Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Opće poznata stvar je da je naš duvanjski kraj dao i još uvijek daje uspješne sportaše čijim uspjesima se radujemo i ponosimo. Prije koji dan na Pojedinačnome prvenstvu za juniore i juniorke u Varaždinu opet je zablistao Jure Pirić (Atletski klub Zagreb Ulix), do sada domaćoj javnosti nepoznat naše gore mladi. Jure je, naime, na ovome prvenstvu osvojio naslov prvaka Hrvatske u bacanju diska bacivši 51,76 m.

Jure je  rođen 1999. godine u Zagrebu od oca Željka i majke Ivanke. Pred njim je završna godina gimnazije. 

Godinama Jure osvaja naslove na natjecanjima gdje god da se pojavi, a to mu od srca želimo i na predstojećim natjecanjima, kako onim domaćim tako i onim međunarodnim.   Sretno i iskrene čestitke za sve dosadašnje, a i buduće uspjehe kojih će zasigurno biti jer naš Jure je već sada momak zlatnoga kova i njegovo vrijeme tek dolazi. Čestitke i njegovim roditeljima i svima onima koji rade s Jurom na ostvarenju hvale vrijednih sportskih rezultata.

Ante Đikić/Tomislavcity

 

Nedjelja, 25 Lipanj 2017 10:37

Kost

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

Kad plijen nije dovoljan ili se oko njega ne mogu dogovoriti dođe do sukoba. Kad u sukobu nema pobjednika (ili ga ne može biti) ostaje vječni žal i žudnja koja ne prestaje čak i kad se objektivno sagleda bezvrijednost plijena.

Za Tomislavcity piše Marko Tokić

Postoji nekoliko izlaza jedan je onaj odavno poznati kako je grožđe (koje ne možeš dohvatiti) ionako kiselo. Iako nije popularan on je donekle razuman jer on nam ipak govori kako je pokatkad (zapravo gotovo uvijek) pametno uvažiti realitete, prihvatiti činjenice. Ali, don Quijoteovski duh ne da mira… I tu je tajna naših tragedija i naših postignuća.

Sve se mijenja, pa je od velikih tema ovoga tjedna bila zanimljivija lokalna priča o smjeni Draška Dalića nego inauguracija Aleksandra Vučića. Kao i uvijek kad padne odluka da ga se smijeni hrvatski dužnosnik počne otvoreno govoriti o onim drugima (koji ga mijenjaju). Nađu se tu i drugi (da mu se pridruže kao njegova jeka). Optužbe padaju. Zatim (ne treba dugo čekati) na optužbe se uzvrati gotovo istovjetnim argumentima. U svakom slučaju i raja doznati može da se vlast, uglavnom, zlorabi za namicanje i imanje. I tako krkanje na livanjski način uz malu pomoć duvanjskih prijatelja uveseljava raju. I sad bi čovjek iz daljine, bez stvarnog uvida u činjenice, trebao donijeti pravorijek. Prisjetim se one priče o dva lava (Ambrosea Biercea) što su se klala ljetni dan dopodne oko jedne kosti. I nikako da nadokolje jedan drugoga. Odmore malo. Odustali bi, ali im žao da ne pokušaju još jednom, ne više toliko zbog kosti nego zbog želje za pobjedom. I pokolju se opet. I opet isti rezultat. Još više rana a kost ničija. I dosjete se potražiti arbitra da on donese presudu pa što bude. Ali tko da presudi lavovima. Nikako da se dosjete onomu tko bi se usudio na takav posao. No tada zatutnji zemlja i ugledaju slona gdje trči (ko da ga je sam dragi Bog poslao). Zatraže oni od njega pravednu presudu. Ispričaju mu da se od jutra kolju, ali im snage podjednake i već su na izmaku pa ga mole da on donese presudu, pa što god odluči oni će prihvatiti. Slon ponjuši kost. Okrene je. Obrne je. I baci u baru!?

  • Ali, zašto – preneraženo povikaše lavovi.
  • Ja sam biljojed – odgovori im slon.

U cijeloj priči jedino je razvidno da je nešto trulo u našoj politici. Ako je istina što govore pojedinci u sukobu, oni su dužni, činjenice s kojima raspolažu, dati na uvid organima gonjenja (policiji i pravosuđu) i staviti se na raspolaganje kao svjedoci. Sve drugo je samo još jedan politički epp-e (da ne kažem, propaganda).

U Hrvatskoj su nakon predaje kulture i obrazovanja (idejnog svijeta koji će postati idejama svijeta) svojim antipodima Vjerodostojni (i njegovi savjetnici) ustoličili i nešto novih ministara. Za oko mi zape ministrica vanjskih poslova (koja bi komotno kako je divanila u Beogradu mogla „da bude ministarka spoljnih“ poslova Srbije) Marija Pejčinović Burić. Na tako sočnom srpskom pojašnjavala je svekolikoj srpskoj javnosti kako će Srbija doći do novaca iz fondova Eunije da ju je „ceo svet mogao razumeti“ (govorila je, s užitkom, srpski). Hrvateki bi rekli, a možda je tek bila uljudna i govorila jezikom svojih domaćina, da ih ne uvrijedi. I tako, eto, nakon Martine Dalić koja je stigla, također nakon beogradske avanture kao suradnica MMF-a, u hrvatsku vladu, u nju je, mislim u Vladu, dospjela još jedna hrvatska srpska savjetnica. I je li to posve slučajno? Ili se tako postaje kadar za Plenkovićevu hrvatsku vladu!? Međunarodni činovnik u Beogradu pa odmah potom ministar u vladi RH (krasna putanja, Kastore dragi, nimalo danas nisi ćuko).

U Srbiji je nakon konsternacije da je za mandatara nove srpske vlade izabrana Hrvatica Ana Brnabić koja je uz to i lezbijka (ili kako je to sad popularno gay unatoč što se radi o istospolnoj ženskoj spolnoj zainteresiranosti) došlo do naglog olakšanja. Ispostavilo se da Ana nije Hrvatica. Važno je kćeri da si Srpkinja, ponosno viče nacija. O tome svjedoči i slika novog velikog srpskog trojstva na uguraciji Vučića uslikaše se tako zajedno njihove svetosti: Aleksandar princ Karađorđević, patrijarh Irinej i Ana (naših dana).

Poneseni ovom srpskom idilom u hrvatskom Splitu, istih se sparnih dana (odmarajući od crtanja swastike na Poljudu i štemanja HOS-ova spomenika), takozvani antifašisti iz čiste dosade pridružiše Paradi ponosa (nikako da dokučim što bi im revolucionarni sudovi partije onih, za njih tako slavnih, dana dosudili, ali tko da sada o tome umuje…).  I tako njih tridesetak prošetaše rivom tužni jer ih nitko nije ometao i nitko im nije čak niti vikao da su ono što jesu. Požališe stoga što nisu bili u šumi Brezovici (da čuju omiljene jurišničke parole sisačke gradonačelnice ili makar što nisu zajedno s Pupovcem još jednom pjevali o hrvatskoj genocidnosti), a još više kako se nisu dosjetili Marijanskog prvosvibanjskog graha (pa da se pošteno natuku) i gotovo zaplakaše obećavajući da će dogodine biti potpuno drukčije pa makar za jaja morali uhvatiti i Blentovinu.

Svakako u cijeloj priči grijeh je izostaviti uguraciju Aleksandra Vučića (u red europskih i bjelosvjetskih uguza, stoga sam izbjegavao reći inauguraciju, oliti posvećenje) jer smisao bi u tom slučaju izostao. Na velikoj svečanosti proslave novog vožda bilo je preko nekoliko značajnih osoba. Neke je i sam Vučić pozvao, a mnogi su došli jer im je rečeno da je to uistinu veliki događaj kojega nije dobro propustiti. I Kolinda je došetala s jaknom (i glagoljicom, kojom je netko napisao: ljubav) te rekla da će još puno vode proteći dok postanemo prijatelji, ali da imamo puno neriješenih pitanja i da ne možemo jedni druge ignorirati.

Sam Vučić je kao i puno puta dosada slatkorječivo divanio velike riječi iza kojih ne stoji ništa ozbiljno i pogotovo ne ono što uistinu misli tako da se i nije dalo razabrati što Srbija smjera. Nije se čulo ono: „Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala? Nije mala, nije mala: triput ratovala. I opet će, i opet će ako bude sreće“, ali u mislima je sigurno još uvijek bila žuđena granica iz govora u Glini (kako bi to veliki učitelj rekao): Vivovitica, Kavlovac, Kavlobag.

Uistinu ne treba glumiti prijatelje, a još manje neprijatelje onako za raju, kad ionako odnos određuju oni koje se sluša.

 

Nedjelja, 25 Lipanj 2017 08:05

Hrvatska danas slavi Dan državnosti

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

 

Hrvatska danas slavi Dan državnosti, obilježavajući 26. obljetnicu od proglašenja neovisnosti i suverenosti. 

Dan državnosti slavi se u spomen na 25. lipnja 1991. godine kada je Hrvatski sabor donio povijesnu odluku o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih republika tadašnje SFRJ, na temelju plebiscitarne volje građana iskazane na referendumu održanom 19. svibnja 1991.

"S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta", istaknuo je tom prigodom prvi predsjednik Franjo Tuđman, čiji je govor putem radija i televizije pratilo više milijuna građana, piše Tportal.hr.  

Posredstvom međunarodne zajednice, radi lakših pregovora o razdruživanju među bivšim jugoslavenskim republikama, Brijunskom deklaracijom utvrđen je tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25. lipnja 1991. godine.

Hrvatska je u to vrijeme, a još od kolovoza 1990. godine, izložena oružanoj agresiji srpskih ekstremista i JNA. Četvrtina hrvatskog državnog teritorija bila je pod okupacijom pa je hrvatski narod ustao u obranu Domovine koja je pretrpjela teška razaranja i brojne ljudske žrtve.

Najveći dio okupiranoga područja oslobođen je 1995. godine vojno-redarstvenim akcijama "Bljesak" i "Oluja", a preostalo okupirano područje u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu mirno je reintegrirano u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske 1998. godine.

Od 1. travnja 2009. godine Hrvatska je punopravna članica NATO-saveza, a članicom Europske unije je od 1. srpnja 2013. godine. Do 2001. godine Dan državnosti se obilježavao 30. svibnja u spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990. godine, a danas se taj datum obilježava kao spomendan – Dan Hrvatskog sabora.

Državni vrh, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Andrej Plenković položit će vijence i zapaliti svijeće na Mirogoju i to kod spomenika Glas hrvatske žrtve – Zid boli, Središnjeg križa u Aleji poginulih hrvatskih branitelja, grobu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i na Zajedničku grobnicu za neidentificirane žrtve iz Domovinskog rata na Krematoriju.

Potom će nazočiti svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali koju predvodi zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić.

Solisti, zbor, baletni ansambl i orkestar Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u povodu Dana državnosti izvest će u nedjelju navečer na otvorenoj pozornici na zagrebačkom Trgu kralja Tomislava operu Jakova Gotovca "Ero s onoga svijeta" u režiji Krešimira Dolenčića i pod ravnanjem maestra Nikše Bareze.

Obilježavanje 26. obljetnice proglašenja neovisnosti i suverenosti Hrvatske završava svečanim primanjem u Uredu predsjednice Republike.

Pročitajte više na: www.vecernji.ba

Nedjelja, 25 Lipanj 2017 07:41

Muslimani slave ramazanski barjam

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

 

Centralna bajramska svečanost u BiH održana je jutros u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

Bajram namaz je imamo i hutbu održao reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, koji je uputio i prigodnu čestitku:

"Muslimanima i muslimankama u domovini Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori, želim sretne i berićetne bajramske dane. Provedimo ih s obitelji, rodbinom i prijateljima. Bajram šerif mubarek olsun!"

Svim duvanjskim muslimanima, kao i svim čitateljima muslimanima redakcija portala Tomislavcity.com upućuje čestitku povodom završteka Ramazana i obilježavanja Bajrama, sa željama da ga proslave u krugu obitelji u zdravlju, miru i veselju.

 

Tomislavcity

Ocijeni sadržaj
(5 glasova)

 

Kako je već uobičajeno, na prvu nedjelju poslije Ivandana služi se sveta misa na groblju spaljenih na Lugu. Na ovom groblju sahranjeni su posmrtni ostaci osamdeset troje stradalih mještana Luga, Kuka i Letke, koje su pripadnici njemačke SS divizije "Princ Eugen" spalili ili pobili na Lugu, 16.12.1943. godine.

Prije početka svete mise članovi Udruge Lug-Poljica položit će vijenac, a djeca i drugi mještani simbolički će unijeti u groblje 83 upaljene svijeće pri čemu se čitaju imena stradalih.

Ovo je ujedno i poziv svim žiteljima podljubuških sela, kao i svim Duvnjacima koji su u mogućnosti da nazoče na ovoj misi i mole za spas duša spaljenih i ubijenih mještana.

 

Udruga Lug-Poljica/Tomislavcity

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

U petak 23.6.2017. HNK ”TOMISLAV” je u Zenici odigrao polufinalni susret protiv FK ”BORAC” iz Banja Luke i izgubio rezultatom 5:1.

Utakmica se igrala u 16:00 sati po izrazito vrućem i sparnom vremenu. Igrači Tomislava, vidno impresionirani ambijentom Trening centra NS/FS BiH u Zenici, katastrofalno su otvorili utakmicu. Naime, Tomislav je već u prvoj minuti susreta primio pogodak. Nevjerojatna “statičnost” naše ekipe dovela je do novog pogotka u našoj mreži, a igrala se tek peta minuta susreta.

Nažalost, naša ekipa nije izdržala pod pritiskom ovakve utakmice, te je primila i treći pogodak u 17. minuti susreta. Nakon trećeg pogotka i saznanja da je finale miljama daleko, ekipa Tomislava počinje napokon igrati, nizaju se prilike, njih 3-4, a bilo je tu svega od vratnica do odličnih obrana protivničkog vratara. U 32. minuti Josip Bandić postigao je pogodak koji je dao nadu za preokret, ali nakon samo 3. minute, u zadnjoj minuti prvog dijela, primili smo pogodak iz zaleđa koje nije dosuđeno. Na odmor se otišlo rezultatom 4:1.

U drugom dijelu Tomislav je pokušavao napraviti nešto više, ali ipak nije bilo moguće nadoknaditi veliki zaostatak iz prvog dijela. U 61. minuti Mate Letica dobio je drugi žuti tj, crveni karton, pa smo nakon par minuta s igračem manje, primili i peti pogodak.

Utakmicu smo izgubili neobjašnjivo u prvih deset minuta susreta, te nakon toga nije bilo moguće iznenaditi ekipu koja je u finalu savladala FK ”ŽELJEZNIČAR” rezultatom 2:0.

 

Rezultati 1/2 finala:

U 16:00 sati FK ”BORAC” Banja Luka - HNK ”TOMISLAV” 5:1

U 18:00 sati FK ”ŽELJEZNIČAR” – FK ”VELEŽ” 3:1

 

Finale, subota 24.6. u 18:00 sati


FK ”ŽELJEZNIČAR” – FK ”BORAC” Banja Luka 0:2

 

 

 

 

HNK Tomislav/Tomislavcity

 

Subota, 24 Lipanj 2017 20:07

Maskirni radar

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

U BiH je sve moguće. Na putu Sarajevo-Tuzla u blizini Olova točnije na ulazu u Bakiće, već nekoliko dana "organi reda" postavljaju radar-tronožac kojeg maskiraju kako ga sudionici u prometu ne bi vidjeli.

I dok u cijelom svijetu uredno obavijeste o radaru i postavljenim kamerama olovski "organi reda" su se sjetili kako prevariti vozače. Na fotografiji koju su zabilježili čitatelji portala tuzlanski.ba je tronožac s objektivom koji je nakon postavljanja maskiran lišćem i zelenilom, kako ne bi bio upadljiv.

Reda u prometu treba i mora biti, kazne moraju biti oštre, prometni propisi se moraju poštovati, ali zar je ovo način na koji se kontrolira promet? U zaključku se navodi da je očito da je važnije zamaskirati radar i loviti neoprezne vozače, nego paziti što se vozi i prevozi.

Izvorni članak pročitajte na tuzlanski.ba.

Subota, 24 Lipanj 2017 15:22

Veliki crvenički svitnjak uoči Ivandana

Ocijeni sadržaj
(6 glasova)

 


Sinoć je u Crvenicama zapaljen najveći svitnjak do sada. Vjerojatno je ove prigode bio i najveći u duvanjskome kraju.

Nadamo se da će i idući ivanjski svitnjak u našim Crvenicama biti vidljiv i veliki, i umjesto guma da će gorjeti slama.

Više fotografija pogledajte u galeriji.

 

Ilija Snigo/Tomislavcity

Subota, 24 Lipanj 2017 11:25

Ivandan u Roškom Polju

Ocijeni sadržaj
(15 glasova)

 

Skupio se danas narod podno Zavelima kako bi proslavio svetkovinu svetoga Ivana Krstitelja, zaštitnika župe Roško Polje. Svetome misnom slavlju, kao i obično, prethodila je svečana procesija s kipom svetoga Ivana.

- Svaki dan slavimo nekog sveca koji nam može biti uzor. Sveti Ivan Krstitelj zbilja nam svima može i treba biti uzor u mnogočemu, riječi su kojima je svoju homiliju započeo današnji propovijednik fra Mario Ostojić. 

- Sveti Ivan je preteča Isusa Krista. To je bio Božji plan za njega puno prije nego što se on rodio. Isto je sa svima nama, Bog ima svoj plan za sve nas, podsjetio je fra Mario. 

Govoreći nadahnuto o rođenju Ivana Krstitelja također je podvukao paralelu s današnjim čovjekom.

- Zaharija je zanijemio jer nije odmah povjerovao Božjoj riječi, no je li to stanje za njega bila kazna ili čudo, upitao se fra Mario podsjećajući kako Bog svakodnevno čini čuda u našim životima koja ponekad zbog nerazumijevanja nazivamo kaznom.

 

Na kraju misnoga slavlja riječi zahvale svima koji su ovih dana na bilo koji način pomogli te svojim sudjelovanjem uveličali današnju svetkovinu, uputio je roški župnik fra Jozo Radoš Đoka. A riječ je nakratko prepustio i fra Radi Dragićeviću koji se s ponosom i velikom radošću prisjetio  vremena koje je prije pola stoljeća proveo kao župnik u Rošku Polju.

 

Više fotografija pogledajte u galeriji.

Ivana Ćurić/Tomislavcity

 

Subota, 24 Lipanj 2017 10:04

Sveti Ivan Hrvatski

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

 

 

Ivanus, Chroatorum ducis filius, eremeticam vitam in Bohemiae montibus ducens a duces Borivojo detegitur -    RAČKI: Documenta

 

Pustinjak Ivan, kraljević hrvatski, živio je, svršetkom 9. stoljeća, u špilji pokraj rijeke Lodenjice, posve sam u gustim i divljim šumama. Knez moravski Borivoj, kršćanin grčkog zakona, oženjen lijepom Ljudmilom, odjahao je jednog dana u lov i ugledao košutu, te ju je ustrijelio strijelom iz luka. Nastrijeljena životinja bježala je pred lovcima i pobjegla je pod goru, i kamenu hrid, do velike guste šume.  Iz stijene brizgala je voda čista i košuta je tu ranjena legla. Iz njezinog vimena isteklo je obilje mlijeka, da su se Borivojevi ljudi napili do mile volje.

Nakon kratkog vremena iz gore izašao je čovjek strašan, sav obrastao. I nagovori on kneza, nazivajući ga imenom,  iako ga nikada nije vidio: "Zašto si ubio moju košutu ?" Knez i svi njegovi ljudi ustrašiše se od njega veoma. Pita njega knez: "Tko si ti?" A on reče: "Ja sam Ivan Hrvatski, živim u toj pustoši po milosti Božjoj 42 ljeta; nitko mene nije nikada vidio do ovoga dana, nego ti; a jesi mi dobru životinju moju, koja me hranila cijeli moj vijek, pred očima božjim ubio, na nesreću tvoju i moju!"  Knez Borivoj pozvao je njega k sebi, u nedaleki dvor njegov u Tetinu, da ga najede i napije. A Ivan Hrvatski mu odgovori: "Neću ići s tobom, nego mi pošalji svećenika!" Knez Borivoj posla k njemu konja i svećenika. Ali kraljević Ivan nije sjeo na poslanog konja, nego je išao pokraj konja pješice, sve do crkve.  I pričestio se u Svetom Otajstvu Božjem i ništa nije htio jesti ni piti. I na to se vratio u svoju pustinju, u šumu Hodynie, i dalje tu sam življaše. I uzeo je pergamenu i crnilo u ruke i ispovijedio je sve o sebi, sinu kralja hrvatskoga Gostumila i kraljice Elizabete, koji su vladali u Ninu i bili pripadnici prvotne ranokršćanske Hrvatske crkve I umrije dne 24. lipnja Ljeta Gospodnjega 904. po Kristu Gospodinu. I bi pogreben časno od kneza Borivoja i dobre njegove žene Ljudmile. Nakon pogreba Ivanovog Bog je darovao iscjeljenje mnogim ljudima u Kneževini Moravskoj.

Nad grobom mu podignuta je crkva u čast Ivana Krstitelja, a u 11. stoljeću benediktinska Prepozitura Svaty Jan nad Skalou. Na grob njegov već deset stoljeća hodočasti puk sa svih strana svijeta; dolazili su mu se pokloniti i silni austrijski carevi. Tu stari natpis stoji: SANCTUS IVANUS CROATUS HIC JACET. On je jedan od zaštitnika crkve Svetog Vida u Pragu. Lik mu se nalazi na koricama starog zagrebačkog rukopisnog Misala s ostalim domaćim svecima, gdje piše: IVANUS GOSTUMILI, CROATA EREMITA.       U kapelici Svetog Ivana Krstitelja od Gorice, kraj mjesta Lepoglave, naslikan je po Ivanu Rangeru, pavlinu, na freski povrh oltara: čovjek u šumi koji kleči pred raspelom, a za njim na tlu: žezlo i kruna. Ispod njegovog lika piše: SVETI IVAN , SIN KRALJA HRVATSKE I DALMACIJE, PUSTINJAK.

 

sveci.net

Stranica 1 od 487

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME