Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

Tradicija tetoviranja ruku Hrvatica u Bosni i Hercegovini izumire s posljednjim nositeljicama toga starog običaja. Neke od njih se još uvijek živo sjećaju kad su kao djevojčice tetovirane i tako bile uvedene u svijet odraslih. Priču o Hrvaticama iz Jajca donosi Marina Martinović i Deutsche Welle.

 

Ružica Jagodin (DW/M.Martinovic)

Za Ružicu Jagodin su njezine tetovaže poput trajnog nakita

„Halo Marina?! Slušaj, ima ova jedna baka iz sela išarane ruke, i to dobro išarane", govori mi u slušalicu jedan od mještana sela Bare pokraj Jajca, kraja koji je poznat po tradiciji tetoviranja bosanskih katolkinja. Stigavši u Bare, uz pomoć poznanika odmah nalazim kuću Ružice Jagodin. Mojim pratiteljima iz sela i meni nudi kavu, ali joj je teško ustati, kamoli hodati. Kaže, i ove zime ju je za krevet bila privezala neka bolest. Po stasu se vidi da je baka Ružica nekoć bila visoka i jaka žena, a sada, sa svojih 82 godine, pogurena, oslanjajući se na štap pokušava izvaditi džezvu iz kredenca, da bi odmah potom susjedu Katu zamolila da ipak ona skuha kavu i posluži sok.

Pita me, što hoću od nje, na koja pitanja da mi odgovori, i potom i ne čeka odgovor te mi pokazuje svoje ruke i strastveno počinje pričati o njezinom trajnom nakitu. Ponosna je što netko od nje želi čuti priču o, kako kaže „bocanju“ po njezinim rukama. „13 godina mi je bilo kad sam to napravila, na Svetog Josipa“, priča ona i pojašnjava kako se to radilo: „Uzme se 'saje' (čađa) i meda, dobro se pomiješa i onda se prvo napiše na ruke, pa se onda uzme igla i boca se. Poslije to prenoći, a onda sapereš i sve to ostane." Boljelo ju je, kaže, „jašta, kako i ne bi", ali su to „sve curice" tada dale uraditi po rukama, prisjeća se, pa tako i ona.

Neke od njezinih tetovaža se mogu dobro raspoznati, dok se na drugima vidi trag vremena. „Ovo je križ, ovo je kolo, a ovo su narukvice", pokazuje mi. „To je za mene ukras. Samo, 'insan' ostario, pa ostarilo sve. Vidiš kako sam se 'uškorala'", govori kroz smijeh.

Tetovaže Milke Marjanović iz Jajca (DW/M.Martinovic)

Pored križeva, čest motiv su i krugovi koji bi trebali predstavljati sunce, a sunce opet simbolizira život

Stid zbog tetoviranih križeva na rukama

Ružica Jagodin je jedna od rijetkih koje se još mogu pohvaliti ovim tradicionalnim ukrasom. Jer, tradicija tetoviranja bosanskih katolkinja se danas više ne njeguje, te ona polako s ovim bakicama izumire. Shodno tome je i teško doći do žena koje na svojim rukama još imaju tragove te tradicije. No, ne odustajem. Raspitujem se dalje. Saznajem za još jednu baku u jednom drugom jajačkom selu. „Naći ćeš lako njezinu kuću. To je ona zadnja u selu, usred šume“, pričaju mi opet drugi poznanici o Ivki Petrović.

I doista, nije ju teško naći. Ova sitna bakica sa živahnim očima se još dobro drži na nogama, iako je godinu dana starija od bake Ružice. Zatičem je kako čisti oko kuće, dok je tri mačke radoznalo prate u njezinom poslu. Kaže, sama živi u ovoj kući, jer su joj se djeca odselila tamo gdje je bilo posla. Ali joj, ističe, nije teško biti samoj u kući, jer je djeca posjećuju, a i čitav svoj život je provela ovdje, gdje joj je, kaže, najljepše. I na njezinim rukama se vide tragovi vremena, ali se još uvijek mogu dobro raspoznati križevi koji su nekoliko centimetara iznad ručnog zgloba tako tetovirani da izgledaju doista poput jedne pripijene narukvice.

Ivka Petrović (DW/M.Martinovic)

Ivka Petrović

Bio se upravo završio Drugi svjetski rat, prisjeća se, kad su joj s 12 godina „izbocane" ruke. „Moralo se to uraditi", kaže ona. „Dok se krv ne ukaže, to se bocalo. Mi smo i plakale, ali džabe je, moralo se. 'Izdeverale' smo." Prisjeća se, međutim, da se zbog svojih tetovaža znala i stidjeti, jer nakon nje, već pedesetih godina, ta tradicija više nije njegovana. Sjeća se tako kad je jedne prilike sa svojim pokojnim suprugom Jozom išla u Banju Luku i u restoranu krila svoje tetovaže. Na upit konobara, zašto krije ruke, odgovorila je: „Krijem zato što nema ovo ni u koga. I onda sam rekla, da ja to mogu ikako skinuti, skinula bih." Ali je naučila živjeti sa svojim tetovažama i, kaže, čudna joj je ova današnja mladež koja se ne tetovira po rukama, već po nogama i svugdje drugdje po tijelu.

Kultno-ritualni običaj

No, stidjeti se za svoje tetovaže baka Ivka ni u kojem slučaju ne mora. Štoviše, mogla bi čak biti ponosna što na rukama nosi jednu vjerojatno čak tisućljetnu tradiciju. Iako se u ovom kraju s koljena na koljeno prenosi kako je svrha ovih tetovaža sprječavanje otimanja djevojaka u vrijeme Osmanlijskog carstva i njihovog prisilnog prevođenje na islam, taj običaj se njegovao i prije dolaska Osmanlija na današnje prostore Bosne i Hercegovine, pojašnjava Ivan Lovrenović, književnik i etnolog. Lovrenović ističe, pozivajući se na istraživački rad Ćire Truhelke (1865.-1942.), arheologa i povjesničara te nekadašnjeg direktora Zemaljskog muzeja u Sarajevu, da se kod tih tetovaža radi o „zaostatku prastarih običaja, prethistorijskih, o kojima je Truhelka pronašao neke fragmentarne zapise kod nekih antičkih rimskih pisaca, a koji se svi tiču centralnoga balkanskog areala Bosne, uskoga područja za koje se pretpostavlja u znanosti da su ga naseljavala Ilirska plemena. Ne može se baš sa sigurnošću utvrditi koja je njegova svrha bila, ali je sasvim sigurno da se radilo o nekom kultno-ritualnom običaju koji je imao duhovnu funkciju.“

Ivan Lovrenović (Privat)

Ivan Lovrenović navodi da je taj običaj vjerojatno imao i inicijacijsku svrhu

No, nije baš ni slučajno što je taj običaj upravo u jajačkom kraju tako raširen. Lovrenović obrazlaže da je Truhelka došao do spoznaje da se radi o području koje se prostire „na sjeveru do blizu banjolučkih krajeva, na jugu negdje do Rame, na istoku do Kraljeve Sutjeske, na zapadu do Jajca i Mrkonjić Grada. Dakle radi se o jednom uskom arealu koji je istovremeno i areal u kojemu su današnji katolici preživjeli kao očigledno neki potomci populacije naroda, etnosa koji vuku korijen čak još iz predslavenskih vremena.“ 

Tetovirale se da bi bile teže izložene prelasku na islam

A zašto se tetoviranje vršilo na blagdan Svetog Josipa, koji se u tim krajevima slavi 19. ožujka? Lovrenović pojašnjava da to vjerojatno ima veze s proljećem, s buđenjem prirode, i da se stoga taj običaj „veže za taj datum, kada počinje novi životni ciklus". Ovaj etnolog usto dodaje kako se pretpostavlja da taj običaj ima i svrhu uvođenja u odraslo doba. Zbog toga su žene, ali i muškarci – iako rjeđe – tetovirani upravo u doba kada počinje pubertet. „Taj običaj jeste vjerojatno povezan i s inicijacijskim namjerama, ali je onda kasnije s promjenama vjerskih, civilizacijskih, kulturnih paradigmi u turskim vremenima kod katoličkih žena poprimio vrlo naglašenu funkciju vjerskog razlikovanja. I to uvjerenje se zadržalo kod katoličkih žena u središnjoj Bosni i do danas. Taj je običaj, dakle imao svrhu da se po crtežima, simbolima, one vjerski raspoznaju kao katolkinje da bi teže bile izložene prelasku na Islam“, navodi Lovrenović.

Iako je u vrijeme kad su Ružica Jagodin i Ivka Petrović kao mlade djevojke tetovirane Osmansko carstvo već odavno bilo prošlost u tim krajevima, običaj se ponegdje zadržao sve do kraja pedesetih godina 20. stoljeća. Njih dvije su se morale tetovirati, jer su to „sve djevojčice imale“, a da nisu bile ni svjesne da će na svojim rukama čitav svoj život nositi jedan običaj koji je puno stariji nego što mogu i zamisliti. No, ono što nije teško zamisliti, a i evidentno je, jest da s bakom Ružicom, bakom Ivkom, bakom Marom, bakom Katom, bakom Mandom,…taj tisućljetni običaj i tradicija iščezava, čini se, u nepovrat.

 

DW

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

 

Govor generala Slobodana Praljka u haaškoj sudnici na razini Sokratova ili onoga Vlade Gotovca, lekcija hrvatskim vlastodršcima u Banskim dvorima kako se brani istina, povijest, pravda i Domovina, piše Kamenjar.com

Na početku svoga završnoga govora general Slobodan Praljak u sudnici Haaškoga suda pobrojao je sve oblike pomoći koje je Hrvatska pružila Bosni i Hercegovini: obuka policajaca iz BiH u Hrvatskoj, a koje šalje SDA još 1991. godine; obuka pilota Armije BiH u Republici Hrvatskoj; obuka i opremanje čitavih postrojba Armije BiH u Hrvatskoj; zbrinjavanje stotina tisuća muslimanskih izbjeglica u RH; organiziranje eksteritorijalnoga školstva za muslimanske izbjeglice u RH i to na, tada još nepostojećem bosanskom jeziku; vremenski neprekinuto naoružavanje Armije BiH; Streljivo, nafta i lijekovi, hrana i ostala potrebna logistika Armiji BiH za vođenje rata; liječenje više od 10 000 ranjenih boraca Armije BiH u hrvatskim bolnicama; omogućavanje dolaska više tisuća mudžahedina u Armiju BiH; regularni logistički centri Armije BiH u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Samoboru, tijekom cijelog rata. ltd., itd. I sve to besplamo.

Zatim je Praljak nastavio:

Nikada u povijesti ratovanja jedan narod (Hrvati) nije tako i toliko pomogao drugi narod (Bošnjake-Muslimane), i onda kada su potonji okrenuli svoju vojsku, Armiju BiH, protiv Hrvata, HVO-a u BiH. Nikada u povijesti ratovanja zapovjednik jedne vojske, HVO-a, nije propuštao konvoje oružja (i ostaloga) drugoj vojsci (Armiji BiH) i onda kada je ta vojska (Armija BiH) to oružje i ostalo koristila za napade na one koji su joj to propustili.

A što je s referendumom Hrvata za BiH koji je preduvjet za postojanje te države, priznanje BiH od RH, imenovanje veleposlanika RH u BiH, potpisivanje svih prijedloga međunarodne zajednice o unutarnjem uređenju BiH, a prvi koji su potpisivali bili su predstavnici Hrvat ske zajednice Herceg-Bosne i RH.

IMPERIJALNA BAHATOST CARLE DEL PONTE

To je bila politika Dr. Franje Tuđmana, predsjednika RH, to je bila politika Vlade RH i Sabora RH i MORH-a, to je bila politika HVO-a. To su za tužiteljstvo ovoga suda elementi udruženoga zločinackoga pothvata. Takva optužnica služi se logikom koja je uvrjedljiva i za kognitivni sustav patogenoga virusa.

Kakvo mišljenje i koji stavovi prethode ovakvoj optužnici?

Simon Leach, bivši kvartovski policajac u Velikoj Britaniji, član tužiteljskoga tima koji je istraživao zločine Hrvata u Lašvanskoj dolini, na jednome sastanku u tužiteljstvu 1996. godine izvadio je papir na kojem su pisala imena: Franjo Tuđman, Gojko Šusak i Vice Vukojević. Tumačio je i objašnjavao da su to ciljevi do kojih će dovesti njegova istraga.

Citiram iz knjige Williama Montgomeryja Kad ovacije utihnu. (Struggling with democratic transition; After the cheering stops, 2010.), stranica 114. Specijalni ambasador SAD-a za ratne zločine Pierre Prosper pozvao je trojicu američkih veleposlanika iz regiona (iz Srbije, Hrvatske i Bosne) da dođu u Haag kako bi se sastali s predstavnicima Međunarodnoga suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Dvije uspomene naročito su upečatljive. Prva se odnosi na to da smo izravno od Carle Del Ponte čuli da se službeni pristup njezina ureda temelji na stavu da su svi ratni lideri svih strana krivi za ratne zločine, a da zatim razmatra koji su to određeni zločini i kako da dokaže njihovu krivicu. Takvo gledište, tada mi se učinilo, i još mi se čini, pogrešnim po mnogim osnovama.”

Je li gospodin Montgomery vjerodostojan svjedok? Kakva je reakcija ostale trojice? Stavovi Carle Del Ponte nisu “pogrešni po mnogim osnovama”, to je imperijalna bahatost, degradacija prava na komunističke čistke i nacističke pogrome.

U svojoj knjizi La Caccia – lo E I Criminali di Guerra, u 10. poglavlju Zagabria, dal 1999. al 2001., na stranici 254. piše: “Jedan od tužitelja Suda, Kanađanin, dobro poznat u krugu po svojoj duhovitosti i dosjetkama, služio se aforizmom kojim je dobro isticao razliku između Srba i Hrvata koji su pokušavali ometati rad Suda: “Srbi su kopilad…”, govorio je, “dok su Hrvati podmukla kopilad.” Taj tužitelj suda, Kanađanin, služi se govorom mržnje. Del Ponte upotrebljava trajni glagol <služiti> (upotrebljavati). To znači da to nije bila dosjetka, jednom upotrijebljena već uobičajeni način šovinističkog i rasističkog karakteriziranja Hrvata – ‘podmukla kopilad’.

Carla Del Ponte prenosi riječi jednoga od tužitelja suda bez ikakvih ograda, a to znači da se ona s takvim mišljenjem u cijelosti slaže. I to trajno u skladu sa značenjem glagola <služiti> (upotrebljavati).
Potpuno mi je nejasan izostanak bilo kakve reakcije na takav profašistički način govora o jednome narodu. Mene zanima je li u ozračju takvoga mišljenja napisana optužnica protiv mene.

KAKAV SAM JA TO GOERING?

Da sam kojim slučajem ja, Slobodan Praljak, napisao ili izrekao takvu kvalifikaciju bilo kada, u bilo kojoj formi prema bilo kojemu narodu ili skupini u vrijeme rata na prostorima bivše Jugoslavije, dobio bih samo zbog toga pet godina zatvora. Želim doznati vrijedi li na sudu u Haagu izreka Quid licet lovi, non licet bovi? Želim doznati podržavaju li taj stav, izrečen u spomenutoj knjizi, međunarodne organizacije koje su osnovale sud i koje se brinu o njegovoj pravičnosti? Tužiteijstvo me uspoređuje s nacistima, a moje djelovanje s holokaustom.

Pa da opišem ulogu Goeringa s kojim bi, po tužiteljstvu, ja trebao biti sukladan. Taj je Goering smjestio svoje Židove (muslimane) u svoju vikendicu i brinuo se o njima. Smjestio je svoje Židove u stan u Zagrebu, hranio ih i liječio. Išao je na snajpersku vatru kod vojarne JNA u Grabovini kako bi spasio žene svojih neprijatelja. Tijelom zaštitio zarobljene vojnike JNA i brinuo se da sretno stignu svojim kućama. Izvukao zarobljene civile Srbe iz logora u Dretelju prijetnjom oružja. Ne sam. Logor su držali pripadnici HOS-a – pretežito muslimani. Izvlačio ranjene Židove – muslimane iz bolnice u istočnome Mostaru. Ne sam. Organizirao izvlačenje, prebacivanje i smještaj 15 000 Židova – muslimana iz Stoca i Dubravske Visoravni splavom preko Neretve, plus 3 000 automobila. Ne sam.

Prevezao ranjenu muslimanku – židovku helikopterom iz istočnoga Mostara u Split. Ne sam. Židovsku (muslimansku) obitelj s djetetom oboljelim od leukemije preuzeo kod Uskoplja i prebacio u Split na liječenje. Omogućio im stjecanje hrvatskoga državljanstva kako bi na teret hrvatskoga proračuna mogli otputovati u Švicarsku na liječenje. Ne sam. Organizirao gradnju ceste spasa za Židove – muslimane kako bi mogli otići u drugu domovinu. Goeringovu, u Hrvatsku. Ne sam. Vodio ih i borio se sa Židovima – muslimanima braneći i oslobađajući i Mostar, i Čapljinu, i Travnik, i Konjic, itd. Ne sam. Pustio na svoju ruku zarobljene Židove – muslimane, zarobljene poslije sukoba u Rami – Prozoru.

Spriječio osvetu nakon što su Židovi, muslimani, počinili zločin u Uzdolu. Ne sam. Isto to vrijedi i za Doljane i Grabovicu. Ne sam. Kada je trebalo, i osobno provodio konvoje s hranom za muslimane, Židove, i konvoje s oružjem i onda kada su 3. K A BiH i 4. K A BiH i 6. K A BiH i dijelovi 1. K A BiH krenuli protiv Goeringa na zapadne granice BiH i u luku Ploče. Nakon što su potpisali primirje sa Srbima! Ne sam. Itd, itd. Goering – Praljkovo ponašanje u Sunji ću preskočiti.

Takvim se ponašanjem postaje ratni zločinac sukladno logici tužiteljstva. Tužitelj citira Goetheova Fausta – o zrcalu u koje se moramo pogledati. Moji su actus reus moje ogledalo, moj smisao i moja bit, jer proizlaze iz mens rea onoga što nazivamo Slobodan Praljak. Na zalost, suci Prandler i Trechsel odbili su prihvatiti mojih 150 svjedoka, koji svjedoče o činu i aktu i djelu optuženoga Praljka, a svjedoče istodobno i o općoj situaciji u kojoj su takva djela nužna, na zalost ne uvijek i dovoljna.
A nikako ne razumijem pravnu proceduru koja mi zabranjuje svjedočiti o Mladićevim dnevnicima.

HERCEG-BOSNA OBRANILA HRVATE U BIH i jug Hrvatske

Žalim li žrtve? Da, žalim sve nevine žrtve svih ratova. Posebno zalim žrtve onih petstotinjak ratova poslije 1945., a dogodili su se i događaju se usprkos svim moralističkim filipikama koje svakodnevno slušamo. Posebno žalim za svakim onim djetetom koje umre od gladi svake četiri sekunde ovoga našega realnoga vremena.
Mir u diktaturi je priprema za rat. Što duža i gora diktatura, to je više akumulirane negativne energije, to je više krvi i zla poslije. Radilo se o Titu ili Sadamu, isto je.. I nisu krivi oni koji sruše diktatora i poslije se trude umanjiti zlo koje se javlja snagom fizičkih zakona, nego oni koji su omogućili i šutnjom produžili trajnost diktatoru.
Isto vrijedi i za Jugoslaviju poslije Tita i za Irak poslije Sadama. Ono što tužitelj naziva nacionalizmom, kod Hrvata je bila potreba za slobodom, i nacionalnom i građanskom. U tom smislu ja sam hrvatski nacionalist.

Ne odričem se nacionalne politike dr. Franje Tuđmana jer je ta politika stvorila RH i omogućila opstanak BiH kao države. Ne odričem se smisla i pravnoga utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne,. izraza volje Hrvata u BiH, suverenoga i konstitutivnoga naroda u toj državi. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, krhkom organiziranošću, omogućila je stvaranje HVO-a koji je 1992. obranio BiH i jug Hrvatske, a 1993. spriječio ostvarenje agresivnih planova Armije BiH. Muslimanska politika i Armija BiH, nemoćni da vrate od JNA i vojske RS-a zauzete teritorije (dobrim dijelom i zbog moralnom ljudskom umu neshvatljivoga embarga na oružje), krenulaje u ofenzivu prema HVO-u. Oslobađajući BiH od Hrvata, počinili su zločine – Konjic, Šapljina, Doljani, Bugojno, Grabovica, Uzdol, itd, itd. Činjenice su na raspolaganju i za ubijene, i za protjerane, i za zatvorene Hrvate. Društveni su odnosi uzročno-posljedični, a pokrenuta spirala zla ne opravdava zločin, ali bitno smanjuje mogućnost provedbe prava. Ma tko god na papiru bio zadužen to raditi. Svugdje i uvijek je tako. HVO se braniooöd agresije i 1992., i 1993., i 1994., a dužnost zapovjednika je ne izgubiti rat.

 

 

 

 

IMAM LI SE PRAVO NADATI?

Moja savjest je čista! Sudski jeproces tumačenje zakona i interpretacija činjenica. Sudski proces je retorički i kao takav ne traži apsolutnu istinu, već istinu koja je vrlo vjerojatna (izvan svake razumne sumnje), kojoj se teško ili nikako ne može proturječiti. U iznalaženju takve istine nije dovoljno znanje već je potrebno umovanje, potreban je logos – racionalno i logično argumentiranje. Podaci i činjenice, izjave, statistike … u argumentaciji ne znače ništa ako nisu logičnim zaključivanjem dovedeni u vezu s tvrdnjama.

Tek povezivanjem različitih znanja možemo se približiti istini.

U ovome procesu potrebna su znanja iz sociologije, sociologije rata, znanja o društvima u kojima je potpuno razorena i državna i društvena struktura, u kojima se pojedinci vraćaju u prirodno stanje, potrebna su znanja iz ratne psihologije, znanja ratnih vještina, oruđa, stvarnoga sadržaja pojma vojske, itd., itd.

Moguće pogreške u interpretaciji činjenica vjerojatne su i kobne: pretjerana i kriva redukcija pojmovnoga aparata i logične povezanosti; zaključivanje na osnovu krivih pretpostavki; izbjegavanje usporedbe sličnih sustava i fenomena; lagodno, intelektualcima tako drago, izjednačavanje pojma “moći” i pojmova “htjeti” i “željeti”; lagodno upiranje prstom u krivce što svijet nije skladan njihovoj volji i predodžbi.

Sve su to polja logičkih mogućih pogrešaka u konačnoj prosudbi.

Nadati nam se je da će se časni suci pridržavati strogih znanstvenih metoda i spoznaja. U prošlome stoIjeću, da ne spominjem daleku prošlost, u sudskim je procesima osuđeno više desetina milijuna ljudi.
Po rasnim zakonima (SAD, Pretorija), diktatorskim, vjerskim, nacističkim (Njemačka, Srbija, Slovačka, NDH), fašističkim (Italija), komunističkim (SSSR, Jugoslavija, Mađarska, Kina) itd. i tome slično.

Sudska retorika predugo je bila pod utjecajem nerazumnih društvenih i političkih sila i zbog toga je i sama osuđivana. Na žalost, nedovoljno. Kako ne bi završila u moralnome beznađu, krajnje je vrijeme da postane ono što mora biti – razuman i uman proces.

Imam li se prava nadati? Kakvi god da jesu zakoni ovoga suda, oni ne vrijede za Amerikance. Za ostale narode vrijede zakoni stalnoga suda (ICC – Međunarodni kazneni sud), a ti se, opet, zakoni razlikuju od ovih ovdje (ICTY – Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju), po kojima se meni sudi. Time je ukinut važan uvjet sudske retorike, a taj jest “Princip ravnopravnosti sudionika u sudskome procesu”. Citiram PERELMANA: “U odnosu u kojem je nejednakost bitno obilježje odnosa među ljudima, nema osnove za razuman i uman proces”.

Nisam kriv! I ne mislim pritom na osjećaj krivnje. Hladno, racionaIno, logikom koja je kritički provjeravana desetine puta, znam da nisam kriv. Časni suče Antonetti, ako vaša presuda bude suprotna mome zaključku, ja ću, poštujući opće načelo opovrgljivosti svakoga mišljenja, zaključka ili stava, otvoreno i hrabro preispitati svoj stav o vlastitoj odgovornosti. Ako spoznam pogrešku, izdrzavat ću kaznu jer ste vi pravični.

Znat ću što sam mogao bolje, kako sam mogao bolje, gdje sam mogao bolje i kada sam mogao bolje, i to mišlju, riječju, djelom i propustom. Ako me ne uvjerite, ako vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobra ili pogrešno primijenjena spoznaja neke od društvenih znanosti pa postane moguće ono što nije bilo moguće, pa postane jednostavno ono što nije jednostavno, pa moć da se nešto učini postane obična zamjena za želju ili htijenje, onda ću ja biti u zatvoru samo zato jer je sud sila. A to zbiIja ne bi bilo ništa novo.

Mojih pola sata je isteklo.

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

 

Početkom proljeća nad našim krajem redovito se bilježe preleti ptica selica prema sjeveru Europe. U tom svom migracijskom preletu gdje jedan pravac ide preko BiH i Hrvatske, nije neuobičajeno da pojedina jata ptica selica slete na Duvanjsko polje na kojemu borave po nekoliko dana kako bi se odmorila, nahranila i tako nastavila put prema sjeveru.

Tako smo ovih dana mogli vidjeti jata ždralova, čaplji, roda ili poneku drugu pticu na Duvanjskom polju. U proljeće Duvanjsko polje, zbog većih vodostaja rijeka i potoka, na dijelovima poplavi pa se tako tvori veća vodna površina polja što je primamljivo za ptice. Ispod Omolja u proljeće provrije i poplavi Blatina i tako postane kratkotrajno odmaralište rijetkih ptica selica. Posebno treba istaći boravak ždrala što je rijetkost. Razlog zadržavanja obično je sačekivanje drugih jata ili loše vrijeme. Ove godine ispod Omolja na Blatini nekoliko dana boravilo je dvadesetak ždralova skupa sa sivim čapljama gdje smo i napravili ove fotografije. Prošle godine u isto vrijeme u Blatini se odmaralo jato ždralova koje je bilo manje od ovogodišnjeg.

Nadamo se da ornitolozi vrijedno bilježe, broje i prate migracijsko kretanje ptica, kojima je, nadamo se, iznimno značajan ovaj podatak kada se radi o ždralu i njihovom migracijskom putu. Nadam se da smo postali mjesto koje je upisano u registar boravka ptica selica u svom preletu, pogotovo onih ugroženih.  

 

 

Bože Radoš/omolje.com/Tomislavcity

Više fotografija pogledajte u galeriji ili na omolje.com.

Srijeda, 22 Ožujak 2017 20:19

Vrtli naši, stari naši

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

 

Vrtli naši, stari naši  

 

Znojna čela, pogrbljena leđa, ispucale ruke

nekad naših starih svakodnevne muke.

Kamen žestac i mulika pa trnom zatrni

kad zgotovi kući se požuri.

Bilo ih je na svakom koraku

jutrom kreni, a vrati se po mraku.

 

Obilazi vrtle svakog dana

od njih goni živinu ko crnoga vraga.

Čobanima na vrime zapriti šćetu

da ne čine il će gadno biti. 

Pazili ih ko oči u glavi

da se u njih živinče ne uvali. 

 

Kupus, blitva stradala bi tada

ajme majko kud ćeš višeg jada.

Kako stimat i kome naplatit

te se bisan onda kući vratit.

 

Čobani bi često kriomice s ovcam dalje makli

pravdajuć se kako vrtla nisu ni vidili, a kamoli takli. 

Porušeno valjalo bi opet s mukom iz temelja dići

i na druge posle kući stići.

 

Posla bilo uvik priko glave,

vrtli danas porušeni, puni drače,

a i divlje trave.

Nit se rade, nit ih porušene više itko diže,

nekad tako važni, a što li ih stiže.

 

Samo ritki i danas se rade

 i vraćaju spomen na minule dane

i na drage vridne ljude kojih među nama više nema,

život dalje ide tko će znati do li Njega

što li vrime još nam sprema.

 

Ante Đikić/Tomislavcity

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

 

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine održala je, 21. i 22. ožujka 2017. u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Mostaru svoje 69. redovito zasjedanje pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, predsjednika BK BiH. Sudjelovali su svi članovi BK BiH te delegat Hrvatske biskupske konferencije mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški.

Tijekom zasjedanja s biskupima se susreo apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto koji je pohvalio pojedine inicijative na planu odgoja svećeničkih kandidata. Pozvao je biskupe da nastave pružati znakove nade katolicima, ali i svim ljudima u BiH te kod zaposlenih u raznim institucijama buditi osjećaj odgovornosti i potrebu služenja.     

Biskupi su saslušali izvješća svojih delegata s raznih susreta u zemlji i u inozemstvu te odredili delegate za predstojeće međunarodne susrete.

Predsjednici Vijeća i Komisija BK BiH te Tajništva i Katoličke tiskovne agencije BK BiH podnijeli su izvješća o radu u 2016. godini. Pošto su saslušali izvješće o radu Vijeća za ekumenizam i dijalog među religijama i kulturama BK BiH, biskupi su zahvalili svima koji su se aktivno uključili u obilježavanje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana te pohvalili organizatore raznih ekumenskih i dijaloških susreta koji doprinose izgradnji međusobnog povjerenja. Svjesni važnosti odgoja budućih svećeničkih kandidata, posebnu pozornost posvetili su radu Vijeća za bogoslovna sjemeništa i Vijeća za mala sjemeništa BK BiH. Zahvalili su organizatorima i sudionicima stručnih skupova na planu formacije svećeničkih kandidata. 

Utvrdivši da Komisija za nauk vjere BK BiH nije uočila razlog radi kojeg bi trebala reagirati, biskupi su upoznati s radom Vijeća za sredstva društvenog priopćivanja BK BiH s posebnim naglaskom na inicijative i događanja u vezi s obilježavanjem Dana sredstava društvenoga priopćivanja u Bosni i Hercegovini, u nedjelju 25. rujna 2016. Odlučeno je da se, u skladu s Temeljnim odredbama BK BiH za televizijski, radijski i internetski prijenos liturgijskih slavlja, osnuje stručno tijelo koje će predlagati plan televizijskih i radijskih prijenosa te brinuti da prijenosi budu u skladu s liturgijskim normama.

Saslušavši izvješće o radu Vijeća za kler BK BiH, biskupi su zahvalili svim sudionicima i svima koji su sudjelovali u organizaciju Trećeg susreta svećenika u BiH održanog, 18. lipnja 2016. u Tomislavgradu. Također su dogovorili dnevni red Četvrtog međudekanskog susreta koji će se održati, 27. travnja 2017. u Travniku kao još jedan od znakova povezanosti Crkve na razini Bosne i Hercegovine. Kroz izvješće o radu Vijeća za katehezu BK BiH, biskupi su dali potporu i smjernice za obilježavanje 25. obljetnice uvođenja konfesionalnog vjeronauka u škole te odobrili logo Katehetskog ureda BK BiH.  

Kroz opširno izvješće o radu Pedagoškog vijeća katoličkih škola za Europu BK BiH, biskupi su imali prigodu čuti temeljne informacije o brojnim aktivnostima koje se poduzimaju na planu katoličkog školstva kao i o poteškoćama s kojima se susreću pojedini katolički školski centri ponajprije zbog nedovoljne otvorenosti nekih struktura vlasti. Informirani o radu Vijeća za laike BK BiH i Odbora za mlade BK BiH, biskupi su posebno pohvalili zauzimanje na planu pastorala mladih na biskupijskim razinama i na razini Biskupske konferencije. Kroz izvješće predsjednika Vijeća za obitelj BK BiH upoznati su o raznim incijativama na planu pastorala obitelji i priprave mladih za brak u posljednje vrijeme. Posebno ih raduje da Komisije Justitia et pax BK BiH, a što je vidljivo iz godišnjeg izvješća, nastoji probuditi svijesti odgovornih i ukazati na nužnost pomoći brojnim obespravljenim ljudima.

Kroz izvješće Vijeća za liturgiju BK BiH biskupi su upoznati s pojedinim aktualnim pitanjima na liturgijskom planu koja je nužno rješavati kroz aktivnu suradnju s Biskupskom komisijom HBK za liturgiju jer je riječ o Crkvi u hrvatskom narodu.  Saslušali su i izvješće o radu Katoličke tiskovne agencije koja na poseban način uprisutnjuje rad Biskupske konferencije u javnosti. 

Biskupi su prihvatili godišnje izvješće Misijske središnjice i Papinskih misijskih djela BiH, a raduje ih vrlo dobra suradnja s Papinskim misijskim djelima Hrvatske što je vidljivo kroz zajednički rad na promidžbenim materijalima za Misijsku nedjelju, Djelo sv. Djetinjstva, MIVU, godišnji susret misionara, Radosnu vijest, različite tiskane materijale i misijske animacije. Zahvalni su svim animatorima i promicateljima misija kao i svima koji su svojim molitvama i konkretnom pomoću trajna potpora misionarima i misionarkama.      

U sadašnjem osjetljivom političkom trenutnu biskupi podržavaju i potiču sve legalno izabrane predstavnike hrvatskog naroda da se svim demokratskim sredstvima zalažu za zaštitu i promicanje svih temeljnih ljudskih prava i sloboda svih građana Bosne i Hercegovine, ali i da se izbore za jednakopravan položaj hrvatskog naroda s druga dva naroda. 

Nakon što je Sveti Otac je odlučio ustanoviti Dan molitve i pokore za žrtve spolnog zlostavljanja te molitve Bogu za jasniju svijest odgovornosti svih članova Crkve u pogledu osoba maloljetne dobi njoj povjerene, biskupi su odredili da taj „Dan molitve i pokore za žrtve nasilja i zlorabljenja“ u (nad)biskupijama u Bosni i Hercegovine bude petak pred Cvjetnicu - u narodu poznat i kao Cvjetni petak o čemu su pripremili zaseban Proglas.

U povodu ovogodišnjeg obilježavanja stote obljetnice Gospinih ukazanja u Fatimi, biskupi su odlučili da će u svim biskupijama biti obavljena posveta Blaženoj Djevici Mariji.

Biskupi su, 20. ožujka 2017. sudjelovali na zajedničkom Euharistijskom slavlju u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve na liturgijsku proslavu svetkovine sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije. Predsjedao je kardinal Puljić, a prigodnu propovijed izrekao je pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren.


Mostar, 22. ožujka 2017.

Tajništvo BK BiH

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)
 
Milijun ljudi godišnje prođe Međugorjem, podaci su turističkog ureda, navodi FTV i dodaje kako je statistika župnog ureda drugačija.

''Uznemireno je Međugorje pred dolazak specijalnog izaslanika Vatikana, ma koliko se tvrdilo da će imati samo pastoralnu ulogu'', objavila je Federalna televizija u emisiji Mreža ističući kako je pred Međugorjem najneizvjesnija turistička sezona ikada.

"Prvi put smo prošle godine zabilježili mali pad od nekih pet posto, i to najviše od hodočasnika iz Italije. Italija nam je daleko najvažnija zemlja jer iz nje dolazi 50 posto svih hodočasnika", rekao je za FTV voditelj ureda Turističke zajednice Međugorje Željko Vasilj.

Milijun ljudi godišnje prođe Međugorjem, podaci su turističkog ureda, navodi FTV i dodaje kako je statistika župnog ureda drugačija.

''Parametar koji može dati odgovor o broju hodočasnika je broj pričesti. Više od 3,9 milijuna bilo ih je prošle godine. Iako i tu ima pada. U protekle dvije godine broj pričesti manji je za 150.000. Opao je i broj svećenika koji koncelebriraju, a promjena bi moglo biti još. Kako će se stvari odvijati u Međugorju - zavisit će od specijalnog izaslanika Vatikana poljskog nadbiskupa Henryka Hosera. Najava njegovog dolaska uzburkala je međugorsku, ali i širu javnost'', navodi se u prilogu.

FTV, koja je objavila i priopćenje mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića u kojem se navodi kako se u Međugorju nije ukazala Gospa, navela je kako je ''većina objekata izrađeno bez dozvole'' te kako su ''milijuni već izabrali, a i poreznici bi mogli i to konkretnije''.

''U mjestu u kojem smo davno pokazali da su fiskalne kase često misaona imenica, te da je od zakonskog djelovanja jača sumnja u veći broj onih koji rade nacrno. Sve su to dijelovi priče koja međugorski fenomen drugačijim čini'', navela je, između ostalog, FTV u prilogu o Međugorju.

 

 

bljesak.info

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

 

Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH (VSTVBiH) zakazalo je za 22. i 23. ožujka sjednicu na kojoj će, među ostalim, biti razmatran Godišnji izvještaj o radu Ureda disciplinskog tužitelja (UDT) koji djeluje pri VSTV-u, kao i Program rada VSTV-a za 2017. godinu, potvrđeno je Feni u toj instituciji.

Kako je planirano, na početku prvog dana zasjedanja članovima VSTV-a BiH obratit će se veleposlanik Velike Britanije u Bosni i Hercegovini Edward Ferguson.

Prema prijedlogu dnevnog reda, na sjednici VSTV-a će biti predstavljeni projekti u pravosuđu koje financira vlada Velike Britanije.

Nadalje, članovi VSTV-a bi se trebali očitovati o popisu identificiranih rizika i faktora rizika za narušavanje integriteta u pravosudnim institucijama BiH.

Jedna od točki dnevnog reda odnosi se na inicijativu za osnivanje dvaju novih općinskih sudova u Zapadnohercegovačkoj županiji – u Posušju i Grudama (Inicijativa za izmjenu i dopunu Zakona o sudovima FBiH izaslanika u Domu naroda Paralmenta FBiH), te na Prijedlog za izmjenu i dopunu Zakona o sudovima FBiH za osnivanje jednog novog suda u HBŽ – Općinskog suda u Tomislavgradu (Prijedlog zakona za izmjenu i dopunu Zakona o sudovima FBiH Joze Bagarića zastupnika u Zastupničkom domu Paralmenta FBiH).

Na dnevnom redu sjednice je i donošenje određenog broja odluka u vezi s istekom mandata, odnosno imenovanjima nositelja pravosudnih funkcija u BiH.

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

 

Tri osobe ubijene su u mjestu Sokolina kod Donjeg Vakufa, objavila je Federalna televizija.

Iako nema još nikakvih službenih informacija, objavljeno je kako su ubijena dva djelatnika Županijske uprave za šumarstvo Srednjobosanske županije i jedna osoba koja je bila angažirana na izvlačenju posječenih stabala traktorom.

Glasnogovornik MUP-a SBŽ Rusmir Prohan rekao je medijima kako je dojavu o pucnjavi policija dobila oko 16:20 sati.

Muškarac osumnjičen za ubojstvo triju osoba u mjestu Sokolina kod Donjeg Vakufa predao se sinoć policiji, potvrđeno je u MUP-u SBŽ-a.

''U tijeku je kriminalistička obrada nad osumnjičenim, koji je lišen slobode. Poznat je njegov, i identitet ubijenih, a informacije koje imamo još uvijek nisu za javnost'', kazao je glasnogovornik MUP-a SBŽ-a Rusmir Prohan.

Dodao je da će više detalja o ovom slučaju, koji je uznemirio građane Donjeg Vakufa, biti poznato danas.

Osumnjičeni za ubojstvo trojice muškaraca koje se dogodilo jučer poslijepodne u mjestu Sokolina kod Donjeg Vakufa je mještanin Sabahudin H., potvrđeno je za Klix, prenosi bljesak.info.

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

 

Hrvatska kulturna zajednica TROPLET u povodu svetkovine sv. Josipa, svoga zaštitnika i Dana očeva, želeći potaknuti štovanje našega nebeskog uzora, ljubav i poštovanje prema hrvatskom jeziku i kršćanskim vrijednostima te gajenje i trajno zanimanje za pisanu riječ i poeziju objavljuje 

 

NATJEČAJ 

za najbolji neobjavljeni literarni rad s temom:

Za osnovne škole:

Nedjelja je duši lijek, naš je biljeg i naš stijeg

Za srednje škole:

Nedjelja je himna civilizacije ljubavi

Tema literarnoga natječaja usmjerena je promicanju kulture i dostojanstva neradne nedjelje kao Dana posvećena Gospodinu, molitvi, obitelji i odmoru. Osobito želi osnažiti svijest zaštite radnika, njihovih ljudskih, roditeljskih, obrednih, kulturalnih i svih drugih prava nasuprot sveprisutnom duhu potrošačke civilizacije i borbe za stjecanjem materijalnog bogatstva.

 

Pravo sudjelovanja imaju svi učenici i učenice osnovnih i srednjih škola.

Radovi, prozni ili poetski, moraju biti napisani na hrvatskom jeziku, sadržajno odgovarati temi natječaja i biti protkani kršćanskim vrednotama.

Tekstovi radova trebaju biti napisani na računalu, a prozni radovi mogu biti napisani na najviše tri stranice.

Učenici se na natječaj mogu prijaviti preko svojih škola ili samostalno. Pristigle radove će procijeniti prosudbeno povjerenstvo, a autori pet najboljih radova bit će nagrađeni pohvalnicama. Za tri prva mjesta predviđene su i novčane nagrade:

 

  • za prvo mjesto  200,00 KM
  • za drugo mjesto 100,00 KM
  • za treće mjesto    50,00 KM

 

 

Radove s osobnim podatcima (ime i prezime, adresa, mjesto, škola i razred, telefonski broj) potrebno je poštom ili osobno dostaviti najkasnije do blagdana sv. Josipa radnika, 1. svibnja 2017. godine na adresu:

 

Hrvatska kulturna zajednica TROPLET

Kneza Trpimira 8

88000 MOSTAR

s naznakom (za natječaj)

 

Imena autora najuspjelijih radova bit će proglašena 5. lipnja  2017. u medijima te na mrežnim stranicama www.troplet.ba

Više informacija o natječaju može se doznati elektronskom poštom Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i na Facebook stranici HKZ Troplet.

                                                                                 

Upravni odbor HKZ TROPLET

 

Plakat za srednje škole

Plakat za osnovne škole

 

Utorak, 21 Ožujak 2017 21:00

Za klavirom nasred Blidinjskoga jezera!

Ocijeni sadržaj
(10 glasova)

 

U prošlu nedjelju, 19. ožujka, bili smo svjedoci nesvakidašnjega događaja na Blidinjskom jezeru.

Netaknuta priroda Parka prirode Blidinje budi posebna nadahnuća mnogim zanesenjacima ove prirodne ljepote u kojoj uživaju planinari, sportaši, avanturisti, glazbenici i ini koji pohode ovo mjesto, piše portal omolje.com.  

Mnogi znanstvenici, putopisci, botaničari i drugi istraživači svakodnevno pohode ovaj prostor kako bi snimili dokumentarne filmove ili istraživali floru i faunu. Ima i onih koje ovo mjesto nadahnjuje da skladaju, pišu dobru knjigu, snime glazbeni spot ili pak uprizore kakvo glazbeno djelo.

Ako je Johann Strauss - mlađi, mogao napisati planetarni valcer „Na lijepom plavom Dunavu“, inspiriran ljepotom pokreta, nije nam znano što je inspiriralo jednoga pijanistu da usred Blidinjskog jezera izvede neko glazbeno djelo ili možda sklada „Na valovitom Blidinjskom jezeru“.  

Iako se zbog bure nije moglo čuti što glazbenik svira, izazvao je veliku znatiželju. Mnogi su zastajali i promatrali ga kako se ljulja u ritmu nota zapljuskivan valovima mutne jezerske vode.

Nadamo se da su slušatelji s gumenoga čamca snimali njegov glazbeni uradak i da će se isti pojaviti na društvenim mrežama i tv ekranima kako bi i mi mogli uživati u glazbi koja se dogodila na valovima Blidinjskog jezera, između Čvrsnice i Vrana.

Bože Radoš/omilje.com/Tomislavcity

Stranica 1 od 426

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME