Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 


Središnja je svetkovina u ožujku blagdan sv. Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika svete Crkve. Štoviše, i čitav je ožujak posvećen sv. Josipu kao njegov mjesec, kad na njega mislimo više no obično.
Središnja je svetkovina u ožujku blagdan sv. Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika svete Crkve. Štoviše, i čitav je ožujak posvećen sv. Josipu kao njegov mjesec, kad na njega mislimo više no obično.
Svetkovina svetoga Josipa iz Nazareta, Isusova hranitelja i Marijina zaručnika je po kalendaru uvijek 19. ožujka. U svim je crkvama svečanije bogoslužje i nedjeljni misni raspored. Sveti Josip je vrlo štovan među vjernicima zbog njegove uloge čuvara i hranitelja Isusa i Marije. Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji. Patron je napose očeva, muževa te svih zanatlija i radnika. Josip je posebno štovan u Hrvatskoj. Vrijedno je spomenuti, da ga je Hrvatski sabor prije više od tri stoljeća, (1687.) proglasio Zaštitnikom Hrvatske.

U svakoj je crkvi njegov kip ili slika. Prikazuju ga kao srednjovječna čovjeka blagih, ali odlučnih crta, s bradom, u ruci mu je štap, a Dijete Isus u naručju ili uz njega. Slikaju ga i u radionici, sa stolarskim ili tesarskim alatom. Isti Sveti Josip slavi se po kalendaru i 1. svibnja, kao “Josip Radnik”

“Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1,16).

U toj suhoj, gotovo protokolarnoj rečenici, kojom sv. Matej završava rodoslovlje Isusova ljudskog podrijetla, sadržano je ono najvažnije što predaja kaže o Josipu iz Nazareta. To je da je i on bio “sin Davidov”, anđeo ga tako i naziva, i da je u njegovim žilama kolala krv kralja Davida, iz čijeg je roda imao poteći i Mesija. On sam bit će tome Mesiji poslije Marije najbliži. Pred zakonom će biti njegov pravni iako ne i naravni otac. Apokrifna evanđelja pričaju o njemu nevjerojatne stvari, koje nemaju ništa zajedničko s trijeznošću kojom ga opisuju vjerodostojna Evanđelja. Prema njima Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, primjernog pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca koji s poštovanjem živi s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Zbog svega toga zaslužuje sve ono poštovanje kojim su ga osobito kasnija i najnovija stoljeća obasipala.

Povijest štovanja sv. Josipa

Stvarnu veličinu sv. Josipa uz Evanđelja otkrili su i sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Daleko bi nas odvelo kad bismo spomenuli sva svjedočanstva, zato ćemo se ograničiti na ona najvrjednija i najznačajnija. Sv. Jeronim protiv izmišljotina apokrifa, a i nekih poganskih pisaca, uz Marijino brani i Josipovo djevičanstvo. Njega slijedi u tome i sv. Augustin te uzvisuje jedinstveno Josipovo očinstvo braneći kako vezu pravoga braka tako i međusobno Marijino i Josipovo djevičanstvo. Walafrid Strabon, opat samostana Reichenau na Bodenskom jezeru u IX. stoljeću, pišući o tome kako su pastiri našli Mariju, Josipa i dijete, zaključuje: “I posredstvom tih troje svijet je bio spašen.”
Remigije iz Antuna oko godine 900. opisuje sv. Josipa kao intimnog suradnika u djelu našega otkupljenja te uzdiže njegovu izvanrednu poslušnost. Od velikih skolastičkih teologa mnogo su toga rekli o sv. Josipu sv. Bernard i sv. Toma Akvinski. Prvi ga uspoređuje s Josipom Egipatskim, a drugi tvrdi kako je između Marije i Josipa postojala prava ženidbena veza, ali se nisu služili bračnim pravima. Zatim sv. Toma naučava kako je sveti Josip kroz čitav život održavao savršeno djevičanstvo i, napokon, kako je Marijin i Josipov zavjet djevičanstva prije ženidbe bio uvjetan, a poslije apsolutan. Razvoju teologije o sv. Josipu mnogo je pridonijela franjevačka škola. Tako sv. Bonaventura veliča sv. Josipa kao savršen uzor pobožnosti prema Isusu i Mariji. Sv. Bernardin Sijenski u jednom govoru čak govori o tjelesnom uskrsnuću sv. Josipa i njegovu uznesenju na nebo. Velik štovatelj sv. Josipa u srednjem vijeku bio je i slavni kancelar Pariškoga sveučilišta Ivan Gerson. On je sastavio o njemu veliku latinsku pjesmu od 4800 stihova uzvisujući njegove kreposti i dostojanstvo. Održao je i svoj veliki govor pred ocima na saboru u Konstanzu, 8. rujna 1416., u kojem traži da bi Sabor službeno zazivao pomoć i zagovor sv. Josipa te da bi uspostavio njegov blagdan, a sve zato da bi se postiglo jedinstvo Crkve. Bilo je to u jednom od najkritičnijih trenutaka crkvene povijesti kad je valjalo ukloniti takozvani zapadni raskol, kad je Crkva imala trojicu papa i zapadno kršćanstvo bilo razjedinjeno. I Gerson drži da je sv. Josip bio posvećen već u majčinu krilu, da je bio slobodan od požude te da je uskrsnuo skupa s našim Gospodinom i da je uznesen na nebo.

Molitva sv. Josipu za zaštitu

Preslavni sveti Josipe, tebe je Bog izabrao za hranitelja svom Sinu i za zaručnika prečistoj Majci Njegovoj i postavio te tako glavarom Svetoj Obitelji, pa te je zbog toga Namjesnik Kristov proglasio zaštitnikom Crkve Isusove. Svim pouzdanjem srca svoga molim te priteci u pomoć čitavoj radničkoj Crkvi! Štiti na poseban način svojom očinskom skrbi Svetog Oca, te sve biskupe i svećenike, koji su sjedinjeni s Petrovom Stolicom!
Brani sve koji se uz sve poteškoće i patnje trude oko spasa duša i učini da se svi narodi ponizno podlože svetoj Crkvi izvan koje nema spasenja. Udostoj se, predobri sveti Josipe, primiti i mene među svoje štićenike.
Posvećujem ti se posve i molim te budi mi ocem, zaštitnikom i vođom na putu k spasenju. Isprosi mi čisto srce i veliku želju za vlastitim posvećenjem. Učini da po tvom primjeru sva moja djela budu upravljena na što veću Božju proslavu i za sjedinjenje s božanskim Srcem Isusovim i bezgrešnim Srcem Marijinim i s tobom, o sveti Josipe. Moli za me da postanem vrijedan biti dionikom onoga pokoja i blaženstva što si ga ti osjetio na svom smrtnom času. Amen.

bitno.net

Čestitamo imendan svima koji nose ime današnjega sveca.

Nedjelja, 19 Ožujak 2017 10:31

Iva Radoš zlatna, brat Ivan brončani!

Ocijeni sadržaj
(6 glasova)

 

Dragi moji Duvnjaci!

Javljam vam se iz Belgije s otvorenog prvenstva u taekwondo-u! gdje sam osvojila 1. mjesto, a moj brat Ivan 3. mjesto.

Ivan ima 18 godina i tri mjeseca, a u borbi za broncu pobijedio je 10 godina starijeg hrvatskog reprezentativca, nesudjenog olimpijca Vedrana Goleca!

Dragi moji znamo da se na Duvanjskom polju pisala Hrvatska povijest.  Evo došlo vrijeme da dvoje Duvnjaka piše svjetsku povijest u taekwondou.

Brat i sestra Ivan i Iva Radoš na jednom međunarodnom rangiranom turniru osvajaju medalje u taekwondou!

Pozdrav iz hladne Belgije od vaših Seončana i Duvnjaka!

 

Iva i Ivan Radoš/Tomislavcity

Od srca im čestitamo i uzvraćamo pozdrave!

 

 

 

Ocijeni sadržaj
(5 glasova)

 

Isus je Bog i čovjek. On je ka pravi Bog od Oca poslan uzeo našu ljudsku sudbinu i postao u svemu nama sličan osim u grijehu. Isus, kao i njegova Majka Marija, osjetili su svu gorčinu svijeta. Mač boli probadao je i njihova srca. I oni su bili tužni, uplakani, neshvaćeni, prognani, izrugani.

Oni nisu bili ničega pošteđeni, nisu imali povlastica. Oni su zapravo tu da drugima daju prednost i ostvare povlastice. Isus je nekoliko puta plakao. On nije skrivao svoje suze. Plakao je nad tuđim tragedijama, plakao je suočen s okorjelošću ljudskih srdaca, plakao je u osami premišljajući Očevu volju u svom životu. S Isusom je suze prolijevala i Gospa, a najviše pod križem kad u svojim rukama držaše mrtvoga Sina.

Koliko i kako mi plačemo? Je li nam plač zapravo krik za boljim i svetijim životom ili plačemo zbog neostvarenih želja, planova, osobnih karijera.? U pokorničko vrijeme, napose u korizmi, trebalo bi utvrditi uzroke naših suza i žalosti. Isus nije plakao zbog sebe, nego zbog mene i tebe. Gospa nije plakala i žalostila se kako bi svratila pozornost na svoju obitelj, nego kako bi njezine suze potakle druge da dođu do Isusa. Isus i Gospa žaloste se i plaču kad sinovi i djeca nisu na putu milosti koje Nebo pruža.

Gospin hodočasnik u Međugorju plače oplakujući svoje grijehe, plače u osjećaju ne prihvaćanja u braku ili obitelji. Mnogi u ispovjedaonicama, Brdu ukazanja, Križevcu plaču jer osjećaju kako su daleko od onoga koji može biti i jest njihova utjeha i nada. To je dobro. Dobro je da čovjek raskida svoje srce a ne haljine. Dobro je da savjest natjera suze i isplače sve što nas guši i potapa. Taj plač nije očaj, daleko od toga, to je plač koji otvara vrata za Isusa. Taj plač je vesela pjesma zalivena suzama milosti Božje.

Naš plač, u ovo vrijeme, neka potekne i za duše koje ne znaju plakati. Na svome licu, u suzama molitvom ispunjenima, brišimo i tuđe krivice. Kršćanin je odgovoran za svijet. Svatko od nas je pozvan vapiti za one koji to ne čine ili im nije dano. Gospa je radosna kad smo na putu koji je Isusu učinio prohodnim. Učinimo se potpuno Gospinom djecom i bliskima Isusu jer nas na to po ukazanjima poziva.

 

Fra Mario Knezović/Slobodna Dalmacija

Foto: Ilustracija

Nedjelja, 19 Ožujak 2017 07:50

Odazvati se pozivu?!

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

ODAZVATI SE POZIVU?!

U povijesti Božje objave i na stranicama Svetoga Pisma susrećemo različite vrste ljudi s njihovim osobinama i naravima. Tako se Noa znao napiti, Jona je bježao od Boga, Mojsije je bio mucavac, Sara nestrpljiva, Mirjam ogovarala, Ilija ćudljiv, Abraham u dubokoj starosti, Jakov varalica, David je imao izvanbračnu aferu, Gideon je bio nesiguran, Izaija se držao nesposobnim, Petar je imao tešku narav, Toma je sumnjao, Pavao je bio ubojica, Zakej niska rasta, Marta se mnogo brinula, a Lazar mrtav... A koja je naša moguća isprika? Može li nas Bog zasaditi u svom vrtu da donesemo plod i upotrijebiti u svom planu? On ne poziva osposobljene, nego osposobljava pozvane. Naše je da se odazovemo i vjerujemo! (Tomislavgrad, 2. listopada 2015.)   

BOŽJI SINOVI I KĆERI PO SAKRAMENTIMA INICIJACIJE

         Luka evanđelist o Isusovom krštenju piše: „Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Lk 3, 21-22)". Poput Krista i mi smo kao kršćani, koji pripadamo Kristu primili sakrament krštenja. Doduše, većinom kao djeca uz obećanje naših roditelja i kumova da će nam prenijeti i svjedočiti kršćansku vjeru. Tu istu vjeru smo u krizmi, osobno potvrdili i obvezali se rasti u njoj drugima je svjedočeći.

         Međutim, svjedoci smo kako je na krštenju a tako i na krizmi, mnogima najvažnija izvanjska proslava uz što se vežu i bogata darivanja. U tom mnogima prepreka nije niti recesijska kriza, jer držimo kako moramo imati kao i drugi, ako ne još i više. A iz obzira pred drugima, postaje najvažnije što će nam drugi reći i kakav dojam ostaviti. Stvarni učinak i važnost ovih temeljnih sakramenata kršćanske inicijacije – uvođenja u kršćanstvo s darovima Duha Svetoga, kao da su zanemareni i ostaju nepoznati.       

         Nakon simboličnog krštenja sa željom da se poistovjeti s nama ljudima, Isus odlazi u pustinju duhovno se pripremiti u postu i molitvi za naviještanje Kraljevstva nebeskoga. Nameće nam se upit: Svjedočimo li svojim životom i stavom ono čemu smo povjerovali i u čemu trebamo vjernički rasti?

Uistinu, daje nam se veliko otajstvo i nudi Božja milost s neprocjenljivim darovima. Koliko smo i jesmo li toga vrijedni i nastojimo li biti? Ujedno, zadobismo i veliku obvezu rasta i svjedočenja, svoga kršćanstva i pripadnosti Kristu. Jesmo li toga svjesni i koliko u tom rastemo? 

         Gospodine Isuse, pomozi nam da budemo svjedoci onoga na što smo pozvani! Da bi u potpunosti bili istinski Božji sinovi i kćeri.

ŽIVOTNI KRIŽEVI

         Izreka kaže kako: „Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu.“ To je želja ozdravljenja i boljeg zdravlja, misleći na tjelesno zdravlje. Sv. Franjo Asiški u životu kroz četrdeset pet godina imao je oko četrdeset različitih bolesti da bi na koncu i oslijepio. I sv. Klara Asiška kroz dvadeset godina imala je jedan oblik tjelesne uzetosti. Rekli bismo da je to strašno! Ipak, ovi mladi ljudi zračili su duhovnom vedrinom i duhovnim zdravljem, jer kaže se: koga Bog ljubi, tome šalje i životne križeve ali i svoju snagu. Gospodine daj nam svoju milost pa traži od nas što hoćeš! (Tomislavgrad, sv. Franjo Asiški, 4. listopada 2015.)    

SLOBODA VLASTITOG MIŠLJENJA I IZBORA

         Zasigurno su nam poznati oni koji širokogrudno serviraju svoje mišljenje i sipaju savjete kao iz rukava! A kad ih odbijemo u ime slobode izbora i vlastitog razmišljanja ne mogu nam oprostiti, nego skupljeni gnjev u hipu poput pljuska na nas prospu. Ostati staložen i ne reagirati na isti način ključ je ne raskidanja odnosa, kada se naši sugovornici „ispušu“, umire i „spuste na zemlju“, kako bi nastupio stabilniji suodnos. (Tomislavgrad, 5. veljače 2016.)

ZLOPAMTILA!

         Zlopamtila su (ne)ljudi koji nam usprkos isprici i žaljenju uvijek iznova predbacuju i kao zastavama mašu ispred očiju, onim što smo protiv njih i njihove volje učinili. Takvi ne poznaju praštanja niti milosrđa pa zahvaljujemo što sam Bog nije nemilosrdan poput njih, jer nam ništa ne bi bilo oprošteno niti otpušteno. (Tomislavgrad, 12. veljače 2016.)

PISANJE

         S pisanjem je kao s gradnjom kuće! Prije kopanja temelja potrebno je izraditi projekt, pribaviti željeznu armaturu, blokove, cigle za zidanje kao i cement koji će sve povezivati u čvrsto zdanje s podrumom, katovima i potkrovljem. Kod pisanja je potrebno osmisliti nacrt rada ili članka, pronaći dobru literaturu koju ćemo iščitavati uz važnije bilješke s uvodom, razvijanjem teme sa pregradama poglavlja i naslova, te na koncu  zaključka. (Tomislavgrad, 19. veljače 2016.)   

KAKO S ONIMA KOJI NAM ZAGORČAVAJU ŽIVOT?

         Svatko u struci i na radnom mjestu ima onih koji su zavidni i žele mu zagorčavati život. Samo je pitanje umješnosti i mudrosti kako s takvima uspjeti izići na kraj, jer nas žele spustiti na svoju razinu i pred drugima poniziti. Često puta najbolje je pred takvima ostati smiren i burno ne reagirati na izazivanja, nego rješavati probleme ne na „svoju ruku“ već na višoj instanci s nadređenima. U „ugrijanim“ situacijama naši rivali na ovakav način dobiju „lekciju i po ušima“, a mi potrebnu zaštitu i najbolji sretan svršetak u nemogućim okolnostima. (Tomislavgrad, 29. veljače 2016.)

OSOBNOST, SAMOSVIJEST, DOSTOJANSTVO

Imam svoju osobnost, vlastitu samosvijest i vrijedno dostojanstvo, te mi ne pada na um bilo kome se uvlačiti u zadnjicu pa sve da mu je sv. Petar otac. Radim ono što volim i volim ono što radim, a kome ne odgovara(m) ne mora sa mnom imati velikog posla. Poštujem svakoga i sa svima mogu onako i onoliko kako i koliko je moguće, ali ne dopuštam nikome da me ugrožava i sa mnom manipulira sve da mu je kruna na glavi. (Tomislavgrad, 12. ožujka 2016.)

BOLEST I POTEŠKOĆE KAO KAZNA?

         Sjedim ispred ordinacije sa svojim štapićem i čekam prozivku. U blizini sjedi starija zagorska babica, koja mi reče: „Ja vas žalim, jesi jadan!“ Velim: „Gospođo, vi u govoru samo jedne rečenice kao i većina kajkavaca, miješate padeže, množinu i jedninu! A zašto bih bio jadan? Ja nisam jadan!“ Odgovara: „Žalim sve koji su bolesni i s poteškoćama, jer ih je Bog tako kaznio! Kako to može učiniti Bog, koji je dobar?“ Na to ću: „Gospođo, dobro je s drugima suosjećati, ali ne i sažalijevati ih. A ne mislim da je bolest kazna od Boga, nego do toga dođe u određenim okolnostima i uvjetima.  Od Njega sve trebamo prihvatiti, jer će sve voditi na dobro! U krivu ste i dobro bi vam došla bolja vjerska pouka“

         Ovakva i slična razmišljanja nisu nam strana čuti u današnjem svijetu i društvu. U reklamnim porukama slavi se mladost, zdravlje, vitalnost, uspjeh, bogatstvo, slava. Ako smo ovakvi drže nas sretnima. S druge strane starost, bolest, tromost, neuspjeh, siromaštvo, zapostavljenost smatraju se nesrećom. Ustvari pitamo se jesmo li i koliko odmakli od uvjerenja i vjere starozavjetnog biblijskog čovjeka, te imamo li u sebi nešto od Kristova evanđeoskog duha i nauka?! Znajući kako su stari i bolesni većinom izmješteni iz prirodnog obiteljskoga okružja i stavljeni u bolnička geta i staračke domove, ovakvi stavovi nas i ne začuđuju.

         Krist je imao sućuti, suosjećanja i ruku pomoćnicu prema svima koje je svijet držao kažnjenima, odbačenima i prezrenima. Potaknuti tim slično su stoljećima mnogi nakon njega činili, vraćajući oduzeto ljudsko  dostojanstvo i poštovanje. I svatko od nas slično može činiti za početak barem ne sažalijevajući ljude u bolesti, nevolji i s različitim poteškoćama, ali za koje ćemo imati okrjepljujuću riječ i ruku suosjećanja! (Krapinske Toplice, 3. ožujka 2017.)  

VJERA I OSOBNI SUSRET S BOGOM – LIJEK SUVREMENOG BEZBOŠTVA

         Pred svetkovinu Svih svetih od prijatelja sam primio zanimljivu SMS poruku: «Suvremeni čovjek današnjice se ne boji Boga, ali se zato boji ptičje gripe te umjesto da zavrne vrat svojemu bezboštvu u strahu zavrće vratove pticama.»

Ova misao me podsjetila na događaj nakon propovijedanja sv. Pavla u Maloazijskom gradu Listri, na svom Prvom misijskom putovanju. Oduševljeni njegovim riječima, Grci ga htjedoše prozvati bogom govorništva - Hermesom. Pavao s Barnabom na to povika: «I mi smo smrtnici kao i vi! Ali vam kao Radosnu vijest donosimo da se obratite od tih ispraznih stvorova živome Bogu (Dj 14, 14-15).» Sv. Petar nas opominje: Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta (usp. 1Pt 1, 18-19).

Ljudi su s pravom brzo i učinkovito reagirali u sprječavanju virusa zarazne ptičje gripe. Međutim, često smo mlitavi, spori i neučinkoviti u sprječavanju širenja «zaraze» grijeha, loših navika i suvremene bezbožnosti obožavanja svijeta koji se u nama i oko nas šire izazivajući nered i «epidemiju» u čovjekovoj duši, koja se liječi preventivom vjere u osobnom susretu sa živim Bogom.

Čovjekova krhkosti otpornost

         Čovjek je osjetljiv i nestalan poput biljke, te ga i najmanji lahor „vjetra“ odnese a stisak „mraza“ lako pokosi. U isto vrijeme otporniji je od bilo koje životinje i prilagođava se najgorim uvjetima, te može podnijeti što graniči s (ne)mogućim. (Krapinske Toplice, 3. ožujka 2017.)

Žena i odgovor

         Žena drži kako nam na upit uvijek nije dužna odgovoriti, te da nas šutnjom može i ignorirati. Ali kad ona pita smatra kako smo joj dužni odgovoriti, te sumnja da smo se naljutili i čudi se ako je šutnjom ignoriramo. (Zagreb, 11. ožujka 2017.)

 

Pokazatelj stvarne veličine

Pokazati lice ljudskosti i znak dobrote ne samo onima koji nam odgovaraju nego i drugačijima s kojima se sukobljavamo ili nas ne podnose, odlika je čovjekove stvarne veličine i širine pogleda. (Zagreb, 12. ožujka 2017.)

 

fra Mate Tadić

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)
 
 
U nedjelju 19.3.u dvorani Osnovne škole Ivana Mažuranića s početkom u 12:00 sati biti će održana odbojkaška prijateljska utakmica između ekipa OK Delminium iz Tomislavgrada i OK Turbina iz Jablanice. Utakmice će odigrati svi uzrasti, tj. mlađe kadetkinje, kadetkinje te juniorke. Želimo napomenuti da smo za rad našeg kluba dobili financijsku potporu, a to su općina Tomislavgrad, PC Baković, BC Papić i medijski pokrovitelj Tomislavcity. Ovim putem im se želimo zahvaliti.
 
Dođite i uživajte u odbojci i bodrite naše djevojke.
Vidimo se!
 
Odbojkaški klub Delminium
Subota, 18 Ožujak 2017 10:42

Roški cvit

Ocijeni sadržaj
(6 glasova)

 

Ne bi ga dali ni za cili svit, jer on je naš roški cvit. 

Prošle godine navrši pedeset ljeta i njega ništa ne smeta,

nit udari juga, nit udari bure,

on je bez sata, al' svima nama broji dane, godine i ure.

Sa svojih dvadeset dva i pol metra križom poruku šalje:

Vira u Boga ovde je bila i ostala, ima tako biti i dalje.

On u sebi nosi zvono najlipšega zvuka i ponos je ovdašnjega puka.

Ploča na njemu puno toga zbori, pogledaj i pročitaj od kada župa roška godine broji.

 

Ante Đikić/Tomislavcity

 

Ocijeni sadržaj
(18 glasova)
 
 
Jutros sam srila starog Šimuna.
 
- Oće li mlada?, dobaci on meni veselo pa me odma i priupita:
 
- Deder bona kaži prodaje li ti se kako knjiga?
 
Ja slegnem ramenima pa odma i tužno uzdahnem:
 
- A nako! 
 
Nisam do kraja ni izgovorila kad mi kroz glavu  prođe onaj materin upozoravajući glas:
 
"Koda ti mora svak sve znat!"
 
Onda podignem glavu pa nako ponosito požurim  popravit odgovor.
 
- More stat!- tada povičem.
 
- Ako ne iđe samo ti kaži, ja ću ti ji prodat za dva dana, isto ko pokojni Grgo pratrove!
 
Čini se meni da ti opet nisi popio tablete pa buncaš, pomislim u sebi, ali me odma stade znatiželja pritiskat pa ne mognem izdurat a da ne upitam.
 
- A kako  je to Grgo prodo knjige?
 
Šimun jedva dočeka, nasloni se na ogradu, zabaci glavu i počne pripovidat. 
 
- Naš  ti je pratar davno prodavo Bibliju baš ko ti sad te svoje pismice. I neće ji niko! Liporičio pratar, nudio i falio- ma jok. Niko ni čut! Razočaro se sritan i snuždio kad eto ti mu pokojnoga Grge.
 
- D-d-daj ji m-m-meni v-v-velečasni i ja ću ti ji p-p-prodat! Kaže njemu Grgo, junačina s ogromnim srcem i govornom manom.
 
Da je pratar tada imo ikakvu nadu ne bi on Grgi ništa dao! Vako mu je pružio desetak pa računa nek bude šta bude.
 
Kad eto ti Grge i sutra. Smije se, nosi pare pa zadovoljan pita:
 
- D-d-daj d-d-der mi j-j-još, s-sve ću t-t-i ji p-p-prodat!
 
Čudi se pratar, u čudu se i krsti pa stane zapitkivat sritnoga Grgu kako je uspio.
 
-L-l-lipo!- veselo će Grgo.
 
- Ja d-d-dođem lj-lj-ljudima na v-v-vrata p-p-pa ji p-pitam:
 
 O-o-oš k-k-kupit il ć-ć-ćeš da ti č-č-čitam?"
 
I natrže se Šimun smijat.
 
- Nosi te đava manita, odmanem mu rukom pa odma i pobožno uzviknem: - Bože mi moj oprosti! 
 
Osto se on cerlekat tamo kod ograde a ja se nešto zamislila. Ma more bit da mu ta i nije tako manita?! 
Ajde znadni.
 
 
Ivana Ćurić/Tomislavcity
Ocijeni sadržaj
(5 glasova)

 

Ispravnost odluke o obnovi rada Udruge gospodarstvenika Općine Tomislavgrad danas je dobila još jednu finu potvrdu. Dvorana Skupštine Hercegbosanske županije u kojoj se održavala sjednica Skupštine Udruge gospodarstvenika bila je dupkom puna. Nakon današnje sjednice može se reći da je udruzi pristupila većina privatnih poduzetnika koji zapošljavaju i najveći broj radnika u Općini Tomislavgrad.

 

 

Predsjednik Udruge gospodarstvenika, gosp. Robert Zorić izvijestio je nazočne o aktivnostima koje je provelo vodstvo udruge od posljednje sjednice.

U središtu sjednice bila su pitanja u svezi protoka ljudi i roba preko teritorija tomislavgradske općine. Posebno je apostrofirana potreba prekategorizacije ceste Tomislavgrad – Prisoje – GP Kamensko, prekategorizacija GP Kamensko, te osnivanje carinske ispostave na GP Kamensko. U raspravi o ovoj temi gospodarstvenici su bili gotovo jedinstveni da bi promjene statusa navedene ceste, kao i prekategorizacija GP Kamensko dovela do intenzivnijeg protoka ljudi i roba, te omogućila življu aktivnost značajnog broja gospodarskih subjekata Tomislavgrada. Naglašene su i teškoće s kojima se susreću izvoznici na Carinskom terminalu Tomislavgrad, pa su često prisiljeni koristiti druge carinske ispostave kao što su Livno ili Grude, gdje s potpuno istom dokumentacijom uspijevaju izvesti robu, a to nisu uspijevali u Tomislavgradu.

 

 

Druga tema o kojoj se razgovaralo bili su porezi i porezna opterećenja koja se provode na razini Hercegbosanske županije, odnosno Općine Tomislavgrad i koja u značajnoj mjeri utječu na poslovanje. Kao najbolji pokazatelji navedenoga istaknuti su porez na potrošnju alkoholni pića u iznosu od 6% na ukupni promet, porez na imovinu od 5% pri unosu nepokretnina u kapital poduzeća, te porez na igre na sreću. Gospodarstvenicima je o porezima objašnjenje dao ministar financija Hercegbosanske županije, gosp. Stjepan Šarac.

Razgovaralo se i o Gospodarskoj zoni Vučilov brig, konačnom završetku i uređenju te mogućnosti proširenja te gospodarske zone. Obrazloženje je dao načelnik, gosp. Ivan Vukadin koji je rekao da su u ovogodišnjem općinskom proračunu osigurana sredstva za dovršetak infrastrukturnih radova, te da su sve raspoložive parcele prodane i da nema mogućnosti proširenja ove zone. Najavio je skore razgovore o otvaranju još jedne gospodarske zone u Tomislavgradu.

Na kraju sjednice razgovaralo se i o statutarnim pitanjima, načinu na koji se može pristupiti udruzi, određivanju visine članarine, raspisivanju natječaja za izbor tajnika Udruge gospodarstvenika.

Sljedeća sjednica Skupštine Udruge gospodarstvenika Općine Tomislavgrad zakazana je za 21. travnja u 19:00 sati, također u dvorani Skupštine Hercegbosanske županije.

 

Tomislavcity

Petak, 17 Ožujak 2017 19:14

Proturječja

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

 

Nekad u zraku uhvatite, možda samo i na trenutak, kontradiktorne pojave. Kažu da ih u jedinstvenu cjelinu mogu uobličiti tek oksimoron ili paradoks. Što se ovih dana događalo u BIH ni samom mi još uvijek nije jasno.

Za Tomislavcity piše Marko Tokić

Revizija revizije se nastavlja i kraj se još uvijek ne nazire. Nedavno Izetbegovićevo samouvjereno objašnjavanje zahtjeva za revizijom i bahato uvjeravanje (svih i svakoga a osobito Bošnjaka) da svi oni koji je osporavaju nemaj pojma o čemu govore ni pravno ni politički ovih dana ima svoj logičan nastavak. Ubrzo je, na njegovu žalost, stigla  negacija njegovih tvrdnji. Inače sudovi ne reagiraju tako brzo pa je i samog Izetbegovića vjerojatno iznenadila takva ažurnost. Nije ju očekivao. Odbijanje Softićeva zastupanja s javno objavljenom tajnom (da je on o tome i prethodno obaviješten) izazvalo je nevjericu, zbunjenost kod Bošnjaka, a bilo je, kako to u BiH obično biva, i zluradosti na drugim stranama.

I sad smo u vremenu nakon obrazložene odbijenice. Srbi vješto koriste novonastalu poziciju i Izetbegovića optužuju za uzurpaciju nadležnosti, ovlasti i mjerodavnosti. Dragan Čavić (ne Čović, bivši predsjednik republike i čelnik SDS, sadašnji predsjednik jedne od srpskih stranaka) podnosi krivičnu prijavu protiv Softića i Izetbegovića. Optužuje ih za lažno predstavljanje i traži ne samo moralnu i političku odgovornost bošnjačkog dvojca bez kormilara nego i njihovu krivičnu dogovornost. Izetbegović se našao pred kaznenom prijavom (zbog koje vjerujem ne brine mnogo), ali  uslijedio je i Radončićev pritisak i insinuacije čak i o psihičkom zdravstvenom stanju velikog vođe (što je ipak politički udar o kojem mora povesti računa). Istodobno se, znali se iz kojih razloga, počinje otvarati i priča o političkim ubojstvima u Sarajevu i njihovoj pozadini. Kamo to vodi? I do koga će dovesti? Ima li u ovom kontekstu nade i za rješavanje slučaja za kojega smo mi Hrvati iznimno zainteresirani? Pokatkad mi se, da budem iskren, gadi prigodničarsko prisjećanje na pokojnog zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, doministra unutarnjih poslova FBiH i moga prijatelja Jozu Leutara; ali svi mi koji smo zainteresirani za istinu o ovom slučaju ne možemo zaboraviti izjavu Fahrudina Radončića u Večernjem listu (još dok je bio ministar sigurnosti u Vijeću ministara) i njegovu javno izrečenu optužnicu. Nakon koje bi ukoliko ona nije istinita on kao ministar morao dati ostavku (pa čak i napustiti politiku) ili je nezamislivo da se onda u skladu s takvom izjavom nisu poduzele i odgovarajuće mjere tužiteljstva, organa sigurnosti, i suda. Sve je ostalo i još uvijek visi u zraku.

U ovom smislu se pojavljuju i priča (ili ako hoćete lažna rasprava) o mogućnosti Izetbegovićeve ostavke. Insinuira se, špekulira i osporava pa se čak dozivaju i prizivaju kvalifikacije stranačkih oligarhija u BiH koje se onda pojednostavljivanjem odnosa (ili njihovim istinitim predočavanjem, reći će drugi) kvalificiraju kao kartelske interesne organizacije. I u tom se smislu onda komentira i ne-mogućnost Izetbegovićeve ostavke, jer kako kum može podnijeti ostavku? Nikako. Jer mu se raspada organizacija. Naravno, u svemu ovome ima namjerne i sustavne hiperbolizacije, moguće je čak i zlonamjernosti sudionika u raspravi (no, ostaje činjenica da se vrući kesten nerazjašnjenih stvari uvijek i iznova, i po potrebi, vraća u opticaj) a da Izetbegović osim navodne prijetnje optužbom Radončića po ovoj osnovi nikada nije dao odgovarajuća obrazloženja. A Radončić je bio na sudu po nekim drugim osnovama; no, makar koliko je meni znano, ne i temeljem ove javno izrečene optužbe (ili insinuacije). Naravno, da se ni eventualnom Izetbegovićevom ostavkom stvari u BiH ne bi razriješile same od sebe. One bi i nadalje ostale vrlo složene i tek, moguće je, samo donekle izmijenjen. Jer kad se u BiH  i do kraja pojednostave stvari one nisu, i ne mogu biti, tako jednostavne. Sarajevski se unitarizam (i sve vrste njegovih manifestacija) uzgaja (već godinama kroz razne političke, ideološke, udružničarske paraideološke i parapolitičke organizacije, medije i druga sredstva oblikovanja javnog mnijenja) platforma prisvajanja isključivog prava bošnjačkoga naroda na državu BiH (nešto rjeđe), na Federaciju BiH (gotovo pa svakodnevno). I nije to ostajalo samo na deklarativnim iskazima, bilo je tu izravnog političkog djelovanja (u tom smjeru): prisjetite se i alijanse i platforme (s vladama FBIH s pripadnicima ne i izabranim predstavnicima hrvatskoga naroda), dvostruke izborne zloporabe Izbornog zakona sa Željkom Komšićem (i njegovim mandatima u Predsjedništvu BiH). Svakodnevnih iskaza ljubavi navodno temeljnog konstitutivnog naroda u kojima ne ostaje nimalo mjesta za ljubav druga dva konstitutivna naroda prema BiH. Dapače, ona se na sve moguće načine pokušava osporiti. Osporavanjem konstitutivnih prava (i njihove kolektivne jednakosti) postiže se učinak zaziranja od BiH (i takve bošnjačke ljubavi) te veliko nezadovoljstvo (kod pripadnika druga dva konstitutivna naroda). Prisvajanjem ekskluzivnog prava na BiH jedinim njezinim istinskim državotvorcima čini se nepopravljiva šteta mogućnostima njezina opstanka i uspješnog razvitka. Od tako prevelike ljubavi Bosna i Hercegovina upada u sve dublju agoniju međusobnog nerazumijevanja, prikrivenog neprijateljstva pa i mržnje.

U takvom ozračju ovih je dana u Sarajevu na nagovor Johannesa Hahna održan vrli skup političkih vođa takozvanog Zapadnog Balkana. On je pokušao nadići ne samo bosanskohercegovačke proturječnosti nego ih razriješiti u nešto širem europskom kontekstu rješavanja otvorenih pitanja i same perspektive takozvanog Zapadnog Balkana. Summit u Sarajevu (popularno nazvan kako neki kažu premijera Zapadnog Balkana). No, odmah uskaču Srbi i objašnjavaju da BiH nema ni premijera ni vladu; a o Kosovu da i ne govorimo (nije država i ništa od toga ne može imati). Vučić je čak u obraćanju zahtijevao od svih da Kosovo ne zovu državom (izravno, može se provjeriti na snimkama, Johannesa Hahna i Denisa, valjda Zvizdića). Politički razgovor o navodnoj proeuropskoj orijentaciji: trebao je biti izlazak iz historijskih i ideoloških priča zaslađen pričom o projektima, ekonomiji i vizijama jedinstvene cjeline. Poruke mira, stabilnosti i jednakog razvoja. I dok bijahu skupa još je to na nešto i naličilo. Kada se odmakoše i krenuše otkuda su i došli svatko ima svoju priču i svoju teoriju. Na Balkanu caruju laži kaže analitičar profesor Žarko Papić. Diplomatska izjava koja je uslijedila ostvaruje privid da je summit, uspio.

Za to vrijeme u Neumu održan je skup „Hrvati BiH nositelji europskih vrijednosti“. Još jednom smo sami sebe uvjeravali da mi to jesmo. Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem… No, za razliku od europske priče, koja se pa makar i nasilu, održavala u Sarajevu u Neumu ne bijaše nikoga iz Europe. Pristigoše tek Europljani iz Zagreba. Sve me u posljednje vrijeme podsjeća na početak vođenja hrvatske politike u BiH po Anti Jelaviću (u čemu sam i sam sudjelovao). Naime, i tada na početku Antina mandata trudili smo se europski i uljudno predstaviti naš problem. Pisali smo non papere (i još kojekakve lijepe i uljudno sročene dokumente), obraćali se svima i svakome i objašnjavali i onima koji su htjeli, i onima koji nisu htjeli, čuti. Ante je bio uvjeren da nije problem u onome što mi Hrvati želimo nego u načinu na koji smo mi to do tada govorili. Vjerovao je da sve ono što zastupamo, pa i sam naš zahtjev za jednakopravnošću je sam po sebi samorazumljiv svakome onome tko je dobronamjeran. I naivno je vjerovao da je svjetska, međunarodna politika takva. I kada mi njima uljudno i kultivirano objasnimo da mi za svoj narod ne tražimo nikakva ekskluzivna prava, nego samo ono, i uistinu samo ono, što nam kao konstitutivnom i političkom narodu po naravi bića pripada u jednoj složenoj državnoj zajednici s više etniciteta (kultura i jezika) da će oni (taj veliki i pravedni svijet), konačno to razumjeti i uvažiti naše opravdane zahtjeve. I danas naši se politički predstavnici trude (čini mi se gotovo na isti način). Traže i nalaze primjere i rješenja, recimo primjerice za problem televizije (ali nemaju odgovarajući broj ruku), i danas iznose čak i europske preporuke o potrebi federalizacije BiH i novog izbornog zakona. I sve to posve razložno, uljudno i opravdano. Ali… Ne će, nažalost, biti dovoljno ruku. Onaj tko je institucionalno obespravljen (a mi Hrvati to jesmo, i u Daytonu: a osobito dvije tisućite) ne mogu u takvim institucijama sustava ostvariti ništa više od onoga što im drugi dopuste. Kod Bošnjaka nema razumijevanja za hrvatske zahtjeve. Kod Srba navodno ima, ali naravno, ako to mogu riješiti u okviru Federacije. Odgovor je očito izvan vrzina kruga. Ali gdje?!

Ne vidjeh nikoga od Europljana da dođe u Neum podržati nositelje europskih vrijednosti. Dapače. Držim da će i ovaj skup dobiti javne ocjene čak i europskim krugovima kao osporavanje europskih nastojanja (i onih iz Sarajeva). I stoga se više uzdam u Krstičevićevo uspostavljanje vojne suradnje s Izraelom nego u sve izgovorene riječi neki dan na europskom putu. A kad je Europa u pitanju mogao bih i javno, pa nek se Bruselj naljuti koliko ga volja, preporučiti našoj hrvatskoj politici i u Hrvatskoj, a osobito u BiH: Hvali Europu, drž se Trumpa.

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

 

Ni današnji dan nije protekao bez požara na području tomislavgradske općine. Gorjelo je na čak šest lokacija! Prvi je izbio u Mrkodolu na lokaciji Štekina Draga oko 12:30, a ugašen je oko 13:15. Gorjeli su trava i nisko raslinje.

U vrijeme kada je ugašen taj požar, vatra je plamsala prema Tušnici i zaprijetila borovoj i hrastovoj šumi. Vatrogasci sumnjaju da je taj požar namjerno izazvan. Uspjeli su ga ugasiti tek oko 18 sati, a požarom je obuhvaćena površina u dužini do jednoga kilometra. Gašenje je otežavao jaki vjetar.

Uslijedila su i dva požara u Šujici. Pvi je izbio oko 13 i 20 te ugašen u 16 i 20. Ugrožena je bila šujička pilana u vlasništvu Ivana Krstanovića te oblovina koja se nalazila u blizini objekta. Uskoro je izbio požar i u blizini motela Kripton, (Šujica) gdje su u opasnosti bile dvije kuće od kojih jedna starija. Uz nju su bila odložena drva, no srećom požar se nije proširio budući da su vatrogasci već bili u blizini te su na vrijeme spriječili veliku materijalnu štetu.

Gorjelo je i u Gornjem Brišniku. Vatra je izbila u 13:50, a požar ugašen u 16:40. Vatra je zahvatila oko 800 m trave i niskoga raslinja.

Od tomislavgradskih vatrogasaca doznajemo da su intervenirali i u Mrkodolu, u blizini BC Puđić benz.

Osim u Prisoju, uzroci ostalih požara koji su harali danas na području tomislavgradske općine je paljenje korova. A zbog prvoga požara u Šujici, policija je privela jednoga mještanina.

Gašenju požara u Brišniku i u Prisoju pomogli su djelatnici Šumarije Tomislavgrad, kazao je za tomislavcity  zapovjednik VD Tomislavgrad Zdravko Jurčević.

 

Tomislavcity

Fotogalerija: Vatrogasno društvo Tomislavgrad

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME