Nedjelja, 27 Studeni 2016 19:26

Božić u iščekivanju

Ocijeni sadržaj
(7 glasova)
S početkom vremena došašća, ljudi našega vremena već otpočnu sa slavljenjem Božića. Nemaju vremena niti strpljivosti za čekanje i iščekivanje.…
Ocijeni sadržaj
(23 glasova)
Ne znam u pare. Mislim, volila bi znat samo kako ću kad nikad nisam vježbala! Zato se divim ljudima koji…
Četvrtak, 24 Studeni 2016 00:04

Unatoč svemu

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)
Pokatkad mi dođe da se uronim u sumnju i prepustim beznađu jer u svemu što nas okružuje ne vidim naznake…
Ocijeni sadržaj
(19 glasova)
Ja sam ti priviše emotivna i sve me pogađa. Osobito vako kad mi se sve odjednom sastane. Vidiš, meni studeni…
Petak, 18 Studeni 2016 18:12

Razglednica iz Vukovara

Ocijeni sadržaj
(8 glasova)
Ne mogu uspravo stajati u pustoši razorenih kućaZloguk muk, krvava žbuka, beton, cigla, ruševine... Nema ptica, nema ljudskih licaNe čuje…
Petak, 18 Studeni 2016 16:49

SPOMEN DANI

Ocijeni sadržaj
(8 glasova)
Ne slavimo mi vlastite poraze, mi molimo za duše naših umrlih. Mi se sjećamo likova naših prijatelja koji su ugradili…
Subota, 12 Studeni 2016 09:37

Iz dnevnika jedne mlade: Smederevac

Ocijeni sadržaj
(27 glasova)
Ne da mi svekrva da iz kuće izbacim njezin stari smederevac. Uzlud je svi nagovaramo da i mi ko i…
Četvrtak, 10 Studeni 2016 19:59

Trijumf

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)
Svaka pobjeda ima okus gorčine onih koji su izgubili. I stoga pobjednik uvijek treba pronaći način ublažiti tugu gubitnika. Ali…
Utorak, 08 Studeni 2016 08:22

Čeka li nas novi ZAVNO(F)BIH?

Napisao

 


Prvo naselje zatvorenog tipa u Tarčinu, u kojem su vlasnici nekretnina isključivo Arapi, izazvalo je proteklih dana pravu malu medijsku buru čak i u Hrvatskoj, poslovično nezainteresiranoj za ono što se događa u BiH.

Piše: Josip Mlakić, Dnevnik.ba

Ti se događaji tamo isključivo promatraju u svjetlu globalnih zbivanja. U Bosni i Hercegovini stvari stoje bitno drugačije. Nakon početne šutnje, počinju se pojavljivati i disonantni tonovi unutar bošnjačke zajednice, dok srpskih i hrvatskih reakcija gotovo uopće nema.

Republiku Srpsku zbivanja u Federaciji BiH, kao i Srbi koji u njoj žive, već odavno ne zanimaju, ali je šutnja hrvatske političke elite zbunjujuća, ako ništa barem zbog svojevrsne paranoje koja drma temelje Europske unije zbog sirijske krize, s kojom se ovaj fenomen počesto stavlja u isti kontakt.

Međutim, za nas je mnogo važniji jedan drugi aspekt: zasada Arapi kupuju srpsku zemlju, ali je pitanje dana kada će na bubanj doći imovina Hrvata koji su u međuvremenu iscurili iz BiH, što će onda izazvati domino efekt, te novi val iseljavanja, ovaj put biblijskih razmjera. Hrvatska politička elita bi se morala zamisliti, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog činjenice kako će Eronet u tom slučaju ostati bez svojih "pretplanika", a Crkva bez vjernika. Što se tiče Crkve, nažalost u njoj više "ne stanuju" veliki ljudi poput fra Didaka Buntića, a o politici da ne govorimo. (Već su se u medijima pojavile vijesti koje govore u prilog kako je sličan proces već otpočeo, na primjer ona kako je u okolici Bugojna novi vlasnik, Arap, zatvorio javni put rampom.)

Lavina se zakotrljala i teško će je biti zaustaviti. Pogotovo zbog činjenice kako se najavljuju slični projekti vrijedni nekoliko milijardi eura. Profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Esad Duraković nedavno je upozorio kako ovo može imati pogubne posljedice po budućnost BiH. Ovaj fenomen opisao je kao "posebnu strategiju čiji se krajnji učinci ne vide sada ali će se vidjeti kada bude prekasno. Vjerujem čak da se ovdje radi o nekoj vrsti projekta".

Mogu li se već sada predvidjeti neke od posljedica koje najavljuje gospodin Duraković? Možemo napraviti određene usporedbe s Hrvatskom koja je gotovo u cijelosti rasprodala svoju obalu raznoraznim "investitorima" i gdje su domaći ljudi u vlastitim sredinama odjednom postali stranci. Prije desetak godina kolala je jedno vrijeme ideja da se mladim parovima rođenim u Dubrovniku participira prilikom kupovine stana, jer ni na koji drugi način nisu mogli doći do njega u rodnom gradu. To je vrijeme prije krize, kada su cijene u Dubrovniku znale preskočiti granicu od 5.000 eura po kvadratu stambenog prostora. Dubrovnik je na taj način ostajao bez autohtonih stanovnika kojima je bilo jeftinije otići u Zagreb, nego li ostati kod kuće. Čeka li ista sudbina Sarajevo?

Postoje i određene pravne nedoumice oko ovog projekta. Državljani arapskih zemalja nemaju mogućnost izravne kupnje nekretnina u BiH, ali je to riješeno na način da to u njihovo ime čine "ovlaštene" tvrtke koje raspolažu milijunima tuđih dolara. Prilikom gostovanja u emisiji "Pošteno" Federalne televizije, tuzlanski gradonačelnik Jasmin Imamović, koji je po vlastitim tvrdnjama odbijao dosada sve "nemoralne ponude" državljana arapskih zemalja, izjavio je kako je prodaja nekretnina državljanima Saudijske Arabije, Katara ili Kuvajta protuzakonita.

Nisam pravni stručnjak i ne bih ulazio u ovaj aspekt problema, jer je to uostalom u ovoj zemlji najmanje važno. Postoje dva uvriježena principa kojima se zaobilaze sve pravne nedoumice koje se usput pojave. Prvi: ako nešto nije po zakonu, najjednostavnije je promijeniti zakon. A ako ne ide tako, onda na snagu stupa najčešće korišteni princip: ako nešto nije po zakonu, tim gore po zakon.

Profesor na islamskoj teologiji u Sarajevu Džemaludin Latić svojevremeno je izjavio kako mu je draži bilo koji musliman iz Indonezije (ili Malezije, nisam siguran) od komšija ćâfira, Srba i Hrvata. Ta izjava izazvala je tada salvu reakcija. Treba imati na umu kako je to bilo vrijeme neposredno nakon rata, dok je bratstvojedinstvujuća paradigma još uvijek bila živa. Gledano s današnje distance, Džemaludin Latić je u toj priči ispao najdosljedniji. Zapravo samo je rekao ono što su mnogi od njegovih kritičara mislili, a nisu se usudili reći, jer je to u tom trenutku bilo krajnje politički nekorektno. To se najbolje vidi danas, kada se Latićeva fantazije ubrzano ostvaruju.

Sada su favorizirani "indonezijski muslimani" ujedno i komšije koje su zauzele mjesto omraženih ćâfira. Došlo je samo do "zamjene materijala". Većina od tadašnjih najglasnijih Latićevih kritičara nije se javno oglasila po ovome pitanju. Ili su zapravo revidirali svoje stavove, odnosno danas misle isto kao Latić prije dvadeset godina.

Očito je konsenzusom pao izbor na Saudijce, Kuvajčane ili državljane Katra u odnosu na Srbe i Hrvate, što je i logično: nitko od njih neće tražiti poseban televizijski kanal na vlastitom jeziku, već će ga sami financirati, ne jedan, već deset, neće tražiti poseban entitet, jer su ga već u startu dobili, i to ne bilo kakav entitet, dobili su entitet u koji je zabranjen ulaz domorodačkim Bošnjacima. O nečemu sličnom Mile Dodik može samo sanjati, a Dragan Čović niti to.

U nekoj doglednoj budućnosti, kada ćafiri nestanu iz Federacije BiH, a Republika Srpska bude primljena u Ujedinjene narode, možda ćemo svjedočiti novim žučnim političkim polemikama.

Zamislite polemiku u emisiji "Pošteno" kod neuništive Duške Jurišić između živahnog starčića, 80-godišnjeg Željka Komšića, člana Predsjedništva FBiH ispred saudijskog naroda, i Reufa Bajrovića, člana istog Predsjedništva ispred kuvajtskog naroda. U jednom trenutku vidno iživcirani Željko Komšić ustane sa svoga mjesta i prijetećim tonom, unoseći se u lice gospodinu Bajroviću, kaže: "Federacija BiH nije niti bošnjačka, niti turska, niti saudijska, niti kuvajtska, već i bošnjačka i turska i saudijska i kuvajtska."

Visoki predstavnik Valentin Inzko, vitalni stogodišnjak, izjavit će na to kako će OHR pristati na svako rješenje o kojem se dogovore četiri konstitutivna naroda. Bakir Izetbegović, član Predsjedništva ispred turskog naroda, reći će kako on nema ništa protiv, a niti za, dok će bošnjački član Predsjedništva, Slavo Kukić, reći kako za njega apelacija pred Europskim sudom za ljudska prava "Čović – Čavić" predstavlja uvod u peti entitet.

Dnevnik.ba

Ocijeni sadržaj
(21 glasova)
Prvi dojam je itekako bitan. Mislim da je baš taj prvi dojam trajno upropastio odnos između mene i moje svekrve.…

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME