Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

U prvom kolu kuglačkog prvenstva Federacije BiH kuglači Tomislav gostovali su u Bihaću. Poraženi su rezultatom 6-2. Iako su utakmicu izgubili zadovoljni su svojim nastupom. Nadaju se da forma rasti te da će doći i do prvenstvenih pobjeda.

Sljedeću utakmicu igraju u Tomislavgradu, 22.10.2017. a protivnik je ekipa Slobode.

 

Tomislavcity

Ponedjeljak, 16 Listopad 2017 08:25

HNK Tomislav: Rezultati utakmica 9. kola

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Subota, 14.10.2017. 9. kolo MŽNL za pionire i početnike
Tomislavgrad,
HNK ”TOMISLAV” – HNK ”BLATO”
Početnici 6:2
Pioniri 12:0

Nedjelja , 15.10.2017. 9. kolo Omladinske lige BIH - jug za juniore i kadete
Tomislavgrad,

HNK ”TOMISLAV” – HNK ”ČAPLJINA”
Kadeti 2:1
Juniori 3:0

HNK Tomislav

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

 

 

Ovo je priča o hrvatskim moreplovcima koji su sredinom 16. stoljeća doživjeli brodolom na obali današnje sjeverne Karoline, oko otoka Roanoke, a oni koji su se spasili ostali su ondje živjeti s domaćim Indijancima.

Pišu franjevci Jozo Grbeš i Robert Jolić/mojahrvatska.vecernji.hr

Prolazimo kroz Asheville, mali gradić na krajnjem zapadu Sjeverne Karoline. Oko mjesta su prelijepi šumski predjeli, niski brežuljci i nevjerojatno razgranate američke autoceste...

Uvijek se iznova čudim tom ljudskom stvaralačkom potencijalu. Koliko je u Americi samo napravljeno ovakvih cesta! A ne tako davno, početkom 20. stoljeća, bilo je samo deset milja cesta pokrivenih asfaltom! Ovi niski brežuljci koji okružuju dolinu podsjećaju na dio Slavonije oko Požege: Papuk, Dalj, Krndiju...

Vrlo je zanimljivo da su Amerikanci nastojali što bolje očuvati prirodne ljepote. Tako u dijelovima zemlje kojima prolazimo nailazimo na brojne nacionalne parkove, šume pod zaštitom države... Možda su to jedini dijelovi zemlje gdje priroda živi svoj život bez prijetnji čovjeka i tehnologije. Vrlo pozitivna činjenica!

Svakako, u svemu ovome o čemu govorimo uvijek na pamet dolazi čovjek: kako je veličanstven u svome stvaralačkom potencijalu, a kako je opet jadan u svojoj sebičnosti kada sve oko sebe uništava da bi udovoljio sebi i svojim prohtjevima. Amerika nužno navodi na razmišljanje upravo o sebičnosti – uza sve pozitivnosti koje smo spomenuli.

Srijeda popodne – prolazimo kroz Raleigh, glavni grad Sjeverne Karoline. To je prilično velika metropola (oko 210 tisuća stanovnika), a dobila je ime po Sir Walteru Raleighu, britanskom bogatašu koji je na otoku Roanokeu još u 16. stoljeću pokušao utemeljiti anglosaksonsku koloniju. 

U Sjevernoj Karolini danas živi oko 7,5 milijuna žitelja (11. po brojnosti), dok je prostorom znatno manja, prostire se na 78.400 četvornih kilometara. Nadimak joj je Tar Heel State.

Upravo smo blizu Raleigha prešli tisuću milja našega puta! Što smo bliže Atlantiku, to Karolina postaje sve ravnija, dok ne postane samo ravnica. Jedino što ostaje nepromijenjeno jesu nepregledne šume (uvijek se, gledajući šumu, sjetim naših starih koji su s toliko jada i straha od šumara išli u Vran po naramak drva). 

Silazimo s autoceste br. 40 na državnu cestu br. 70. Cesta probijena kroz kordon stabala kao po špagi, katkada miljama bez i najmanjeg zaokreta. Atmosferu pomalo kvari kiša, koja prerasta u pravi pljusak. Takav nas je pljusak pratio i kada smo oko šest sati poslijepodne ušli u Croatan National Forest

Svraćamo u odmorište uz put da pričekamo da prođe nevrijeme. No zakratko, čim smo krenuli dalje, pljusak opet započinje. Ovakva kiša doživljava se vrlo, vrlo rijetko. Mračno je kao u paklu. Ovdje želim ukratko ispričati izuzetno zanimljivu i malo poznatu priču o "hrvatskim" Indijancima, koja nas je i dovela na ove prostore.

Brojni povjesničari tvrde kako je već među Kolumbovim mornarima 1492., prilikom otkrića Novog kontinenta, bilo Hrvata. Poznato je, naime, da su u to vrijeme Dubrovčani bili među najpoznatijim moreplovcima na svijetu i da su plovili svim tada poznatim morima. Ipak, iako je ova tvrdnja veoma prihvatljiva, za nju nema egzaktnih povijesnih dokaza.

Ovdje nas zanima jedan drugi slučaj koji se zbio nakon otkrića Amerike. To je priča o hrvatskim moreplovcima koji su sredinom 16. stoljeća doživjeli brodolom na obali današnje Sjeverne Karoline, oko otoka Roanoke, a oni koji su se spasili ostali su tu živjeti s domaćim Indijancima.

Jedna dalmatinska legenda priča o dva broda koji su oko 1540. isplovili iz Dubrovnika za Ameriku. Na brodovima su uglavnom bili bjegunci pred turskim zulumom, Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Brodovi se nikada nisu vratili: priča se da su se razbili na američkoj obali.

Neki autori pak drže da se taj događaj zbio 1558., a neki opet spominju druge godine. Svakako je sigurno da se to moralo zbiti prije nego što je Sir Walter Raleigh utemeljio prvu englesku koloniju u Americi, oko 1590. godine.

To znamo na temelju originalnih priča engleskih kolonista s kraja 16. stoljeća. Njihove je zapise objavio Richard Hakluyt u knjizi Voyages, izdanoj u Parizu 1600. godine.

Prvu englesku ekspediciju na američki kontinent vodili su Philip Amadas i Arthur Barlowe 1584. godine. Začudili su se kad su među Indijancima vidjeli "djecu s vrlo lijepom crvenkastosmeđom kosom boje kestena". Jer svi Indijanci imaju izrazito crnu kosu. 

Po tome su zaključili da su prije njih, Engleza, ovdje morali biti neki drugi bijelci. Indijanci su bili prijateljski raspoloženi. Nazivali su se Hatteras, a Englezi su ih nazivali Croatoan ili Croatan, prema imenu indijanskog naselja na otoku južno od Roanokea, na kojem su živjeli.

Na pitanje, odakle im takva kosa, odgovor su dali sami Indijanci (među njima se poimenice spominju Manteo i Wanchese). Taj je odgovor od neprocjenjive važnosti. Ispričali su kako su neki bijelci prije 26 godina (dakle, 1558.) doživjeli brodolom u blizini. Neki od njih su se spasili. Poslije su pokušali otploviti dalje, ali nisu uspjeli, pa su ostali živjeti među Indijancima.

Potom je ovamo došlo još nekoliko engleskih doseljeničkih skupina. Konačno je skupinu, koju je opremio Sir Walter Raleigh, poveo na Roanoke John White, koji je trebao postati guverner prve stalne engleske naseobine u Americi. Bilo je to 1587.

White se 1588. ponovno vratio u Europu, ostavivši doseljenike na Roanokeu. S njima je dogovorio kako će ga obavijestiti gdje su ako ih on na povratku ne zatekne na otoku. Ako kolonisti s Roanokea odu u Croatan, ostavit će riječ "Croatoan" urezanu u koru drveta. Ako odu u nuždi, dakle prisiljeni iz bilo kakvog razloga ostavit će uz urezano ime i križ iznad slova. 

Kad se nakon dvije godine, 1590., White vratio u Roanoke, nije našao nikoga. Naselje je bilo ograđeno ogradom od stabala, kao utvrda, ali u njemu nije bilo nikoga. Na velikom stablu White je pronašao urezana slova CROATOAN, bez križa. S jedne strane bilo mu je žao što nije pronašao nikoga, ali je s druge strane bio radostan jer je držao da su na sigurnom, među indijanskim prijateljima na obližnjem otoku. 

Kako White zbog lošeg vremena nije uspio isploviti u Croatan, vratio se u listopadu 1590. u Europu. Nitko nikada nije zasigurno doznao što se zapravo dogodilo s kolonijom. Najvjerojatnije je da su ostali živjeti s Croatan Indijancima.

Potomci Croatan Indijanaca živjeli su donedavno (barem do 1960.) u okrugu Robeson u Sjevernoj Karolini, kao i u dijelovima Južne Karoline, Tennesseeja i Zapadne Virginije.

Što reći o ovom slučaju? Egzaktnog povijesnog dokaza opet nema da su ti bijelci među Indijancima bili upravo hrvatski moreplovci. Ali neke stvari upućuju na to. Ponajprije, domaća hrvatska priča o dalmatinskim brodovima koji su isplovili za Ameriku, a nikad se nisu vratili te da su stradali na američkoj obali. Nadalje, engleska autentična priča o indijanskoj djeci koja su imala bjelačka obilježja i, naravno, priča samih Indijanaca o bijelcima koji su doživjeli brodolom i nastavili živjeti s njima. 

I na kraju, ne treba isključiti ni toliko očiglednu sličnost imena Croatan (Croatoan) s latinskim oblikom hrvatskog imena (Croatia, Croata). Latinski jezik tada je bio službeni jezik cijele Europe.

Još jedna zanimljivost. Godine 1714. generalni namjesnik (guverner) Sjeverne Karoline John Lawson pohodio je Hatteras (Croatan) Indijance, koji su mu rekli da su "neki od njihovih predaka bili bijelci i da su znali govoriti u knjigu kao i mi (Englezi); to je istina – zaključuje Lawson – koju potvrđuju smeđe oči česte samo među ovim Indijancima, a ne i među drugima".

Po kiši lutamo šumom u Croatanu, ali ovdje nikako ne uspijevamo naići na neki informacijski centar, kakvih inače u Americi ima na svakom koraku. Pitamo djevojku na benzinskoj crpki: nema pojma o Croatan Indijancima. Svraćamo u katoličku crkvu: svećenik vrlo srdačan, ali ni sam ne zna mnogo o tome. Nema nikakvu knjižicu o području Croatan National Forest i kaže da takva knjižica uopće ne postoji. Razočaranje zbog nedostatka podataka nadoknađujemo uživanjem u prekrasnom okolišu. Kiša je stala. Već smo na obali Atlantskog oceana. Šume zaklanjaju pogled. 

Razočaranje zbog nedostatka podataka nadoknađujemo uživanjem u prekrasnom okolišu. Kiša je stala. Već smo na obali Atlantskog oceana. Šume zaklanjaju pogled. 

Tražimo osobu s imenom John James, rođaka naših prijatelja iz Chicaga. Doživljavamo vrlo srdačan prijam, nakon što smo preko oceana mostom prešli na obližnji dugi otočić na kojem on živi. Ni on ne zna mnogo. Kaže, puno bi nam više mogao reći o američkoj ratnoj mornarici, u kojoj je proveo najveći dio života. 

Zna da više u blizini nema Indijanaca jer su preseljeni kad je vojska ovdje gradila svoje vojne baze. O Croatan Indijancima čuo je da su nekada davno živjeli na sjeveru pa su se spustili u područje današnjeg parka Croatan. Također zna za priču o imenu Croatan (Croatoan) urezanom u koru hrasta. 

Ono "spuštanje" Croatan Indijanaca na jug moglo bi biti nekakvo tumačenje o povezanosti otoka Roanoke (gdje je 1590. pronađen natpis "Croatoan" urezan u koru drveta) i naselja Hatteras s današnjim parkom Croatan, koji leži kojih 150 milja južnije od Roanokea. 

Moguće je također da su Croatan Indijanci nekoć živjeli na cijelome tome širokom prostoru današnje priobalne Sjeverne Karoline, dakle sve od Roanokea do parka Croatan.

Istu večer upućujemo se dalje. Ovdje nismo previše doznali. Cilj je uhvatiti autocestu br. 95 koja nas vodi u Floridu. Idući na istok u Croatan, prilično smo se odmakli od te važne i nama potrebne prometnice. Kiša još pomalo pada. Zacijelo bi nam pokvarila dan – da je imala što pokvariti.

Vice Vukov pjeva "Tu je tvoja zemlja", a mi lutamo širokim američkim prostorima. Ili je to poziv na povratak? Ili Vice pjeva o zemlji hrvatskih Indijanaca?

Prolazimo selima i poljima usred noći. Nikoga na cesti. Ovdje život staje rano uvečer, a ne buja kao, primjerice, u New Yorku ili Chicagu.

Konačno, oko ponoći dolazimo do glavne ceste, autoputa 95. Ona ide s dalekog sjevera (države Maine, Massachusetts, New York, New Jersey, Virginia) sve do Miamija. 

Tu završava. Uz cestu opažamo mali motel "Days Inn". Ovdje provodimo noć, na samoj granici Sjeverne i Južne Karolin

Nastavit će se...

mojahrvatska.vecernji.hr

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

U Republici Srpskoj Hrvati su gotovo izbrisani sa stoljetnih ognjišta, njihov povratak je gotovo simboličan, a na jednakoj su razini nacionalna i politička prava, piše Večernji list BiH.

Zajednica općina ili županija

U sličnom su položaju i Hrvati u središnjim dijelovima BiH gdje su u manjini u odnosu na brojnije Bošnjake. Istodobno se Srbe u Federaciji BiH gurnulo na margine zbivanja te se njihovim političkim predstavljanjem uglavnom manipulira. Sličan problem doživljavaju i Bošnjaci na području RS-a, ali i u dijelu Federacije BiH gdje su Hrvati u većini.

“Srbima u federalnim općinama Drvar, Glamoč, Bosansko Grahovo i Bosanski Petrovac godinama se uskraćuju osnovna ljudska prava i krajnje je vrijeme za pokretanje inicijative za formiranje zajednice srpskih općina ili srpske županije u Federaciji BiH”, poručio je izaslanik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Mile Marčeta. Pozvao je nositelje najviših dužnosti u Republici Srpskoj i Srbiji i predstavnike međunarodne zajednice da pokrenu inicijativu za formiranje zajednice tih srpskih općina, ističući da srpski narod tu nema nikakvih prava i mogućnosti živjeti. “Predstavnici srpskog naroda godinama upućuju na probleme i uskraćivanje osnovnih ljudskih prava u ovim općinama. Krajnje je vrijeme za pokretanje inicijative za formiranje zajednice srpskih općina ili srpske županije u FBiH, u suprotnom nas u dogledno vrijeme neće biti na ovim prostorima”, rekao je Marčeta za Srnu.

Podsjetio je kako je i iz popisa stanovništva vidljivo da Srba gotovo i nema u FBiH. “Infrastruktura u srpskim povratničkim općinama je uništena, gospodarskih subjekata nema, srpskoj djeci uskraćeno je pravo na nacionalnu skupinu predmeta, a županijske i institucije FBiH uopće ne pomažu, niti žele riješiti probleme. To je surova stvarnost, zbog čega će Srbi napustiti vjekovna ognjišta”, kaže Marčeta.

Pokretači reforme

Podsjetio da su Drvar, Glamoč, Bosansko Grahovo i Bosanski Petrovac bili slobodarske općine u kojima su poštivana prava svih, za razliku od današnjeg vremena. “Drvar je bio jedan od tri slobodna grada 1941. godine na prostoru tadašnje Jugoslavije. Sada na području ove općine, ali i ostalih srpskih povratničkih općina nema slobode i prava za srpski narod”, naglasio je Marčeta te ponovio da je za navedene općine značajno što im Srbija financijski pomaže. “Sredstva koja smo dobili iz Srbije su značajna, ali se mora naći trajno rješenje za srpski narod”, zaključio je Marčeta. Ovaj zahtjev koji su uputili srpski predstavnici mogao bi biti okidač za druge veće promjene koje bi dovele do ispravljanja nepravdi i normaliziranja odnosa u zemlji koja je opterećena i stalnim guranjem problema pod tepih.

 

Večernji list BiH

Ponedjeljak, 16 Listopad 2017 07:35

RK Delminium: Rezultati rukometnih utakmica

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

Protekle subote, u Gradskoj športskoj dvorani u Tomislavgradu, odigrane su dvije utakmice između ŽRK Delminiuma i ŽRK Stolac.

Domaće rukometašice - djevojčice 2006. godišta, pobijedile su puno veće i odraslije rukometašice iz Stoca rezultatom 12 : 6, dok su naše mlađe kadetkinje pobijedile rezultatom 16:13.

Seniorska ekipa RK Delminiuma odigrala je pak jučer prvenstvenu utakmicu u Čapljini, u ligi Herceg Bosne. Protiv čapljinske ekipe izgubili su rezultatom 51:25.

RK Delminium

 

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

 

Nakon prve izvedbe dugometražnoga povijesnog filma "Hajduk Mijat Tomić", u prepunoj dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru, domaća publika u Tomislavgradu nestrpljivo očekuje i prikazivanje "Hajduka" u Tomislavgradu. Prema dostupnim inforamcijama, za ovaj događaj vlada veliko zanimanje.
Film će biti prikazan u subotu, 21. listopada, u Svadbenom salonu „Gospodar prstenova“, s početkom u 19 sati.

Podsjećamo, riječ je o filmu koji je snimljen prema istinitome događaju, prema ideji i izvedbi tomislavgradskoga bračnog para Marije i Branka Perića.

U filmu glavne uloge igraju: Josip Tabak, Goran Grgić, Damir Beljo, Borko Brajović, Sado Seferović i Amer Tarabar, a glazbu potpisuju Mihailo Božović i Josip Vukoja.

Film je sniman duže od godinu dana na Duvanjskome polju, u Parku prirode Blidinje te u Tešnju, a predstavlja hrabrost i bunt mladoga čovjeka protiv velike sile.

Ulaznice po cijeni od 10 KM možete nabaviti duvanjskim caffe barovima „ Step“ i „Courage“.


Svi ste dobrodošli!

 

Tomislavcity

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)



Više od deset godina čitamo najave o gradnji elektrana koje bi u našoj zemlji iskoristile nemjerljivi potencijal vjetra. Elektroprivreda HZ HB prva je prešla s riječi na djela i na zapadnoj granici Bosne i Hercegovine, u Tomislavgradu, privodi kraju radove na izgradnji Vjetroelektrane Mesihovina, piše klix.ba.

Projekt Vjetroparka Mesihovina na području općine Tomislavgrad predstavlja prvi energetski projekt u oblasti vjetroenergije u Bosni i Hercegovini koji je došao u ovu fazu, a za njegovu implementaciju Elektroprivreda HZ HB formirala je posebnu organizacijsku jedinicu.

Susjedne zemlje su značajno odmakle kada je riječ o razvoju ovog tipa proizvodnje zelene energije. Hrvatska je sredinom 2014. godina imala 12 vjetroelektrana u normalnom radu, priključenih na elektroenergetski sistem.

Koliko je ovo složena gradnja svjedoče priče mještana tog dijela tomislavgradske općine kad su veliki šleperi uz policijske rotacije prevozili dijelove budućih vjetrenjača. I danas kad se raspitujete kojim putem da dođete do vjetroparka ljudi će vas dobronamjerno upozoriti da vam pristup neće biti omogućen. Razlog leži u sigurnosti, ne u tajnovitosti. Ako imate vlastite zaštitne cipele, prsluk i šljem i na taj način se osigurate na gradilištu, možete se potpuno nesmetano kretati.

Jedna od većih u regiji


Osnovni tehnički podaci o Vjetroelektrani Mesihovina kažu da se ona nalazi u središnjem dijelu općine Tomislavgrad. Imat će 22 vjetroagregata tipa SWT-2.3-108 ukupno instalirane snage 50,6 MW i godišnje proizvodnje 165 GWh. Poredeći s vjetroelektranama u regiji, Mesihovina spada u red najvećih po instaliranoj snazi.

Ukupna investicija procjenjuje se na 81 milijun eura. Elektroprivreda HZ HB osigurala je potrebna sredstva za ovaj projekt pomoću donacije njemačke vlade u iznosu od milijun eura, kredita od KfW u iznosu 71 milijun eura i uz pomoć vlastitih sredstva.

Veći dio investicije, više od 71 milijunn eura, vezan je za ugovor sa Siemensom koji gradi vjetroagregate s temeljima te osigurava održavanje tijekom prve dvije godine jamstvenog roka. Dva manja potpisana ugovora na otprilike četiri milijuna eura bila su predviđena za radove na instalacijama te pristupnim cestama i platformama za kranove.

Kompletna montaža prvog vjetroagregata prve vjetroelektrane u Bosni i Hercegovini dogodila se 31. kolovoza ove godine, čime je naša zemlja postala dio svjetske zajednice korisnika vjetroenergije i uvrštena je na listu onih zemalja koje koriste vjetropotencijal u proizvodnji električne energije, s ponosom je istaknuo investitor.

Do kraja godine u pogonu


Krajem ove godine propeleri bi se trebali početi okretati na vjetru, a vjetroelektrana bi trebala biti puštena u pogon. Tada će Tomislavgrad s pravom postati centar obnovljivih izvora energije u našoj zemlji.

"Realizacijom projekta VE Mesihovina, osim izgradnje novih proizvodnih kapaciteta u Elektroprivredi HZ HB, poboljšat će se i uvjeti za razvoj poduzetništva i industrije, osigurati nova radna mjesta i poslovi za brojne kompanije na izvođenju radova, isporuci i ugradnji opreme. Poboljšat će se i prometna infrastruktura, uz niz drugih prednosti za društvenu zajednicu, posebno lokalnu", kazali su jednom prilikom iz ovog važnoj javnog preduzeća.

Desetak sličnih projekata

Mesihovina nije jedini sličan projekt u našoj zemlji, samo je priča koja je najdalje odmakla. Posljednjih godina bilo je govora o bar desetak vjetroparkova, većinom u Hercegovini.

Elektroprivreda BiH već duže vrijeme gradi Vjetrolektranu Podveležje, istočno od Mostara. Planirano je petnaest vjetroagregata instalirane snage 48 MW i procijenjene godišnje proizvodnje 120 GWh. Investicija je to od 83,2 milijuna KM, a većina sredstava osigurana je kreditom od istog kreditora kao i VE Mesihovina. Sličan projekt aktualan je i s druge strane entitetske linije u općini Berkovići gdje su osigurana sredstva za VE Hrgud.

klix.ba/tomislavcity

Nedjelja, 15 Listopad 2017 19:23

Misijska juha za crkvu u Kongu

Ocijeni sadržaj
(5 glasova)

 

Župa sv. Petra i Pavla, Franjevački samostan, Dompes, Campanile,  Svjetovni franjevački red i FRAMA Mostar organiziraju misijsku juhu  u Dompesu na misijsku nedjelju, 22. listopada 2017., od 12 do 14 sati za izgradnju crkvecrkvu u Kongu.

''Pozivamo sve vas na misijsku juhu u Dompes, a tom prigodom možete dati svoj dobrovoljni prilog za dovršenje crkve koja se gradi u selu Kabutula u misiji BDM Kamina (Kongo)'', poručili su iz Dompesa.

Za vrijeme ručka moći ćete i razgovarati s misionarom fra Filipom Sučićem koji je bio trideset godina misionar u Kongu! ''Te nedjelje nemojte spremati ručak dođite s obitelji u Dompes!'', poručuju organizatori. - 

bljesak.info

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

 

Druge nedjelje u listopadu obilježava se tradicionalna manifestacija Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Tim je povodom danas u duvanjskoj spomen-bazilici služena sveta misa zahvalnica koju je predvodio fra Josip Jolić.

Naši najmlađi župljani, uz pomoć svojih vjeroučiteljica, za ovu prigodu izveli su prigodne recitale, a na oltar prinijeli darove.

- Smisao ovoga dana je zajedištvo svih ljudi na svijetu, te njihovo zajedništvo s Bogom, kazao je u prigodnoj homiliji fra Josip Jolić.

Vjerujemo da će idućih listopadskih dana u našim školama, vrtićima i drugih ustanovima, biti upriličene svečanosti u povodu Dana kruha. Na taj način zahvaljujemo Gospodinu na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima koje smo kao tijekom godine kao narod i pojedinci bili podareni.

Ovomu pridodajmo da se u iduću nedjelju obilježava Misijska nedjelja. Članovi maloga zbora sv. Nikole Tavelića i njihova voditeljica s. Branka Perković toga će dana prodavati kolače koje će pripremiti roditelji zboraša, a sav prihod od prodaje, kao i od prikupljenih milodara s nedjeljnih misa, namijenjen je za pomoć misijama i misionarima.

 

PJESMA STVOROVA (VJEK HVALJEN BUDI)

 

V’jek hvaljen budi, o moj Gospodine,

v’jek slavljen budi o moj Gospodine,

v’jek čašćen budi, o moj Gospodine,

Hosana Tebi, o moj Gospodine!

Za stvorenja što si ih stvorio,

što si sunce sjajno zapalio,

što si zvijezde po nebu prosuo,

što si zemlju u svemir smjestio!

Za svo cvijeće i zlatne plodove,

vodu, vatru i trsa rodove,

za šum mora i ptica pjevanje,

vjetar, šume i snježne planine!

Za sve dane što meni daruješ,

sreću žrtve što danas svetkujem,

za mir duše, jer nama kraljuješ,

i sve ljude Ti sreći pozivlješ!

 

Zora Stanić/Tomislavcity

 

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

Udruga Naša Baština u suradnji s Ornitološkim društvom Naše ptice te međunarodnim partnerima EURONATUR i MAVA, nastavlja postavljati edukativne ploče i promatračnica za ptice.


Kako navode u Našoj baštini, nove ploče postavljene su u Mandinom Selu na Duvanjskom polju, Liskovači na Buškom blatu te Ždralovcu i V. Prologu na Livanjskom polju.

Panoi će biti postavljeni i na drugim krškim poljima u našoj županiji. Uvod je to u II. međunarodnu konferenciju o krškim poljima koja će se sljedeći tjedan održati u Tomislavgradu, također u suorganizaciji udruge Naša baština, Tomislavgrad, navode u Našoj baštini.

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME