Utorak, 04 Srpanj 2017 06:56

Moja razmišljanja povodom proslave 25. obljetnice Brigade kralja Tomislava

Ocijeni sadržaj
(13 glasova)

 

 

Bivši pripadnik 1. bojne Brigade kralja Tomislava ne živi u Tomislavgradu. Za proslavu 25-te obljetnice brigade dobio je pozivnicu. Došao je i oduševljen je viđenim i to želi podijeliti s duvanjskim pukom. Želio je ostati anoniman, piše, neka jednostavno ostane kao bivši pripadnik 1. bojne. (Inače, autor dobro poznaje situaciju u Tomislavgradu, komentira na društvenim mrežam i piše za pojedine portale). Zahvaljujemo mu na tekstu koji možete pročitati u nastavku:

 

Nekadašnji pripadnici pobjedničkih ratnih postrojbi, nažalost, nemaju puno prigoda punim plućima i ponosno uzdignute glave šetati ulicama hrvatskih gradova. Kao da nas je sve obuhvatila tuga, sram i žalost. Ubijaju nas laži, obmane, izdaje, ali i egzistencijalni problemi. Mnogi od nas se pitaju o smislu i besmislu naše borbe za slobodu, demokraciju i hrvatski narod. Kad sam dobio pozivnicu pridružiti se nekadašnjoj subraći po oružju, pripadnicima Prve bojne, promišljao sam ima li to smisla. Koračati ulicama Tomislavgrada nakon 25 godina, s manje kose na glavi i više godina u naprtnjači. Koga ću sve srest, tko će nas gledati i tko će opet izostati, jer nije imao novaca za put? No, želja za viđenjem suboraca, radost, da se ipak organizira obljetnica, je pobijedila i uputio sam se na dalek put do Tomislavgrada. Kao i uvijek, susret s prvim suborcima je bio emocionalno zafrkantski, stare priče i uvijek spremni na šalu, podbadanje i iskreno prijateljstvo. Već kod prve šale o našim ratnim danima sam zaboravio sumnje i  osjetio se ponosnim što smo se ipak našli zajedno na ovoj 25. obljetnici. Razloga za pitanja sigurno ima dosta, ali sam osjetio da ima puno više razloga za ponos, za podsjećanje na one dane kada smo izborili hrvatsku slobodu.   Kad smo se sutradan našli kao postrojba, spremna na proslavu, imao sam dojam da mi je čitav život opet u nekoj usklađenoj kolotečini, da sam svoj i da smo svi ponosno jedinstveni. Kao nekom čarobnom rukom, s mojeg srca je uklonjena tjeskoba i opet sam se osjetio ponosnim što sam smio biti dio borbe svojeg naroda za slobodu.  Prolazeći Tomislavgradom i njegovim glavnim ulicama, Ulicom Mijata Tomića i Ulicom Brigade kralja Tomislava, pozdravile su nas zastave hrvatskog naroda, Herceg-Bosne, HVO-a i Brigade kralja Tomislava.  Izvješene na rasvjetnim stupovima djelovale su ponosno svečarski. Svečano istaknute, odisale su tajanstveno skromnim ponosom. Zastave i stijegovi imaju u sebi neku posebnu magiju za svakog vojnika. Očito da to Amerikanci i neke druge nacije znaju jako dobro, ali i naši neprijatelji, jer nije bezveze da su nam uvijek branili baš te simbole. Narod to zna i zato je mnogima srce zakucalo kao i meni, ponosno i puštajući poneku suzu na oko. Te su zastave simbol našega postojanja, naše povijesti i naše budućnosti. Ovo su zastave naših očeva, stvorene kroz povijest, čuvane i branjene. Dignute 1990. Ostat će ovdje. Ostat će svjedočiti i govoriti i kad više ne bude onih koji su ih dignuli. U novim hrvatskim rukama naši stjegovi  imat će staru snagu.  

No, za razmišljanje o simbolici nije ostalo puno vremena, svečanost je počela još ispred crkve. ne trebam ni reći da je glavno središte grupiranja opet bio naš nenadmašivi i legendarni zapovjednik, general Glasnović. Glasnović uvijek, prije i poslije mise, u svom elementu. Svi čekaju što će reći… Zaista, neki su ljudi rođeni lideri, karizmatične osobe. Najbolji zapovjednik najbolje brigade HVO-a. Tomislavgrad i Glava vole se od prvog dana. Poštuju do zadnjeg. Samo zbog toga se isplatilo doći i biti dio ove svečanosti.

A onda Sveta Misa. osjedjeli nekadašnji vojnici stoje skrušeno i slušaju. Fratar na misi spominje brojke. 117.

Nakon mise slijedi protokol. S jednim prijateljem iz 3. satnije 1. bojne koračam u povorci od Crkve do spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu. Gledam gorostasnog kralja Tomislava, djelo našega kipara i promatram kako kralj oštricom mača usmjerenom prema zemlji odaje počast svim, kroz stoljeća poginulima za Hrvatsku.  Protokol je svečan i dostojanstven. Kao u nekoj maloj Americi, kad oni časte svoje vojnike, i u Tomislavgradu  jedno po jedno izaslanstvo prilazi spomeniku, polaže vijence i pali svijeće. Pokušavam se smiriti, ali mene to podsjeća na one dane i ponosan sam da ih nismo zaboravili.

Cijela Hrvatska, Herceg-Bosna i Republika Hrvatska, na simboličan način danas su u Tomislavgradu. Povijesne postrojbe iz svih hrvatskih kraja svečanu dimenziju ovog događaja dižu na još višu razinu. Iako simbolično, ipak se kroz ovakve manifestacije pokazuje sva snaga našeg zajedništva kroz povijest i preko svih prostornih granica. Posebno mi je drago što službeni Zagreb preko svojih izaslanika poštuje i vrednuje ulogu „prve i najbolje“. Za svakog Duvnjaka i pripadnika brigade je danas Tomislavgrad glavni grad svih Hrvata. Nije prvi put, a nadamo se da nije ni zadnji.   

Puno je posve nepoznatih lica, starijih osoba, žena, djece, mladih… Gledam ovu mladež i podsjećam se sebe i svojih prijatelja u tim godinama. Rane dvadesete. Najbolje doba za puninu života i  za izazove. Mi smo krenuli u rat, a oni su tu da krenu u nastavak izgradnje onoga čemu smo mi postavili temelje. Narod znatiželjno promatra… U ceremoniji se redaju hrvatske povijesne postrojbe. Duvanjski Hajduci, prva povijesna postrojba Hrvata u BiH, stoje ko po špagi. Među njima moji nekadašnji prijatelji, po tradiciji koju baštini, jedna od najstarijih postrojbi u Hrvata općenito.

Srce nam je puno. Lijepo je proći kroz grad. Tomislavgrad u sebi ima nešto dostojanstveno. Možda nekad i preskromno. Samozatajno. Ali znamo koliko čvrsto i nepopustljivo se Tomislavovog grad digne onda kad je najpotrebnije. Povorka se kreće mirno i svečarski, do Osnovne škole, pa natrag do Hotela.

Izložba fotografija je pripremljena s puno ljubavi. Ne mogu ne izreći zahvalnost onima koji su uložili sate i sate svojeg vremena da bi ih pripremili. Ratne fotografije uvijek izazivaju veliku pozornost. Gužva je neizbježna, puno je ljudi pa se ne može baš svaka detaljno pogledati. Ali dobro, bolje nego da je obratno. Jedan momak iz 1. satnije dobaci vidjevši sebe na slici: «Ko da sam se malo postaro». Nazočni se nasmijaše. E da je samo on, pomislih u sebi.  

Na redu su protokolarni govori. Govore civilni i vojni zapovjednici. Mi smo posebno ponosni na naše zapovjednike, ljude s čijih usana je uvijek tekla jasna i istinita poruka ljubavi za svoj narod i spremnost dati život za Hrvatsku, kao što to čniše naš prvi kralj, čije ime smo ponijeli i proslavili na svim bojištima. Mijo, Iko, Boško i Šef, ne samo da su znali voditi rat, nego znaju i govoriti.

Nakon četvrt stoljeća svi mi, svi ovi ljudi koji su tu i sva ova lica s fotografija možemo pogledati jedni drugima u oči i pružiti ruku. Danas smo pokazali da smo jedno i da nas ne mogu razdvojiti. Velika je stvar moći pogledati čovjeku u oči nakon 25 godina i osjetiti isti onaj sjaj, a to smo danas doživjeli.

Puno smo napravili. Neki će možda reći da nismo dovoljno, ali jako, jako puno jesmo. Ostalo nije bilo do nas. Imao sam dojam da nas s Neba promatraju svi naši veliki prethodnici od Kralja Tomislava do doktora Tuđmana, a naš legendarni Glava kao da predsjedniku podnosi prijavak i gromoglasno zbori: «Predsjedniče, prva i najbolja brigada HVO-a, Brigada kralja Tomislava je, zajedno s cijelom duvanjskim pukom, ispunila svoju povijesnu zadaću».

Razilazimo se, ali ostajemo zajedno, sigurni da je ovo bio prekrasan dan.

 

Bivši pripadnik 1. Bojne Brigade kralja Tomislava

 

Politika - najnovije

Srp 21, 2017

Tomislavgrad: Povučen prijedlog odluke…

Danas je u općinskoj vijećnici održana šesta…
Srp 21, 2017

Tomislavgrad ostao bez SDP-a

Jedini SDP-ov zastupnik u Skupštini…
Srp 21, 2017

HRS: "Pare nisu problem, para ima!"

Priopćenje HRS-a: Pare nisu problem, para ima!…
Srp 19, 2017

'Ostajem ministar. Samo sam htio…

“Ostajem ministar obrane. Davanjem ostavke želio…
Srp 19, 2017

U FBiH najrazvijenije Sarajevska i…

U Heregbosanskoj županiji smanjen je broj…

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME