Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

U Tomislavgradu je jučer održano 1. kolo Duvanjske trkačke lige Ante Baković Fanta. U utrci je sudjelovalo 26 trkača, a najbrži je bio Vinko Sliško (17:49).

Ovom prigodom dodjljene su diplome i priznanja za petoricu najuspješnijih trkača u prošlogodišnjoj sezoni. Prvo mjesto izborio je Krešimir Parlov, drugo Vinko Sliško, treće Emil Drmić, četvrto Josip Škorić i peto mjesto Ivan Ljubičić.

Drugo kolo Duvanjske trkačke lige (od ukupno 16 kola) na rasporedu je u četvrtak, 19. travnja u 18 sati.

Iz AK Puls pozivaju i ostale trkače da im se pridruže te napominju da će uskoro početi i dječja liga o čemu će detaljnije informacije naknadno objaviti.  

Duvanjska trkača liga na rasporedu je uvijek četvrtkom, svakoga  četvrtog kola bit će organizirana utrka na 10 km koja će biti trčana na različitim lokacijama u tomislavgradskoj općini.

Tomislavcity

Foto: Atletski klub Puls

Više fotografija u galeriji.

 

Rezultate 1. kola možete pogledati ovdje

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

U četvrtak, 12. travnja 2018. godine nakon kraće bolesti u 79. godini života preminula je Kata Radoš (r. Krajinović)

Pokop će biti u subotu, 14. travnja 2018. godine u 17 sati na groblju u Seonici. Obitelj će primati sućut u mrtvačnici od 16 sati. 

 
Iskrena sućut obitelji, rodbini i prijateljima pokojne Kate.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine i svjetlost vječna neka joj svijetli!

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Niccolò Machiavelli je 16. poglavlje prve knjige svojih Rasprava o prvoj dekadi Tita Livija naslovio “Narod koji je navikao živjeti pod vladarom, ako i kojim slučajem postane slobodan, teško sačuva slobodu”. Prema onome De te fabula narratur Machiavelli prije petsto godina ustvari piše i o Hrvatima 2018. i svakom drugom sličnom narodu otkako je svijeta i vijeka.

Kaže da je takav narod poput divlje životinje koja se oduvijek držala u zatvoru i ropstvu. Nakon što se nekim slučajem pusti na slobodu, nenaviknuta da se sama hrani i ne poznajući mjesta gdje bi se sklonila, postaje plijen prvoga koji je nastoji opet staviti u lance. “Isto to se događa narodu, koji, naviknut živjeti pod tuđom vlašću, ne znajući razmišljati ni o obrani ni o napadu, ne poznajući vladare kako što ni oni ne poznaju njega, brzo se vraća pod jaram, koji je često teži od onoga kojeg je nedavno skinuo s vrata; i nalazi se u tim teškoćama, premda u osnovi nije iskvaren.” zaključuje Machiavelli i dodaje kako se ta sloboda, između ostalog, gubi i jer su neprijatelji “slobodne države” svi oni koji su imali koristi od bivše tiranske vlasti, pa su nezadovoljni sadašnjim stanjem i rado se stavljaju u službu novih stranih vladara.

Tko su vlasnici banaka, medija, telekoma, energetike, dućana, sudbina u današnjoj Hrvatskoj? Agrokor je, primjerice, od ovoga tjedna ruska firma sa središtem u Nizozemskoj. Samo nam je još Sabor domaći, a i u njemu smo u srijedu mogli čuti vrlo jasan izraz potrebe odricanja od suvereniteta. Odgovarajući na čestu primjedbu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, koja ističe kako sami možemo donijeti odgovarajuće zakone protiv nasilja, a ne da nam ih netko drugi diktira, zastupnica Vesna Pusić je rekla: “To je jedan bazični argument protiv multilateralizma. Protiv multilateralnih organizacija. Zašto one postoje? Zato da neki civilizacijski standardi postanu zajednički. Ja neću da me netko suvereno tuče zato što to suvereno u mojoj zemlji može. A suvereno u Švedskoj ne može. Ja želim te standarde. Naši ljudi imaju pravo na više standarde, a ne suvereno pravo da kao dio naše kulture netko svako toliko istuče svoju ili neku drugu ženu.”

Doktorirao sam na tome kako učitavanje, napuhavanje, potenciranje lokalnog barbarizma često služi za opravdanje strane “civilizirajuće misije”, de facto kolonijalne intervencije, od Fortisova Puta po Dalmaciji u 18. stoljeću do izvješća o napretku Hrvatske u pristupnim pregovorima s EU, kad smo drhtali nad ocjenom ispunjavanja “domaćih zadaća”, što je bio preduvjet otvaranja famoznih poglavlja koja su nas na koncu dovela do sadašnje sreće. Jesmo li doista takvi barbari da vlastitim zakonodavstvom ne možemo adekvatno zaštititi žene i muškarce od nasilja?

U mnogim segmentima nasilje nad ženama u Hrvatskoj je među najmanjima u Europi. I da smo najbolji, i dalje ga je previše, sve dok god ga uopće ima. Ali tko ima te “visoke standarde” zbog kojih se na krilima “multilateralnosti” vrijedi odreći dijela suvereniteta? Je li danas žena sigurnija prošetati noću u Stockholmu i Malmöu ili u Osijeku i Dubrovniku? Je li opuštenija na dočeku Nove godine na splitskoj rivi ili u Kölnu? U saborskoj raspravi o Istanbulskoj konvenciji čuli smo i kako je prijavljenih silovanja u Hrvatskoj manje nego u Švedskoj ili Britaniji. Ali nas je i prosvijetlilo kako je to ustvari negativan podatak jer to ne znači da je silovanja manje već da se žene manje usude prijaviti ih. Statistika dakle govori jasno, ali kako očuvati učitani urođeni hrvatski barbarizam i zločinstvo? Naravno, naknadnom interpretacijom.

Moralni paničari na neki način znaju da tog zločina u Hrvatskoj ima dvadeset puta više, ali se ne prijavljuje. Nisu pomislili na to da je porast silovanja u Švedskoj primjerice, u korelaciji s povećanjem broja ilegalnih migranata, mahom mladih, osamljenih, besperspektivnih i frustriranih muškaraca koji dolaze iz drugačijeg kulturnog konteksta pa onda, između ostalog, krivo iščitavaju signale iz odijevanja i ponašanja zapadnjakinja.

Hoće li naši prosvjetitelji biti sretni kad dođemo na švedsku razinu broja prijavljenih silovanja pa to protumačiti tako što su se žene konačno emancipirale? Sve pozitivno što Istanbulska konvencija donosi je uglavnom već implementirano u hrvatsko zakonodavstvo i nema nikakvog razloga da se i sve drugo, ako se pokaže dobro, dodaje i ubuduće. Zašto onda predavati dio suvereniteta u javnim politikama, pravosuđu, školstvu, kulturi, medijima?

Opet dolazimo na makijavelističku temu sredstava i cilja. Što je tu cilj, a što sredstvo? Pobornici ratifikacije dijelom priznaju neke negativnosti Konvencije, ali kažu da su ta gorka sredstva poput odustajanja od dijela suvereniteta, uvođenje u zakonodavstvo maglovite rodne terminologije i obvezivanje na veliko financiranje nevladinih udruga, minimalna žrtva za veliki plemeniti cilj smanjenja nasilja nad ženama. No priča im ne stoji. Prvo, ne uvodi se ništa bitno u zakonodavstvo što već nemamo, drugo, iskustvo zemalja koje su ratificirale Konvenciju, poput, ne samo Turske ili BiH, već i Italije, pokazuje da se nasilje nije smanjilo. Logičnije stoga izgleda da je proklamirani cilj ustvari samo sredstvo, a ono što se prikazuje kao marginalni segment sredstva ustvari pravi cilj.

Konkretno, cilj je cementiranje rodne ideologije i smanjenje suvereniteta, a sredstvo da se to progura je tobože čudesni zakonodavni okvir za suzbijanje nasilja nad ženama. Iz istupa poput onog Vesne Pusić ispada da je “suvereno pravo da kao dio naše kulture netko svako toliko istuče svoju ili neku drugu ženu” srž hrvatske samobitnosti. To je naša kultura, to je tradicija naših obitelji. Ništa drugo ne baštinimo nego tući ženu. Ako je doista tako, onda je bolje da takva kultura, tradicija, u konačnosti i suverenost ne postoje. U Saboru smo od jedne HDZ-ove zastupnice u nabiflanom navođenju zala koja će Konvencija ubuduće eliminirati u Hrvatskoj mogli čuti kako će ona spriječiti i “genitalno sakaćenje žena”. Šteta što nisu ubacili i ritualni kanibalizam i žrtvovanje djece kumirima da se još dodatno poveća Plenkovićevo dobročinstvo.

Takvo glorificiranje “multilateralnosti” nasuprot nacionalnom suverenitetu se de facto svodi na sljedeće: Hrvatska bez međunarodnog tutorstva nužno postaje NDH. Mračno mjesto zločina nad manjinama, drugačijima, slobodnomislećima. U toj računici postoji samo jedan problem. NDH je upravo nastala i održavala se tutorstvom. Nisu dobili izbore, nisu imali referendum, već su strane sile osvojili zemlju i postavili marionetsku vlast i cijelo vrijeme je držali pod kontrolom. Bez uvoza i tutorstva jednako tako u Hrvatskoj ne bi bilo ni komunizma. Dakle, nije svaki “multilateralizam” nužno pozitivan. Dugotrajno sluganstvo i nesloboda ostavljaju trajne, nadajmo se ne vječne, mentalitetske posljedice.

Oni koji “slobodnu državu” nisu željeli trude se da je bude što manje, tj. da se ona maksimalno odrekne vlastitog suvereniteta gdje god je to moguće. Podržat će sve što smanjuje mogućnost da narod sam odlučuje o svojoj sudbini, jer ga vide kao mračnog, zatucanog i nasilnog, a “više standarde” će nam, naravno, osigurati drugi. Uz njih je danas i sloj novih, briselskih ćata i o njima ovisne klijentele od općinske razine do Vlade. I eto ti krhke većine. Istovremeno, stvarna moć se valja po trgovima i rivama i čeka svoju artikulaciju.

Stara paradigma je iscrpljena, njen simbolički kraj ovih dana označavaju epilog Agrokora i definitivni moralni i politički sunovrat HDZ-a. Ishoda su samo dva, ili definitivni novi jaram ili hrvatska Druga Republika, za koju je prvi preduvjet promjena izbornog zakona.

Nino Raspudić/Večernji.hr

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Danas oko 12,00 sati dogodila se teška prometna nesreća u Ulici Kralja Zvonimira u Tomislavgradu, ispred suda u Tomislavgradu. Prema prvim informacijama u prometnoj nesreći nije bilo teško ozlijeđenih, a na vozilima je pričinjena velika materijalna šteta. U prometnoj nesreći sudjelovalo je vozilo Golf V i terensko vozilo Nissan.

Prema izjavama očevidaca, do prometne nesreće je došlo u trenutku kada je terensko vozilo skretalo prema parkingu županijske skupštine, a vozilo Golf V ga je pokušalo preteći.

Velika sreća je pa u trenutku prometne nesreće nije bilo pješaka na tom dijelu pločnika jer se prometna dogodila u vrijeme kada gotovo svi školarci za put prema školi i iz škole, odnosno prema autobusnom kolodvoru koriste upravo ovaj pravac.

 

Tomislavcity

 

Više fotografija pogledajte u galeriji.

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Proglašeni su najbolji likovno-lieterarni radovi hrvatskih učenika iz cijeloga svijeta pristiglih na 18. međunarodni natječaj “Zeleno i plavo putovanje”, a koje su organizirali Ankica i Ante Karačić, umjetnici iz Iserlohna, u suradnji s Maticom hrvatskom za Ruhrgebiet.

Na natječaj je pristiglo preko 500 radova iz sedam zemalja, a jedan nagrađeni rad pripada i našoj maloj sedmogodišnjoj učenici 2. razreda Josipi Zorić iz PŠ Crvenice

U kategoriji od prvoga do četvrtoga razreda dodijeljeno je pet nagrada, Josipa je u grupi djece kojima je pripala četvrta nagrada. Izložba radova je u gradskoj galeriji u Iserlohnu, odakle seli za Dortmund, te potom u Ilok i Osijek

Čestitamo našoj maloj umjetnici Josip te ostalim nagrađenima i sudionicima međunarodnoga likovno-literarnoga natječaja!

Ovom prigodomo objaljujemo i jedan od 80 literarnih radova pristiglih na temu "Zeleno i plavo putovanje", a koji je napisao Ivan Polić, učenik 7. razred OŠ Franica Dall’era Vir - Bosna i Hercegovina.

Sve je tiho da tiše gotovo i ne može biti. Sablasnu tišinu moje sobe remeti tek kucanje zidnoga sata, a ja sjedim nad praznim listom papira i razmišljam o temi.

Pomalo se bojim otvoriti dušu i početi pisati, jer nisam siguran hoće li ovaj tanki komadić papira moći podnijeti svu tugu koju se spremam s njim podijeliti.

Kad sam pročitao naslov teme odmah sam se sjetio onih zelenih i plavih autobusa koji svaki dan kao lešinari kruže Hercegovinom i odvoze naše ljude negdje daleko odavde.

„Zašto?“ – pitam se. „Zašto to mora biti tako?“

I u mom Viru to je postalo svakodnevnica. Svako malo nečiji tata ili mama sjedne u  zeleni ili plavi autobus i otputuje. Vrati se nakon pola godine s nešto eura u džepu, od kojih kupi kartu u jednom smjeru za cijelu obitelj, cijeli svoj život spakira u par bijednih kofera, krišom pusti koju suzu na kamen sivi i teška srca otputuje daleko u tuđinu.

Dan za danom naša se ognjišta gase, školske klupe ostaju prazne i nijemo pričaju priče o vremenima prošlim, lijepim i punim života.

Danas je moje selo tužno i ja s njim. Najtužnije od svega je školsko igralište. Još nedavno se na njemu okupljalo nas dosta i igralo nogomet. Sada nas se okupi jedva četvero, petero i igramo viktorije, jer nas nema dovoljno za nogomet. Kako je krenulo, bojim se da nas ne bude još manje.

Selo koje je do jučer vrvjelo životom pred mojim očima nestaje, a ja tu ne mogu ništa i to me ljuti.

Ljuti me to zeleno i plavo putovanje i mučno mi  je od tih autobusa, koji mi odvoze prijatelje i rođake daleko.

I što je najgore, možda ih nikada više ne vrate.

OŠ fra Mijo Čuić Bukovica/Tomislavcity/hrvatskiglas.berlin

 

Petak, 13 Travanj 2018 09:47

Najava utakmica HNK Tomislav

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Subota,14.4.2018. 18. kolo Omladinske lige BIH-jug za juniore i kadete

Čitluk,

HNK “BROTNJO- ČITLUK“ – HNK “TOMISLAV“

Kadeti igraju u 11:00 sati

Juniori igraju u 13:00 sati

 

Subota,14.4.2018. 18.kolo MŽNL za pionire i početnike

Tomislavgrad,

HNK “TOMISLAV“ – HNK “DRINOVCI“

Početnici  igraju u 10:00 sati

Pioniri      igraju u  11:30 sati

 

Subota,14.4.2018. 22. kolo 2 .lige FBIH-jug za seniore

Tomislavgrad,

HNK “TOMISLAV“ – NK“ KAMEŠNICA“

Početak utakmice je u 16:30 sati

 

Nedjelja, 15.4.2018. HEJ liga za limače

Mostar,

FK”VELEŽ”NEVESINJE – HNK”TOMISLAV”  početak u 10:30h

HNK”TOMISLAV” – NK”CIM”  početak u 11:15h

HNK ”TOMISLAV”- HN K”BROTNJO”ČITLUK početak u 13:30h

 

HNK Tomislav 

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

U četvrtak, 12. travnja 2018. godine u 77. godini života preminuo je Stipe Protuđer - Bikan

Pokop će biti u subotu, 14. travnja 2018. godine u 15 sati na groblju Vučkovine, na Lugu. Obitelj i tijelo pokojnika bit će na groblju pola sata prije ukopa. 

 
Iskrena sućut obitelji, rodbini i prijateljima pokojnoga Stipe.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna neka mu svijetli!

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Zrinka Lukač je profesorica u Osnovnoj glazbenoj školi u Tomislavgradu. Nedavno je sa svojim timom i djecom koja su marljivo radila upriličila pretpremijeru mjuzikla „Kralj lavova“ u tomislavgradskom Kulturno-informativnome centru. Prethodno je tomislavgradska publika imala priliku pogledati i mjuzikl „Annie Jr.“ O daljnjim planovima, kao i o spomenutim projektima razgovarali smo sa Zrinkom za Radio Tomislavgrad.

Prije par mjeseci bila je pretpremijera mjuzikla „Kralj Lavova“ u Kulturno-informativnom centru. Što se u međuvremenu događalo, imate li možda u planu neki novi projekt ili se dodatno spremate za samu premijeru ovoga velikog projekta?

- Sama pretpremijera je tada bila namijenjena isključivo roditeljima naših malih glumaca kako bi oni sami vidjeli što su njihova djeca radila tijekom glumačkih proba, a nama je poslužila kao orijentacijski primjer za premijeru, isto tako za gostovanja koja nam stižu i za samo natjecanje u Bugojnu koje će se održati od 13. do 20. srpanja. Trenutno radimo na proširenju mjuzikla „Annie Jr.“, ponavljamo koreografije, songove i sam scenarij.

Tomislavgradska publika s nestrpljenjem očekuje premijeru „Kralja lavova“, kada je planirate izvesti?

- Velika nam je želja da mjuzikl vidi što više ljudi, ali čekamo završetak radova u našoj kino-dvorani.

Osim Bugojna, planirate li s „Kraljom lavova“ posjetiti još neke gradove?

- Dobili smo poziv, odnosno imamo priliku sudjelovati u Narodnom pozorištu u Sarajevu, kazalištima u Visokom i u Zenici. To ćemo vjerojatno realizirati do kraja ljeta.

Koliko je ljudi uključeno u projekt „Kralja lavova“?

- Na samome mjuziklu je radilo više od 40 osoba i moram priznati da je organizacijski vrlo teško koordinirati tako veliki broj ljudi, od kojih je 30 na sceni, a mi ostali opskrbljujemo ono što je potrebno. To je samo dokaz da je mjuzikl produkcijski košmar i najskuplji je kazališni proizvod koji mi radimo s malim sredstvima uz veliku želju za uspjehom.

Trenutni voditeljski tim čine: Vanja Sučić, Ante Braovac, Ilija Jurčević, te Filip Perković.

Na koji način ste došli do određenih sredstava?

- Kad smo krenuli u ovaj projekt prethodno nismo imali nikakav budžet, recept nam je bio puno ljubavi, volje i dobre organizacije. Ovdje moram napomenuti da nam je u realizaciji puno pomogla ravnateljica Kulturno-informativnoga centra, Danijela Papić, koja se odmah nakon našega prvoga sastanka dala u pisanje projekata kako bismo mi ostvarili svoj cilj. Uz to su nam financijski pomogli Federalno ministarstvo kulture, Fondacija za scensku umjetnost i Županijsko ministarstvo kulture. Veliku zahvalnost dugujem djeci koja su redovito dolazila na probe i marljivo radila. Zahvaljujem i svojem timu suradnika, koji su također zauzeti svojim poslovnim obavezama, bili na raspolaganju u svako doba.

Zašto ste se odlučili baš za mjuzikl “Kralj lavova“. Jesu li postojale još neke opcije o kojima ste razmišljali?

- Bilo je dosta opcija, ima dosta tih mujzikala koji se mogu izvesti, ali ja se uvijek vodim tim da gledam na dob djece i na ono što oni mogu izvesti, odnosno ono s čime se mogu nositi, što im je svojstveno.

Ne smijemo zaboraviti spomenuti da je pred tomislavgradskom publikom prije „Kralja lavova“ također bio izveden mjuzikl „Annie Jr.“ Možete li napraviti usporedbu između jednog i drugog projekta? Koliko je vremena i truda iziskivao jedan, a koliko drugi projekt?

- Mjuzikl „Annie Jr.“ radili su Tomislavgradski mališani, djeca od 4 do 10 godina. Sami nastanak ovoga projekta trajao je tri mjeseca, dok su djeca naučila sve koreografije, songove i samu glumu, dok je mjuzikl „Kralj lavova“ trajao puno duže, probe su  bile zahtjevnije, trebalo je napraviti 11 koreografija i zahvaljujem se koreografkinji Džoani Perković koja si je dala truda da u tako kratkome periodu uspije složiti sve koreografije koje su zasebna cjelina. Također, djeca su išla na Radio Tomislavgrad gdje je Filip Perković snimao njihove vokale. „Kralj lavova“ bio je puno zahtjevniji od mjuzikla „Annie Jr.“, u njemu sudjeluju djeca od 6 do 18. godina.

Također, znali ste obradovati i štićenike tomislavgradskog Staračkoga doma, konkretno oni su imali priliku pogledati mjuzikl „Annie Jr“. Ne samo da ste bili s izvedbom u Staračkom domu, nego ste išli i u brojne škole, ukupno ste imali 11 izvedbi. Imate li u planu i dalje posjećivati različite institucije?

- Prvotni plan nam je i bio da se predstavimo raznolikoj publici, da predstavimo što mi u Tomislavgradu radimo, bili smo i u Zadru, gdje smo naišli na izvrstan prijem publike. Mislim da smo s „Annie Jr.“ pokazali da smo mi tu, kad god nas pozovu mi ćemo se sigurno odazvati.

Osnovali ste i Školu mjuzikla i glume koja djeluje pri Kulturno-informativnom centru. Koliko ova škola broji polaznika i na koji način motivirate mlade ljude da vam se pridruže?

- Sama misao vodilja da se osnuje takva amaterska škola je bila upravo zbog natjecanja koja nas čekaju u ranije spomenutim gradovima, jer morali smo ići s nekim reprezentativnim imenom. U školi imamo od 40 do 50 djece. Obično nam djeca dođu sama, jer naši članovi pričaju kako im je tu super, što rade, kako uče pjevati, uče se samopouzdanju, nastupu pred publikom, na kraju krajeva svi se oni raduju tom pljesku koji slijedi na kraju.

Koliko djeci znače satovi glume, pjevanja i plesa?

- Moje iskustvo je da se uz ovu školu djeca opuštaju i ozbiljno rade na svom samopouzdanju i odnosu prema samome sebi i drugima oko sebe. Tu se djeca druže, putuju i izražavaju kroz glazbu. Potrebna je velika želja, jer je u nekim trenucima teško povezati i ples i pjevanje i glumu, ali uz vježbu i želju sve je moguće.

Vi predajete i u Osnovnoj glazbenoj školi. Znamo da su pojedini učenici Osnovne glazbene škole prethodnih godina osvajali brojne nagrade. Pripremate li se za neka nova natjecanja u kojima bi učenici pokazali svoja umijeća?

- Da, ja radim u Osnovnoj glazbenoj školi u Tomislavgradu već oko devet godina. Djeca idu svake godine na natjecanja u Bosni i Hercegovini. Slijedeći tjedan, njih oko 20, ide na natjecanje komornih ansambala koje će se održati od 16. do 20. travnja u Travniku.

Odakle kod Vas ljubav prema glazbi?

- Ja sam zapravo diplomirani agronom. Završila sam Srednju glazbenu školu u Karlovcu, i na preporuku ravnatelja Osnovne glazbene škole upisala sam Glazbenu akademiju u Mostaru, koju sam uspješno završila i tako sam kasnije počela predavati. S glazbom nisam ni slutila što me čeka i gdje će me dovesti.

 

Jelena Perković/Tomislavcity

 

 

 

 

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Njemački Sport Bild objavio je senzacionalnu vijest kako je Bayern pronašao nasljednika Juppa Heynckesa u - Niki Kovaču.

Iako se Kovač i ranije medijski dovodio u kontekst potencijalnog preuzimanja Bayerna, sve je bilo u sferi nagađanja. Sada, čini se, Sport Bild barata konkretnim informacijama.

U tekstu pod naslovom 'Kovač postaje Heynckesov nasljednik u Bayernu' stoji kako je uprava Bayerna prelomila da će upravo 46-godišnji hrvatski izbornik biti taj koji će preuzeti slavni bavarski klub i da će vijest biti objavljena do kraja travnja.


Kovač je trenutno pod ugovorom s Eintrachtom kojem želi osigurati nastup u Ligi prvaka sljedeće sezone, a ponuda iz Bayerna se ne odbija.


Kao igrač Kovač je branio boje Bayerna između 2001. i 2003. godine, a sada je 15 godina kasnije, čini se, na putu povratka u München. Klub bi trebao i službeno preuzeti od ljeta, prenosi jutarnji.hr.

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Duvanjski vinorgradar Marko Baković Kosalj jučer je na 21. međunarodnom sajmu gospodarstva, koji se održava u Mostaru, osvojio srebrnu plaketu za Chardonnay 2016.  Ovo mu je drugo vrijedno priznanje koje je osvojio na mostarskome sajmu, a do zlatne plakete djelilo ga je tek nekoliko bodova.

Kako dozanjemo, ovomu događaju jučer je nazočio prof. Bernard Kozina - predsjednik međunarodne komisije za ocjenjivanje vina koji je u susretu s gospodinom Bakovićem kazao da je za njega on moralni pobjednik iz razloga što su njegova vina uzgojena na Duvanjskome polju, na 900 metara nadmorske visine.

I tu priči nije kraj... Već sutra gospodin Baković putuje u Varaždin gdje će na tamošnjem sajmu predstaviti Chardonnay  2016., i 2017. te Crni pinot. Tu je ovaj uzgajivač vinove loze, ali i vrsni sommelier već poznat. Naime, u protekla dva varaždinska sajma Marko je za svoja vina izborio dvije srebrne medalje.

- Vrijeme je za zlatnu, kaže nam u kratkome razgovoru gospodin Baković, a mi želimo da 5. svibnja upravo neko od njegovih vina uzgojenih na Duvanjskom polju zlatom bude i nagrađeno.

Dodajmo da ovoga proljeća desetak naših sumještana ima nakanu zasaditi oko deset tisuća trsova. Time priča o vinogradarstvu na Duvanjskome polju postaje sve ljepša i zanimljivija.  

 

Z.S/Tomislavcity

Foto: Marko Baković/FB

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME