Utorak, 19 Prosinac 2017 18:24

Inventura

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Pravorijek Zemlje (Svijeta). Ljudi ili svjetine?! Međunarodna pravda je presudila: Hrvati su podijelili BiH. I Međunarodna zajednica u BiH je suglasna s tim. I kao da nitko nije dijelio BiH osim Hrvata. Za to se nije sudilo Srbima. Muslimanima?! Ni u ludilu. Međunarodni predstavnici (Carrington – Coutileiro; Vance – Owen; Owen – Stoltenberg i s njima oni nevidljivi lutkari iza scene)!!? Nisu ni oni. Nitko. Samo Hrvati.

Za Tomislav city piše Marko Tokić

Nisu ni oni razni međunarodni dušebrižnici i tumači Daytona od potpisivanja do danas. Jedino i samo Hrvati. I uspješno su to obavili: pola su dali Srbima, pola Bošnjacima i Hrvatima ništa. Oni takvi kakvi jesu za sebe su odabrali krivnju. Jer na nju su navikli. I ne znaju živjeti bez nje. Barem onaj veliki dio hrvatskoga naroda koji je kažnjen zato što je bio davnih dana podanik cara i kralja, pa zatim jer se u turbulentnim okolnostima borio (gle, sramote) za vlastitu državu i na koncu jer je uspio, unatoč svemu, pobijediti u ratu nečije miljenike.

Kad me pitaju zašto? I kako je moguć ovakav apsurd? Ne preostaje mi ništa nego nemoćno slijeganje ramenima ili potonuće u teoriju zavjere pa su nas tako sotonisti (i, s njima, ortodoksi i islamisti) predodredili za nestanak u zemlji naših predaka.

Jesmo li krivi za rat? Koliko znam ni jedan Hrvat nije poginuo niti tri kilometra dalje od neke hrvatske kuće (i hrvatske i katoličke obitelji koja je bila potrebna njihove obrane), možda tek na kraju rata kad smo zatrebali onima koji određuju kako će biti da slomimo srpsku bahatosti i kad smo im poslužili kao sredstvo za ostvarenje njihovih ciljeva. Koliko znam nismo mi napadali ni Kragujevac ni Niš, a nismo ni Zemun iako na njega polažemo povijesno pravo. Nismo, kao što bi neki htjeli odnekud došli na svoja ognjišta u zemlji koju baštinimo od pamtivijeka, nego su nas iz nje proganjali i istjerivali i to stoljećima a mi smo joj se uvijek iznova vraćali i prijanjali za nju znojem, suzama, krvlju. I branili je do posljednjeg daha.

I sad bi kao trebali otići.

Kamo?!

Neki navodno trebaju u svojim zemljama dobre radnike, zapadno odgojene, pokornosti naučene, zgažene u dostojanstvu, opterećene krivnjom da im opet služimo kao bezimeni građani drugoga reda u njihovim zemljama, njihovoj oholosti, bešćutnosti, pohlepi i gramzivosti.

Kod ovakvih prijatelja, neprijatelji nam i nisu potrebni.

Inventura je godine na izmaku i zbrajam političke račune. U BiH je zavladao muk. I strah. Prijete nam nestankom. A naša politika kao noj, zabija glavu u pijesak i nada se. Čemu?! Ah, da; dok je narod na izmaku snaga nekima je kao nikada, jer nikada ovako nije bilo. I zašto da brinu narodnu brigu, jedina im je briga kako sačuvati (sve ono što se na onaj svijet ipak ne može ponijeti), ali dobro dođe da se ostavi svojima. A to što narod odlazi ili stenje od nemoći tko da još o tome povede računa. Oni koji su otišli oni su se ionako pomirili sa sudbinom, a ovi ovdje da imaju pameti već bi davno otišli (zar ne vide da se ništa ne može). I tako, ostavljeni sami sebi, obespravljeni, poniženi, opterećeni krivnjom trebali bi prihvatiti zauvijek ulogu naroda bez prava, građana bez identiteta. Ako podignemo glavu nad njom kao mač se nadvio UZP-e.

Ali, ne znaju oni s kim imaju posla.

U Republici Hrvatskoj (drugoj našoj državi), nažalost kao i ovdje vrijedi ono, davno postavljeno, pitanje Marka Matića: Čija je naša država?!

I godina na izmaku možda će ipak ponuditi neke odgovore. Na presudu koja je sramotna najprije su reagirali riječima da je neprihvatljiva, potom su nam priopćili da je djelomično neprihvatljiva, a nakon nekog vremena upitat će nas neznani: Koja presuda?

Iz kojeg središta moći su ih uvjerili da su Hrvati podijelili BiH i dali pola Srbima, pola Bošnjacima a sebi ništa još nam nisu dojavili. Čekam. Možda nam i kažu.

A Vjerodostojni je sve vjerodostojniji nakon što se uspješno riješio ono malo ministara iz HDZ-a koji su u prethodnoj vladi nešto vrijedili, uspješno se riješio i Mosta, a onda uspostavio stabilnu vladu (s klijentelistima i lijevo-liberalnim nazovi narodnjacima i Pupovcom kao nadzornim organom dopuštenog hrvatstva). I sve je krenulo nabolje: obrazovanje i kulturu dao je mrziteljima hrvatskog identiteta a on se bavi Agromorom, INA-om tako uspješno da je vlada sve stabilnija a država sve labilnija. Toliko se uspješno bavi hrvatskim problemima i rješava ih da je veliki dio nekada bogate Slavonije na putu bez povratka, Lika je ionako prazna, a o Zagori i da ne pričam. Materijalnu bazu (što bi rekao Marks) nikako da osigura, a duhovnu nadgradnju poklonio mrziteljima Hrvata i Hrvatske. Mašala!

Hoće li izdobriti u godini koja dolazi. Ili će biti to gore (togore, togore, kako bi u nas rekli)? Tko bi znao. Kad se čovjek ne bi nadao što bi mu preostalo?!

Netko je davno ispričao priču, i danas sam je ponovno čuo, u novoj verziji o onom čovjeku koji se prigodom velike poplave uzdao u Boga pa nije prihvaćao pomoć ljudi iz čamca, pa ljudi na splavu, na koncu i onih iz helikoptera pa se na kraju utopio i kad je došao pred Boga i pitao ga: „Bože, ja se uzdah u tebe i Ti mi ne pomože.“ A Bog pravedan i prepun milosrđa reče mu: „Poslao sam ti čamac, splav i helikopter i ti me optužuješ, da nisam milosrdan kao što jesam zar bi razgovarao sa mnom.“

Ako sam odustaneš od sebe nitko ti ne može pomoći. I zato, moj narode, ponovno nam je se uzdići i uzeti u ruke vlastitu sudbinu. I Bog će biti na našoj strani samo se treba zauzeti za sebe. Dosta je bilo uzdanja i očekivanja treba se aktivno zauzeti za sebe. I kucati na vrata diljem svijeta. Komu? Ta nas nitko ne čuje. Nadati je se ipak da u tom svijetu nisu svi zatvorenih srca kao njihova politička elita, da tamo ima srca i ima ljudi koji kada doznaju za ovu nepravdu koju nam čine u njihovo ime navodni njihovi predstavnici da će oni podići glas. Stoga je na nama da svijet dozna o čemu se radi i tko radi i kako radi i kakvu nam nameću pravdu i zašto nam nameću krivnju da smo mi podijelili BiH i dali pola Srbima pola Muslimanima a sebi ništa. Odgovor je jednostavan: onima kojima se želi nametnuti politički identitet da bi to prihvatili nužno je nametnuti krivnju. Svi su dijelili BiH, a nama su ispostavili račun. Račun ne prihvaćamo.

A mi, trebamo biti pripravni kad dođe dan.

P.S. opterećen svakodnevnicom i učinkom naše veoma uspješne političke elite u ovoj laganoj godišnjoj (i višegodišnjoj) inventuri u gorčini zaboravih da nam dolaze sveti dani. Krist nama se rađa. I svjetlost se ne može zaustaviti. Istina pobjeđuje. Na dobro nam došao Božić i sveto porođenje Isusovo.

Marko Tokić - članci

Tra 13, 2018

Njegova dobronamjernost

Povijest je prepuna likova koji su za novac…
Tra 06, 2018

Vrijeme očitovanja

Ujedinjeni Bošnjaci konačno su se izjasnili: od…
Ožu 28, 2018

Uhvati vjetar

Svijet ulazi u turbulentno razdoblje. Uvijek je…
Ožu 18, 2018

Ratifikacija

Iz Stambola (na Bosporu) sustigla nas knjiga…
Ožu 07, 2018

Revizija

Revizija je kažu postupak ispitivanja točnosti,…

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME