Sa svega dvadeset i osam godina Perica Romić postao je načelnik Kupresa, međutim, vrlo brzo shvatio je kako politika nije njegov životni poziv, piše Večernji list BiH.

Život, politika, obitelj...

Mandat je odradio do kraja, a već dulje od godinu dana načelničku fotelju mijenja radom na farmi. Bavi se poslom za koji se školovao, ima vremena za obitelj, a načelničke obveze mu nimalo ne nedostaju. Što više. Tu političku poziciju Perica smatra najtežom od svih u BiH. - To je politička pozicija u kojoj najviše pati obitelj, to će vam reći svaki načelnik općine, a potvrditi bivši načelnici koji su sada na nekim drugim pozicijama. Načelnici, odnosno lokalna samouprava, stanovništvu su prva i najčešće posljednja adresa u rješavanju problema, a vrlo često nisu u mogućnosti pomoći im. I to iscrpljuje čovjeka - kaže Perica koji je po struci doktor veterine, a uskoro planira obraniti rad koji će mu donijeti zvanje doktora zootehničkih znanosti. Odmah na početku razgovora pitali smo ga da nam usporedi jedan svoj sadašnji dan s jednim kada je bio načelnik. - Ne može se to usporediti - sa smijehom odgovara ovaj bivši načelnik dodajući kako se rijetko osvrće na to razdoblje svoga života te da ponekad ima osjećaj kako je to bilo jako davno. Ne zato što mu se oduljilo razdoblje bavljenja svojom strukom, nego jer se ne želi prisjećati te turbulentne četiri godine. - Moj sadašnji život puno je opušteniji od tadašnjega. Nedavno sam imenovan ravnateljem Veterinarske stanice na Kupresu. Tu radimo ja, još jedan kolega veterinar i jedan tehničar. Dan mi počinje kavom sa suprugom, zatim vrijeme provodim s djecom. Idem na teren po farmama ako ima intervencija. Ako nema, onda obavljam administrativne poslove u Veterinarskoj stanici, a poslijepodne radim na obiteljskoj farmi koja ima više od 700 ovaca i više od 30 krava - opisuje svoj dan bivši načelnik Kupresa. Iznimka je, kaže, jedino nedjelja. Tada ode na misu i ostatak dana odmara s obitelji. Objašnjava i kakav je dan načelnika. - Radni dan mi je najčešće trajao od 6.30 ujutro pa navečer do kad se završi, u 22, 23 ili 24 sata. Obitelj gotovo nisam viđao. Dijete mi je odrastalo bez mene - ističe ovaj mladi Kuprešak. Dodaje i kako su za vrijeme načelničkoga mandata neprospavane noći bile česte. - To je stresan posao. Često mi noću ne bi dalo spavati razmišljanje jesu li očišćene ceste, imaju li u čitavoj općini vode, hoće li me ujutro dočekati otac troje djece da mi kaže kako nemaju što jesti, je li neki od bolesnih stanovnika uspio stići do bolnice... Sve je to dio toga posla - navodi Romić. Ipak, ističe kako mu je taj mandat velika škola te mu je pomogao odlučiti se što želi biti u životu. Čime se želi baviti. A u sve to je ušao kao u jednu veliku avanturu te je često isticao kako je to bila jedina njegova odluka u kojoj nije poslušao oca.

- To je bio jedini put u životu kad nisam poslušao oca koji mi je govorio da ne idem u to. Međutim, bio sam mlad i želio sam probati. Vrlo brzo sam shvatio kako je otac imao pravo, ali sam odlučio mandat iznijeti do kraja, a potom se posvetiti onom za što sam se školovao i dan-danas se školujem - ističe ovaj zaljubljenik u Kupres. Osim oca, veliki utjecaj na odluku da ne ide u drugi mandat imala je i njegova kći. - Jedno jutro mi je supruga rekla kako je moja tada četverogodišnja kći pitala: “Mama, je li tata ikako dolazio kući?”. Bilo je to nakon što me tri dana nije vidjela jer sam na posao odlazio rano ujutro, a vraćao se u kasnim noćnim satima. To je bila prijelomna točka - tvrdi Romić. Njegovu odluku baviti se veterinarstvom umjesto politikom podržao je i veliki broj stanovnika Kupresa. Naime, Veterinarska stanica toga stočarskoga kraja jedno je vrijeme bila bez veterinara, a u isto vrijeme veterinar je sjedio u zgradi Općine. - Ne ide to. Ako je išta potrebno Kupresu, to je veterinar, tako da je veliki broj stanovnika moju odluku dočekao s oduševljenjem. Konačno će imati koga pozvati kad imaju problema sa stokom. Pa veliki broj njih mi je dok sam bio načelnik govorio kako neće glasovati za mene upravo iz tog razloga. Jer su smatrali kako sam puno potrebniji kao veterinar. I bili su u pravu - govori Romić koji je službeno izišao iz politike, ali politika nije iz njega. Naime, redovito prati sva zbivanja na političkoj sceni BiH, ali i Hrvatske.

- Zarazno je to. Ja sam u HDZ-u bio i ostao. Naravno da pratim sve što se događa, međutim, ne mislim da ću se u budućnosti ponovno baviti aktivno politikom. Ali ne želim ni u potpunosti isključiti tu mogućnost jer nikad ne reci nikad, ne znamo što nam jutro nosi ili što će biti za deset godina - nastavlja priču Perica koji sada s odmakom vidi neke stvari koje bi se u Kupresu mogle bolje napraviti, međutim, naglašava kako za to nedostaje novca. Ono što bi se moglo popraviti zahtijeva, ističe, značajna financijska sredstva, a to s općinskim proračunima nije moguće jer više od polovine novca ide na plaće, doprinose, tekuća održavanja te ostaje jako malo za konkretne stvari. - I u mandatu sam vidio puno toga što je trebalo raditi, ali realno se to nije moglo napraviti jer nismo imali dovoljno sredstava - kaže bivši načelnik Kupresa. Budući da je posljednjih dana u BiH ponovno aktualna bruceloza, s Romićem smo razmijenili i koju riječ o tom problemu, kao i o stočarskom fondu općine Kupres te problemima s kojima se susreće stanovništvo toga kraja, o čemu on može govoriti s obiju pozicija - suvlasnika farme i političara.

- Bruceloza nije problem koji se javio ove godine, riječ je o problematici koja se vuče već nekoliko godina. Kupres je tu stavljen u središte javnosti iako svi mi koji se bavimo ovom strukom znamo kako je situacija puno lošija u središnjoj Bosni i Unsko-sanskoj županiji. Naime, mi u našoj županiji imamo jednu oboljelu osobu, a u SBŽ-u i USŽ-u je lani bilo više od 100 oboljelih osoba - kaže Romić. Navodi i razloge širenja tih bolesti. Prema njegovim riječima, jedan od glavnih razloga je nedostatak cjepiva za male preživače.

Problem bruceloze

- Ured za veterinarstvo obvezao se osigurati dovoljne količine cjepiva, međutim, već nekoliko godina nam se događa da ga nemamo dovoljno. Uz to, imamo i nomadsko stočarenje koje se događa iz jedne općine u drugu i jednog entiteta u drugi te se tako bolest širi. Međutim, i to bi bilo spriječeno cijepljenjem stoke - ističe ovaj mladi veterinar dodajući kako ne želi ulaziti u razloge nedostatka cjepiva, odnosno je li posrijedi loša procjena broja stoke ili nešto drugo. S druge strane, smatra kako je Vlada FBiH u ovom mandatu odradila jako dobar posao plaćanjem dijagnostike bruceloze, leukoze i tuberkuloze kod goveda. Podsjeća kako je zahvaljujući tome prošle godine za 95% grla goveda odrađena dijagnostika, međutim, problem je s ovcama. Tim problemom bi se, ističe, netko morao ozbiljno pozabaviti i provesti kompletnu dijagnostiku kod malih preživača. - Europa taj problem rješava drugačije. Tamo gdje se pojavi žarište, eutanazira se kompletno stado, no, svjesni smo kako u BiH to nije provedivo jer zahtijeva ogromna financijska sredstva i to ne mogu iznijeti svi proračuni - naglašava Romić. Podsjeća i na činjenicu kako je bruceloza u BiH uvezena, i to iz zemalja odakle se uvozi najveća količina mesa, odnosno janjadi, u BiH. - Koliko mi je poznato, bolest je uvezena iz Rumunjske, odakle se godišnje u BiH uveze više od 100.000 janjadi. S druge strane, domaći proizvođači mesa ne mogu prodati svoju janjad jer im uvozni obaraju cijenu, a otkupljivači ih nerijetko ucjenjuju cijenom. Tu imamo apsurdnu situaciju i nužna je intervencija države kojom bi se zaštitili domaći proizvođači. Tek tada možemo očekivati veći broj farmi na Kupresu i veći broj ljudi koji će se baviti stočarstvom, a bez toga, bojim se, izgubit ćemo i ovo što imamo - naglasio je Romić. A nemamo puno. Naime, kada je u pitanju stočarski fond, Kupres trenutačno ima oko 3000 grla goveda i otprilike 6000 ovaca. Usporedimo li tih 6000 ovaca s razdobljem između dvaju svjetskih ratova, kada je Kupres imao 80.000 ovaca, sve je jasno. Kada su u pitanju muzna grla, njih je sada na području cijelog Kupresa koliko su ih nekada imala samo Zlosela. I tu je glavni problem nesigurnost, neredovita isplata mlijeka, nemogućnost prodaje te kašnjenje poticaja. - Ljudi ne znaju hoće li ono što zarade u siječnju dobiti u veljači. Puno ih je baš zbog toga uklonilo svoja grla i teško će ih ponovno nabaviti. Naime, kad netko tko ima dva grla ukloni ta grla, teško mu se ponovno vratiti u taj posao jer za to je potrebno 5 do 6 tisuća KM - objasnio je Romić. Jedina djelatnost u kojoj se koliko-toliko bilježi rast su farme koje se bave sustavom “krava-tele”, odnosno prodajom mesa. Ipak, Romić vjeruje da će država konačno pronaći način kojim će zaštititi domaće proizvođače, čime će potaknuti otvaranje većeg broja farmi, spriječiti iseljavanje, a njemu omogućiti baviti se veterinarstvom. Jer, što će Kupresu veterinar ako nema farmi...

vecernji.ba

Objavljeno u Najnovije vijesti
Srijeda, 10 Siječanj 2018 10:31

Kupres i Solin postaju gradovi prijatelji?

 

Prekjučer, 8. siječnja 2018. godine, u prostorijama Općine Kupres održan je inicijalni sastanak između grada Solina i Općine Kupres, koji bi u budućnosti mogli postati gradovi prijatelji.

Sastanku je nazočio načelnik Općine Kupres Milan Raštegorac - Komo i djelatnici Općine Kupres, te zamjenik gradonačelnika Grada Solina Ivica Rakušić zajedno sa svojim kolegama iz Grada Solina.

Glavna tema sastanka je bila moguća suradnja i partnerstvo na programu prekogranične suradnje INTERREG IPA Hrvatska-Bosna i Hercegovina-Crna Gora.

IPA program prekogranične suradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora provodi se u financijskom razdoblju 2014. - 2020. kao jedan od programa IPA II.

Priopćeno je iz općine Kupres.

Objavljeno u Najnovije vijesti
 
 

Zaljubljenici u zimu Staru su godinu većinom dočekali uz glazbu, kamin i tradicionalnu kuhinju, a oni najmlađi, vrijeme su provodili na snijegu, prenosi Pogled.ba.

Kako doznajemo,ovih dana, apartmane Kraljevac i Kuprešku kuću, od otvaranja sezone, posjetilo je oko 800 ljudi, a broj svakim danom sve više raste.

Naime, zimska odredišta, svojim se posjetiteljima trude pružiti što bolji ugođaj, tako da većinom uz cijenu spavanja, koja se kreće od 120 KM po noćenju, pa nadalje, uključeno bude što više sadržaja.

„Apartmani su puni do sredine siječnja, no telefoni ne prestaju zvoniti svakodnevno. Vjerujemo kako ćemo ostvariti naše ciljeve, i naše trenutne goste, pretvoriti u zadovoljne korisnike koji će svoje praznike provoditi upravo kod nas“- kazali su za Pogled.ba iz apartmana Kraljevac.

No, na snježne padaline ipak se ne može utjecati, pa tako Snow park, koji se već dugo najavljiva nije u potpunosti u funkciji.

„Klizalište je postavljeno, sada je na vremenu da odradi svoje. Nadamo se da će sve biti gotovo do kraja tjedna, tako da vjerujemo kako ćemo ispuniti očekivanja svih posjetitelja koji će doći“- kazali su.

Kao što smo već u uvodu napisali, najveći dio gostiju stigao je iz Dalmacije.

„Nije nam daleko što se tiče vožnje, djeca vole snijeg, a i mi se uspijemo odmoriti ovo malo slobodnih dana što dobijemo na poslu. Lijepo nam je, pokušat ćemo doći barem još jedan vikend“- kazuje nam Petar V. iz Splita.

„Ja sam se dobro obukao i mogu skakati u snijegu. Seka i ja smo napravili snjegovića i spuštali smo se cijelo jutro na tubama i sanjkama. Mama i tata kažu da će nas opet dovesti“- riječi su mališana kojem se teško mogao skinuti osmijeh s lica.

Zimski praznici idelani su za djecu, jer će tako više vremena provoditi na svježem zraku. No, iz Zdravstva su ipak uputili apel roditeljima, da djeca ipak ne ostaju predugo na hladnom zraku, prigodna odjeća je nužna, ali i upravljanje sanjkama i skijama, kako ne bi došlo do ozljeda. 

pogled.ba

Više fotografija možete pogledati u galeriji.

Objavljeno u Najnovije vijesti

 

U kuglani "Maestral" u Kupresu jučer je završio memorijalni turnir u kuglanju "Ilija Raič". Sudjelovalo je 12 ekipa iz Kupresa, Bugojna i Tomislavgrada.

Prvo mjesto osvojili su kuglači Tomislavgrada, drugi su bili kuglači ekipe Ilija i Babo Raič iz Kupresa, a treća je bila ekipa Ćurković iz Kupresa.

Tomislavcity

 

Više fotografija pogledajte u galeriji.

Objavljeno u Sport
Petak, 08 Prosinac 2017 00:22

Kupanje na zaleđenom Kukavičjem jezeru

 

Nesvakidašnji prizor na Kukavičjem jezeru, piše avaz.ba. Kukavičko jezero na Kupresu privuklo je jučer hrabrog Kuprešaka, koji je pokazao da čovjek gorštak još nije izgubio snagu i odvažnost.

Nije želio otkriti identitet, nego nam je rekao da ga potpišemo nadimkom "Soko mačak". 

Do sada smo putem medija mogli gledati slične akcije npr. iz Rusije ili drugih zemalja, a hrabri Kuprešak je pokazao da i ovdašnji ljudi ne zaostaju u takvim radnjama.

 

avaz.ba 

 

Pogledajte video.

Objavljeno u Zanimljivosti

 

U znak žalosti zbog smrti generala S. Praljka i uz suosjećanje s njegovom obitelji, svim pripadnicima HVO-a i HV-a, te cjelokupnim hrvatskim narodom danas nećemo objavljivati u našoj rubrici Duvanjski pojmovnik. Autori se opraštaju od svog ratnog zapovjednika:

 

Zbogom, ratni zapovjedniče i istinski generale.

Sretali smo se na Kupresu, u Rami, Uskoplju i Mostaru.

Posebno se sjećamo susreta na Makljenu i na Bokševici.

Svojim životom svjedočili ste osobnu hrabrost i ljubav prema Domovini.

Svojom smrću nadvisili ste politiku, sudove i nepravdu.

Pozdravljaju Vas Duvnjaci i vojnici Brigade kralja Tomislava.

Zbogom, Zapovjedniče i Generale. 

 

M.P. i T.M./mandino-selo.com

 

 

 

 

 

 

Objavljeno u Najnovije vijesti

 

Dok se u Općinskom vijeću Tomislavgrad vladajuća većina protivila oporbenom prijedlogu za povećanje jednokratnih naknada za novorođenu djecu, te to opravdala nedostatkom novca (ako se u Općini Tomislavgrad u godini rodi oko 100 djece povećanje za 100 KM po novorođenom djetetu opteretilo bi općinski proračun za 10.000 KM), Kuprešaci idu na sve ili ništa i predlažu, za Tomislavgrad, astronomske iznose.


Na sjednici od 16. studenog 2017. godine, Općinsko vijeće Kupres donijelo je Odluku o financijskoj potpori za obitelji s više djece, te se na temelju te Odluke donosi obavijest da će Općina Kupres odnosno Općinski načelnik u tekućoj 2017. godini novčano poduprijeti obitelji s novorođenom djecom kako slijedi:

1. za svako treće rođeno dijete u obitelji u visini od 1.500,00 KM
2. za svako četvrto rođeno dijete u obitelji u visini od 3.000,00 KM
3. za svako peto rođeno dijete u obitelji u visini od 5.000,00 KM
4. za svako šesto i više rođeno dijete u obitelji u visini od 8.000,00 KM,

s tim da pravo na financijsku potporu ostvaruju roditelji koji ispunjavaju slijedeće uvjete:

- da imaju državljanstvo BiH
- da imaju neprekidno prebivalište na području općine Kupres u trajanju od najmanje 3 godine prije podnošenja zahtjeva
- da je dijete rođeno u 2017.godini

Postupak za ostvarivanje prava na potporu provodi Služba za društvene djelatnosti, opću upravu imovinskopravne poslove, pitanja branitelja i civilnu zaštitu Općine Kupres, a za pokretanje postupka za ostvarivanje prava potrebno je da podnositelj zahtjeva dostavi slijedeću dokumentaciju.

1. zahtjev za ostvarivanje prava
2. uvjerenje o državljanstvu roditelja
3. izvod iz matične knjige rođenih za dijete
4. potvrda o prebivalištu roditelja
5. broj bankovnog računa jednog od roditelja

Podnositelj zahtjeva dužan je podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava najkasnije do 31.01.2018. godine za djecu koja su rođena u 2017. godini.

OV Kupres/Tomislavcity

Objavljeno u Najnovije vijesti

 

Sva četvorica su rođena, žive i rade u Austriji, ali svoje kupreške korijene ne zaboravljaju. Njihova imena su Ante, Mario, Kristian i Tino. Susreli smo ih na Kupreškoj večeri koja je u petak, 10. studenog 2017. održana u Zagrebu.

Piše: croexpress.eu

'Mi se ponosimo našim krajem i našim običajima. Volimo se družiti s ljudima koji dolaze iz našeg kraja, zato smo večeras ovdje, među Kuprešacima, na večeri koja je puna zajedništva', priča nam Ante (22). On je rođen u Welsu, a živi u Gmundenu. Završio je višu tehničku školu, inženjer je tehničke građevinske opreme i planiranja energije. Zaposlen je u jednoj tvrtki gdje se bavi kontrolom kvalitete.

Slične priče su i trojice njegovih prijatelja. Mario Lozančić (20) je rođen i živi u Gmundenu, a pohađa istu školu kao Ante. Otac je s Kupresa, a majka iz Bugojna. Kristian Čičak (20) rođen je i živi u Welsu, završio je školu za mehatroničara. Roditelji mu dolaze iz Plehana kraj Dervente. Također dvadesetogodišnji Tino Tomasić rođen je u Welsu, a živi u Steyru, zaposlen je u tvrtki za proizvodnju i montažu kamiona. Otac mu je iz Bugojna, majka iz Jajca.

'Ne možemo reći da je život u Austriji lak, nije tako. Puno njih misli da je dovoljno govoriti jezik za dobar i kvalitetan posao, međutim nije uvijek tako, treba tu puno više. I sreća igra veliku ulogu', priča nam Ante i nastavlja: 

'Ljudima u Hrvatskoj većinom su poznate priče o ljudima u Austriji i Njemačkoj koji na lak način zarađuju velik novac. A istina je da je standard u Austriji jako visok i isto je tako život skup. Ljudi rade po 10 sati na dan, rade i subotom da bi mogli sebi priuštiti neke stvari u životu. Tko puno radi ima više od drugih, ali zato i manje slobode i manje vremena. Ljudi u Hrvatskoj, nažalost, vide dijasporu samo kad dođe na godišnji odmor da troše taj novac za koji su radili cijelu godinu', govori Ante. 

Dečki su bili ponosni što su se imali priliku fotografirati s predsjednicom Republike Hrvatske, Kolindom Grabar-Kitarović. Njezi je Ured bio jedan od pokrovitelja druženja.

Za kraj upućuju zajedničku poruku: 

'Mladima iz Hrvatske želimo poručiti: ako ne morate, ne idite! Najslađi je kruh tamo gdje si rođen. Borite se za svoja prava, morate biti uporni i, vjerujte, vaša upornost bit će nagrađena. U svemu treba ustrajati do kraja. Najlakše je otići. Ne činite to', zaključuju. 

 

croexpress.eu

 

Objavljeno u Najnovije vijesti

 

Na tisuću devete stotine
devedeset četvrte godine,
studen mjesec a trećega dana
još ne svanu niti zora rana…

Kad krenuše Hrvatski vojnici
kad krenuše mladi bojovnici,
toga hladnog jesenjega dana
od Šujice preko Malovana.

S jedne strane momci od Bušića
a sa druge Ludvig Pavlovića
u sredini sablja najoštrija
specijalna to je policija.

A kad sunce sa Stožera sinu
kad se soko vinu u visinu,
kada momci Kupres okružiše
najoštrijom sabljom udariše!!!

Udariše u srce Kupresa
poput munja, poput zemljotresa,
od Šujice gazi vojska ljuta
sve se njima sad sklanja sa puta.

I do podne Kupres povratiše
šahovnicu u njem postaviše,
najhrabriji od njih tu su pali
i svoj život za slobodu dali…

Kol’ko ima u godini dana
još je više na srcu nam rana,
koliko je u oblacim kiše
u očima suza još je više.

Zaplakaše crkveni zvonici
kad padoše mladi bojovnici,
zaplakaše majke kraj oltara
ne zaboravite Dražena Lončara!

Ne zaboravite Ivana Miličevića,
dva heroja, dva hrabra mladića,
za slobodu Kupresa su pali
i živote za Hrvatsku dali!

Neka im je laka zemlja sveta
pamtimo ih sve do kraja svijeta,
u spomen ovog tužnog dana
oni vječno živit će u nama…

I Hrvati još morate znati
Kupres nikom vi ne smite dati,
mali gradić kraj Kupreški vrata
vječno bit će kolijevka Hrvata!

 

Velimir Velo Raspudić/Kamenjar.com

Foto: Stanko Šarić

Objavljeno u Kultura
Ponedjeljak, 30 Listopad 2017 12:00

Apatija – od Mostara do Kupreških vrata

 

Iako u pravilu pola vremena provodim u Mostaru, a pola u Tomislavgradu, bude tjedana kad prevagne prisutnost u samo jednom od ova dva draga mi grada. Tako je bilo i ovaj put. Poslije radnog dijela tjedna i uronjenosti u dinamičnu poslovnu svakodnevicu, Bogu hvala, dođe i petak. Tada nešto ranije završavam s poslom, pakiram stvari, dvaput zaverglam i računam kako ću se na duvanjskom zraku odmoriti od posla. Do kuće devet stacioniranih radara, a možda i po koji pokretni. Ali čemu žurba, Boga na pomoć i polako. Ionako kažu da je vrag stvorio prišu.

U Širokom navraćam u autopraonicu kod Tonija, računam neka se limeni ljubimac do Tomislavova grada uspije osušiti; operem li ga kod kuće, smrznut će štogod preko noći. Treći sam u redu za kupanje, dvojica domaćih prije mene. Stoje u prančioku i gunđaju kako ovo nije država, kako nemamo nikakvih prava i kako pod milim Bogom u ovom društvu ništa ne valja.

Nakon osvježenja bolida nastavljam dalje. Na Vraniću se upali svjećica što pokazuje rezervu, prva benzinska, lijevi pokazivač: „Majstore, toči do vrha dok kupim žvake.“ Prolazim pored kafića u sklopu benzinske i hvatam dio rečenice: „…a političari nam ništa nisu dali“.

U subotu prijepodne odlazim u kliniku na zamjenu i balansiranje guma. Zima dolazi! U želji da što prije dovršim posao nisam mogao ne uhvatiti dijelove razgovora: „Jesam, frende, doš'o za Svisvete pa za koji dan opet nazad“, a u drugoj grupi osjeti se mrzovoljno negodovanje: „Za me nema mista, a svog je rodijaka utrp'o u šumariju. Ja!“

Nedjelja jutro, pravac Zlosela na kavu kod tetke Anke i iglenu kod strica Mire, računajući da zubi vremena nisu nagrizli karakter poljoprivrednika i da barem kod njih kao i u staroj Grčkoj vlada arkadijsko raspoloženje – mir i veselje. I stvarno, 10 minuta istinskog ljudikanja. Sve dobro, živi, zdravi, radi se. Plaća nije velika, ali je redovita. Bože podrži! Tada izbiše dva Livnjaka po janjce. Sjedoše. Nisu ni rakiju popili, krenu priča: „Pusto pajdo, ni'ko neće ostat', svi odoše.“ U to banu i kum Škoro iz Kiseljaka, ni faljen Isus, odmah s vrata: „Od nas nema više 'ko ni otić'. 'Ko je mog'o, otiš'o je!“

Ponedjeljak ujutro, okrećem ključ, palim otprve – gas za Mostar. I da se C-klasa ugasi u putu – nema stajanja, ne zato što je u Mostaru bolje i što se mogu čuti vedrije riječi, nego što ću opet kao i gotovo svi uroniti u posao i ne misliti na situaciju duha. A opet me kopka i po glavi se vrti: To što ne misliš o čemeru, ne znači da on nije prisutan (davno je pao Berkeleyev solipsizam), kako u životu tvojih bližnjih, tako i u tvojem vlastitom.

Parkiram, gasim, vadim ključ i završavam vikend modifikacijom Becketta: U tolikom sivilu, koliko nezadovoljnih?, a gotovo nitko ne poduzima ništa! Mnogi odlaze, nitko se ne vraća. To nas ostavlja bez nade!

p.s.

Dragi prijatelji do, a pogotovo od Kupreških vrata! I kad nema nade, nadajmo se! Uvijek se može dogoditi čudo, a kako stvari stoje, jedino nas ono može i spasiti.

 

Krešimir Tabak/Tomislavcity

 

 

 

Objavljeno u Kolumne
Stranica 1 od 6

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME