Utorak, 30 Siječanj 2018 21:13

Neotkriveno blago u Hercegovini: Umjetnine vrijedne desetke milijuna eura

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Sofija Naletilić ili Baba Penavuša, kako su je zvali po djevojačkom prezimenu (Penavić), naivna kiparica iz Širokog Brijega, nakon svoje prve samostalne izložbe u privatnoj galeriji Schira u Zagrebu je 1982., u svojoj 69. godini, izazvala pravu senzaciju u tadašnjoj kulturnoj javnosti i na velika vrata ušla u svijet umjetnosti. Tri godine poslije Sofija Naletilić Penavuša izabrana je za osobu godine u listu Start, zajedno s Draženom Petrovićem i Emirom Kusturicom, piše vecernji.hr.

Uslijedile su nove izložbe u domovini i inozemstvu, na kojima Sofija Naletilić Penavuša nikada nije nazočila, čak ni na onima u svom Širokom Brijegu, nižući pohvale i priznanja, među kojima i posmrtno Grand-prix na međunarodnoj izložbi naivne umjetnosti „Insita ‘94“ u Bratislavi. Ova samouka skulptorica, rođena 6. siječnja 1913. (umrla 1994. godine), u svojoj 64. godini života počinje djelati skulpture u drvetu, izradivši svoj jedinstveni svijet svetaca, junaka, životinja… Baba Penavuša u značajnoj mjeri pridonijela je zanimanju javnosti za likovni život Širokog Brijega i razvoju likovne umjetnosti u ovom hercegovačkog gradu.

Presudna uloga fratara

Presudna uloga fratara Brojni su ugledni umjetnici, likovni kritičari i novinari pohodili Babu Penavušu i njezinu „garažu“ (atelje) u kojoj je izradila nekoliko tisuća figura, upoznavši se „usput“ s velikim umjetničkim blagom franjevačke riznice, ali i radom i drugih širokobrijeških umjetnika, posebno likovnih pedagoga kao što su Marko Knezović Ćopo, Ivica Zovko, Jerko Bakula. Tih godina bljesnuo je i slikar Zvonimir Perko, hercegovački Van Gogh. Poslije im se pridružuje akademski slikar Anđelko Mikulić, potom i njegov brat Grgo Mikulić. Tih godina Širokobriježanin Vladimir Vava Mikulić izlaže u prostoru Gradske knjižnice, a pamte se i izložbe u prostoru Varaždinske banke. U Široki Brijeg stiže i Dragana Nuić Vučković, sada docent na Akademiji likovnih umjetnosti, a njezin muž kipar Nikola Vučković redoviti je profesor na toj akademiji. Fra Vendelin Karačić iskazuje se izradom vitraja.

Kulturni razvoj Širokog Brijega počinje dolaskom franjevaca 1846. godine. Umjetničko blago hercegovačkog kraja poharano je u vrijeme osmanlijske vlasti, a boljševici u partizanskim uniformama 1945. godine uništili su vrijedne umjetnine iz Muzeja Klasične franjevačke gimnazije. No, širokobriješki fratri ipak su uspjeli sačuvati značajan broj vrijednih umjetnina koje se nalaze u Franjevačkoj riznici širokobriješkog samostana.

– Riznica Franjevačkoga samostana Široki Brijeg zamišljena je kao zbirka umjetnički oblikovanih bogoštovnih predmeta, slika starih majstora i starih knjiga. Njezinu jezgru tvore predmeti koji su ostali neoštećeni u kulturocidu 1945. godine. Naime, u ostavu crkvenih predmeta partizani ipak nisu ušli, vjerojatno stoga što je prilaz u tu prostoriju bio zapušten i mračan, ili je netko od zapovjednika spriječio potpunu devastaciju. Drugi dio predmeta sačuvao se u selima gdje su se, jer nije bilo crkava, svete mise povremeno slavile u grobljima, a misne haljine, bogoštovni pribor, čuvale su pojedine obitelji. U treću skupinu muzejskih predmeta spadaju oni koji su pronađeni bačeni u blizini ili su bili odneseni pa vraćeni. Četvrta su skupina ciljano nabavljene umjetnine – kaže fra Vendelin Karačić, umjetnički ravnatelj širokobriješke Franjevačke galerije.

Prvu zasebnu cjelinu uredio je arheolog Đuro Basler 1979. godine pod imenom „Biblia pauperum” („Knjiga za neupućene”). Riznica je uređena i potiho otvorena potkraj iste godine. Sadržavala je desetak umjetničkih slika starih majstora i vrlo vrijedne kultne predmete. Uz barokne kaleže, rokoko monstrancu i druge metalne predmete izloženo je i crkveno ruho, kao i stare knjige, među kojima inkunabula Legenda aurea iz 1493. godine.

Na velikoj izložbi „Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine” 1988. godine riznica je bila zastupljena s pet slika starih majstora, s 14 slika novije provenijencije i 11 metalnih predmeta. Izložba je postavljena i u Zagrebu zatim, u smanjenom opsegu, u Ljubljani i Milanu. Osim toga, 2001. godine u sklopu kulturno-umjetničke manifestacije Uskrs s Maticom izložba „Riznica” postavljena je u Mostaru sa 79 izložaka, a u sklopu „Dana Matice hrvatske Mostar 2004.”, na izložbi „Vetera et sacra”, predstavljene su slike starih majstora.

Prvi zapadnohercegovački akademski slikar je fra Mirko Ćosić (1903. – 1967.), rođen u Buhovu kod Širokog Brijega, u čiji se spomen organiziraju likovne kolonije. Širokobriježanin Mladen Galić, rođen 1934. godine, koji živi i djeluje u Zagrebu, jedan je od prvih predstavnika minimalizma i ambijentalne umjetnosti u Hrvatskoj. Dobitnik je nagrade HAZU i Nazorove nagrade. Zapažene su izložbe fra Blage Karačića te akademskih slikarica Blaženke Salavarda i Dragane Nuić – Vučković. No aktivan je i Stipe Marušić, a Michael Barbarić koji živi u SAD-u nasljednik je Babe Penavuše.

Franjevačka galerija u Širokom Brijegu pravi je hram likovne umjetnosti. Sa stalnim postavom slika i skulptura moderne i suvremene umjetnosti, otvorena je 1990. godine. Od samog početka pobudila je velik interes kulturne i društvene javnosti bogatstvom ponude kao i mjestom nastanka. Otada je u njoj postavljeno oko 250 likovnih izložaba, od kojih su neke bile vrlo značajne pa i jedinstvene (crteži Augusta Šenoe, slike Vlahe Bukovca, Emanuela Vidovića, Slavka Kopača…). Galerija je nastala i djeluje pod geslom sv. Franje: Mir i dobro!

– I motivi i učinci izmjenjivali su se upravo u duhu tihoga asiškog reformatora. Stoga velik broj likovnih izložaba ostvarenih u vlastitom prostoru te pozamašan broj onih kojima je gostovala u drugim galerijama u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori i Škotskoj smatramo ne samo vrijednima za kulturu i umjetnost nego i poveznicama koje ljude zbližavaju, povećavaju međusobno razumijevanje i povjerenje i umnažaju im radost življenja. Za svaku izložbu izrađen je i prigodni katalog – kaže fra Vendelin Karačić.

Prvi stalni postav, sa zasebnim odsjekom avangardnih umjetnika FRA-YU-KULT, maknut je zbog ratnih opasnosti početkom prošloga rata. U postavu su bila izložena djela Nikole Mašića, Vlahe Bukovca, Celestina Medovića, Uroša Kneževića, Paje Jovanovića, Ljube Babića, Gabrijela Jurkića, Špire Bocarića, Osmana Berberovića, Mice Todorović, Nade Pivac, Milivoja Uzelca, Karla Afana de Rivere, Omera Mujadžića, Mehe Sefića i mnogih drugih. Njezin je postav bio jedini takve vrste u Hercegovini, čime je obogaćena turistička ponuda, ali i mnogo više od toga.

Probudio se širi interes za likovnu umjetnost, što je rezultiralo i otvaranjem Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 1996. godine. Galerija je imala bogatu suradnju s drugim galerijama. Ostvarila je podosta razmjena izložaba kao i posudbe pojedinih umjetničkih djela. Sve to otvorilo je put čitavom nizu donacija pojedinačnih djela, kao i nekoliko značajnih većih cjelina. Za srebrni jubilej – 25. obljetnicu postojanja preuređen je izložbeni prostor i uređen je novi stalni postav moderne i suvremene umjetnosti s 230 izložaka koji datiraju od sredine XIX. stoljeća do najnovijega vremena.

Za povremene izložbe ostavljen je prostor u kojemu se godišnje postavi po desetak izložaba i održi po nekoliko koncerata i predstavljanja knjiga. U fundusu ove galerije nalazi se čak više od četiri i pol tisuće slika!

– Može se reći da je zbirka umjetnina Franjevačke galerije Široki Brijeg samonikla. Naime, najveći broj umjetnina ima se zahvaliti prijateljevanju franjevaca s umjetnicima i spremnosti umjetnika, kadšto i kolekcionara, da crkvenoj ustanovi daruju svoja djela ili ih ustupe po niskim cijenama. K tome, gotovo svaka postavljena izložba donosila je po neko djelo – dodaje fra Vendelin.

U stalnom postavu Franjevačke galerije nalaza se i djela Eugenea Delacroixa, Karla Afana de Rivere, Ljube Babića, Miroslava Kraljevića, Ivana Meštrovića, Ede Murtića, Vlahe Bukovca, Otona Glihe, Krste Hegedušića, Gabrijela Jurkića, Virgilija Nevjestića, Vasilija Josipa Jordana, Vatroslava Kuliša, Stipe Sikirice, Vilima Svečnjaka, Miljenka Stančića, Mladena Galića, Josipa Vanište, Mladene Veže, Emanuela Vidovića, Ivana Lackovića Croate, Sofije Naletilić Penavuše, Ivana Večenaja, Ivana Rabuzina te brojnih drugih eminentnih umjetnika.

Širokobriješki fratri utemeljili su u Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Osim što brojem i sadržajem ostvarenih izložaba spada među vodeće slične ustanove u BiH, u Galeriji se rodila ideja, a u samostanu su održani prvi dogovori o osnivanju likovne akademije u Širokom Brijegu. Tako je u ožujku 1996. godine osnovana Likovna akademija Sveučilišta u Mostaru sa sjedištem u Širokom Brijegu. Potreba za takvom ustanovom bila je očita – počevši od nedostatka profesora likovne kulture preko ubrzane vizualizacije suvremenog načina življenja do činjenice da su mnogi umjetnici napustili prostor Bosne i Hercegovine i da se malo tko iz Hercegovine uspijevao upisati drugdje na likovnu akademiju. S druge strane, smještajne mogućnosti u negdašnjem Konviktu te prijateljstva i jake veze fratara s umjetnicima išle su u prilog pretpostavci da se takvo što može ostvariti i bez velikog novca.

– Posebno valja istaknuti velikodušnost poznatih i priznatih umjetnika i pedagoga Stipe Sikirice, Vasilija Josipa Jordana, Miroslava Šuteja i Nade Pivac koji su doista uložili dio sebe pri osnivanju i u uspješnom vođenju mlade ustanove. Otvaranjem Likovne akademije željelo se omogućiti mladim ljudima akademsko obrazovanje, kao što su svojedobno fratri otvaranjem Klasične gimnazije stvarali pretpostavke za napredak u svakom pogledu – ističe fra Vendelin Karačić, s pokojnim fra Jozom Pejićem, osnivač ove akademije.

Studij na Akademiji traje pet godina. Godišnje se upisuje od 15 do 20 studenata, od čega znatan postotak iz Hrvatske. Dosad ih je diplomiralo oko 250 i dobili su naslove akademskog grafičara, kipara ili slikara i, ujedno, profesora likovne kulture. Osim redovitog, 2003. godine otvoren je i poslijediplomski dvogodišnji studij Ars sacra, koji je prerastao u doktorski studij.

Likovna metropola

Rad Akademije pokazao se vrlo korisnim i uspješnim. U nedostatku kadra, neke osnovne i srednje škole zaposlile su većinu apsolventa prvoga naraštaja, a kulturni se krajolik sve više otvarao umjetnicima i umjetnosti. Osim dvadesetak akademskih slikara, kipara i grafičara, zaposlenika na Akademiji, danas u Širokom Brijegu boravi i radi 34 umjetnika koji su završili studij na širokobriješkoj Akademiji, a šestero njih, Kristina Ćavar, Tomislav Zovko, Ivana Ćavar, Magdalena Džinić-Hrkać, Vlatko Ćavar i Darko Dugandžić imali su samostalne izložbe. Dr. Zoran Tomić, rektor Sveučilišta u Mostaru, voli reći kako je ALU u Širokom Brijegu duša toga sveučilišta. Akademija je postala rasadište likovnog života Širokog Brijega i Hercegovine.

Likovni kritičar Milan Bešlić kaže:

– Akademija likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu već gotovo dva desetljeća sudjeluje svojim nastavnim programom u radu Mostarskog sveučilišta kao njegova integralna sastavnica s respektabilnim rezultatima koji su prepoznati u akademskoj zajednici u Bosni i Hercegovini kao i u Hrvatskoj. Već od prve školske godine Akademija likovnih umjetnosti bila je prvorazredni kulturni događaj s golemim odjekom u kulturnoj javnosti jer se pokazalo koliko je potrebna takva institucija u tom prostoru. Ovome u prilog najbolje govore činjenice. Naime, valja u ovoj prigodi na njih podsjeti jer one kazuju da su njezini utemeljitelji ugledni umjetnici i profesori s Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba, najstarije i najuglednije institucije ne samo u Hrvatskoj već i u širem kulturnom i sveučilišnom kontekstu.

Riječ je o Stipi Sikirici, Vasiliju Josipu Jordanu i Miroslavu Šuteju čija su djela visoko vrednovana i u međunarodnom kontekstu, a njihova pedagoška reputacija iščitava se iz višegodišnjeg rada sa studentima od kojih su mnogi danas i afirmirani umjetnici ili pak i profesori na istoj instituciji. Uz ove umjetnike i profesore temeljni kamen Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu postavili su i fra Jozo Pejić i fra Vendelin Karačić bez čijih marljivih ruku taj kamen ne bi ni bio isklesan u tako uglednu instituciju iz koje su stasali naraštaji studenata i umjetnika. Upravo su ova dva svećenika predanim sudjelovanjem u osnivaju i pokretanju rada na Akademiji likovnih umjetnosti pokazali kako je velika franjevačka tradicija živa u svojemu puku kojemu su je predali na korištenje kao nasušno potrebnu instituciju za njegov duhovni opstanak među kulturnim narodima.

Dekan širokobriješkog ALU Stjepan Skoko ističe:

– Nužno je širenje i razvijanje Akademije, tako ove godine planiramo u sklopu bolonjskog procesa provedbom modela 3 plus 2 uvesti nove studijske programe, kao što su restauracija, dizajn, videofilm… Trenutačno radimo na realizaciji eksperimentalnih radionica za obradu različitih materijala, kao što su staklo, metal, keramika, drvo i kamen.

Brojni slikari svoje umijeće iskazuju kroz Likovnu koloniju Brijeg, utemeljenu 1996. Njezin voditelj Srećko Slišković kaže:

– Dulji niz godina Likovna kolonija Brijeg obilježila je svoje djelovanje organiziranjem likovnih radionica u parku prirode Blidinje gdje su se okupljali likovni umjetnici iz BiH i Hrvatske. Rezultat višegodišnjeg djelovanja su dvije galerije u Masnoj Luci s fundusom od više stotina slika čiji su motivi mahom planinski.

Široki Brijeg i Hercegovina smatraju se patrijarhalnim sredinama, a tu uopće nije nekakav problem naći žensku osobu spremnu biti model za akt! Mnogi postavljaju pitanje koliko vrijedi širokobriješko likovno blago. U umjetničkom pogledu ono je neprocjenjivo. Kad je riječ o novčanoj vrijednosti, radi se o desecima milijuna eura jer govorimo o više od deset tisuća umjetnina.

Široki Brijeg mirne se duše može smatrati likovnom metropolom, za neke bolje poznavatelje likovne umjetnosti ovaj grad od samo 30.000 stanovnika prava je – likovna senzacija! 

vecernji.hr

Više fotografija u galeriji.

 

Kultura - najnovije

Velj 19, 2018

U Salzburgu prikazan „Hajduk“

Stariji su se podsjetili na narodne priče i…

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME