Nedjelja, 24 Prosinac 2017 09:07

Četvrta nedjelja došašća - Badnjak i očići

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Danas je dan iščekivanja i priprave na najdraži blagdan u Katoličkoj crkvi. Pripravljamo se na svečanu noć koju će obasjati svijetlo Božjega rođenja. Bog je postao čovjekom i mi to proslavljamo po 2000. puta. Najbolje je da se podsjetimo kako se zbio ovaj veliki događaj kojega je opisao evanđelista Luka slijedećim riječima:

"U ono vrijem iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih. U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče: Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!
Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!
Kad anđeli od pastira odu na nebo, pastiru počnu govoriti jedan drugomu: Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin!
Odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide, saopće što im je rečeno za to Djetešce. Svi koji su čuli pastire, divili su se onomu što su im rekli. A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli onako kako im bijaše rečeno"

Badnjak po svojem bogatstvu pučkih i crkvenih običaja zaslužuje veoma značajno mjesto, a unutar njih običaji vezani uz drvo badnjak također pokazuju veliko bogatstvo. Iako se običaji vezani uz to drvo podosta razlikuju od kraja do kraja, ipak se mogu uočiti neki elementi koji prevladavaju.

U mnogim bi se krajevima, naime, rano ujutro ili tijekom dana na Badnjak otišlo u šumu usjeći podeblju hrastovu, cerovu ili neku drugu granu (u primorskim krajevima uglavnom maslinovu), a koja bi obično bila dugačka jedan do dva metra i koja bi se po povratku kući naslonila na strehu ili pored ulaznih kućnih vrata. Potom bi se ukrašavala npr. bršljanovim ili lovorovim grančicama i urezivao na njoj križ, a djeca su znala obilaziti od kuće do kuće i procjenjivati čiji je badnjak najljepši.

Navečer bi se badnjak svečano unosio u kuću, te stavljao na vatru na ognjištu. Pri tome bi cijela obitelj molila, badnjak bi se škropio blagoslovljenom vodom, a potom i posipao vinom, žitom, kukuruzom, slamom itd., kao znak molbe ukućana Bogu da im blagoslovi urode i podari blagoslov i zdravlje. Međusobno nazdravljanje vinom i rakijom svih ukućana, kao i susjeda kada bi se išlo u čestitare, pratilo je te svečane običaje, a pri tome bi se nazdravljalo ovim ili sličnim riječima: Na dobro vam došla Badnja večer, i porođenje Isusovo, na što bi ostali uzvraćali: I s tobom zajedno! Bog ti dao zdravlje.

Često bi se badnjak znao položiti na oganj tako da samo pomalo tinja, kako bi dogorijevao danima, a ponegdje bi to trajalo i do Nove Godine. Time se htjela pokazati vrijednost i cjelovitost božićnog vremena i njegova značenja.

U mnogim je krajevima postojao običaj da se unose i pale tri badnjaka (obično tri klade), koja su simbolizirala Presveto Trojstvo, a ponegdje je postojao običaj da se ispod njih stavi još jedna klada, tzv. podložnjak, koji je simbolizirao Crkvu. Uz badnjak bi se obično u kuću unijela i slama te prostrla posebno ispod stola, kao znak dobrodošlice Novorođenom Isusu.

Iako je u tim starim običajima bilo praznovjernih elemenata, ipak valja istaknuti kako je obiteljska molitva i međusobna povezanost svih ukućana i susjeda ono što treba posebno naglasiti, uz ljepotu i mnogih drugih pučkih i crkvenih običaja na Badnjak, koji su jasno pokazivali radost i iščekivanje rođenja Malog Boga.

 U nekim katoličkim krajevima, posebno u dijelovima Bosne i Hercegovine, Dalmatinskoj Zagori i Bačkoj, još uvijek su sačuvani stari lijepi običaji obiteljske prisnosti i šale, a vezuju se uz drugu, treću i četvrtu nedjelju došašća. Tako se treće nedjelje došašća obilježavaju Materice, a četvrte Očići. Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, svima je zajedničko zbijanje šale, takvo koje ima za cilj još više međusobno zbližiti ukućane, rodbinu i prijatelje, a manifestira se kroz razne oblike darivanja kakvom sitnicom.

Djeca bi tako na Očiće ustala rano i odmah išla kakvim konopčićem „višati“ oca, koji je potom morao platiti oslobođenje tako da ih dariva kakvom sitnicom. Za razliku od majki, koje su za otkup obično davale orase i lješnjake, očevi su se najčešće otkupljivali sušenim mesom od male pečenice (svićice) ili sudžuka, koje bi za taj dan skinuli s tavana. Djeca bi potom Očiće čestitali i svim drugim muškarcima među rodbinom i susjedima, a pri tome bi ih pozdravljali ovim ili sličnim riječima:

 

„Faljen Isus, očići, božićno je vrime,

mi smo došli sada tražit' vaše otkupljenje.

Pođite na tavan, donesite mese,

ako nije suvo, otvorite kese.

Ako ništa nema, višanje se sprema!“

 

Svim očevima neka su sritni Očići!

vjeraidjela.com/KTA/tomislavcity

Foto: svijetlorijeci.ba

 

 

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME