Utorak, 23 Siječanj 2018 13:37

Duvanjsko polje i njegova Bukovica - Stasao je novi naraštaj župljana: specijalci

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)
 
Župa sv. Franje Asiškoga, na čijem području živi isključivo stanovništvo katoličke vjere, danas okuplja 1620 župljana u 579 domaćinstava. U prošloj godini kršteno je 18 djece, a u maticu umrlih upisana je 31 osoba. Spajaju se po dva godišta krizmanika pa je u prošloj generaciji krizmano 43 kandidata, a prvu je pričest prošle godine primilo 12 djece. 
 
Piše Vlado Čutura/Glas koncila

Poput ograde, ispod planina, dužinu Duvanjskoga polja od dvadesetak i širinu od dvanaest kilometara danas rese naselja i obiteljske kuće suvremene gradnje. U svakom većem naselju dominira crkva koja svjedoči o stoljetnoj pripadnosti katolištvu. To je područje Mostarsko-duvanjske biskupije i njezina Duvanjskoga dekanata. Na ulazu iz Zapadnohercegovačke županije, s posuške strane, uz glavnu prometnicu prema Tomislavgradu smjestila se župa sv. Franje Asiškoga u Bukovici. Župa je povjerena hercegovačkim franjevcima – danas službu župnika obnaša iskusni pastoralac, pjesnik i pisac fra Mladen Rozić, a župni je vikar fra Petar Drmić, redovnik s bogatim svećeničkim iskustvom.

Župa je osnovana 1876., matice se vode od 1880., ali ne ulazeći u sva povijesna previranja, župnik o. Rozić odmah je krenuo s podatcima dobivenim na temelju posljednjega blagoslova obitelji. Župa, na čijem području živi isključivo stanovništvo katoličke vjere, danas okuplja 1620 župljana u 579 domaćinstava. »Kao i u okolnim župama, statistika je poražavajuća. U prošloj godini kršteno je 18 djece, a u maticu umrlih upisana je 31 osoba. Spajaju se po dva godišta krizmanika pa je u prošloj generaciji krizmano 43 kandidata, a prvu je pričest prošle godine primilo 12 djece. Događaju se dakle negativni pomaci kad je u pitanju odnos broja krštenih i umrlih.« 

U pet godina otišlo 650 župljana

Župnik o. Rozić ističe da je iz duvanjskoga kraja, pa tako i iz župe Bukovica, stanovništvo 1960-ih pretežno išlo u zapadne zemlje, diljem Europe i svijeta. »Do Domovinskoga obrambenoga rata u duvanjskom kraju bilo je mnogo tvorničkih pogona. Dio stanovništva radio je u poduzećima, a dio se bavio poljoprivredom i stočarstvom. Nažalost, danas više nema privrede, a stočarstvom se bave tek rijetki. Poražavajuće je što se zadnjih nekoliko godina događa pravi egzodus pučanstva. Samo iz ove župe zadnjih pet godina otišlo je 650 osoba! Svaka šesta-sedma kuća je samačka, a nije zanemariv ni broj neženja. Mediji, politika i drugi čimbenici doveli su mlade ljude do toga da ne vide perspektivu pa odlaze trbuhom za kruhom. Ipak, ohrabrujuće je da još uvijek ima mladih obitelji. To veseli, ali i otvara pitanje kako se bolje organizirati i pomoći im da ostanu.« 

Nema socijalno ugroženih

O. Rozić navodi da je na području župe neznatan broj onih koji su u socijalnom smislu na rubu gladi. »Župljani su vrlo socijalno osjetljivi; rado će pomoći jedni drugima, i bez posrednika. Aktivan je ‘Kruh sv. Ante’, a posebno udruga ‘Kap ljubavi’ koja se skrbi za bolesne i nemoćne u dekanatu, ali i šire.«

No problem je, smatra župnik, što mnogi ne vide bolju budućnost, a među njima je »možda dio onih koji su visoko postavili ljestvice kad je riječ o komforu«. »Budući da željeni komfor ne mogu dostići u domaćim okolnostima, traže ga vani. Jasno, svemu tomu pogoduje politička situacija koja nije ni jasna ni definirana jer nedostaju joj strategija i ciljevi. A oni su najvažniji za opstanak naroda. Mnogi su ogorčeni pristupom naših političara pa bježe od lažnih obećanja bez pokrića, a smeta im i nevjerodostojan život predvodnika naroda. Nesigurnomu ozračju pridonose i mediji koji podržavaju odlazak pa je opravdano pitati se u čijim su rukama i za koga rade.«

Djece manje, nastavnika više

Pastoralci koji su dosad djelovali u župi ostavili su dubok trag, što se posebno očituje u tridesetak duhovnih zvanja i raznolikom vjerskom životu župljana. U župi su organizirani veliki i mali crkveni pjevački zbor, čitači, ministranti, Frama… Redovito se susreću svakoga tjedna, a neizostavni su biblijski sat i klanjanje Presvetomu.

Svake nedjelje u župi se slave tri mise, a župnik o. Rozić ističe da na te mise redovito dolazi oko 40 posto župljana. »Brak i obitelj ovdje su još koliko-toliko stabilni, ali sve je više nazočno onih ‘modernih’ nazora koji ne donose ništa dobra«, navodi župnik. U većini župa u kojima su franjevci ostavili dubok pastoralni trag, pa tako i u Bukovici, ističe župnik, inicijative na području pastorala baš ne dolaze od članova župnoga vijeća jer oni poticaje očekuju od svećenika. »Imamo u župi mladih koji su tu uvijek na usluzi, a ja ih od milja zovem ‘moji specijalci’ jer su uistinu uvijek tu kad ih trebam. Mislim da su mladi još i dobri u kakvim sve okolnostima žive. Danas je sve manje uzora pa su mladi zbunjeni. Sve institucije koje se bave odgojem i obrazovanjem čovjeka mogle bi i trebale bi više učiniti. Potrebno je u mladoga čovjeka usaditi sustav vrijednosti koji će mu pomoći da se ostvari. Na području župe djeluju dvije veće osnovne i dvije područne škole. Nažalost, učenika je sve manje, a djelatnika škole sve više. Čini se da će se u dogledno vrijeme nastavnici morati prekvalificirati u neka druga zanimanja jer ne će biti dovoljno djece za održavanje nastave.«

Žive pučke pobožnosti i molitva

»Nastojim svaki dan dati najbolje od života, ono što umijem i što mogu. Vjerujem da bar netko to prepoznaje te da i sam nastoji davati najbolje. U Duvanjskom dekanatu kao svećenici dobro smo povezani, napose zajedničkim pastoralnim radom, ispovijedima, proslavama zaštitnika župa, ali i susretima zborova. Župa često organizira i hodočašća, a redovito se hodočasti u Međugorje. U zadnje vrijeme župa nagrađuje pojedince hodočašćima u Svetu Zemlju ili Asiz«, rekao je župnik.

Uz listopadske i svibanjske pobožnosti, posebno se ističe križni put koji je »jako dobro posjećen, posebno na Veliki petak kad se hodočasti i moli iz Gornjega Brišnika do župne crkve«. »Putuje se oko tri sata padinama planine Midene. To je poseban događaj za župu. Križ naizmjenično nosi 14 župljana. Postoji i obiteljska molitva, ali slabija je nego unazad 30-ak i više godina. Plod molitve svakako su duhovna zvanja iz župe«, ističe župnik o. Rozić.

Uključiti se u duhovni život mladeži

Župni vikar o. Drmić svećenik je od 1999. Djelovao je u prognaničkoj i patničkoj župi u Konjicu kao duhovni pomoćnik, zatim u Tomislavgradu, pa ponovno u Konjicu kao konjički župnik i župni upravitelj župe Glavatičevo. U Bukovici je na službi gotovo četiri i pol godine, a uz ostale svećeničke obveze (župna kateheza, razgovori s obiteljima i obilazak usamljenih, starijih, bolesnih i nemoćnih, klanjanje…) duhovni je asistent mjesnoga bratstva Frame Bukovica. »Nastojimo biti uključeni u duhovni život naše mladeži u Crkvi pa smo redoviti na svim primanjima i obećanjima naših bratstava na području Hercegovine, sudjelujemo na svim duhovnim obnovama i drugim susretima koji se organiziraju za mlade kroz Framu te na svim susretima hrvatske katoličke mladeži.«

Kako očuvati sebe?

»Mladima se nudi toliko toga preko medija, interneta, raznih društvenih mreža i svih drugih ponuda, a muči ih kako u trci za obrazovanjem, poslom i karijerom očuvati sebe i ostati svoj. Najvažnije im je znati prenijeti da prolazi obličje ovoga svijeta i da je Bog koji nam se objavio u Isusu Kristu jedini čvrst i siguran oslonac kojega se trebamo držati ako kao vjernici i vjernička mladež želimo opstati. Vjerodostojan je svaki svećenik i franjevac koji živi svoje poslanje. Ono što govorimo i propovijedamo moramo i živjeti. Uz to mi svoj duhovni život moramo hraniti molitvom i Svetim pismom, osobito evanđeljem. Želimo li biti primjer i povući mlade ljude za sobom, moramo imati Isusov evanđeoski duh. Moramo biti maleni, jednostavni, ponizni i otvoreni za sve ljude bez razlike. Moramo biti oni koji hrabre, tješe, mole, razgovaraju, slušaju.«

U promišljanju o. Drmić ističe da svim društvenim izazovima lažnoga sjaja treba odgovoriti tako da se uvijek propituje što to oni stvarno nude. »Kakav je konačni učinak njihovih ponuda? Ne smijemo zaboraviti da nam se svako zlo nudi u dobrom ruhu, kao vuk u janjećem runu. Ne smijemo zaboraviti da Biblija naziva Sotonu otcem laži i zavodnikom od početka. Sjetimo se da se Sotona nije libio iskušavati ni samoga Isusa Krista, pa zašto onda ne bi iskušavao i nas. Zato mislim da je najbolji način odgovoriti svim tim društvenim izazovima lažnoga sjaja životom u vjeri, molitvi i budnosti.«

Mladi su aktivni, ali bježe…

U Bukovici je u Frami aktivan Mario Bagarić. Treći je razred srednje škole, a nakana mu je poći na teološki studij. »Moje iskustvo u Frami jako je bogato. Došavši sa 15 godina sve više sam upoznavao mlade iz naše župe i mlade iz raznih krajeva Hercegovine. No, još važnije, upoznavao sam lik nebeskoga zaštitnika sv. Franje koji me je oduševio te još više privukao Isusu Kristu. S velikom sigurnošću mogu reći da me je Frama promijenila, naravno nabolje. Frama je tu bila u najtežim trenutcima moga odrastanja i uvijek je za mene bila oaza u životnim olujama. To je nešto najbolje što mi se dogodilo u životu«, rekao je Bagarić. »Naše je bratstvo osnovano 2006. godine. Prvi duhovni asistent bio je fra Stanko Mabić, a danas je to o. Drmić. Bratstvo okuplja 40-ak članova. Djelujemo u više sekcija, od kojih su najaktivnije dramska i likovna. Susrećemo se i po nekoliko puta tjedno u prostorima filijalne crkve sv. Ante u Brišniku. Mala Frama okuplja 15-ak članova koji nakon polaska u srednju školu i nakon sakramenta potvrde prelaze u veliku Framu. Nastojimo pomoći našim fratrima koliko je to moguće. Rado čitamo na misama, sudjelujemo u pobožnostima naše župe, u pripremama liturgije, blagdanskih slavlja, organiziramo razne priredbe, žive jaslice za Božić… Proveli smo u djelo zamisao o ‘malom Betlehemu’ koji se sastojao od živih jaslica, kovačnice i svratišta u našem crkvenom dvorištu. Uređujemo i crkveno dvorište, a na nas se može osloniti kad god je što potrebno odraditi fizički.«

Framaš Bagarić ističe da su posebno ponosni na župne priredbe. »Uglavnom ih izvodimo na polnoćkama i kad framaši imaju obred primanja i obećanja. Tekstove pišemo u suradnji sa župnikom o. Rozićem i vjeroučiteljicom Ružicom Klarić. Uvelike nam pomaže i naš duhovni asistent o. Drmić bez kojega bi to sve bilo teško izvedivo.«

S ponosom Bagarić ističe da su prošle godine osnovali karitativnu sekciju kojoj je zadaća obilazak starijih i nemoćnih te onih koji su u potrebi. »Organiziramo i cjelodnevna druženja tijekom ljetnih mjeseci s nekom od hercegovačkih Frama, a i mi često idemo na druženja koja organiziraju druge Frame.«

O promišljanju mladih o ostanku ili odlasku iz rodnoga mjesta Bagarić kaže: »Život u Bukovici i općenito u duvanjskom kraju sigurno nije lagan, ali ovo područje ima dosta potencijala za rad i za ugodan život. Mnogi ljudi okreću se ponovno poljoprivredi te vide budućnost na ovim prostorima. No u isto vrijeme mnogo mladih odlazi nakon srednje škole ili fakulteta u zemlje zapadne Europe, najaviše u Njemačku, Austriju i Švicarsku. Idu u potrazi za boljim životom. Volio bih ostati u Bukovici, no Bog zna što će biti za nekoliko godina. Duhovne vrjednote i vjera još su uvijek dobro prihvaćene među mladima, ali sve više dopire utjecaj zapadnih kultura u kojima većinom nema mjesta za Boga i za vjeru. Koliko-toliko smo još, Bogu hvala, očuvani od toga i nadam se da će tako biti još dugo.«

Stipe Kurevija – istinski fratar!

Bukovički župni pjevački zbor nosi ime po svom utemeljitelju »Fra Stipe Kurevija«. Taj samozatajni franjevac kratki ovozemaljski život živio je snažnim franjevačkim svjedočenjem te je ostavio dubok trag u župama u kojima je djelovao, uključujući i Bukovicu, gdje je pokrenuo župni pjevački zbor. Njegov život bio je suživot s potrebitima, odgovarao je pastoralnim potrebama i izazovima vremena. Samozatajan, uz svoga brata o. Vinka, tiho i nenametljivo životom je svjedočio svoje franjevaštvo.

U pjevačkom zboru jedan od 20-ak članova od samih početaka je Darko Meštrović, prosvjetni djelatnik koji je odnedavno u mirovini. »Član sam od osnutka, od 1997. Posebnu ulogu u osnivanju odigrao je pokojni o. Kurevija, po kojem zbor nosi ime. Svećenici su nas u župi uvijek podržavali, pa tako i današnji. Većinu u zboru čine žene, a što se tiče muških glasova, iako smo u manjini, dajemo svoj doprinos. Pjevači dolaze iz više naraštaja, od onih mlađih koji su prešli iz mlađih zborova do nas starijih.«

Kao umirovljeni prosvjetni djelatnik Meštrović ističe da je zabrinjavajući problem što mladi ljudi odlaze, idu studirati i više se ne vraćaju. »To je izraženije u posljednje vrijeme, posebno otkako je Hrvatska ušla u Europsku uniju i otkad su ostvarena prava na radne dozvole. Masovno odlaze mladi ljudi, ali zabrinjavajuće je što odlaze čitave mlade obitelji. Nekoć smo svojim proizvodima hranili cijelu Dalmaciju i okolicu, a danas se sve svelo na puko preživljavanje. Oni koji su na vlasti moraju naći neko rješenje da narod ostane. Ako se prije moglo živjeti, mora se i danas naći rješenje. Važna je sigurnost. Nažalost, mlade su se obitelji odselile i sele se. Nekoć su odlazili samo muški, vraćali se, tu ulagali, tu stvarali. Može se živjeti, ali ljudi trebaju pronaći način kako iskoristiti ovaj prostor i ovu zemlju. Na primjer, kad se pojavi neka ideja, uvuku ljude, a kasnije ih doslovce unište, sve propadne. Problem je organizacija. Lijepo bi se živjelo samo da oni koji su odgovorni malo više ulože truda i promišljaju o budućnosti svoga naroda.« 

Zdravo je tkivo i treba ga njegovati

Vjeroučiteljica Ružica Klarić studij je pohađala u Mostaru. Uz obvezni rad u školi, aktivna je i u župi, posebno s prvopričesnicima i krizmanicima. No osim kateheze, sudjeluje u organizaciji različitih predstava, druženja i drugih aktivnosti. »Sve su katolici i nije problem rad s učenicima«, ističe vjeroučiteljica Klarić. »Vjera je snažna, zdravo je tkivo i treba ga njegovati. Uz svećenike koji su tu, njihovu podršku, nastojim dati sve što mogu u pripremi za sakramente i u drugim aktivnostima gdje sam uključena u župi. Različitim pastoralnim modelima nastojim pomoći mladima da se odupru negativnostima. Naravno, pozitivnim vjerničkim stajalištima koje promičemo pastoralnim aktivnostima širimo optimizam i okupljamo mlade u zajedništvo, jer zajedništvom pobjeđujemo sebičnost i odupiremo se negativnostima s kojima se suočavamo.«

Ministriranje je odgovorna služba

David Ledušić pohađa sedmi razred, a ministrant je od primanja prve pričesti. »U obitelji imam uz roditelje brata i sestru, te baku i djeda«, navodi ministrant Ledušić. »Ima nas 25 ministranata i naši su susreti redovito svaki tjedan. Odradimo čitanja za nedjelju i dogovorimo se koja će grupa ministrirati. Uz to se malo poigramo i zabavimo. Družimo se i s ministrantima iz drugih župa. Ministriranje je odgovorna služba i tako ga većina mojih prijatelja prihvaća. Rasporedimo se prema potrebi, a naši nas fratri podržavaju jer svaka je služba u Crkvi podjednako važna. Isto tako sudjelujemo i u drugim aktivnostima u župi, što god treba.«

Glas koncila

Više fotografija možete pogledati u galeriji

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME