Tomislav1

Tomislav1

 
Župa sv. Franje Asiškoga, na čijem području živi isključivo stanovništvo katoličke vjere, danas okuplja 1620 župljana u 579 domaćinstava. U prošloj godini kršteno je 18 djece, a u maticu umrlih upisana je 31 osoba. Spajaju se po dva godišta krizmanika pa je u prošloj generaciji krizmano 43 kandidata, a prvu je pričest prošle godine primilo 12 djece. 
 
Piše Vlado Čutura/Glas koncila

Poput ograde, ispod planina, dužinu Duvanjskoga polja od dvadesetak i širinu od dvanaest kilometara danas rese naselja i obiteljske kuće suvremene gradnje. U svakom većem naselju dominira crkva koja svjedoči o stoljetnoj pripadnosti katolištvu. To je područje Mostarsko-duvanjske biskupije i njezina Duvanjskoga dekanata. Na ulazu iz Zapadnohercegovačke županije, s posuške strane, uz glavnu prometnicu prema Tomislavgradu smjestila se župa sv. Franje Asiškoga u Bukovici. Župa je povjerena hercegovačkim franjevcima – danas službu župnika obnaša iskusni pastoralac, pjesnik i pisac fra Mladen Rozić, a župni je vikar fra Petar Drmić, redovnik s bogatim svećeničkim iskustvom.

Župa je osnovana 1876., matice se vode od 1880., ali ne ulazeći u sva povijesna previranja, župnik o. Rozić odmah je krenuo s podatcima dobivenim na temelju posljednjega blagoslova obitelji. Župa, na čijem području živi isključivo stanovništvo katoličke vjere, danas okuplja 1620 župljana u 579 domaćinstava. »Kao i u okolnim župama, statistika je poražavajuća. U prošloj godini kršteno je 18 djece, a u maticu umrlih upisana je 31 osoba. Spajaju se po dva godišta krizmanika pa je u prošloj generaciji krizmano 43 kandidata, a prvu je pričest prošle godine primilo 12 djece. Događaju se dakle negativni pomaci kad je u pitanju odnos broja krštenih i umrlih.« 

U pet godina otišlo 650 župljana

Župnik o. Rozić ističe da je iz duvanjskoga kraja, pa tako i iz župe Bukovica, stanovništvo 1960-ih pretežno išlo u zapadne zemlje, diljem Europe i svijeta. »Do Domovinskoga obrambenoga rata u duvanjskom kraju bilo je mnogo tvorničkih pogona. Dio stanovništva radio je u poduzećima, a dio se bavio poljoprivredom i stočarstvom. Nažalost, danas više nema privrede, a stočarstvom se bave tek rijetki. Poražavajuće je što se zadnjih nekoliko godina događa pravi egzodus pučanstva. Samo iz ove župe zadnjih pet godina otišlo je 650 osoba! Svaka šesta-sedma kuća je samačka, a nije zanemariv ni broj neženja. Mediji, politika i drugi čimbenici doveli su mlade ljude do toga da ne vide perspektivu pa odlaze trbuhom za kruhom. Ipak, ohrabrujuće je da još uvijek ima mladih obitelji. To veseli, ali i otvara pitanje kako se bolje organizirati i pomoći im da ostanu.« 

Nema socijalno ugroženih

O. Rozić navodi da je na području župe neznatan broj onih koji su u socijalnom smislu na rubu gladi. »Župljani su vrlo socijalno osjetljivi; rado će pomoći jedni drugima, i bez posrednika. Aktivan je ‘Kruh sv. Ante’, a posebno udruga ‘Kap ljubavi’ koja se skrbi za bolesne i nemoćne u dekanatu, ali i šire.«

No problem je, smatra župnik, što mnogi ne vide bolju budućnost, a među njima je »možda dio onih koji su visoko postavili ljestvice kad je riječ o komforu«. »Budući da željeni komfor ne mogu dostići u domaćim okolnostima, traže ga vani. Jasno, svemu tomu pogoduje politička situacija koja nije ni jasna ni definirana jer nedostaju joj strategija i ciljevi. A oni su najvažniji za opstanak naroda. Mnogi su ogorčeni pristupom naših političara pa bježe od lažnih obećanja bez pokrića, a smeta im i nevjerodostojan život predvodnika naroda. Nesigurnomu ozračju pridonose i mediji koji podržavaju odlazak pa je opravdano pitati se u čijim su rukama i za koga rade.«

Djece manje, nastavnika više

Pastoralci koji su dosad djelovali u župi ostavili su dubok trag, što se posebno očituje u tridesetak duhovnih zvanja i raznolikom vjerskom životu župljana. U župi su organizirani veliki i mali crkveni pjevački zbor, čitači, ministranti, Frama… Redovito se susreću svakoga tjedna, a neizostavni su biblijski sat i klanjanje Presvetomu.

Svake nedjelje u župi se slave tri mise, a župnik o. Rozić ističe da na te mise redovito dolazi oko 40 posto župljana. »Brak i obitelj ovdje su još koliko-toliko stabilni, ali sve je više nazočno onih ‘modernih’ nazora koji ne donose ništa dobra«, navodi župnik. U većini župa u kojima su franjevci ostavili dubok pastoralni trag, pa tako i u Bukovici, ističe župnik, inicijative na području pastorala baš ne dolaze od članova župnoga vijeća jer oni poticaje očekuju od svećenika. »Imamo u župi mladih koji su tu uvijek na usluzi, a ja ih od milja zovem ‘moji specijalci’ jer su uistinu uvijek tu kad ih trebam. Mislim da su mladi još i dobri u kakvim sve okolnostima žive. Danas je sve manje uzora pa su mladi zbunjeni. Sve institucije koje se bave odgojem i obrazovanjem čovjeka mogle bi i trebale bi više učiniti. Potrebno je u mladoga čovjeka usaditi sustav vrijednosti koji će mu pomoći da se ostvari. Na području župe djeluju dvije veće osnovne i dvije područne škole. Nažalost, učenika je sve manje, a djelatnika škole sve više. Čini se da će se u dogledno vrijeme nastavnici morati prekvalificirati u neka druga zanimanja jer ne će biti dovoljno djece za održavanje nastave.«

Žive pučke pobožnosti i molitva

»Nastojim svaki dan dati najbolje od života, ono što umijem i što mogu. Vjerujem da bar netko to prepoznaje te da i sam nastoji davati najbolje. U Duvanjskom dekanatu kao svećenici dobro smo povezani, napose zajedničkim pastoralnim radom, ispovijedima, proslavama zaštitnika župa, ali i susretima zborova. Župa često organizira i hodočašća, a redovito se hodočasti u Međugorje. U zadnje vrijeme župa nagrađuje pojedince hodočašćima u Svetu Zemlju ili Asiz«, rekao je župnik.

Uz listopadske i svibanjske pobožnosti, posebno se ističe križni put koji je »jako dobro posjećen, posebno na Veliki petak kad se hodočasti i moli iz Gornjega Brišnika do župne crkve«. »Putuje se oko tri sata padinama planine Midene. To je poseban događaj za župu. Križ naizmjenično nosi 14 župljana. Postoji i obiteljska molitva, ali slabija je nego unazad 30-ak i više godina. Plod molitve svakako su duhovna zvanja iz župe«, ističe župnik o. Rozić.

Uključiti se u duhovni život mladeži

Župni vikar o. Drmić svećenik je od 1999. Djelovao je u prognaničkoj i patničkoj župi u Konjicu kao duhovni pomoćnik, zatim u Tomislavgradu, pa ponovno u Konjicu kao konjički župnik i župni upravitelj župe Glavatičevo. U Bukovici je na službi gotovo četiri i pol godine, a uz ostale svećeničke obveze (župna kateheza, razgovori s obiteljima i obilazak usamljenih, starijih, bolesnih i nemoćnih, klanjanje…) duhovni je asistent mjesnoga bratstva Frame Bukovica. »Nastojimo biti uključeni u duhovni život naše mladeži u Crkvi pa smo redoviti na svim primanjima i obećanjima naših bratstava na području Hercegovine, sudjelujemo na svim duhovnim obnovama i drugim susretima koji se organiziraju za mlade kroz Framu te na svim susretima hrvatske katoličke mladeži.«

Kako očuvati sebe?

»Mladima se nudi toliko toga preko medija, interneta, raznih društvenih mreža i svih drugih ponuda, a muči ih kako u trci za obrazovanjem, poslom i karijerom očuvati sebe i ostati svoj. Najvažnije im je znati prenijeti da prolazi obličje ovoga svijeta i da je Bog koji nam se objavio u Isusu Kristu jedini čvrst i siguran oslonac kojega se trebamo držati ako kao vjernici i vjernička mladež želimo opstati. Vjerodostojan je svaki svećenik i franjevac koji živi svoje poslanje. Ono što govorimo i propovijedamo moramo i živjeti. Uz to mi svoj duhovni život moramo hraniti molitvom i Svetim pismom, osobito evanđeljem. Želimo li biti primjer i povući mlade ljude za sobom, moramo imati Isusov evanđeoski duh. Moramo biti maleni, jednostavni, ponizni i otvoreni za sve ljude bez razlike. Moramo biti oni koji hrabre, tješe, mole, razgovaraju, slušaju.«

U promišljanju o. Drmić ističe da svim društvenim izazovima lažnoga sjaja treba odgovoriti tako da se uvijek propituje što to oni stvarno nude. »Kakav je konačni učinak njihovih ponuda? Ne smijemo zaboraviti da nam se svako zlo nudi u dobrom ruhu, kao vuk u janjećem runu. Ne smijemo zaboraviti da Biblija naziva Sotonu otcem laži i zavodnikom od početka. Sjetimo se da se Sotona nije libio iskušavati ni samoga Isusa Krista, pa zašto onda ne bi iskušavao i nas. Zato mislim da je najbolji način odgovoriti svim tim društvenim izazovima lažnoga sjaja životom u vjeri, molitvi i budnosti.«

Mladi su aktivni, ali bježe…

U Bukovici je u Frami aktivan Mario Bagarić. Treći je razred srednje škole, a nakana mu je poći na teološki studij. »Moje iskustvo u Frami jako je bogato. Došavši sa 15 godina sve više sam upoznavao mlade iz naše župe i mlade iz raznih krajeva Hercegovine. No, još važnije, upoznavao sam lik nebeskoga zaštitnika sv. Franje koji me je oduševio te još više privukao Isusu Kristu. S velikom sigurnošću mogu reći da me je Frama promijenila, naravno nabolje. Frama je tu bila u najtežim trenutcima moga odrastanja i uvijek je za mene bila oaza u životnim olujama. To je nešto najbolje što mi se dogodilo u životu«, rekao je Bagarić. »Naše je bratstvo osnovano 2006. godine. Prvi duhovni asistent bio je fra Stanko Mabić, a danas je to o. Drmić. Bratstvo okuplja 40-ak članova. Djelujemo u više sekcija, od kojih su najaktivnije dramska i likovna. Susrećemo se i po nekoliko puta tjedno u prostorima filijalne crkve sv. Ante u Brišniku. Mala Frama okuplja 15-ak članova koji nakon polaska u srednju školu i nakon sakramenta potvrde prelaze u veliku Framu. Nastojimo pomoći našim fratrima koliko je to moguće. Rado čitamo na misama, sudjelujemo u pobožnostima naše župe, u pripremama liturgije, blagdanskih slavlja, organiziramo razne priredbe, žive jaslice za Božić… Proveli smo u djelo zamisao o ‘malom Betlehemu’ koji se sastojao od živih jaslica, kovačnice i svratišta u našem crkvenom dvorištu. Uređujemo i crkveno dvorište, a na nas se može osloniti kad god je što potrebno odraditi fizički.«

Framaš Bagarić ističe da su posebno ponosni na župne priredbe. »Uglavnom ih izvodimo na polnoćkama i kad framaši imaju obred primanja i obećanja. Tekstove pišemo u suradnji sa župnikom o. Rozićem i vjeroučiteljicom Ružicom Klarić. Uvelike nam pomaže i naš duhovni asistent o. Drmić bez kojega bi to sve bilo teško izvedivo.«

S ponosom Bagarić ističe da su prošle godine osnovali karitativnu sekciju kojoj je zadaća obilazak starijih i nemoćnih te onih koji su u potrebi. »Organiziramo i cjelodnevna druženja tijekom ljetnih mjeseci s nekom od hercegovačkih Frama, a i mi često idemo na druženja koja organiziraju druge Frame.«

O promišljanju mladih o ostanku ili odlasku iz rodnoga mjesta Bagarić kaže: »Život u Bukovici i općenito u duvanjskom kraju sigurno nije lagan, ali ovo područje ima dosta potencijala za rad i za ugodan život. Mnogi ljudi okreću se ponovno poljoprivredi te vide budućnost na ovim prostorima. No u isto vrijeme mnogo mladih odlazi nakon srednje škole ili fakulteta u zemlje zapadne Europe, najaviše u Njemačku, Austriju i Švicarsku. Idu u potrazi za boljim životom. Volio bih ostati u Bukovici, no Bog zna što će biti za nekoliko godina. Duhovne vrjednote i vjera još su uvijek dobro prihvaćene među mladima, ali sve više dopire utjecaj zapadnih kultura u kojima većinom nema mjesta za Boga i za vjeru. Koliko-toliko smo još, Bogu hvala, očuvani od toga i nadam se da će tako biti još dugo.«

Stipe Kurevija – istinski fratar!

Bukovički župni pjevački zbor nosi ime po svom utemeljitelju »Fra Stipe Kurevija«. Taj samozatajni franjevac kratki ovozemaljski život živio je snažnim franjevačkim svjedočenjem te je ostavio dubok trag u župama u kojima je djelovao, uključujući i Bukovicu, gdje je pokrenuo župni pjevački zbor. Njegov život bio je suživot s potrebitima, odgovarao je pastoralnim potrebama i izazovima vremena. Samozatajan, uz svoga brata o. Vinka, tiho i nenametljivo životom je svjedočio svoje franjevaštvo.

U pjevačkom zboru jedan od 20-ak članova od samih početaka je Darko Meštrović, prosvjetni djelatnik koji je odnedavno u mirovini. »Član sam od osnutka, od 1997. Posebnu ulogu u osnivanju odigrao je pokojni o. Kurevija, po kojem zbor nosi ime. Svećenici su nas u župi uvijek podržavali, pa tako i današnji. Većinu u zboru čine žene, a što se tiče muških glasova, iako smo u manjini, dajemo svoj doprinos. Pjevači dolaze iz više naraštaja, od onih mlađih koji su prešli iz mlađih zborova do nas starijih.«

Kao umirovljeni prosvjetni djelatnik Meštrović ističe da je zabrinjavajući problem što mladi ljudi odlaze, idu studirati i više se ne vraćaju. »To je izraženije u posljednje vrijeme, posebno otkako je Hrvatska ušla u Europsku uniju i otkad su ostvarena prava na radne dozvole. Masovno odlaze mladi ljudi, ali zabrinjavajuće je što odlaze čitave mlade obitelji. Nekoć smo svojim proizvodima hranili cijelu Dalmaciju i okolicu, a danas se sve svelo na puko preživljavanje. Oni koji su na vlasti moraju naći neko rješenje da narod ostane. Ako se prije moglo živjeti, mora se i danas naći rješenje. Važna je sigurnost. Nažalost, mlade su se obitelji odselile i sele se. Nekoć su odlazili samo muški, vraćali se, tu ulagali, tu stvarali. Može se živjeti, ali ljudi trebaju pronaći način kako iskoristiti ovaj prostor i ovu zemlju. Na primjer, kad se pojavi neka ideja, uvuku ljude, a kasnije ih doslovce unište, sve propadne. Problem je organizacija. Lijepo bi se živjelo samo da oni koji su odgovorni malo više ulože truda i promišljaju o budućnosti svoga naroda.« 

Zdravo je tkivo i treba ga njegovati

Vjeroučiteljica Ružica Klarić studij je pohađala u Mostaru. Uz obvezni rad u školi, aktivna je i u župi, posebno s prvopričesnicima i krizmanicima. No osim kateheze, sudjeluje u organizaciji različitih predstava, druženja i drugih aktivnosti. »Sve su katolici i nije problem rad s učenicima«, ističe vjeroučiteljica Klarić. »Vjera je snažna, zdravo je tkivo i treba ga njegovati. Uz svećenike koji su tu, njihovu podršku, nastojim dati sve što mogu u pripremi za sakramente i u drugim aktivnostima gdje sam uključena u župi. Različitim pastoralnim modelima nastojim pomoći mladima da se odupru negativnostima. Naravno, pozitivnim vjerničkim stajalištima koje promičemo pastoralnim aktivnostima širimo optimizam i okupljamo mlade u zajedništvo, jer zajedništvom pobjeđujemo sebičnost i odupiremo se negativnostima s kojima se suočavamo.«

Ministriranje je odgovorna služba

David Ledušić pohađa sedmi razred, a ministrant je od primanja prve pričesti. »U obitelji imam uz roditelje brata i sestru, te baku i djeda«, navodi ministrant Ledušić. »Ima nas 25 ministranata i naši su susreti redovito svaki tjedan. Odradimo čitanja za nedjelju i dogovorimo se koja će grupa ministrirati. Uz to se malo poigramo i zabavimo. Družimo se i s ministrantima iz drugih župa. Ministriranje je odgovorna služba i tako ga većina mojih prijatelja prihvaća. Rasporedimo se prema potrebi, a naši nas fratri podržavaju jer svaka je služba u Crkvi podjednako važna. Isto tako sudjelujemo i u drugim aktivnostima u župi, što god treba.«

Glas koncila

Više fotografija možete pogledati u galeriji

Utorak, 23 Siječanj 2018 13:11

Marin Čilić u polufinalu Australian Opena!

 

Marin Čilić je izborio polufinale Australian Opena nakon što je prvi igrač svijeta Rafael Nadal u petom setu predao meč. Predaja je stigla netom nakon Čilićevog breaka za 2:0 u odlučujućem setu.

Nadal je u četvrtom setu zatražio pomoć svog liječničkog tima, nakon toga se otežano kretao, a Čilić je sve lakše dolazio do poena. 

Marin Čilić - Rafael Nadal 3:6, 6:3, 7:6, 6:2, 2:0 (predaja)

 

dnevnik.hr

 

Nedžad Imamović, Fojničanin koji se deklarira kao ateist i Bosanac, objavio je na YouTubeu videosnimku u kojoj ispred spomenika poginulim hrvatskim braniteljima Fojnice, podignutog pored ceste prema Franjevačkom samostanu, zastavu hrvatskog naroda naziva zločinačkom i agresorskom, piše Večernji list BiH.

Napadi na Hrvate

Zaključak je to do kojeg Imamović dolazi na kraju svojega video uratka, objavljenog na Youtubeu,  u kojemu se prisjeća djetinjstva u Fojnici u kojemu, kaže, nije bilo takvih simbola. Pri tom najprije aludira na grb sa šahovnicom, potom na pojam hrvatskog branitelja te u konačnici zastavu hrvatskog naroda.

– Zanimljivo da su branitelji hrvatski, a nedaleko odavde je samostan bosanskih franjevaca. Branitelji hrvatski, a samostan bosanskih franjevaca? – zapitao se Imamović. O ratu 90-ih kaže kako je to bio nekakav rat. – Ako su oni bili hrvatski branitelji, onda sam ja napadao – kaže Imamović te na kraju, nakon grba sa šahovnicom, osvrće se i na zastavu hrvatskog naroda.

– Pod ovom zastavom je napadnuta Fojnica. Ne možemo je drugačije nazvati već agresorska i zločinačka – zaključuje Imamović uz konstataciju kako se nada da takvih simbola u Fojnici neće biti.

Ono što Imamović, koji sebe u ranijim objavama na YouTubeu voli prikazati i kao poznavatelja povijesti te borca za građanska prava, prešućuje je da su Hrvati Fojnice ratne 1993. doživjeli nezapamćen egzodus. Posljedice toga su progon, ubojstva i brojni zločini za koje ni do danas nitko nije odgovarao. Među njima su i ubojstvo gvardijana i vikara Franjevačkog samostana fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića. Iako je ubojica Miralem Čengić, pripadnik tzv. Armije BiH iz Visokog, osuđen pa više puta pomilovan, nalogodavci ubojstva fojničkih fratara nikad nisu otkriveni.

“Povjesničar” Imamović trebao bi znati i da je “nekakav rat 90-ih”, kako ga zove, počeo kršenjem sporazuma sklopljenog uz posredovanje međunarodnih predstavnika, a koji je Fojnicu, kao posebnu “sanitetsku zonu”, trebao štititi od ratnih stradanja i razaranja.

Trebao bi znati i da je sporazum prekršen tako što su “nož u leđa” Hrvatima Fojnice zabili saveznici – bošnjački politički vrh i Armija BiH, piše Večernji list. Fojnicu su napali 2. srpnja 1993. i počeli s masovnim progonom Hrvata. Tim napadom brutalno je prekršen sporazum o Fojnici kao “sanitetskoj zoni” koji su sklopili zapovjednik postrojbi HVO-a u Fojnici Branko Stanić, zapovjednik A BiH Nihad Kamenjaš i francuski general Filip Morion, tadašnji zapovjednik UNPROFOR-a u BiH.

Progon i ubijanja

Osim 23 civila, među kojima su i gvardijan i vikar, u Fojnici je poginulo oko 100 pripadnika HVO-a, 300 ranjeno, a 50 Hrvata prošlo je kroz logore A BiH.

U spomen na sve poginule branitelje Hrvati su podigli spomenik uz cestu prema Franjevačkom samostanu jer drugu lokaciju nisu dobili. Javno se pogrdno izražavati o spomeniku, a zastavu konstitutivnoga naroda u BiH nazivati zločinačkom i agresorskom ne doprinosi izgradnji mira i suživota u Fojnici, mišljenja je Branko Stanić, jedan od potpisnika sporazuma.

Stanić je danas predsjedatelj OV-a Fojnice.

– Ovakvi izljevi mržnje prema simbolima hrvatskog naroda koji je doživio ogromna stradanja i progon nisu potrebni i ne doprinose vraćanju povjerenja i izgradnji budućnosti. To bi svi koji se odluče na ovakve videouratke pune govora mržnje i netrpeljivosti prema žrtvama i obilježjima konstitutivnoga naroda trebali znati. A ako se i odluče za to, onda bi ih mjerodavne institucije trebale primjereno kazniti – zaključuje Stanić.

 

 

 

Zastupnici HDZ-a BIH, SDA i SBB-a neće doći na sjednicu Zastupničkog doma parlamenta FBiH na kojoj bi se trebao razmatrati prijedlog zakona o izbornim jedinicama u FBiH koji su u parlamentarnu proceduru poslali SDP i DF, izjavio je za Dnevnik.ba Jozo Bagarić, predsjednik Kluba Hrvata u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.

Podsjećamo, za utorak su zastupnici SDP-a i DF-a sazvali sjednicu Zastupničkog doma Parlamenta FBiH na kojoj bi se trebao razmatrati zakon o izbornim jedinicama u FBiH i broju mandata Parlamenta Federacije BiH.

Ovim prijedlogom zakona klubovi navedenih stranaka predlažu da se urede izborne jedinice i broj mandata u Zastupničkog domu, a bio bi određen i broj i struktura izaslanika Doma naroda. SDP i DF zapravo pokušavaju zaobići presudu Ustavnog suda BiH koji je utvrdio kako su domovi naroda upravo tijela za zaštitu prava konstitutivnih naroda, a ne teritorija. Prema tomu, u domovima naroda trebaju sjediti oni Hrvati koje je birao hrvatski narod, oni Bošnjaci koje je birao bošnjački narod, oni Srbi koje je birao srpski narod, a isto vrijedi i za Ostale.

To, naravno ne odgovara strankama tzv. bošnjačke ljevice, koje preko ovog zakonskog prijedloga žele zadržati mogućnost delegiranja „svojih“ Hrvata, Srba i Ostalih u Dom naroda FBiH te tako utjecati na uspostavu Vlade FBiH i to po principu po kojem je bila uspostavljenja platformaška Vlada FBiH.

U vezi predloženog zakona klubovi SDP-a i DF-a obavili su konzultacije sa svim političkim strankama koje imaju svoje zastupnike u Parlamentu i svi su, izuzev HDZ-a BiH, priopćila je Demokratska fronta, načelno podržali zakon kao korektno rješenje.

No, Bagarić veli kako na sjednicu neće doći ni zastupnici SDA i SBB-a.

„Mi se kao koalicija nećemo pojaviti na toj sjednici, a razlog je jednostavan: tu se radi o rušenju države. Uzima se mjerodavnost državi i prenosi se na Federaciju. K tomu, riječ je i o potpuno neustavnom prijedlogu zakona“, izjavio je Bagarić.

Dodao je i kako Hrvatima ovaj prijedlog zakona posebno ne odgovara jer se pokušava nekim neustavnim rješenjem ponovno omogućiti biranje bošnjacima podobnih Hrvata, kao i stvaranje nove platforme ili fenomena Komšić.

„Ipak, osnova svega je da je to neustavan prijedlog, iskrivljeno je tumačenje presude Ustavnoga suda BiH i mi u tim njihovim inicijativama jednostavno ne želimo sudjelovati. SDA, SBB i HDZ BiH, odnosno zastupnici HNS-a BiH, neće u tom sudjelovati, to je naš dogovor“, rekao je Bagarić.

Utorak, 23 Siječanj 2018 08:38

Video: Zima na Ljubuši i Zvirnjači

 

Keškić productions je ovih dana na Youtubeu objavio kratki video snimak zime na planini Ljubuši i selu Zvrinjači.

Gospodinu Ivanu Keškiću zahvaljujemo što je s nama podijelio i ovu snimku.

 

Keškić productions/Tomislavcity

 

 

 

Sa svega dvadeset i osam godina Perica Romić postao je načelnik Kupresa, međutim, vrlo brzo shvatio je kako politika nije njegov životni poziv, piše Večernji list BiH.

Život, politika, obitelj...

Mandat je odradio do kraja, a već dulje od godinu dana načelničku fotelju mijenja radom na farmi. Bavi se poslom za koji se školovao, ima vremena za obitelj, a načelničke obveze mu nimalo ne nedostaju. Što više. Tu političku poziciju Perica smatra najtežom od svih u BiH. - To je politička pozicija u kojoj najviše pati obitelj, to će vam reći svaki načelnik općine, a potvrditi bivši načelnici koji su sada na nekim drugim pozicijama. Načelnici, odnosno lokalna samouprava, stanovništvu su prva i najčešće posljednja adresa u rješavanju problema, a vrlo često nisu u mogućnosti pomoći im. I to iscrpljuje čovjeka - kaže Perica koji je po struci doktor veterine, a uskoro planira obraniti rad koji će mu donijeti zvanje doktora zootehničkih znanosti. Odmah na početku razgovora pitali smo ga da nam usporedi jedan svoj sadašnji dan s jednim kada je bio načelnik. - Ne može se to usporediti - sa smijehom odgovara ovaj bivši načelnik dodajući kako se rijetko osvrće na to razdoblje svoga života te da ponekad ima osjećaj kako je to bilo jako davno. Ne zato što mu se oduljilo razdoblje bavljenja svojom strukom, nego jer se ne želi prisjećati te turbulentne četiri godine. - Moj sadašnji život puno je opušteniji od tadašnjega. Nedavno sam imenovan ravnateljem Veterinarske stanice na Kupresu. Tu radimo ja, još jedan kolega veterinar i jedan tehničar. Dan mi počinje kavom sa suprugom, zatim vrijeme provodim s djecom. Idem na teren po farmama ako ima intervencija. Ako nema, onda obavljam administrativne poslove u Veterinarskoj stanici, a poslijepodne radim na obiteljskoj farmi koja ima više od 700 ovaca i više od 30 krava - opisuje svoj dan bivši načelnik Kupresa. Iznimka je, kaže, jedino nedjelja. Tada ode na misu i ostatak dana odmara s obitelji. Objašnjava i kakav je dan načelnika. - Radni dan mi je najčešće trajao od 6.30 ujutro pa navečer do kad se završi, u 22, 23 ili 24 sata. Obitelj gotovo nisam viđao. Dijete mi je odrastalo bez mene - ističe ovaj mladi Kuprešak. Dodaje i kako su za vrijeme načelničkoga mandata neprospavane noći bile česte. - To je stresan posao. Često mi noću ne bi dalo spavati razmišljanje jesu li očišćene ceste, imaju li u čitavoj općini vode, hoće li me ujutro dočekati otac troje djece da mi kaže kako nemaju što jesti, je li neki od bolesnih stanovnika uspio stići do bolnice... Sve je to dio toga posla - navodi Romić. Ipak, ističe kako mu je taj mandat velika škola te mu je pomogao odlučiti se što želi biti u životu. Čime se želi baviti. A u sve to je ušao kao u jednu veliku avanturu te je često isticao kako je to bila jedina njegova odluka u kojoj nije poslušao oca.

- To je bio jedini put u životu kad nisam poslušao oca koji mi je govorio da ne idem u to. Međutim, bio sam mlad i želio sam probati. Vrlo brzo sam shvatio kako je otac imao pravo, ali sam odlučio mandat iznijeti do kraja, a potom se posvetiti onom za što sam se školovao i dan-danas se školujem - ističe ovaj zaljubljenik u Kupres. Osim oca, veliki utjecaj na odluku da ne ide u drugi mandat imala je i njegova kći. - Jedno jutro mi je supruga rekla kako je moja tada četverogodišnja kći pitala: “Mama, je li tata ikako dolazio kući?”. Bilo je to nakon što me tri dana nije vidjela jer sam na posao odlazio rano ujutro, a vraćao se u kasnim noćnim satima. To je bila prijelomna točka - tvrdi Romić. Njegovu odluku baviti se veterinarstvom umjesto politikom podržao je i veliki broj stanovnika Kupresa. Naime, Veterinarska stanica toga stočarskoga kraja jedno je vrijeme bila bez veterinara, a u isto vrijeme veterinar je sjedio u zgradi Općine. - Ne ide to. Ako je išta potrebno Kupresu, to je veterinar, tako da je veliki broj stanovnika moju odluku dočekao s oduševljenjem. Konačno će imati koga pozvati kad imaju problema sa stokom. Pa veliki broj njih mi je dok sam bio načelnik govorio kako neće glasovati za mene upravo iz tog razloga. Jer su smatrali kako sam puno potrebniji kao veterinar. I bili su u pravu - govori Romić koji je službeno izišao iz politike, ali politika nije iz njega. Naime, redovito prati sva zbivanja na političkoj sceni BiH, ali i Hrvatske.

- Zarazno je to. Ja sam u HDZ-u bio i ostao. Naravno da pratim sve što se događa, međutim, ne mislim da ću se u budućnosti ponovno baviti aktivno politikom. Ali ne želim ni u potpunosti isključiti tu mogućnost jer nikad ne reci nikad, ne znamo što nam jutro nosi ili što će biti za deset godina - nastavlja priču Perica koji sada s odmakom vidi neke stvari koje bi se u Kupresu mogle bolje napraviti, međutim, naglašava kako za to nedostaje novca. Ono što bi se moglo popraviti zahtijeva, ističe, značajna financijska sredstva, a to s općinskim proračunima nije moguće jer više od polovine novca ide na plaće, doprinose, tekuća održavanja te ostaje jako malo za konkretne stvari. - I u mandatu sam vidio puno toga što je trebalo raditi, ali realno se to nije moglo napraviti jer nismo imali dovoljno sredstava - kaže bivši načelnik Kupresa. Budući da je posljednjih dana u BiH ponovno aktualna bruceloza, s Romićem smo razmijenili i koju riječ o tom problemu, kao i o stočarskom fondu općine Kupres te problemima s kojima se susreće stanovništvo toga kraja, o čemu on može govoriti s obiju pozicija - suvlasnika farme i političara.

- Bruceloza nije problem koji se javio ove godine, riječ je o problematici koja se vuče već nekoliko godina. Kupres je tu stavljen u središte javnosti iako svi mi koji se bavimo ovom strukom znamo kako je situacija puno lošija u središnjoj Bosni i Unsko-sanskoj županiji. Naime, mi u našoj županiji imamo jednu oboljelu osobu, a u SBŽ-u i USŽ-u je lani bilo više od 100 oboljelih osoba - kaže Romić. Navodi i razloge širenja tih bolesti. Prema njegovim riječima, jedan od glavnih razloga je nedostatak cjepiva za male preživače.

Problem bruceloze

- Ured za veterinarstvo obvezao se osigurati dovoljne količine cjepiva, međutim, već nekoliko godina nam se događa da ga nemamo dovoljno. Uz to, imamo i nomadsko stočarenje koje se događa iz jedne općine u drugu i jednog entiteta u drugi te se tako bolest širi. Međutim, i to bi bilo spriječeno cijepljenjem stoke - ističe ovaj mladi veterinar dodajući kako ne želi ulaziti u razloge nedostatka cjepiva, odnosno je li posrijedi loša procjena broja stoke ili nešto drugo. S druge strane, smatra kako je Vlada FBiH u ovom mandatu odradila jako dobar posao plaćanjem dijagnostike bruceloze, leukoze i tuberkuloze kod goveda. Podsjeća kako je zahvaljujući tome prošle godine za 95% grla goveda odrađena dijagnostika, međutim, problem je s ovcama. Tim problemom bi se, ističe, netko morao ozbiljno pozabaviti i provesti kompletnu dijagnostiku kod malih preživača. - Europa taj problem rješava drugačije. Tamo gdje se pojavi žarište, eutanazira se kompletno stado, no, svjesni smo kako u BiH to nije provedivo jer zahtijeva ogromna financijska sredstva i to ne mogu iznijeti svi proračuni - naglašava Romić. Podsjeća i na činjenicu kako je bruceloza u BiH uvezena, i to iz zemalja odakle se uvozi najveća količina mesa, odnosno janjadi, u BiH. - Koliko mi je poznato, bolest je uvezena iz Rumunjske, odakle se godišnje u BiH uveze više od 100.000 janjadi. S druge strane, domaći proizvođači mesa ne mogu prodati svoju janjad jer im uvozni obaraju cijenu, a otkupljivači ih nerijetko ucjenjuju cijenom. Tu imamo apsurdnu situaciju i nužna je intervencija države kojom bi se zaštitili domaći proizvođači. Tek tada možemo očekivati veći broj farmi na Kupresu i veći broj ljudi koji će se baviti stočarstvom, a bez toga, bojim se, izgubit ćemo i ovo što imamo - naglasio je Romić. A nemamo puno. Naime, kada je u pitanju stočarski fond, Kupres trenutačno ima oko 3000 grla goveda i otprilike 6000 ovaca. Usporedimo li tih 6000 ovaca s razdobljem između dvaju svjetskih ratova, kada je Kupres imao 80.000 ovaca, sve je jasno. Kada su u pitanju muzna grla, njih je sada na području cijelog Kupresa koliko su ih nekada imala samo Zlosela. I tu je glavni problem nesigurnost, neredovita isplata mlijeka, nemogućnost prodaje te kašnjenje poticaja. - Ljudi ne znaju hoće li ono što zarade u siječnju dobiti u veljači. Puno ih je baš zbog toga uklonilo svoja grla i teško će ih ponovno nabaviti. Naime, kad netko tko ima dva grla ukloni ta grla, teško mu se ponovno vratiti u taj posao jer za to je potrebno 5 do 6 tisuća KM - objasnio je Romić. Jedina djelatnost u kojoj se koliko-toliko bilježi rast su farme koje se bave sustavom “krava-tele”, odnosno prodajom mesa. Ipak, Romić vjeruje da će država konačno pronaći način kojim će zaštititi domaće proizvođače, čime će potaknuti otvaranje većeg broja farmi, spriječiti iseljavanje, a njemu omogućiti baviti se veterinarstvom. Jer, što će Kupresu veterinar ako nema farmi...

vecernji.ba

 

Općina Tomislavgrad objavila je javni natječaj za popunu radnih mjesta državnih službenika u ovoj instituciji. 

Natječaj je raspisan za sljedeća radna mjesta:

1. Pomoćnik Općinskog načelnika za gospodarstvo i inspekciju, -1 (jedan) izvršitelj, na mandat od 5 godina

2. Pomoćnik Općinskog načelnika za financije, proračun i riznicu, -1 (jedan) izvršitelj, na mandat od 5 godina

3. Pomoćnik općinskog načelnika za graditeljstvo, prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove, -1 (jedan) izvršitelj, na mandat od 5 godina

4. Pomoćnik Općinskog načelnika za geodetske poslove, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina,- 1 (jedan) izvršitelj, na mandat od 5 godina

5. Pomoćnik Općinskog načelnika za društvene djelatnosti i opću upravu, -1 (jedan) izvršitelj, na mandat od 5 godina

6. Pomoćnik Općinskog načelnika za pitanja branitelja i zajedničke poslove, -1 (jedan) izvršitelj, na mandat od 5 godina

7. Pomoćnik općinskog načelnika za civilnu zaštitu, -1 (jedan) izvršitelj, na mandat od 5 godina

8. Pomoćnik općinskog načelnika za planiranje razvoja i investicije, -1 (jedan) izvršitelj, na mandat od 5 godina

Detalje natječaja pročitajte ovdje.

 

bljesak.info

Ponedjeljak, 22 Siječanj 2018 16:26

Najava: Noć muzeja u Tomislavgradu

 

U organizaciji Franjevačkog muzeja Tomislavgrad i Kulturno informativnog centra Tomislavgrad, u petak, 26. iječnja 2018. godine održat će se kulturna manifestacija Noć muzeja.

Kako su izvijesti organizatori, u Gradskoj galeriji KIC-a, u 17.30, bit će otvorena izložba Križni put Mate Sabljića uz mali koncert Osnovne glazbene škole Tomislavgrad.

Na programu manifestacijie je i izložba djela amaterskoga kipara Ante Ivankovića – Perića, a otvaranje  izložbe planirano je u 19 sati, u Franjevačkome muzeju „Fra Jozo Križić“.

Za sve posjetitelje ulaz je slobodan, a prema riječima organizatora Noći muzeja, očekuje ih i bogat popratni program.

 

Tomislavcity/Franjevački muzej Tomislavgrad

 

 

 

Na sastanku Vijeća Podružnice održanom 13.1.2018. godine, a temeljem čl. 33. Statuta Udruge donesena je sljedeća:

O D L U K A

Dana 3.2. 2018. godineu 11 sati,  održat će se izvanredni izbori za predsjednika i Vijeće Udruge dragovoljaca i veterana Dom rata HVO HB  podružnica Tomislavgrad.

Izbori će biti održani u dvorani Skupštine HBŽ-a.

Pravo da biraju i da budu birani imaju samo članovi Udruge. Kandidati za predsjednika moraju prikupiti 10 potpisa članova Udruge.

Ovim putom molimo sve članove Udruge da dođu na Izbornu Skupštinu kako bi novo vodstvo imalo puni legitimitet za vođenje Udruge.

 

Dopredsjednik Udruge

Ante Ljubičić

 

Od 19. do 21. siječnja 2018. u Glamoču je održan trening potražnih timova sa psima Saveza gorskih službi spašavanja u Bosni i Hercegovini. Organizator ovoga događaja na prostoru etno sela „Nenadić“ bila je GSS Hercegbosanske županije. Na treningu je sudjelovalo ukupno 6 potražnih timova. GSS Hercegbosanske županije predstavljali su vodiči Ivan Bebek i Ivan Pašalić, te potražni pas Hipp. Voditelj treninga je bio Damir Bilić instruktor za obuku potražnih pasa iz HGSS Mostar.

U subotu 20. siječnja su odrađeni slijedeći elementi:

  • usmjeravanje psa
  • puštanje psa u traženje bez naredbe (put)
  • socijalizacija psa na nošenje brnjice

U nedjelju 21. siječnja je odrađena simulacija pretrage zona s uređajem Garmin astro.

Istodobno ovaj vikend je u Ljubuškom bio održan tečaj medicine gorskoga spašavanja koji je sastavni dio obuke za zvanje gorskoga spašavatelja na kojemu je sudjelovalo pet članova GSS Hercegbosanske županije. Svi su uspješno položili ispit, priopćeno je iz Vlade HBŽ-a.

Stranica 1 od 626

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME