Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

Na uskrsnom turniru koji se održao u Posušju, u organizaciji ŽKK Posušja, ekipa Tomislava pokazala je daleko najbolje rezultate u svim utakmicama i ujedno osvojila još jedan turnir.

Uz naš klub gostovali su: ŽKK Rama, ŽKK Brotnjo, ŽKK Livno, ŽKK  Posušje 1, ŽKK Posušje 2  i ŽKK Rakitno.

 

 

Kao prvoplasirana ekipa u skupini, košarkašice Tomislava izborile su polufinale protiv ekipe Livna te se plasirale u finale u kojem su igrale protiv Ramkinja.

U finalnome susretu igračice Tomislava pokazale su bolju i kvalitetniju igru tijekom cijele utakmice, te nisu dopuštale Ramkinjama da dođu u prednost.

Rezultat finala:

ŽKK  Tomislav - ŽKK  Rama 38:26

Čestitamo!

ŽKK Tomislav/Tomislavcity

 

Nedjelja, 23 Travanj 2017 13:30

Prisojački prvopričesnici

Ocijeni sadržaj
(5 glasova)

 

U Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Prisoju danas je dvanaestero dječice primilo sakrament prve svete pričesti. Djeca su do oltara došla u pratnji svojih roditelja, a kako izvještava prisojački župnik don Ivan Bebek svi su aktivno sudjelovali u recitacijama. Roditelji su pak navjestili čitanja, a pod misom je pjevao župni zbor Ancora. Uz recitacije koje su pripremili sa župnikom, recitirali su i pjesme uz mimiku, a navedeno su pripremili uz pomoć svoje župljanke Antonie Ivančić, koja je, podsjećamo, nedavno izrazila želju poći u red časnih sestara „Služavke Malog Isusa“.

Na kraju svete mise djeva su zahvalila pjesmom: Mama, hvala ti. Time su izmamila i suze roditelja kao i ostalih župljana koji su se uvelike odazvali ovomu slavlju.

Iza misnoga slavlja u župnoj dvorani upriličeno je osvježenje i okrepa, navodi don Ivan.

Tomislavcity/don Ivan Bebek

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

 

U galeriji Pastoralnog centra Župe Svih svetih u Livnu otvorena je izložba „Stepinac – Put svetosti“. Na početku je Marijana Šeremet u tradicionalnoj livanjskoj nošnji otpjevala pjesmu „Moja Domovina“, nakon čega je župnik fra Vinko Sičaja u pozdravnom govoru svečano otvorio i predstavio izložbu:
„Sve vas najsrdačnije pozdravljam! Dobro došli! Zahvaljujem vam na otvorenosti saznati nešto više o istini koja je dugo zatirana i iskrivljivana, te tako filtrirana puštana u javnost. Javnost je bivala sablasno zgrožena, osim većeg dijela katoličke crkve i jednog dijela hrvatskog naroda. Istina sama u sebi nosi snagu uskrsnuća, i evo još jednog dokaza da ne može trajno biti zatrta, njezino mjesto ne može zauzeti laž koja u sebi nema nikakve trajne snage, a dogodi se nažalost da često i dugo vlada kao istina koja nanese puno zla i pomutnje kako onima koji je ne prihvate tako više i onima koji neistinu prihvate kao istinu. U iskustvu i svjedočanstvu Stepinca možemo otkriti ustrajnost u vjernosti Bogu, Crkvi, hrvatskom narodu i principima od kojih se ne odustaje, za koje se trpi, biva ponižen, mučen, osuđen, za koje se umire. Tko to uspije, on je blažen, i treba biti svet, treba biti primjer i uzor prema kojemu ćemo se orijentirati u svojim životnim dilemama, bespućima, manje ili više sličnim situacijama i okolnostima. Ova izložba je jedinstvena, drugačija od svih drugih. Ovdje se treba zadržati, čitati, razmišljati, učvršćivati i osvježavati stavove utemeljene na Isusovoj riječi i na potvrđenoj Isusovoj riječi u stavovima kardinala. Na platnu možemo vidjeti cijeli život Stepinca od rađanja, odrastanja preko života radosti i nesreće do mučenje, suđenje, smrt te proslave takvog života kao uskrsnuća. Tako sam doživio ono platno! A svi drugi panoi su put do te proslave: Bog, Vjera, Čovjek, Caritas, Narod, Mir, Nada, Pravda, Optuženik, Oprost, Logor u Jasenovcu, Savjest, Rasa, Znanost, Spašavanje, Parlamentarcima i Hrvatska. Po jedna-dvije rečenice koje ne moramo pamtiti, možemo ih samo prihvatiti kao svoje stavove. Kad se sve ovo iščita, onda se ove skulpture gledaju s takvim poštovanjem kao da stojiš pred nečim svetim.
Nedavno je kod nas gostovala poznata Europarlamentarka iz Hrvatske Marija Petir koja je i osmislila i priredila ovu izložbu u Bruxellesu prošle godine. Mi fratri i sestre milosrdnice željeli smo ovom izložbom obogatiti i ohrabriti livanjski puk kako bi još više bili vezani za rodni kraj, kako se za rodnu grudu treba žrtvovati i podnositi, kako ovo sve što piše na panoima treba biti putokaz svima nama bez obzira na stalež ili službu koju obavljamo. Ovaj primjer može nas ozdraviti od raznih pošasti modernog doba. Hvala vam i živjeli!!!“

Izložba traje svakim danom do srijede (26.4.) u vremenu od 16:00 do 19:00 sati.

Dođite, razgledajte i upoznajte Stepinčev put do svetosti! Dobrodošli!

Župa Svih svetih Livno

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

 

Središnja proslava u povodu 25. obljetnice obrane Livna obilježava se danas 23. travnja, a počela je svetim misnim slavljem u Crkvi Svih svetih u 10 sati, potom svečani mimohodom, svečanom sjednicom Općinskog vijeća Livna, a pučko veselje bit će u mjestu Rujani.


Povodom 25. obljetnice obrane Livna i Livanjskog kraja danas je izvješena 25 metara duga zastava hrvatskog naroda u BiH. Zastavu su postavili navijači kluba NK Troglav iz Livna.

Podsjetimo, proslava povodom 25. obljetnice Livanjskog kraja počela je 13. travnja. U okviru programa organiziran je niz kulturnih i sportskih sadržaja, poput izložbe slika akad. sliakra Ivice Vlašića, potom predstavljanje knjiga Damira Markuša i Damira Plavšića.


dnevnik.ba/tc

 

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

 

Film o humanitarnom konvoju koji je 1993. spasio Hrvate u Lašvanskoj dolini u Središnjoj Bosni i koji je ispisao dirljivu priču o zajedništvu hrvatskog naroda

Pod pokroviteljstvom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, te u organizaciji Udruge Istina, Inicijativa za slobodu, toleranciju i nacionalnu afirmaciju i u suorganizaciji s UBH Prsten i Studentskim centrom Zagreb, u subotu 29. travnja u kinu Europa u Zagrebu, s početkom u 19.00 sati održat će se premijera dokumentarnog filma „Bijeli put“.

Redatelj Zdenko Jurilj i producentska kuće “Kadar” iz Širokog Brijega su nakon gotovo tri godine istraživanja, snimanja i mjeseci provedenih u montaži, dovršili film o najvećem humanitarnom konvoju nakon Drugog svjetskog rata.

Film je realiziran uz suradnju dvije državne TV kuće – HRT-a i BHRT-a.

Kroz izjave brojnih svjedoka, ali i raritetnu video arhivu, koja se prvi put prikazuje na platnu, šira javnost konačno može vidjeti što se stvarno događalo te ratne 1993. i na koji način su ljudi u Središnjoj Bosni spašeni od golog izumiranja.

U filmu su zastupljene i igrane filmske scene kako bi se na temelju pisanih dokaza i izjave svjedoka, rekonstruirali događaji koje u to ratno vrijeme nije bilo moguće zabilježiti video kamerom.

U Lašvanskoj se dolini i Središnjoj Bosni preživljavalo, borilo, ginulo, umiralo od gladi, bolesti, premorenosti, a humanitarni konvoj, u zimu 1993. donio je svjetlost i nadu Hrvatima Lašvanske doline ali i cijele Središnje Bosne.

Zajedništvo hrvatskog naroda tih se ratnih godina najbolje pokazalo u „Bijelom putu“ – stotine humanitaraca, medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i drugih osoba, dovezli su humanitarni konvoj pred franjevačku bolnicu u Novoj Biloj.

Predvođeni pokojnim Slobodanom Langom, Androm Vlahušićem i Hermanom Vukušićem, doprinijeli su opstanku i ostanku više od 70 tisuća Hrvata koji su skoro osam mjeseci bili pod opsadom tzv. Armije BiH. Tih osam mjeseci, Hrvati Središnje Bosne, nisu imali nijedan mogući izlaz iz te opsade niti komunikaciju s bilo kojim drugim krajevima u BiH. Tu blokadu probio je Bijeli put.

Ipak, njegov prolazak kroz teritorije pod kontrolom tzv. Armije BiH bio je dozvoljen, međutim, dva je puta napadnut, a vozač Ante Vlaić ubijen, a drugi ranjen, no, konvoj sa 99 šlepera i gotovo dvije stotine članova ipak stigao u dvorište franjevačke bolnice u Novoj Biloj i donio nadu u opstanak, i baš kako je to naš nobelovac Andrić davno i napisao „Ovdje se umiralo – da bi se živjelo“.

U filmu govore: Slobodan Lang, Ante Damjanović, dr. Tihomir Perić, Tihomir Blaškić, Džemal Merdan, Branko Čulo, dr. Ivan Bagarić, dr. Mate Granić, dr. Miro Jakovljević, fra Zoran Livančić, fra Velimir Valjan, fra Iko Skoko, fra Stipo Karajica, Meri Vlaić, Sally Backer.

Film u trajanju od 79 minuta produkcija Kadar iz Širokog Brijega realizirala je u koprodukciji s HRT-om, BHRT-om i ostalim koproducentima (Vertex, 24 Media, ERO), a njegovu realizaciju potpomagao je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Ulaz za sve posjetitelje je slobodan do popune kapaciteta dvorane.

 

fenix-magazin

Ocijeni sadržaj
(13 glasova)

 

Iz posuškog sela Vir pa sve do ulaska u zavelimski kraj i zaselak Tandare sve je pusto.

Tek je ponegdje zasađeno smilje i njivica žitom ili povrćem. Na ulazu u zavelimski kraj je selo Tandare. Raseljeno kao i cijeli taj kraj pa i mnoga posuška sela. Mnogi u tom kraju vole ipak doći kada im se pruži prilika a posebice za blagdana te na Dan domovinske zahvalnosti u Viru, 5. kolovoza.

Predsjednik MZ Zavelim Netko Pušić ispričao nam je niz zanimljivih, pa i pomalo tužnih vijesti u njegovoj MZ. No, rekao je kako je tu pristigla Zora iz Beča kako bi bila uz svoju usamljenu majku Anđu. Navratili smo u dom Tandara prepun veselosti. Zatekli smo uz 93-godišnju baku Anđu, kćer Zoru i unuku Martinu iz Beča. Anđa je bila toliko vesela da je ispričala dugu priču o svom životu.

- Radilo se ali znalo i pjevati i veseliti se. Čuvala sam i ovce i muzla čak 15 krava. Imali smo svega domaćega iako se živilo skromno. Bilo je puno nas a sada jako malo. Potom je zapjevala neke stare pjesme i pričala o sijelima momaka i cura u prošlo vrijeme. Još se prisjetila pjesme – Zavelime na jakome vitru, pod tobom je lipše neg u Splitu.

Priča kćeri Zore, koja je 20 godina radila u Austriji, bila je puna uzbudljivih događaja. No, rekla je i ono najbitnije.

- Kada je mama ostala sama i u godinama odlučila sam prije deset godina napustiti Beč i ostati uz svoju dragu majku koja je i sada dobrog zdravlja ali godine su se nabrojile pa ne može sama živjeti na selu. Ostajem ovdje sve do majčine smrti, odlučila je Zora nešto što se ipak malo gdje događa jer stari se presele u domove starih ili ih čuvaju susjede. Tu se nekoliko dana zatekla i mlada unuka Martina koja je s bratom u Beču.

- Sve mi se ovdje jako dopada, posebice baka i njezine priče o starim običajima, svadbama, gangi, šetnjama do misnih slavlja u Viru. Ta je priča potrajala dugo i dugo o životu u tuđini s nekim prednostima, tek u novu, ali više o veselosti kada se dođe u svoj dragi kraj među svoje.

(PC/VL)

Subota, 22 Travanj 2017 20:13

Mostar: Hipermarket Bingo u plamenu!

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Navodi se kako su kupci i radnici na vrijeme evakuirani.

Glasnogovornik MUP-a HNŽ-a, Ljudevit Marić rekao je za portal Bljesak.info kako za sada nema informacija o ozlijeđenim osobama u požaru koji je u večernjim satima izbio u glavnom hipermarketu Bingo u Mostaru u naselju Sutina.

Reporter bljeska s mjesta događaja javlja kako je vozilom hitne pomoći ipak prevezena jedna osoba.

Marić nam je potvrdio kako će policija o detaljima ove katastrofe imati više detalja kad se vatra, koja je progutala tržni centar u potpunosti, ugasi.

Prema prvim informacijama kupci i radnici na vrijeme su evakuirani. Prema neslužbenim informacijama, vatra je izbila u skladišnom prostoru.

Iz Profesionalne protupožarne postrojbe Mostar potvrđeno je da su svi vatrogasci iz Mostara upućeni na gašenje ovog požara.

 

bljesak.info

 

 

Ocijeni sadržaj
(14 glasova)
 
 
Početkom travnja u dvorištu Srednje strukovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića u Livnu, upriličeno je svečano proglašenje pobjednika natječaja za djecu Hercegbosanske županije pod nazivom "Moj pas moja odgovornost". Na spomenutome natječaju sudjelovalo je ukupno sedam škola a žiri je jednoglasnom odlukom najboljim proglasio film "Čip je zakon" kojim su se predstavili učenici Osnovne škole fra Mije Čuića iz Bukovice. Drugo mjesto  pripalo je Osnovnoj školi "Glamoč" dok su trećeplasirani učenici Osnovne škole "Drvar".
 
Naime, predstavništvo Fondacije Dogs Trust u Bosni i Hercegovini u suradnji s Ministarstvom znanosti, prosvjete, kulture i sporta Hercegbosanske županije početkom 2017. godine u sklopu edukativno - zabavnih radionica organiziralo je natječaj za učenike svih škola u našoj županiji. Učenici su imali zadatak pripremiti video uradak kojim će kroz vlastitu kreativnost pokazati svoje znanje o sigurnosti sa psima, potrebama te odgovornom vlasništvu pasa.
 
Glumce pobjedničke ekipe, Ivana Bagarića  i Karmen Čuić, učenike šestog razreda te Lunu, zlatnog retrivera koji je poznat po izrazitoj inteligenciji i dobrom kontaktu s ljudima, osobito s djecom okupila je  vjeroučiteljica Matina Sabljić.  Snimatelj filma bio je Mate Musić, učenik osmog razreda koji je montažu filma uz izbor glazbe odradio zajedno s Miljenkom Ćurčićem, također  osmašem. U filmu je glumila i Lunina vlasnica, gospođa Draga Dilber koja tvrdi da joj je bilo iznimno zadovoljstvo podržati ove talentirane  učenike. 
 
- Gospođi Dragi kao i djelatnicima Veterinarske stanice "Mrkodol" te Policijskoj upravi Tomislavgrad od srca se zahvaljujemo na ovoj uspješnoj suradnji, poručuju iz nagrađene škole koja je za uloženi trud pored priznanja dobila i lijepu te nadasve vrlo vrijednu nagradu - opremu za multimedijski kabinet. 
 
 
 
 
Ivana Ćurić/Tomislavcity
 
 
Subota, 22 Travanj 2017 14:01

Zvona

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)


Uvijek kada negdje začujem zvuk zvona osjetim neku toplinu i radost sjećanja na one dane kad bi se nasred Duvanjskoga polja zaustavljao svaki rad, potražio hlad i započeo težački „Anđeoski pozdrav“. Potom bi uslijedio kratki odmor, vrijeme za okrepu i ručak.


Za Tomislavcity piše Marko Tokić

Zvona su uvijek određivala vrijeme: ona jutarnja, ono u podne i ono u suton kad su se čula kao „zdravomarijo“, osobito u svibnju i listopadu za Gospinih pobožnosti. Ona su se oglašavala za svake nevolje, nevremena, grada, rata (i zle godine). Ona su uvijek značila jamstvo, sigurnost, osjećaj da još smo tu. Ona su nas vezala za Boga i ljude. Ona su tu za vjenčanja, pokope, radosti i boli, mise i derneke. I kada je sve pusto i svi odlaze ona ostaju i tužno dozivaju. Jer su uvijek, kako kaže pjesma, kad ih trebaš stara zvona opet tu. No, budući da pišem uglavnom političke komentare, možda je vrijeme da se sa zvona prijeđe na politiku. Ali ću im se na koncu ipak vratiti.
Treba malo zaviriti i u susjedstvo: ono bliže i ono malo dalje. Vučićeve i Erdoganove pobjede. Demokratska zloporaba demokracije. Njezino naličje: demokratura. Ulicama Srbije se valjaju protesti, u Turskoj manje (iako to nije dokaz narodnog zadovoljstva nego od ranije već osigurane čvršće ruke). Što znače ova dva ojačana vodstva u preslagivanju cjelokupne svjetske strukture moći. Znači li ono ujedno i ojačavanje njihova međunarodnog položaja? Sumnjam. Srbija kao manja zemlja, pa i Turska (kao značajnija sila s potencijalnim unutarnjim sukobima koji se sprječavaju diktaturom) u svjetskim odnosima tek su utezi na vagi i vrijede tek ukoliko su u funkciji ciljeva velikih sila. Problem i jednima i drugima izbor je krupnoga partnera. Turska koja je dugo neupitno bila zapadno opredijeljena uvjerena je da je postala jezičac na vagi između Istoka i Zapada i da joj to omogućava veći politički manevarski prostor. Koliko god ta pozicija izgledala zahvalno i davala osjećaj političke moći dugoročno će ipak takav stav doći na naplatu. A tu je i stalna prozapadna oporba zasad ušutkana kao i kurdski problem i problem još radikalnijih grupa i grupacija.
Srbija je još u težoj poziciji jer je igra između Zapada i Istoka obećavajući da će putovati na Zapad s trajnom čežnjom za ruskim zagrljajem. Na Zapadu uz tradicionalno sklone političke krugove (Francuzi i Britanci) pridobivaju i Nijemce za svoju ponovno snažnu ulogu na Balkanu ali je uvjet odvajanje od Rusije (kojega oni emotivno teško mogu prihvatiti). Nada postoji u Njemačkom približavanju Rusiji, ali je problem kako će na sve to reagirati Amerikanci. I tako se Vučić igra velikih očekivanja uz jaka obećanja između ambicije da doživi srpsku slavu i obnovu srpske moći i straha od krajnjeg potopa svakog političkog značaja.
Hrvatska se definirala i odabrala stranu. Zapad i NATO i strpljivo mora podnositi njihovo koketiranje sa susjedima s istoka i brinuti vlastitu brigu da bez obzira na rasplet očuva i sačuva vlastite nacionalne interese. U tom smislu pozdravljam sve napore hrvatske Predsjednice i ministra obrane. Nakon vječnog ministra Gojka Šuška izgleda da smo ponovno dobili ministra u kojeg se može imati povjerenje. Damir Krstičević izgleda zna što radi.
Upravo dok ovo pišem i u Hrvatskoj se izgleda počeo događati narod. Torcida blokirala ulaz u Zagreb. Vidljiva ruka nevidljive ruke. Izgleda da unatoč optimizmu i mi Hrvati imamo problema. I zna li vlast uzeti vlast? Pokatkad ne zna.
Ali kad gledam ministricu Obuljen kako to ona suvereno radi kako ne treba i ne čini mi se da se ne može vladati ako se želi. Orepiću izgleda to i nije baš odlika. Davno je trebao i morao pronaći tko je nacrtao svastiku na Poljudu, vjerojatno bi to riješilo veliki udio hrvatskih problema. Može li vlast pristajati na ucjene? Ako je vlast? Može li i ona sama ohrabrivati takve scenarije?
Na stranu nogometni problemi. I oni se mogu i daju rješavati ali ne po želji ulice. Nego u skladu sa zakonom i međunarodnim športskim normama.
U BiH je sve na čekanju. Život, pogotovo nama Hrvatima, neprestano se odgađa u neko buduće vrijeme. I kod nas su iskazi velikog nezadovoljstva odavno poprimili zabrinjavajući karakter. Umorna od čekanja šutljiva većina polako odlazi.
A neki se brinu što netko u odsudnom času misli da je vrijeme za uzbunu. I hrvatska zvona.
1866. biskup Barišić je posvetio duvanjsko zvono (u Županjcu), za kojeg fra Petar Bakula kaže da nije prvo unijeto u Hercegovinu (nakon 4 stoljeća sužanjstva), ali je od posvećenih prvo. Već ranije je, naime, bilo postavljeno, jedno pokraj crkve u Roškom Polju (1858.). I premda nije veliko (kaže fra Petar), ipak je jedno od prvih koja su uspostavljena u Hercegovini. U ono vrijeme činilo se da svojom zvonjavom uzrokuje Turcima veliku teškoću.
I ova nova, ako Bog da, uspostavljena zvonit će istom tom nadom. A oni koji čine i rade u hrvatskom interesu ne trebaju se bojati njihove zvonjave. Ako čine dobro i vode stvari u pravome smjeru ona će im pridodati na snazi. Lako je uprijeti kada ide kamo treba i kako treba. Ali nitko nema jednom i zauvijek koncesiju na nacionalno pitanje i neupitno i bezuvjetno povjerenje. Svatko se mora navikavati i na neugodna pitanja ne samo pravca djelovanja (o kojemu svi navodno isto govorimo) nego i na ona o tome na koji se način to ostvaruje (i može li drugačije, korektnije pa čak i bolje). Nedostatak dijaloga nikoga nije usrećio. Pa čak ni apsolutna vlast.
Otvaranje javnog dijaloga ne će štetiti hrvatskim interesima, a borba za demokraciju, konstitutivnost i suverenost hrvatskoga naroda u BiH može samo dobiti na dinamici i snazi. Borba za demokraciju da se unutar institucionalnog okvira BiH možemo demokratski politički raslojiti bez štete za nacionalne interese (a ne da je HNS okvir unutar kojega nadoknađujemo taj institucionalni nedostatak), borba za konstitutivnost da naša ustavna i državotvorna uloga u BiH bude izjednačena s druga dva naroda u svim pravima i obvezama i da konstitutivnost nužno i znači i kolektivnu jednakost kako ju je i definirao Ustavni sud BiH, za suverenost u odlučivanju o nacionalno važnim institucijama koje će se kao i institucije drugih naroda financirati iz proračuna BiH, entiteta, županija i općina. Kad ostvarimo institucionalnu ravnopravnost HNS opet treba ostati i opstati kao mjesto dijaloga i raspravo o strateškim i općim političkim temama važnim za život hrvatskoga naroda u BiH i za suživot s drugim njezinim narodima i građanima.
Ako čujete Hrvatska zvona nema razloga za strah.

 

Ocijeni sadržaj
(7 glasova)

 

 

U prostorijama Skupštine Hercegbosanske županije sinoć je održana druga redovita sjednica Udruge gospodarstvenika i poduzetnika općine Tomislavgrad kojoj je nazočilo tridesetak članova.

Na početku rada sjednice predsjednik Udruge gospodarstvenika općine Tomislavgrad Robert Zorić kao gosta predstavio je tajnika udruge gospodarstvenika iz Posušja Stjepana Bagu koji je nazočne upoznao s radom posuške udruge koja djeluje u pet godina.

Tijekom sjednice pripremljen je dnevni red, uglavnom se odnosio na usuglašavanje članova oko izmjene i dopune nekih točaka unutar statuta udruge te je predložen način biranja tajnika udruge.

Na prošloj sjednici izabrana su tijela udruge, ova je dala neke nadopune i izmjene u broju članova upravnog i nadzornog odbora te trajanju mandata s tim da je za upražnjeno mjesto predsjednika skupštine Udruge gospodarstvenika i poduzetnika općine Tomislavgrad imenovan Tomislav Batarilo.

Također, razgovaralo se o članstvu i iznosu članarine za tekuću godinu gdje je dat i prijedlog da se članarina plaća prema broju uposlenih, ali je zaključeno da se do iduće sjednice pripremi materijal s matematički okvirnim pregledom.

Na kraju sjednice radno predsjedništvo je upoznalo nazočne s aktivnostoma koje su imali u proteklom periodu, posebno se to odnosilo na probleme koje imaju s carinskom ispostavom.

 

Fena

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME