Srijeda, 21 Prosinac 2016 19:57

Teško vrijeme

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

 

Postoje blagdanski dani kada bi čovjek trebao smoći snage i uzeti predah od svakodnevnice. Čak i unatoč tomu što izgleda da vrijeme u kojem živimo ne daje nam pravo na predah.

Za Tomislavcity piše Marko Tokić

Ovih se dana ponovno aktualizira priča o migrantima, no ovaj put ne toliko zbog novog vala nadolazećih nesretnika (i pratećih i ubačenih terorista), nego zbog vala nasilja koji Europu pretvara u ratnu zonu suvremenog doba. Osjećaj nesigurnosti povezan je s udarima na uobičajeni način života i njegove vrijednosti. Ciljanim djelovanjem teroristi udaraju na simboličke točke europske uljudbe. No, to je tek jedan od udara u nizu na sam Božić (njegovu poruku i značenje).

Već davno prije toga sam je Zapad izvršio prvi udar na Božić (i njegove kršćanske poruke): uvođenjem u opticaj debeljuškastoga djedice koji je u blagdan Tihe Noći uključio potrošačku groznicu darivanja što se širilo na sve manifestacije Došašća (duhovne pokorničke priprave i iščekivanja) i pretvaralo ga u dane razuzdanih veselica pokladnih dometa (pivo i kobase, ponegdje i rakija i prase... i još ponešto).

Ovo što se sada događa tek je pridodatak (Sorošova i Angelina čestitka) prigodom tih manifestacija bez obzira na to obilježavale one dolazak djeteta Isusa (u poniznosti pred otajstvom Ljubavi) ili se radovali s debelim djedicom (ho, ho, ho...). Teroristi nam šalju jedinstvenu poruku držeći nas jednako odgovornima bez obzira na to kojem se bogu radujemo i izjednačavaju nas u vlastitoj mržnji i nerazumijevanju. U osvetničkom pohodu zbog svega što im se u naše ime čini udaraju gdje stignu i biraju uvijek simbolička mjesta naše tradicije (i ne brinu za nijanse). I dok svi urlaju o islamističkim teroristima i prijetnji sigurnosti mnogi zaboravljaju organizatore njihova dolaska. I dok se Merkelica opravdano proziva zbog njezine navodne dobrohotnosti i navodno humanističkih pobuda dotle se do skrivenih majstora i velikih meštara i organizatora iz sjene u javnoj kritici ne dopire. Mnogi čak olako zaboravljaju i javno izrečenu Orbanovu poslanicu o Sorosovoj odgovornosti. A vrijeme je da je se prisjetimo i da velikog maga naše nesreće ponovno vratimo pod svjetla pozornice iz mraka utonuća u nevinost. Našoj nesreći s migrantima (kao i s mnogim drugim stvarima u sferi duhovnih i inih kulturnih i civilizacijskih vrijednosti) ime je George Soros (ma koliko se šutjelo o tome). Nadam se da je pobjedom Donalda Trumpa vrijeme da Soros prestane koristiti američke (obavijesno-agencijske) novce i ako već ima u svojim velebnim pothvatima navodno čovjekoljubne  nakane umjesto američkog proračunskog novca počne koristiti vlastiti novac (no, čisto sumnjam da bi mu, u tom slučaju, to bilo i na kraj pameti; tuđim je, i u ovom slučaju, dakako, lakše gloginje mlatit).

Najnovija Berlinska scena strave i užasa koja svojom izvedbom slijedi već odigrani scenarij iz Nice u kojem se svakodnevno prijevozno sredstvo pretvara u oružje za uništenje nevinih žrtva i simboličku poruku samo je pripomenak da unatoč lako ciljanoj meti (teroristima) ne zaboravimo prave krivce naše nesreće. Ukoliko njihovi tvorci, mentori i pomagači a često i nalogodavci ostanu u sjeni bojim se da ne ćemo razumjeti ono što se događa: prevrjednovanje vrijednosti i duh zloga kojega ulijevaju u vrijeme (da se poslužim fra Mićinom metaforom).

Svijet je zgrožen i ubojstvom ruskog veleposlanika u Turskoj, atentat uživo ostaje ipak bez odgovora. I sada služi za novi niz sumnjičenja i špekulacija. Koliko je znakovit propust sigurnosti u zaštiti ubijenog veleposlanika još je možda znakovitije (i maglovitije) eliminiranje atentatora: mrtva usta ne govore. Da je atentator samo onesposobljen prostor manipulacije događajem bio bi sužen, ovako u zlo-činu ostaje dovoljno širine za nakane koje opravdavaju možda i jednako opasne iduće poteze njegovih nalogodavaca i naručitelja a može poslužiti i navodno pravednim osvetnicima za jednako nečasne pothvate i akcije.

No kako je već poučen narodom govorio i Krleža: nigdar ni bilo da nekak nije bilo, pa nigdar i ne bu da nam nekak ne bu. Pa da se sa ovih velikih svjetskih tema vratimo doma.

A doma kao i uvijek drugi svjetski u umovima još uvijek traje. Čak ga se i Vlaho Orepić prisjetio (premda mi se čini, unatoč ozbiljnim godinama, da ga on i ne bi mogao osobno upamtiti), no vratit ću se na Vlahu nešto kasnije. Naime, treba započeti s onim nešto ranije od Vlahe. Objavilo da se uzbuna digla zbog toga što se u Jasenovcu pojavio natpis (Za dom spremni). Na tu vijest pomisli čovjek da baš i nije uredu da netko na onom spomeniku žrtvama (cvijetu isklesanom od kamena) ispiše taj pozdrav, jer to bi zbilja uvrijedilo ljude koji njeguju sjećanje na jedan broj žrtava tog logora (one koji su, na ovaj ili onaj način, bili žrtve tog vremena i onih koji su se u tom vremenu služili tim pozdravom). I zbilja, nema čovjeka (ako je čovjek) koji bi mogao opravdati takav vandalski čin. Ali, što ćeš, umujem u sebi i među Hrvatima ima Vandala. Kad, sreća, nije. Na spomeniku nije ništa ispisano, pa onda mislim možda je netko ponesen ovom ili onom idejom (uvrede ili nekakve reakcije na nešto) ispisao to negdje na putu prema spomen-području, pa mislim se ni to nije uredu jer može biti uistinu uvreda onima koji se upućuju na mjesto obilježavanja tužne uspomene. Kad li!!! Nije ni to. (???) Na spomen ploči jedanaest poginulih branitelja (s imenom i prezimenom: Mario Huis, Dino Simić, Zlatko Klasić, Ivan Bebić, Miroslav Martinovski, Miro Petrin, Davor Milaković, Slavko Jager, Željko Grgić, Željko Barić, Milan Špoljarević) iz obrambenog i oslobodilačkog (Domovinskog) rata uz njihova imena ucrtan je i znak kojeg su kao vojnici nosili na rukavu njihove postrojbe (čijim je sastavnim dijelom i pozdrav Za dom spremni). Po pameti naših ljubitelja političke korektnosti i govora mržnje (naravno i uvijek onih drugih) navedeni ljudi su mogli i imali pravo poginuti braneći se od onih koji su htjeli uspostaviti granicu Velike Srbije (Vivovitica-Kavlovac-Kavlobag) i na kapama nosili oznake koje se u Hrvatskoj ne smiju držati spornima (jer kako Pupovac kaže one imaju mnogo širu i od svakog grijeha opravdanu dimenziju) dok oznaka koju su oni kao branitelji s ponosom nosili u hrvatskoj državi (za koju su oni, njih jedanaest poimenično, život dali) ne bi se smjela pojaviti niti na spomen ploči (jer će to Pupovca i one koji dolaze u spomen područje povrijediti, zapravo ne njega i njih, nego njegove i njihove osjećaje). I tako dok se Pupovac bori za nepovredivost vlastitih (i njemu sličnih) osjećaja mi ne bi smjeli protestirati niti kada nam on (i nažalost neki iz naše političke elite) vrijeđaju pamet. Pa sad da se vratim Vlahi koji je dao vrlo znakovitu izjavu kako Domovinski rat ne može oprati Za dom spremni. E pa, druže Vlaho, to bi isto bilo kao kad bi netko rekao (ne spadam u takve) da ni tvoje sudjelovanje u Domovinskom ratu ne može oprati tvoje sudjelovanje u represivnom aparatu bivšega režima. Ne spadam u one koji misle da bi Za dom spremni trebalo uzvikivati svugdje i na svakom mjestu (pa čak niti na stadionu zbog ovoga ili onoga), jer samo deklarativno izražavanje spremnosti za dom i domovinu bez potvrde iste vlastitim činom često je tek isprazno iskazivanje pa čak i lažno očitovanje. Ali, zamjeriti onima koji su vlastitim životom posvjedočili istinu te spremnosti i još im oduzeti pravo da ono što su životom svjedočili (i vlastitom krvlju potpisali) ne smije i ne može stajati i na spomen ploči njihove žrtve vrijeđa zdravu pamet, a kontekst Domovinskog (obrambenog i oslobodilačkog) rata svjesno negirati i kontekstualizirati ih u drugo vrijeme i druge okolnosti znači upravo ono zbog čega neprestano navodno prosvjeduju upravo oni koji to čine: reviziju povijesti. Ali ovaj put se ne radi o znanstvenoj reviziji koja se zasniva na novim činjenicama nego na svjesnom mijenjanju povijesnog konteksta unutar kojega znakovlje i poruke imaju posve drugo značenje i smisao. Jer, unatoč svoj argumentaciji o navodno povrijeđenim osjećajima, držim da je kao i sve drugo korišteno u nekom vremenu (i ovaj pozdrav) ima uistinu mogućnost da u nekom drugom povijesnom kontekstu ima posve drukčije konotacije (i asocijacije), pa ako hoćete i smisao i značenje.

I usput kad se već bavim ovom temom da pripomenem Orepiću (kao bivšem časniku represivnog aparata zlosretne države) nije Tuđmanova pomirba izgubila na vjerodostojnosti zbog, kako se to hoće danas prikazati, njezine nemogućnosti i Tuđmanovog nerazumijevanja povijesnih procesa – nego, zbog lustracije koja je provedena. Kakve sada lustracije?! Reći ćete, pa to je jedna do mantri konzervativnih snaga u Hrvatskoj. Da! Dobro ste pročitali: lustracija je u Hrvatskoj provedena. Ali ne ona o kojoj se priča, nego ona o kojoj se ne priča (i još uvijek ne smije pričati), koju su proveli Mesić (i njegovi: Račan, Josipović i ini; slijeva i navodno zdesna: Šeks, Granić, Bebić… i njihovi) kako bi se uklonili oni koji nisu došli (i ne dolaze) iz velikog bratstva vladara Hrvatske (ili mu se, na takav način, nisu htjeli priključiti). Umirovljenja, udaljavanja, osporavanja, omalovažavanja, zaborav (sudbina mnogih) protjeranih iz vojske, politike, javnog života. Šikaniranja i maltretiranja, osporavanja prava (ili izvođenja iz prava), medijski linč, politička korektnost i novogovor sve je ovih petnaest demokratskih (i svijetlih) godina bilo u službi te i takve lustracije (lijeve kulturne, medijske, političke i stvarne hegemonije).

Ah, da… Teško je ovo vrijeme. I teško breme otklanjanja privida koji su se namnožili i opterećuju našu svakodnevnicu. Stoga dragi moji čitatelji i prijatelji, oprostite što vas u ovo blagdansko vrijeme pokajničkog iščekivanja opterećujem glupostima svijeta, što vas unatoč svoj zabrinutosti nisam usmjerio u pravcu veselja i radosti. Jer Ljubav koja nas uvijek i iznova obnavlja u nadi, krijepi u vjeri nikad nas ne će ostaviti, od sada do svršetka svijeta – a ako je Bog s nama tko će protiv nas.

Sretna vam i blagoslovljen Božić. Mir nama. Uspješnu i manje stresnu novu Godinu. Na dobro nam došlo Mlado Lito.

Više u ovoj kategoriji: « Igračke Na izmaku »

Marko Tokić - članci

Srp 22, 2017

Požar

Vatra je sredstvo u službi čovjeka. I nevolja…
Srp 16, 2017

Inicijativa

Još davno, dok sam se bavio politikom, jednom…
Srp 10, 2017

Barbika

Kada ti protivnici pokušavaju napakostiti, ako…

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME