Tomislav1

Tomislav1

Petak, 20 Travanj 2018 21:05

Razgovor s Anom Papić

 

Ovaj tjedan smo kroz naše intervjue u Hercegbosanskoj županiji. Nakon Krešimira Tabaka iz Tomislavgrada s kojim smo razgovarali u utorak, danas vam predstavljamo Anu Papić iz Livna, magistru hrvatskog i engleskog jezika i književnosti koja je zaposlena u Osnovnoj školi „Fra Lovro Karaula“, naravno u Livnu.

Osim crtica u uvodu, kako biste se još mogli predstaviti, što biste nam još mogli reći o sebi?

Rođena sam u Livnu gdje sam završila osnovnu školu i gimnaziju. Kako ste već naveli, magistar sam hrvatskoga jezika i književnosti i engleskoga jezika i književnosti. Na drugoj godini studija počela je moja ljubav prema tradicijskoj kulturnoj baštini. Od tada, spoznavši važnost i vrijednost tradicijske kulture iz koje možemo puno naučiti, aktivno počinjem prikupljati narodnu baštinu s ciljem da se zaboravu otmu povijest, jezik, običaji i duhovnost naših predaka. Jedan sam od autora monografije Župa Ljubunčić i autorica knjige Tragom narodne baštine. Na temu tradicijske kulture objavljujem znanstveno-istraživačke radove. Od 2014. godine suradnica sam u Kalendaru sv. Ante i reviji Svjetlo riječi gdje sam do siječnja 2018. uređivala rubriku Tragom narodne baštine, a od tada uređujem rubriku Slovo po slovo. Bavim se i lekturom.

Kako to da se jedna mlada, obrazovana žena sa stalnim zaposlenjem odlučila angažirati kroz Hrvatska zvona? Zašto to niste učinili nekad prije, kroz neki drugi angažman ili neku drugu udrugu? Zašto baš Hrvatska zvona, i to u trenutku kada bi se moglo reći da imate sve, ili barem tako izgleda?

- Nikada prije nisam bila član neke udruge niti političke stranke, ali nikada nisam ni izričito rekla da se ne bih aktivirala i u tom polju ako bi se pojavio netko tko doista i provodi u djelo one ideje i vrijednosti na kojima temelji svoje djelovanje. Kad su se pojavila Hrvatska zvona i kad sam vidjela koji ljudi stoje iza udruge, pridružila sam im se bez puno razmišljanja. Budući da neke od njih poznajem već otprije, znam da su pravi ljudi koji će dosljedno voditi udrugu u smjeru provođenja pravih ideja i vrijednosti. Od 2012. kada sam završila fakultet do rujna 2017. nisam imala stalno zaposlenje i u tom razdoblju ponekada i razmišljala o odlasku, ali volja da bez obzira na sve ipak ostanem tamo gdje sam rođena bila je snažnija. Tako da znam što znači imati neizvjesnu budućnost. Mislim da to što netko „ima sve” nije razlog i da se društveno, a i politički, ne angažira u okolini gdje živi. Nije dobro biti egoist. Osigurana vlastita egzistencija ne smije uzrokovati inertnost i zatvaranje očiju pred onim što se događa u društvu u kojemu živimo. Svatko svojim sposobnostima i djelovanjem može doprinijeti dobrobiti zajednice.

Zvona su u našoj tradiciji imala posebnu simboliku. Tijekom povijesti bila su i zabranjivana, ali uvijek su bila jača i glasnija od onih kojima je njihov zvuk smetao. Njihovu zvonjavu i simboliku nisu uspjeli iskorijeniti. Osim što su zvonila u trenucima radosti i žalosti te kao poziv na molitvu, zvona se su se oglašavala i u trenucima uzbune. Sada njima zvone oni časni i pošteni ljudi koji su već jednom dokazali domoljublje i spremnost na žrtvu. Upravo zbog svega toga spremno sam se odazvala i pridružila onima koji promiču i žive iste one vrijednosti koje i ja u svom životu nastojim živjeti. To su motivi i razlozi moga ulaska u udrugu.

Vi ste u Vašem Livnu bili poprilično aktivni kroz samu udrugu. Možete li nam ispričati o čemu se radilo, kakve su reakcije okoline, planirate li još neke događaje ili projekte?

Udruga je kroz svoje projekte poprilično aktivna od samih početaka. U početku je bila pokrenuta peticija „Protiv progona i diskriminacije”, organizirali smo zabavne sadržaje, tribine, a u planu imamo još takvih i sličnih događaja. Na taj način htjeli smo javnosti pružiti nešto novo te aktivno sudjelovati u kulturno-društvenom životu, a i reakcije okoline bile su pozitivne.

S obzirom na to što smo kroz ovaj intervju čuli od Vas, s obzirom na sve što nam je ispričao Krešimir Tabak o stanju u Hercegbosanskoj županiji te s obzirom na to da znamo da je Livno, pored ostalog, žrtva iseljavanja, recite nam, kako je danas živjeti u Livnu? I kakvo Livno priželjkujete nekad u budućnosti?

Nažalost, Livno je zajedno s ostatkom Hercegbosanske županije postalo sinonim za iseljavanje. Tužno je gledati prazne livanjske ulice, sela, novoizgrađene prazne kuće čiji su vlasnici otišli u potrazi za novim životom. Ovaj kraj uvijek je bio poznat po iseljavanju, ali stanje u Livnu posljednjih godina doista postaje alarmantno. Ovom problemu mora se pristupiti ozbiljno i pronaći učinkovita rješenja. Ja bih voljela ponovno vidjeti život u Livnu iako se možda to u ovim okolnostima i s ovakvim poražavajućim podacima čini nemoguće. Rađao se život iz pepela na ovim prostorima i u najtežim povijesnim razdobljima, ovih dana obilježavamo i dane obrane livanjskoga kraja, pa i sada svim srcem želim da usprkos teškim okolnostima koje su se nadvile nad livanjski kraj pokušamo naći snage, spremnosti i volje da se otvoreno pođe razgovarati o problemima tražeći odgovarajuća rješenja.

Stječe se dojam da su gotovo svi nezadovoljni načinom na koji funkcionira društvo, no činjenica je da većina kaže da se ništa neće ili ne može promijeniti, da je kasno za bilo kakve promjene, da su svi isti (misli se na političare i stranke, čak i one koji nisu pokazali ili pokazale kako bi zapravo vladali) itd. Vi očito ne mislite tako. Što poručiti onima koji su upali u apatiju?

 - Nerijetko ćete s nekim razgovarati, a da se ne pođe pričati o nezadovoljstvu i sveukupnom stanju. Mislim da nikad nije kasno za promjene, sve dok je života i volje i želje za promjenom. Mijenjali su se i prolazili brojni politički sustavi. Narod je taj koji može najviše učiniti da se nešto promijeni. Ne mislim da su svi isti, znam da nisu. Nekom se mora vjerovati. Bez obzira koliko je puta netko izigrao naše povjerenje, moramo znati da postoje ljudi koji će svojim djelovanjem nastojati pridonijeti boljem i pravednijem životu zajednice.

I takvima treba dati priliku. Ljudima je potrebno vratiti vjeru, a to je najteže. Nositelji promjena trebaju biti novi, nekompromitirani ljudi koji nemaju „oraha u džepu”, koji se nisu okoristili funkcijama i koji djeluju srcem i idealima ne stavljajući svoje interese na prvo mjesto. Stječe se dojam da je sve prepušteno slučaju bez puno zanimanja mjerodavnih. Dok god se politikom bave oni koji se brinu o svojim interesima, a svake četvrte godine otvaraju teme aktualnih problema, dok god se vodi politika bez odgovornosti, teško je očekivati promjene. A upravo se zbog tih razloga politika smatra prljavim poslom i stječe se dojam da su svi isti i demotiviraju one koji bi se njome bavili i pokušali donijeti promjene. Najgore je upasti u stanje ravnodušnosti. Djelovanje svakoga od nas treba biti usmjereno na korist zajednice u kojoj živimo i stoga je odgovornost i zadaća aktivno sudjelovati u pokušaju kreiranja bolje budućnosti i društva po mjeri čovjeka.

- Hrvatskim zvonima predstoji radno proljeće i isto tako radno ljeto. Vjerujete li da će narod, a osobito mladi ljudi, prepoznati namjeru udruge i svih ljudi koje ova udruga okuplja za stvaranjem boljeg društva, puno boljeg i pravednijeg od onog u kojem trenutačno živimo?

- Pred nama je doista radno razdoblje, puno planova i događaja. Pridružuje nam se sve više mladih ljudi što znači da su prepoznali kvalitetu udruge. Mi ćemo i dalje svojim   radom pokušavati prekinuti ovu gromoglasnu tišinu i dokazati da imamo iskrene namjere i želju za stvaranjem boljega okruženja od onoga u kojemu sada živimo, a            nadamo se da će ljudi kao i u dosadašnjem našem djelovanju to prepoznati te nam u tom nastojanju svojim povjerenjem i pomoći.

Hrvatska zvona

Petak, 20 Travanj 2018 21:00

HDZ 1990 na izbore izlazi samostalno


Imajući u vidu odluke Središnjeg odbora i Predsjedništva stranke, Županijski odbor HDZ1990 Hercegbosanske županije je na svojoj sjednici, u sklopu priprema za opće izbore, usvojio zaključke:
- razgovarati, pregovarati i dogovarati se sa svim političkim subjektima, koji žele dobro svim žiteljima Hercegbosanske županije, i
- učiniti sve da dođe do promjene ove nesposobne vlasti u Hercegbosanskoj županiji.


HDZ 1990, kao druga po snazi stranka u Hercegbosanskoj županiji, ima odgovornost i obavezu biti predvodnikom procesa, koji će dovesti do promjene vlasti u Hercegbosanskoj županiji.


HDZ 1990 na izbore izlazi samostalno, u zajedništvu a hrvatskim narodom i svima onima, koji podržavaju naša programska načela i pozitivne promjene u Hercegbosanskoj županiji.

 

Ured za informiranje HDZ 1990 HBŽ


Večeras će u Hotelu Tomislav biti upriličena maturalna zabava za 78 duvanjskih strukovnjaka. Ovu su generaciju: prodavača, elektromehaničara i bravara, ekonomskih tehničara i mehatroničara do mature su doveli njihovi razrednici: Blaženka Ćavar, Pere Šapina, Marija Grgić i Mario Kelava.

Kao i ranijih godina, maturanti su pred hotel došli u pratnji roditelja, rodbine i prijatelja, a potom će započeti i službeni dio programa. Na početku će se maturantima obratiti ravnatelj škole Stanko Čamber Žila i općinski načelnik Ivan Vukadin. Nakon toga uslijedit će nastavak programa tijekom kojega će uz zanimljivo osmišljene sadržaje biti priređena i tombola koju su osigurali ovdašnji mali i veliki gospodarstvenici.

Za dobru zabavu pobrinut će se duvanjska grupa Tibet.

Nastava za duvanjske maturante završava sredinom svibnja.


Dok čekaju večerašnju zabavu, strukovnjaci su na svojoj Facebook stranici objavili jedno pjesničko razmišljanje maturanta Bože Perkovića (tehničar za mehatroniku).

ŠTO OČEKUJEM OD BUDUĆNOSTI?


U budućnosti želim ostvariti sve što je u mojoj mogućnosti.
Proživjeti svaki svoj dan kao najveći Kristov "fan".
Biti ono što jesam, bez obzira gdje sam.
Na njivi il' na misi - znaj - da najbitniji Ti si!
Slijediti Tebe, Krista i da je uz mene ratnika "trista".
Neka se upotrijebi Tvoja percepcija i ukine Instabulska konvencija.
Želim da stanu svi ratovi na istoku i zapadu, da mir ponovno bude u napadu.
Da djeca u Africi ne budu gladna i žedna, da nam Zemlja bude manje bijedna.
Želim da nestanu sve droge i poroci i da se umjesto tabloida slušaju proroci.
Očekujem da vratimo vjeru i nadu, te da duvanjskim klaunima pokvarimo paradu.
Očekujem i da profesori milosrdni budu da ne bi u osmom mjesecu bilo "sjedni sine i glavom mrdni".
Ovo je vrijeme kad odlučujemo o budućnosti svojoj, blago meni i mladosti mojoj.

 

Tomislavcity/RTG/Srednja strukovna škola Tomislavgrad 

Više fotografija u galeriji. 

 
 
U sklopu obilježavanja Dana planeta Zemlje (22. travnja) učiteljice u područnoj školi u Mesihovini danas su za svoje učenike, uz svesrdnu podršku i pratnju roditelja, upriličile terensku nastavu pod nazivom "Čuvanje i zaštita okoliša".
 
Nastava  je započela u obližnjim Crvenicama na nedavno obnovljenome "Bojkanovića mlinu" gdje su ih dočekali izvrsni domaćini, inače umirovljeni prosvjetni djelatnici Petar Gudelj - Žukić i njegova supruga Anđa. Veselim učenicima Petar je zorno pokazao na koji način funkcionira mlin koji je, kako je rekao, sagrađen u njegovoj obitelji prije stotinjak godina. 
 
-Tada je moja obitelj bila jedna od brojnijih u kraju. Moj stric, kojeg su kasnije svi zvali "Mlinar", iz Amerike je donio ideju o izgradnji mlina koji bi trebao obitelj spasiti od velikoga siromaštva. Iako se ta ideja većini tada činila suludom, svim protivljenjima pa i porugama unatoč, devet marljivih i snažnih momaka iz moje obitelji krenulo je po stričevoj uputi k realizaciji ove ideje. Nije to bio ni malo jednostavan podvig budući da se u ondašnjim, izuzetno skromnim uvjetima, u vodi morala izgraditi velika i čvrsta prigrada, brana. Što je stric zamislio, to je sa svojom braćom i rođacima i uspio - ponosno je pripovijedao Petar dok je njegova supruga Anđa vesele goste častila kolačima i kavom. Mlin je dvadeset godina, na žalost, bio zapušten,  ali ga je obitelj "Bojkanović" prije nekoliko godina potpuno obnovila i od tada je omiljeno okupljalište za svu im rodbinu i prijatelje. 
 
Iduće odredište ove vesele grupe bilo je u Borčanima , u tvrtci "Eko Stojkić", gdje su učenici potvrdili ali i proširili svoje znanje o važnosti čuvanja i zaštite svojega okoliša. Njihov srdačni domaćin ondje je bio Stojko Martinović koji je učenicima podrobno objasnio važnost ali i sam postupak recikliranja otpada.
 
 
- Odlagališe u Paklinama prenatrpano je smećem i naš cilj svakako je smanjiti tu hrpu. Otpad koji se reciklira, ponovno se može upotrijebiti stoga je važno razviti svijest o važnosti recikliranja te mu ozbiljno i  pristupiti -  rekao je Stojko koji je znatiželjnim učenicima pokazao na koji način se reciklira otpad svih materijala uključujući i olupine vozila. Također je najavio kako tvrtka "Eko Stojkić" do kraja ljeta namnjerava otvoriti "Reciklažno dvorište" koje će biti prvo na ovim prostorima, a pružat će mogućnost i otkupljivanja otpada. Nakon poučavanja gospodin Martinović svoje je goste velikodušno počastio sendvičima, sokovima i slatkišima, ali i sadnicama cvijeća kojr će učenici, uz pomoć učiteljica, u  svojoj školi posaditi već u ponedjeljak. Zahvalna družina nastavu je završila u Borčanima posjetivši još jednoga čuvara tradicije i zdravoga okoliša, gospodina Petra Krištića.
 
Slično kao i njegov imenjak iz Crvenica, i ovaj je marljivi umirovljenik obnovio zapušteno obiteljsko vlasništvo te tako od njega učinio pravi biser svojega zavičaja. Naime, Petar Krištić je staru, zapuštenu pojatu pretvorio u prekrasni etno muzej koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
 
- Moj muzej je poseban jer se sve stvari u njemu smiju dirati - rekao je gospodin Krištić te tako oduševio djecu koja su toliko uživala u igri i domaćim gurabijama domaćice Ruže Krištić, da su se silno rastužila kada se terenska nastava završila. Odlično raspoloženi glasnom su pjesmom pozdravili svoje domaćine uz obećanje da će opet posjetiti ove srdačne ljubitelje djece i njihov prekrasni muzej.
 
Ivana Ćurić/Tomislavcity
Više fotografija u galeriji.
Petak, 20 Travanj 2018 12:05

Uzdolski križ u rukama pape Franje

 

U srijedu 18. travnja, nakon opće audijencije na Trgu Sv. Petra, tijekom kratkog susreta s papom Franjom, supružnici Anica i Slavko Jurić iz Rame uručili su mu drvenu minijaturu Uzdolskog križa čiji se original nalazi pored župne crkve na Uzdolu.

Nakon što je ukratko informiran o ovom masakru, čija će se tužna 25. godišnjica obilježiti u rujnu ove godine, primajući dar iz ruku bračnog para Jurić, Sveti Otac nije izgovorio ništa osim jednostavne riječi "Hvala!", no ostao je kratko u tišini pred protumačenim značenjem Uzdolskog križa. Teškim uzdahom pokazao je potresenost na spomen najmlađe žrtve malenog Stjepana Zelića koji je imao samo 10 godina kada je ubijen.

Uzdolski križ zamisao je i djelo nekadašnjeg uzdolskog župnika Miljenka Džalte koji je na veliki drveni Gospodinov križ postavio 41 manji s imenima uzdolskih katolika ubijenih u jednom danu u župi Svetog Ivana Krstitelja i to upravo 14. rujna na blagdan Uzvišenja Svetog Križa.

Zanimljivo je da je Sveti Otac tijekom audijencije govorio upravo o znaku križa koji predstavlja kršćanski identitet. Tako je rekao da se kršćansko govorenje, razmišljanje, gledanje i djelovanje nalazi pod tim znakom Isusove ljubavi. Istaknuo je da se Kristovim vjernikom postaje u onoj mjeri u kojoj se križ utisne u nas kao uskrsni znak kako bi se i na izvanjski način očitovao kršćanski način života.

Vrijedi još spomenuti kako su uzdolske žrtve masakrirane prije gotovo 25 godina u pet sati ujutro u razdoblju od sat vremena i to samo zato što su bili katolici i Hrvati, a njihova imena na Gospodinovom križu posložena su tako skladno kao da se drže za ruke dok idu u Nebesku Domovinu. Od 41 žrtve, bilo je 12 vojnika HVO-a koji su branili selo i 29 civila od kojih većina starci, žene i djeca. Ni međunarodni sudovi ni Sud BiH do danas još nisu kaznili počinitelje ovoga zločina.

Svake godine 14. rujna na blagdan Uzvišenja Svetog Križa obitelji žrtava i drugi vjernici okupljaju se na Uzdolu gdje mole za žrtve, ali i za počinitelje na što je pozvao Gospodin Isus Krist. Uzdolski križ tako je znak mučeništva, ali i kršćanskog oprosta.

 

nedjelja.ba

 

 

O tome kako izvana dirigirana ljubav na silu ne može donijeti ništa dobro, već u pravilu ostavlja tragikomične posljedice, najbolje se možemo se uvjeriti na primjeru hrvatsko-srpskih odnosa zadnjih godina.

Piše Nino Raspudić /Večernji list

Nekadašnji Šešeljev potrčko, ratni huškač iz Gline i zloglasni Miloševićev ministar informiranja, Aleksandar Vučić, tipičan je primjer čovjeka s mrljom, kakvog zapadni postkolonijalni upravitelji Balkana najviše vole. Dok svim silama poteže Srbiju prema EU, u čemu mu najviše pomaže Njemačka, Vučić istovremeno maksimalno odlaže priznanje Kosova, nadajući se nekom brzom geostrateškom obratu, koji pak nikako da dođe, pa se čini da će uskoro morati ili priznati Kosovo i time otkloniti jedinu stvarnu prepreku na putu prema EU ili će se okrenuti Rusiji, pri čemu opet nema Kosovo, ali taj fakt barem ne mora priznati.

U toj, za srpsko vodstvo mučnoj situaciji, mala utjeha im je da se svako malo mogu odmarati na Hrvatskoj, čije su ćate dobile nalog da se intenzivno druže s istočnim susjedom i pomažu mu na putu prema Uniji. Dovoljno se podsjetiti Vučićeva posjeta Hrvatskoj na poziv predsjednice Grabar-Kitarović, do kojeg je došlo bez ikakvog jasnog povoda i koji je okončan bez ikakve konkretne koristi za hrvatsku stranu. Za Predsjednicu je, štoviše, taj posjet bio i izrazito politički štetan i bit će sigurno jedna od stvari koje će u sljedećoj kampanji morati objašnjavati svom desnom biračkom tijelu, uz podršku ratifikaciji Istanbulske konvencije i svojevremeni poziv Borisu Jokiću da bude ministar obrazovanja u tehničkoj vladi koju je okupljala.

Za Hrvatsku beskorisno, za nju politički štetno, pa zašto je onda uopće pozivala Vučića? Nije se teško dosjetiti. Gostujući u Otvorenom prije famoznog posjeta, član vladajuće većine okupljene oko HDZ-a Milorad Pupovac rekao je kako Predsjedničin poziv Vučiću ima posebnu važnost “utoliko što naši prijatelji iz svijete žele da se to dogodi”. O Predsjedničinom pozivu munjevito se na Twitteru oglasilo i američko veleposlanstvo u Zagrebu, sljedećim riječima: “Drago nam je vidjeti taj pozitivan korak. SAD snažno podupire poboljšane odnose između Hrvatske i Srbije. Taj odnos je ključan za prosperitet i stabilnost regije”.

Dakle, družimo se s Vučićem na silu, a zapadno inzistiranje na toj ljubavi je toliko nesuptilno da je Predsjednica morala pozvati Vučića u posjet samo nekoliko dana nakon razmjene oštrih prosvjednih nota izazvanih srpskom propagandističkom izložbom o Jasenovcu u sjedištu UN-a. “Dragoga gosta” pozvala je bez koordinacije s Vladom. Plenković se tada iz cijele priče izmigoljio neokrznut. Vučić nije bio njegov gost, nije se radilo o njegovoj domaćoj zadaći pa ga nije morao posebno tetošiti. Ali, sada se morala odigrati druga epizoda serijala “Ljubav je na silu”.

Visoko saborsko izaslanstvo predvođeno predsjednikom Jandrokovićem, došlo je ovaj tjedan u posjet Srbiji, prvi takve vrste. No, samo dva mjeseca nakon što je predsjednik Srbije Vučić predložio moratorij od pola godine na nezgodne teme iz prošlosti, dogodio se novi međunarodni incident, zbog kojeg je posjet predsjednika Hrvatskog sabora već prvog dana prekinut. Naime, zastupnik u srpskoj skupštini Vojislav Šešelj je s par kolega, ispsovao delegaciju Hrvatskog sabora, a potom su oborili hrvatsku državnu zastavu i zajednički je izgazili. Osiguranje ih u tome nije uspjelo ili ih nije ni željelo spriječiti.

U srpskoj skupštini su tako oskvrnavljeni simboli Republike Hrvatske, ali barem se nije pucalo. Ono što je u Hrvatskoj umjetnički performans, najčešće plaćen javnim novcem, kad se napravi u inozemstvu službenom izaslanstvu je ipak međunarodni incident pa je hrvatsko izaslanstvo prekinulo posjet i vratilo se u Zagreb. Premijer Plenković je dan nakon nemilog događaja izjavio kako ćemo “nastaviti graditi dobre odnose sa susjedima, a na ovakve događaje ćemo reagirati odlučno”. U čemu se sastojala ta odlučnost? U tome što unatoč incidentu nisu ostavili Jandrokovića u beogradskoj skupštini da riskira još goru sudbinu? Ili u tome što su poštom uputili prosvjednu notu veleposlanici Srbije, nakon što ju je odbila osobno primiti?

Predsjednik Srbije Vučić osudio je incident, no nije nijednom riječi izustio ime njegovog počinitelja Šešelja niti se ispričao, štoviše ponovo je lagao i izvrijeđao Hrvate: “Naše je da to osudimo i u tome se razlikujemo od Hrvata koji, uz iznimku Kolinde Grabar-Kitarović, ništa od incidenata kada sam ja bio u Zagrebu nisu osudili” rekao je i dodao: “Ne zaboravite, nekoliko srpskih zastava je spaljeno dan prije nego ću doći u Zagreb. Na dan kada sam bio u Zagrebu jedan njihov zastupnik me je jurio po ulicama, a iznenadio se valjda kad sam stao pa nisam više htio bježati. Vrijeđali su me, nazivali najgorim četnikom, najpogrdnijim imenima i to meni nije bio dovoljan razlog za napuštanje Zagreba jer sam smatrao vrlo važnim da razgovaramo”.

Vučić laže, jer nikakvog paljenja zastava povodom njegovog posjeta nije bilo, a to da ga je Miro Bulj “jurio po ulicama” u filmskoj potjeri je izmišljotina. Dobacio mu je samo “kad ćeš doći u Glinu?” kad ga već o boravku u okupiranoj Glini 1995. nije usudio pitati nitko od hrvatskog vodstva. Umjesto isprike, Vučić je nastavio s fiksacijom na blaženog Alojzija Stepinca, ističući kako mu Hrvatska u općini Dvor na Uni planira podići spomenik: “Taj spomenik Alojziju Stepincu, pravomoćnom presudom osuđenom za zločine počinjene protiv Srba, bit će potpuno bačen u sjenu i to u mjestu koje je najstrašnije stradalo od ustaške kame”, rekao je Vučić i to je valjda najteža posljedica incidenta u srpskoj skupštini.

No još je urnebesnije Vučićevo podsjećanje na to kako su, ne tako davno, radikali i Vojislav Šešelj tijekom posjeta Federice Mogherini galamom prekidali njezin govor u Skupštini Srbije: “Šešelj to napravio i Mogherini, pa je Mogherini govorila u nemogućim uvjetima i ne samo da nije napustila Srbiju, nego nije napustila ni Skupštinu”, rekao je Vučić. Ukratko – Njonja tebra, Laki je malo nervozan, nemoj da se duriš zbog malo vike. No Hrvati imaju izvjesno iskustvo iz beogradske skupštine koje Mogherini nema pa ne čudi brzo povlačenje. Zastupnik Šešelj se oglasio na Twitteru u istom stilu, referirajući se, zanimljivo, na isti motiv kao i Vučić: “Nikada neću poštovati predstavnike ustaškog režima koji su klali Srbe gde god su stigli i kad god im se ukazala prilika….

Ako je nekome žao zbog gaženja hrvatske zastave i psovanja pripadnika njihovog Sabora, samo da podsetim da isti ti za nekoliko dana otkrivaju spomenik ustaškom zločincu Stepincu”, napisao je u dvije objave u srijedu. Predsjednica srbijanskog parlamenta Maja Gojković i premijerka Ana Brnabić osudile su Šešeljev čin, ali se u priopćenjima za javnost nisu ispričale hrvatskim dužnosnicima, štoviše Gojković je relativizirala incident uspoređujući ga s navodnim neugodnostima koje je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić doživio prilikom posjeta Zagrebu. No u svemu tome postoji jedan puno veći problem.

Zašto je izaslanstvo hrvatskog Sabora uopće išlo u Beograd samo par dana nakon izravnih Šešeljevih prijetnji predstavniku hrvatske manjine, što je prošlo bez adekvatne reakcije srpskog vodstva i tužiteljstva? Nakon objavljivanja Haške presude od deset godina zatvora za sudjelovanje u zločinima i protjerivanju vojvođanskih Hrvata Šešelj je prošli tjedan izjavio kako se intenzivno priprema za ponavljanje svojih ratnih zločina, a krenut će od Tomislava Žigmanova i Nenada Čanka. Općem ozračju ljubavi i tolerancije pridonijela je i najava mitinga kojeg će Srpska radikalna stranka održati u Hrtkovcima 6. svibnja, na dan kada je na skupu te stranke 1992. godine Šešelj pozvao na progon Hrvata iz tog vojvođanskog mjesta, zbog čega je kasnije i pravomoćno osuđen.

Umjesto otkazivanja najavljenog posjeta, naše ćate su otišli na izvršenje domaće zadaće u beogradsku skupštinu kao da se ništa nije dogodilo. Ishod te misije mogao je iznenaditi samo krajnje naivčine. No ne treba sumnjati da ćemo, čim se prašina malo slegne, svjedočiti nastavku tog ljubavno-političkog postkolonijalnog serijala. Hoće li nakon predsjednika država i predsjednika parlamenata u novoj epizodi konačno uslijediti i zagrljaj hrvatskog premijera i srpske premijerke?

Stvarnog poboljšanja hrvatsko-srpskih odnosa neće biti bez iskrenog nastojanja suverenih i dobronamjernih aktera s obje strane. A do tada ćemo se još načekati. Upitno je samo hoće li više vremena proteći dok dočekamo srpsku dobronamjernost ili hrvatsku suverenost.

Nino Raspudić /Večernji list

Petak, 20 Travanj 2018 10:16

Dašak moga zavičaja: Mara - vatrogasac

 

Jedna od ljepših odlika duvanjskog „svita“ je otvorenost i njegovanje dobrosusjedskih odnosa. U tom kraju se još uvijek može „banuti“ na kavu bez najave i u opuštanu razgovoru olakšati dušu znajući da „dobar susjed zlata vrijedi“.

Mara je tako jednog travanjskog popodneva pravila kavu svojim konama pričajući im kako joj je dobro kod dice u svitu, ali se tamo ne bi mogla obiknuti jer nema ove lipote i zajedništva.


- Svak se zatvori svojim vratim i čumija. Da ti je sto muka, ne će ti niko povirit. A ako i progovoriš i s kim, tribaš pričati tiano pa pazit šta govoriš – smorno je to za me. Što li ti ovo naško? Ne moraš svaku vagat, a ni čekat red.


- Nije ti ni ovo lipo - javi se Anđa - ja ne mogu od Kate doć do beside. Ona nekako zgodno ujagmi i džaba ti je.
Glasan i grohotan smijeh poprati Anđinu pritužbu, a Kata joj spremno ponudi savjet:


- Bori se, kuma! Ne bi ni mene zapalo da čekam red.


Naravno, sve se nasmiju i druženje teče u vedrom i pomalo bučnom tonu. Nema u tom ništa loše dok kakva priča ne pogodi koga u žicu, što se i dogodilo upravo toga dana.


Naime, Luca se „na sva usta“ hvalila svojom prijom Mostarkom ističući imućnost kuće u koju joj se udala kćer. Svima je to pomalo išlo na živce jer je Luca pretjerivala, a trunka zavisti tinjala je u njima budući da je Luci „upala sikira u med“.


U jednom trenutku Kata je, u svom stilu, zaustavila Lucino hvalisanje.


- Ajde Luce, Bože mi te prosti, ko se još fali s prijom nakon dvi godine. Ta ljubav jedva izdrži misec dana.


- Ko kaže - vrcnu se Luca - ja volim svoju priju. Nikad ja ne bi vidila Rima da mi prija nije platila put!


Na ovu Lucinu, planu Kata ko šibica.


 - Lako joj je platit kad joj je čovik na vrime „jamio“. Nije i' ona zaradila.


Zajampurila se Kata pa lupkajuć kašikicom po stolu i miješajući kavu velikom brzinom, proli i ne obazirući se na mrlju.


Mara se kao domaćica našla u neugodnoj situaciji i nastojala je priču okrenuti u drugom smjeru.


- Di no ti, Kate, kupi tu košuljicu? Baš ti je lipa. Ugasita u crvenu, a cvitići sitni. Pravo te ljubi kad je obučeš.


- Donila mi prija na kolač - Kata se nije dala zaustaviti, nešto je u njoj vrilo pa Marin pokušaj da je odobrovolji, nije uspio.


- Ne mogu ja slušat nadovidanja - nastavila je - nemoj mi vriđat pamet. Samo me bez potribe potežeš za jezik.


I Kata i Mara su nemirno sjedile na stolicama dok su se susjede dobro zabavljale neplaniranom predstavom i pogledima odobravale Katino tesanje. Tišinu, koja se na trenutak pojavi, iskoristi Anđa i umjesto da gasi, ona još potpali vatru.


- Lakome su oči pri pogači - izrecitira - svak te više voli kad imaš pa ti pričaj svom svecu.


- Štaš mi pričat! - okuraži se Kata i zanemari Marin upit.

- Čini li vam se ova kava malo pripržena?

- Jok! - odgovoriše susjede uglas dajući prostor protagonisticama, dok se Mara mučila tražeći način kako ugasiti uzavrelu atmosferu. U sebi je zazivala Božju pomoć vidjevši da nema saveznika u prijateljicama. Zabrinuto je provirila kroz prozor i uzviknula sa strahom, ali i olakšanjem.

- Nešto gori kod tvoje kuće, Kate!


Skočila se Kata i u tren oka trčala je prema svojoj kući odakle se pojavio zadihani i uplašeni Jure govoreći:

- Ja tio zapalit ovo malo smrada na međi, a vatra uze baa-maa i ote se kontroli!

Kata je brzo i vješto gasila vatru i tješila Juru poznatom dosjetkom.

- Vatru gasi - brata spasi!

Juri je pao kamen sa srca i osjećao je veliku zahvalnost prema dragoj susjedi dok su to gledale i ostale žene ispred Marine kuće razočarane zbog prekinute predstave, ali su se oraspoložile kad im je Kata doviknula:

- Sutra kava u mene, otelila mi se Šarova!

 

Iva Bagarić/Tomislavcity/OŠ fra Mijo Čuić

 

 

V. d. ravnatelja Uprave civilne zaštite Hercegbosanske županije Željko Marijan i ravnatelj Uprave civilne zaštite Županije Zapadnohercegovačke dr. sc. Drago Martinović sa suradnicima boravili su u srijedu, 18. travnja 2018. godine u radnom posjetu Područnom uredu Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS) Šibensko-kninske županije sa sjedištem u Šibeniku.

Čelnike Uprava civilne zaštite HBŽ i ŽZH, te pomoćnika ravnatelja Mladena Bošnjaka i načelnicu za strukturu i obuku Dianu Čačija primio je pročelnik Područnog ureda DUZS Šibenik Milovan Kević sa suradnicima.

Čelnici Uprava civilne zaštite Županije Zapadnohercegovačke i Hercegbosanske županije nazočili su edukaciji učenika 1. i 2. razreda osnovne škole u području zaštite i spašavanja koja se provodi u skladu s programom Nacionalne akcije edukacije djece u području zaštite i spašavanja. Edukaciju je održala voditeljica odjela za preventivne i planske poslove Danijela Erceg. Kroz power-point prezentaciju voditeljica Erceg je upoznala djecu s prirodnim i drugim nesrećama, njihovim posljedicama, ulogom žurnih službi u spašavanju osoba i imovine, te s jedinstvenim brojem za žurne pozive 112.

Županijski vatrogasni zapovjednik Darko Dukić prezentirao je gostima iz Županije Zapadnohercegovačke i Hercegbosanske županije rad i tehničke mogućnosti Županijskog vatrogasnog operativnog centra Šibenik i Županijskog centra 112 Šibenik, kao i ostale poslove kojima se bavi Područni ured DUZS Šibensko-kninske županije. Zapovjednik Dukić je govorio i o načinu rada i funkcioniranju kamera za nadzor i rano otkrivanje požara koje su postavljene u sklopu projekta ‘Holistic’ i s projektom Hrvatskih šuma “STRIBOR”.

Radni posjet čelnika Uprava civilne zaštite Županije Zapadnohercegovačke i Hercegbosanske županije Područnom uredu DUZS Šibenik završen je posjetom tvrđavi Šubićevac poznatoj kao tvrđava Barone, priopćeno je iz Vlade HBŽ-a.

 

 

Predsjedništvo Udruge HVIDR-a HVO HB Tomislavgrad održalo je svoju redovitu sjednicu na kojoj su nazočili svi članovi Predsjedništva.

U uvodnom dijelu i slijedom točaka dnevnog reda, predsjednik Udruge Stipe Braovac nazočne je upoznao s informacijom i donesenim zaključcima s održane II. sjednice Predsjedništva Zajednice Hvidre Hercegbosanske županije u Tomislavgradu.

Predsjednik Udruge izvjestio je da je donesen zaključak kojim Predsjedništvo Zajednice Udruga HVIDRA-e Hercegbosanske županije ne podržava rad dosadašnje koordinacije Udruga Hercegbosanske županije te traži promjene u radu same koordinacije ili će u protivnom istupiti iz rada koordinacije udruga.

Predsjedništvo Udruge Hvidre HVO HB Tomislavgrad inzistira na formiranju nove koordinacije udruga Hercegbosanske županije s ravnomjernom zastupljenosti članova predstavnika braniteljskih udruga iz Tomislavgrada, Livna i Kupresa.

Isto tako, Predsjedništvo je informirano s Nacrtom zakona o braniteljskim udrugama na razini FBiH te je zaključeno da se ipak sačeka donošenje tog zakona s tim da i dalje Koordinacija ne može više raditi na način kako je radila do sada.

Vezano za članstvo, Predsjedništvo je upoznato s brojčanim pokazateljima članova Hvidre HVO-a HB Tomislavgrad (aktivnih je 165 članova) te  je donesen zaključak o prolongiranju odluka o reevidenciji i upisu do kraja iduće godine. Istekom tog vremena samo Predsjedništvo može donijeti odluke o upisu svakog novog člana.

Naime, po ranijoj odluci svi članovi u tijelima Udruge (Predsjedništvo, Nadzorni odbor i Sud časti) dužni su se bili učlaniti u Udrugu za što je dan rok od mjesec dana od održane II. sjednice Predsjednitšva i za njih se vazela obveznost, dok je  za ostale članove postupak učlanjenja i reevidencije vrijedio do kraja ožujka 2018. godine.

Predsjedništvo je izvješteno o prostoru unutar braniteljske zgrade koji je ova Udruga dobila na korištenje od Uprave za pitanja brenitelja HBŽ-a.

Radi se o prostoru od 74 četvorna metra u roh bau sustavu koji treba cjelokupno uraditi i opremiti, a čija će buduća namjena biti za druženje članova ove Udruge.

Za opremanje novih prostorija općina Tomislavgrad je u ovogodišnjem proračunu izdvojila 5.000 KM, Skupština Hercegbosanske županije 500 KM, dok je prema Državnom uredu za Hrvate izvan RH, temeljem Javnog poziva, poslana pravovaljana dokumentacija kojom se za tu namjenu također traži financijska pomoć.

Predsjedništvo je infomirano o aktivnostima koje se poduzimaju u svezi zaštite i ostvarivanja prava članova Hridre HVO HB Tomislavgrad s napomenom da u toj domeni zahvale pripadaju Upravi za pitanja branitelja HBŽ-a kao i općinskoj Službi za pitanja branitelja.

Predsjednik Hvidre HVO HB Tomislavgrad Stipe Braovac

 

Ministarstvo financija uz potporu Vlade Hercegbosanske županije uložilo je puno truda na financijskoj stabilizaciji Hercegbosanske županije. Rezultati su evidentni. Obveze prema korisnicima Proračuna su izvršene ili se izvršavaju na vrijeme. Radi se i na određenim projektima, a za županiju Hercegbosansku iznimno je bitno stavljanje u funkciju Zavoda za hranu i veterinarstvo. To su samo neki od povoda Službi za odnose s javnošću Vlade Hercegbosanske županije za razgovor s ministrom financija u Vladi Hercegbosanske županije, Stipanom Šarcem.


Gospodine Šarac, ovogodišnji Proračun Hercegbosanske županije iznosi 81.023.500,00 KM.  Možete li nam reći kako se Proračun ostvario u prva tri mjeseca?


– U prva tri mjeseca ove godine Proračun se ostvaruje sukladno planiranim stavkama na prihodovnoj strani naročito onim najvažnijim kao što su: porez na dobit, porez na imovinu, porez na dohodak i prihodi od neizravnih poreza (PDV-a) tako da smo zadovoljni trenutačnim stanjem.

Zanima nas na koju stavku u Proračunu je potrošeno najviše sredstava?


– Najviše sredstava se troši na poziciju bruto plaća i naknada i tekućih prijenosa- potpora, otprilike tri četvrtine Proračuna.

Jesu li ispunjene sve obveze prema korisnicima Proračuna?


– Sve obveze prema korisnicima Proračuna su izvršene i izvršavaju se sukladno Zakonu o izvršavanju Proračuna Hercegbosanske županije, tako da tu nemamo nekih većih problema ili kašnjenja.

Vi ste izjavili da je Vaš stav i stav Vlade politika financijske stabilizacije u Hercegbosanskoj županiji. Jeste li u tome uspjeli?


– U tome smo uspjeli, jer kako sam odgovorio na gore navedeno pitanje sve svoje obveze uredno izmirujemo u zakonskim rokovima, a zadnje tri godine smo završili u suficitu, kumulirani deficit iz ranijih godina smo skoro u potpunosti  izmirili tako da sam osobno zadovoljan s trenutnim stanjem u Proračunu.

Ovogodišnji Proračun je osjetno veći u odnosu na zadnje tri godine.Možete li u temeljnim činjenicama nešto više reći o ovogodišnjem Proračunu u usporedbi recimo sa zadnja tri proračuna Hercegbosanske županije?


– Ovaj Proračun se razlikuje od prethodna tri Proračuna u nekoliko bitnih stavki od kojih je najvažnija svakako uvođenje dječjeg doplatka u visini od 30 KM po djetetu do navršene 15-e godine života. Ukupan iznos sredstava osiguran za ovu namjenu iznosi 2,5 mil KM. Ovdje moram napomenuti da je ovo prva godina kako je u Hercegbosanskoj županiji uveden dječji doplatak , tako da ćemo pratiti njegovu provedbu i za 2019. godinu reagirati ako uočimo da neke stvari treba popraviti ili promijeniti. Uz ovu stavku iznimno bitno je stavljanje u funkciju Zavoda za hranu i veterinarstvo  kao našeg strateškog opredjeljenja prema poljoprivredi, što bi u bliskoj budućnosti trebalo imati iznimno pozitivne financijske i sve druge učinke na taj resor, te konačan dovršetak cestovnog županijskog pravca Tomislavgrad-Lipa-Blidinje u punom obujmu, kao najkraćeg putnog pravca između Splita i Sarajeva što otvara daljnje mogućnosti i perspektive razvoja gospodarstva a naročito turizma imajući u vidu Blidinje kao jedan veliki neiskorišteni potencijal u tom pogledu.

Što smatrate najvećim postignućem u ovom mandatu Vlade i Vašem mandatu na mjestu ministra financija Hercegbosanske županije?


– Što se tiče ovog mandata kao ministra financija najveće postignuće je financijska stabilnost Hercegbosanske županije kao osnovnog preduvjeta normalnog funkcioniranja života, jer ako znamo da je trenutno na Proračunu izravno oko 1900 korisnika, a neizravno puno više, svako kašnjenje u isplatama i plaćanjima neminovno bi se odrazilo i na realni  odnosno proizvodni sektor koji je i ovako opterećen raznim problemima što bi rezultiralo smanjenjem  investicija i broja radnih mjesta.

Koji su Vaši planovi, odnosno Ministarstva financija u sljedećem razdoblju?


– Plan Ministarstva financija u narednom razdoblju je  nastavak provođenja politike zadnje četiri godine, što znači pridržavanje Zakona o proračunima, Zakona o izvršavanju Proračuna, vođenje računa o likvidnosti Proračuna i financijskoj disciplini svih korisnika.

Već nekoliko godina pojedine županije upozoravaju na nepravičnost Zakona o pripadnosti javnih prihoda, odnosno raspodjelu neizravnih poreza. Neke županije javno obznanjuju da su zadnjih godina na temelju tog Zakona oštećene za višemilijunske iznose. Kakva su praktična iskustva Hercegbosanske županije po tom osnovu?


–  Zakon o pripadnosti javnih prihoda jedan je od rijetkih zakona u BiH koji funkcionira sve ove godine i koji je donio svoje rezultate. Međutim, isto tako je činjenica da on nije pravedan prema svim županijama imajući u vidu povlaštene koeficijente radi posebnih rashodovnih potreba kantona/županije. Tako kanton Sarajevo ima koeficijent 2, Goražde 1,8, Posavina od 2014. godine1,5 i Hercegbosanska županija 1,1. Ovdje je očito da je unutar županija sa najmanjim prihodima po stanovniku po osnovu poreza na promet uvršteno i Sarajevo sa koeficijentom 2 iz nekih „povijesnih“ razloga i upravo ta činjenica je najveći kamen smutnje unutar ovog Zakona. Hercegbosanska županija apsolutno podržava izmjene ovog Zakona na način da će se uvažiti svi dosadašnji argumenti poput broja stanovnika, veličine površine, udjela u punjenju proračuna, ali i ravnomjerne razvijenosti svih dijelova Federacije Bosne i Hercegovine.

Hercegbosanska županija prostorno je najveća u Federaciji BiH. Spada u nerazvijena područja. Jesu li adekvatne i pravične potpore županijama s razine Federacije BiH?


– Potpore županijama s razine Federacije Bosne i Hercegovine su u prvim godinama bile namijenjene  samo za tri najnerazvijenije županije u Federaciji: Bosansko-Podrinjsku, Posavsku i Hercegbosansku županiju i dijelile su se u manjim ili većim iznosima ovisno od sastava vladajuće garniture. Zadnjih godina tendencija je da se uključe i ostale županije a ove godine i općine u Federaciji. Što se tiče Hercegbosanske županije te se potpore kreću na razini od 1,00 mil KM. Gledajući koliki iznos dobivaju ostale županije mi smo negdje u sredini tako da ne možemo biti nezadovoljni. Naravno uvijek se može i bolje i više. Međutim imajući u vidu stanje u Federaciji i odnos s ministricom financija gospođom Jelkom Milićević koji je iznimno korektan i profesionalan ja sam osobno zadovoljan.

 

Vlada HBŽ

Stranica 1 od 687

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME