Nedjelja, 15 Travanj 2018 10:23

S hodočašća u Asizu i ostalih franjevačkih mjesta

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Od 1. do 7. travnja vjernici Župe sv. Mihovila Arkanđela Tomislavgrad, ali i ostalih hercegovačkih mjesta hodočastili su u Asiz. 

O tome hodočaću izvještava Franjevački samostan Tomislavgrad. 

Peti i zadnji dan našega hodočašća u Asizu dočekalo nas je sunce nad starom jezgrom grada, dok je Porcijunkula, u kojoj smo slavili svetu misu, bila “okupana” maglom i niskim oblacima. Svetu smo misu slavili upravo u Porcijunkuli, maloj crkvici u kojoj je molio i Boga slavio sveti Franjo. Neopisiv je osjećaj moliti i slaviti svetu misu u crkvici koju je sv. Franjo neizmjerno volio i grčevito čuvao. Ovoj je crkvici sv. Franjo doslovno tepao. I ona je očuvana u onom izvornom obliku iz vremena sv. Franje. Poslije svete mise blagoslovili smo sve suvenire koje smo kupili u Asizu, ostali kratko u molitvi, napravili posljednje uspomene aparatima i mobitelim, i polako se uputili prema autobusu, a onda dalje prema našem zadnjem odredištu – Padovi. Nakon par sati vožnje u Padovu smo stigli u poslijepodnevnim satima.

Zajednički smo posjetili najprije svetište našeg hrvatskog sveca sv. Leopolda Bogdana Mandića. Ovdje je oko 33 godine sveti Leopold provodio najveći dio dana u slušanju vjernika, u podjeljivanju sakramenta Pomirenja, u tihoj molitvi. To je mali prostor, sačuvan u cijelosti, kakav je bio u vremenima sveca: mali naslonjač u kojemu je sjedio ispovjednik i klecalo za pokornika, povezani s križem koji visi na zidu, pred kojim se zaustave u molitvi pobožni vjernici i hodočasnici. Zapaža se još nazočnost sveca, koji ih uvijek blagonaklono dočekuje. S njim vjernici nastavljaju razgovor koji nisu nikada prekinuli, ostavljaju zapise molitava i zahvala, na listovima velikog sveska koji se nalazi na stalku. U jednome od tih svezaka, 12. rujna 1982., papa Ivan Pavao II, nakon što je zastao i molio, stavio je svoj vlastoručni potpis. Originalni namještaj sobice zajedno s drugim predmetima koji su pripadali svecu, izloženi su u dvjema obližnjim prostorijama.
Jedna kamena ploča, postavljena na vanjskom zidu ispovjedaonice, podsjeća da je u bombardiranju, 14. svibnja 1944. sobica-ispovjedaonica ostala čudesno sačuvana, te da bude, kako je svetac prorekao, „spomenikom Božanskoga milosrđa“. Nasuprot sobice-ispovjedaonice svetog Leopolda nalazi se kapela gdje od 1963. počivaju posmrtni ostaci sveca. Grob od crvenog mramora, cilj je stalnog hodočašćenja osoba, privučenih duhovnom snagom prijatelja koji nastavlja pružati zaštitu i ohrabrenje. U unutrašnjosti kapele, u blizini nadgrobne ploče, u jednoj niši smješten je relikvijar u kojem se nalazi desna ruka sveca: koja podsjeća, da se bezbroj puta podizala i pružala na pokornike za odrješenje, blagoslivljanje i tješenje.

Poslije svetog Leopolda na red je došao svetac cijelog svijeta. Bazilika svetog Ante glavni je padovanski spomenik, jedno od najvećih remek-djela svjetske umjetnosti i jedno od najposjećenijih kršćanskih svetišta. Autor ove bazilike, čija je izgradnja započela 1232. godine u slavu svetog Ante Padovanskog koji je umro u Padovi 1231. godine, nepoznat je. Središte bazilike svakako je svečev grob (kako su padovanci zvali i kako zovu sv. Antu) oko kojeg se skupljaju rijeke hodočasnika sa željom da ga dodirnu, ostave svoje napisane molitve i slike svojih bližnjih. Također je cilj hodočasničkih pohoda i kapelica relikvija u kojoj se nalazi neraspadnuti svečev jezik (sv. Ante poznat je kao veliki propovijednik) i mnogi drugi predmeti iz života sv. Ante.

Na pola puta od Svetišta sv. Leopolda prema bazilici sv. Antuna smjestio se najveći europski trg, Prato della Valle. Površina mu je 88.620 m2, a samo površina otoka Memmia u središtu trga iznosi oko 20.000 m2. Trg postoji još iz rimskih vremena, a na njemu je bilo veličanstveno rimsko kazalište Zairo. Uz Prato della Valle uzdiže se ogromna bazilika sv. Justine, po veličini deveta crkva na svijetu, sa 14 kapela, 7 kupola i zvonikom visokim 82 metra u kojem je 7 velikih zvona. U ovoj bazilici nalazi se grob sv. Luke. Sv. Luka rođen je u Antiohiji, a umro je u dubokoj starosti. Luka je bio suradnik sv. Pavla i njegov suputnik na misijskim putovanjima. Napisao je Evanđelje koje je nazvano njegovim imenom i Djela apostolska. Neki podaci govore da je bio liječnik, a pripisuje mu se i da je bio slikar i da je slikao lik Isusa i Majke Božje. Postoji nekoliko slika za koje se vjeruje da ih je naslikao upravo sv. Luka, pa i onu koja se nalazi u njegovoj kapelici iznad sarkofaga.
Nakon smrti tijelo mu je bilo pokopano u gradu Tebe, u grčkoj pokrajini Beociji. Odande mu je tijelo početkom 4. stoljeća prenešeno u Carigrad u baziliku Dvanaest apostola. Kako je i kada donešeno u padovu, ne zna se.
Tijekom 11. i 12. stoljeća na groblju uz baziliku sv. Justine pronađene su mnoge relikvije i tijela svetaca. Spominju se neobjašnjivi fenomeni koji su se događali tijekom tih iskapanja. Među iskopanim tijelima bilo je i jedno položeno u škrinju s imenom i simbolom triju bikova. Taj prvotni sarkofag može se vidjeti u Hodniku mučenika. Padovanski biskup Gerard i opat Dominik obratili su se za savjet papi Aleksandru II, a ovaj je potvrdio da se radi o tijelu sv. Luke.
Sarkofag je otvoren 17. rujna 1998. i izvršena je temeljita stručna obrada radi utvrđivanja autentičnosti. Nakon dvogodišnjeg proučavanja, tim stručnjaka je na Internacionalnom kongresu u Padovi u listopadu 2000. godine potvrdio da su to doista pravi zemni ostaci sv. Luke Evanđeliste.

Poslije pohoda svim ovim mjestima, i slobodnog vremena koje smo imali do večernjih sati, uputili smo se prema Hercegovini. Nakon cjelonoćne vožnje, najprije smo stigli u Čitluk gdje smo ostavili dio naših hodočasnika, a onda se uputili dalje prema Tomislavgradu. Sveukupo u ovim danima autobusom smo prešli oko 2900 kilometara, a prehodali između 65 i 70 kilometara. Vidno umorni, ali ispunjeni, sretni smo se vratili svojim kućama. Bogu hvala.

Franjevački samostan Tomislavgrad/FB

 

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME