

Alilović, Stevanović i Pešić uče od legende hrvatskog rukometa, golmana sa svjetskim i olimpijskim zlatom, ali i čovjeka živopisnog sportskog puta.

- Igrao sam prvu utakmicu u povijesti reprezentacije, protiv Japana 1991., i ostao u reprezentaciji do 1996. Nakon toga su me na sedam godina zaboravili, a onda me Lino 'otkrio' uoči Portugala. Sve ostalo je povijest - rezimira Šola svoju reprezentativnu priču.

Hrvatski rukomet danas ima punu torbu medalja, ali tog 14. siječnja 1991.sve je izgledalo bitno drukčije. U goste Hrvatskoj došao je Japan, ostaje zapisano da je završilo 23-23.

- Nije to bilo osobito dobro organizirano, da se razumijemo. To su bili počeci, raspad države, ratno vrijeme... Znam da su i dresovi kasnili, nismo imali u čemu igrati, na ništa to nije sličilo. Ali dobro, to su počeci - prisjeća se Šola, koji je u to vrijeme bio mladi, 22-godišnji golman Medveščaka.

- Živio sam u Sesvetskom Kraljevcu i nije me imao tko dovesti do Kutije šibica. Na kraju sam nažicao jednog frenda da mi posudi auto, nekakvog raspalog stojadina. Uh, jedva sam ga vozio. Držiš volan ravno, on ide u desno... Mislim si, pa neću sad valjda negdje izletiti i propustiti prvu utakmicu za reprezentaciju - smije se danas Šola.

Izbornik je tad bio Josip Ćos Milković, a u stožeru mu je bio i - Lino Červar. Trener koji ga je 12 godina poslije "vratio u život".

- Pazi, nakon što sam otišao iz Medveščaka, koji je tad imao sjajnu momčad, osam godina branio sam u Njemačkoj. U to vrijeme svaki je klub mogao imati samo jednog stranca, svi su uzimali samo vanjske igrače, a ja sam bio jedini golman stranac u Bundesligi - objašnjava Šola pa nastavlja:

- Kako sam otišao van, tako su me u reprezentaciji zaboravili. Jednom sam došao na odmor u Zagreb, za nekakvim šankom sreo sam jednog bivšeg izbornika, i on me pita: 'Ej, Šola, kako je u Sloveniji?' A ja kažem: 'Čuo sam da pada snijeg, ali ja vam već pet godina branim u Njemačkoj.' Znači, jedini golman u Bundesligi, a oni ne znaju ni gdje igram.

S mape je nestao nakon što je u posljednji trenutak ostao bez OI-ja u Atlanti 1996. Velimir Kljaić otpisao ga je dan prije polaska u SAD, na Igre na kojima smo uzeli zlato.

- Bilo bi idiotski reći da nešto zamjeram Kljunu, budući da je čovjek uzeo zlato. Dakle, svaka njegova odluka bila je na mjestu. Žao mi je što nisam bio tamo, imam pravo misliti da sam bio dobar golman, bolji od nekih drugih, ali to je samo moje mišljenje - kaže Šola.

 

 

 

Ono što je propustio 1996., ispravio je osam godina poslije u Ateni. U koju se "kvalificirao" zlatom u Portugalu...

- Taj Portugal 2003. iz moje je perspektive stvari nevjerojatna priča. Pazi, ja sam u tom trenutku bio u blatu, u kaljuži, potpuno na dnu što se tiče statusa u reprezentaciji. Sedam godina prije toga nije me bilo ni na mapi. A onda je bio taj turnir u Strasbourgu... - govori Šola pa pojašnjava:

- S klubom sam igrao na  turniru na kojem je bio i Conversano, kojeg je vodio Lino Červar. Ja sam bio najbolji golman tog turnira, Lino je to vidio i sve ostalo je povijest - smije se Šola, sjećajući se i svojih početaka:

- Počeo sam rukomet igrati doma, u Sesvetskom Kraljevcu. Prvo sam bio pivot, pa srednji vanjski, a onda sam se počeo malo zafrkavati na golu. Jedno vrijeme sam bio malo igrač, malo golman. Hoću li na gol ili u igru, ovisilo je o tome jesu li se stariji igrači uspjeli oporaviti od vatrogasne zabave taj vikend - s veseljem se sjeća Šola.

Iz njegova kluba preporučili su ga Medveščaku kao golmana i Šola je došao na dogovor. Međutim, dva dana prije toga je istom tom Medveščaku kao pivot zabio devet golova?!

- Dolazim tamo i kažem treneru da sam ja taj golman kojeg čekaju, a on me gleda i govori: 'Pa kakav je to golman koji zabija devet komada?' Ponudio sam se da onda igram, ali rekao je da mu fali golman. I ja ostao na golu - prepričava Šola.

U prvu momčad Medveščaka pozvao ga je legendarni Vlado Stenzl.

- U vrijeme kad se on vratio doma, u Medveščak, bio je vodeći svjetski rukometni autoritet. Gledao sam u njega kao u hodajućeg rukometnog, skoro sam pao u nesvijest kad mi je rekao da postajem prvotimac. To mi je bilo toliko nevjerojatno da sam uvjerio sam sebe da sam krivo čuo. I nisam išao na treninge sve dok mi iz kluba nakon nekoliko dana nisu došli doma i pitali zašto ne dolazim. A ja jednostavno nisam mogao vjerovati da me veliki Vlado Stenzl želi u momčadi - kaže Šola.

Igračka priča već je davna prošlost, danas je Šola trener u usponu. Iza sebe ima nešto malo Rusije i puno više Katra.

- U Rusiji sam radio sa Zdravkom Zovkom, bio sam zadužen za golmane, a u Dohi krenuo sa samostalnim poslom. Shvatio sam to kao poligon za moju karijeru, jer brzo sam tamo shvatio koliko ne znam o metodici u rukometu. Pomoćnik mi je bio Nikola Foretić, doktor rukometa, on mi je puno pomogao da postanem bolji trener. Nudili su mi da ostanem i dalje, ali želio sam se vratiti kući - uvjeren je Šola, koji je od početka ove sezone na klupi Dubrave, zajedno s bivšim suigračem Davorom Dominikovićem.

- Inzistirao sam na tome da Davora uključim u stožer. Uživam raditi s njim, znamo se godinama, prijatelji smo i mislim da radimo dobar posao. Žao mi je samo što i više igrača iz naše generacije ne dobiju priliku za raditi u klubovima. To je kao i kod igrača, ne možeš odmah biti u reprezentaciji - ističe Šola.

Dubrava je trenutačno u drugom planu, sad treba pomagati Linu, nekad izborniku, danas šefu.

- Promijenio se Lino u odnosu na vrijeme kad sam bio igrač, ali ne toliko u rukometnom smislu, jer on je uvijek bio rukometna avangarda. Više u neformalnim druženjima, čini mi se da se više šali, da je nešto opušteniji nego ranije. Dođe do valjda s godinama - kazao je Šola.

S godinama je došla i promjena frizure, nema više Šoline crvene kose, sad je boja prirodna. I puno teže prepoznatljiva.

- Prepoznaju me ljudi i dalje, ali puno manje otkad imam 'svoju kosu'. Znalo mi se dogoditi na aerodromu, kad predajem dokumente, da me prepoznaju tek kad vide ime. I pitaju: 'Pa što je s kosom, Šola' - smije se trener hrvatskih golmana, koji nije želio detaljno o razlozima zašto je kosa toliko dugo bila baš crvena. Iako, bio je dugo i "plavuša", često se igrao s bojama kose...

- Ma pustimo to, bilo pa prošlo. Ima to neku svoju priču, ali neka ostane na tome da je crvena kosa ispunila svoju svrhu - završio je Šola.

24sata.hr

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine i predsjedatelj predjedništva BiH Dragan Čović u subotu je u Splitu rekao da se u sljedećih godinu ili dvije rješava sudbina ove države i hrvatskog naroda u njoj bez kojega se budućnost BiH neće moći graditi. 

"Ja mislim kako se u narednih godinu-dvije rješava sudbina BiH i sudbina hrvatskog naroda u BiH. Hrvatski narod je konstitutivan u BiH i ona je naša domovina te želimo da legitimni predstavnici predstavljaju svoj narod u BiH", istaknuo je Čović u govoru na obilježavanju 28. godišnjice osnutka splitskog HDZ-a.

Izrazio je želju za što češćim sastancima predstavnika bosanskohercegovačkog HDZ i HDZ-a Republike Hrvatske.

To je potrebno radi zajedništva hrvatskog naroda u dvije zemlje, to je  "jedan HDZ jer im je isti utemeljitelj", istaknuo je Čović.

"Pozivam Vas gospodine predsjedniče da mnogo intenzivnije nego do sada pokažemo koliko nam je bitno da hrvatski narod u BiH doživi BiH kao svoju domovinu i da izgrađujemo jednako moderno organiziranu BiH kao što se to čini u Hrvatskoj", kazao je Čović obraćajući se premijeru Andreju Plenkoviću, predsjedniku HDZ-a.

BiH se može očuvati kao "moderno uređena zemlja u kojoj će na svakom djelu hrvatski narod biti suveren", rekao je Čović, ali i upozorio "neće se moći graditi budućnost BiH bez hrvatskog naroda."

Čović smatra da je nužno infrastrukturno i gospodarsko povezivanje BiH i Hrvatske.

"To je način da damo odgovore na ključno pitanje, a to je naša demografska slika koja je jednako važna u BiH i Republici Hrvatskoj i samo jednom zajedničkom strategijom mi ćemo opstati," rekao je Čović.

Plenković je ranije na skupu u Splitu pozvao sve koji to mogu učiniti da pomognu Hrvatima u BiH na izborima u  listopadu kako bi se omogućilo da ih u institucijama BiH predstavljaju legitimni predstavnici hrvatskog naroda u toj zemlji.

Hrvatski političari u BiH ustraju na tome da predstavnike hrvatskog naroda na izborima za gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda Federacije BiH te tročlano predsjedništvo dominantno biraju Hrvati, bez da ih preglasavaju brojniji Bošnjaci i Srbi. Bošnjačke stranke inzistiraju na tome da svi birači mogu birati predstavnike u vlasti neovisno o tome radi li se o donjem, zastupničkom tijelu ili gornjem domu parlamenta. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013.

Bošnjaci su tri i pol puta brojniji od Hrvata čiji se broj najviše smanjio u posljednjem ratu između 1992. i 1995. godine.

vecernji.ba

Subota, 13 Siječanj 2018 23:10

Hrvatska: Branitelji rasprodaju odličja!

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

'Pošto Spomenica Domovinskog rata? Samo 600 kuna, a ako nazovete odmah, dobijete i popust, te medalju iz 'Oluje'!'

Prije nekoliko dana, novinar Slobodne Dalmacije, Saša Jadrijević Tomas objavio je tekst o prodaji odličja iz Domovinskog rata. Tekst možete pročitati u nastavku.

I nekim braniteljima je očito ekonomska situacija loša kada moraju prodavati vlastita odličja iz rata. Najvidljivije je to na oglasnicima u kojima se prodaje doslovce sve iz Domovinskog rata: spomenice, medalje, odore, zaštitna sredstva poput kaciga...

"Prodajem spomenice Oluja i spomenicu Domovinskog rata, cijena 400 kuna", samo je jedan od niza oglasa na Njuškalu. Jedan se branitelj odlučio na prodaju samo "papirnate" spomenice, i to za tek 40 kuna.

"Prodajem original. Ime nositelja prekriveno. Samo papir prodajem. Šaljem poštom, tiskom, dpd-om", stoji u tom oglasniku.

U jednom drugom, pak, oglasu se navodi: "Prodajem Spomenicu domovinske zahvalnosti, u odličnom stanju, očuvanu. Ocjena stanja 9/10. Spomenica je numerirana." Prodavatelj za spomenicu traži 500 kuna. 

Osim spomenica, prodaju se i medalje iz rata. 

"Prodajem sve sa slike, medalje Bljesak i Oluja te dvije spomenice Domovinskog rata, za 600 kuna." 

Dio oglasa su postavile razne zalagaonice, ali većinu su ipak postavili građani, branitelji koji zbog neimaštine prodaju memorabilije iz Domovinskog rata. Ima i onih koji prodaju spomenicu za visokih 600-700 kuna, ali ako se nazove odmah, dobije i popust, te još koja medalja iz proteklog rata. No, neki čak to odličje prodaju i za 100 kuna. 
Iako nam ostaje pretpostaviti da se odličja prodaju zbog neimaštine, možda neki od branitelja prodaju uspomene iz rata jer ih je razočarala država, društvo... 
Mladen Šiško, predsjednik splitske Hvidre, komentirao nam ponudu na oglasnicima. 

– Meni je to prvi glas da se odličja prodaju na internetskim oglasnicima. Ja znam da ja svoja odličja dobivena zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu ne bih prodao za nikakve novce, međutim tko sam ja da sudim osobama koje to prodaju. Nije lako pretpostaviti zbog čega to rade, ali ako ih prodaju zbog siromaštva, onda se nadam da će novi zakon o braniteljima napokon zbrinuti i one ratnike koji, nažalost, nisu ostvarili svoja prava i našli su se u neimaštini – kaže nam Mladen Šiško.

Osim odličja, prodaju se i šljemovi iz Domovinskog rata, koji zapadaju 300 kuna, torbica korištena u ratu za 50 kuna, ratni prsluk 150 kuna, plakete dragovoljačkih udruga iz Domovinskog rata za 300 kuna. No, prodaje se i ratna komunikacijska oprema.

"Lot komunikacijske opreme iz Domovinskog rata, cijena 350 kuna. Oprema kojom smo se koristili u Domovinskom ratu i koja je u to vrijeme dobro radila. Uz malo znanja vjerujem da bi predmeti bili u uporabnom stanju", navodi se u oglasu prodavatelja iz Koprivničko-križevačke županije. 

Prodaje se i dosta druge vojne opreme, te se postavlja pitanje tko im je dao dozvolu da prodaju ono što inače pripada MORH-u.

 

CJENIK:


Medalja 'Oluja' - od 200 do 300 kuna 
Spomenica Domovinskog rata - od 100 do 600 kuna 
Metalna oznaka 'Hrvatska garda' - 150 kuna 
Vojna platnena prišivka 'HV' - 5 kuna 
Orukavnik Vojne policije iz Domovinskog rata - 35 kuna 
Vojna prišivka 'Domobranstvo' - 5 kuna 
Plakete gradova za zasluge u Domovinskom ratu - 200 kuna 
Pancirka iz Domovinskog rata - 350 kuna 
Vojna korištena košulja iz Domovinskog rata, HVO brigada Ante Bruno Bušić - 550 kuna
Vojni nož iz Domovinskog rata - 350 kuna

 

Izvorni članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME