Subota, 17 Prosinac 2016 15:53

Imati strpljivosti

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

 

Pri svemu što radimo na umu trebamo imati čudesni kineski bambus! Naime, kad posadimo sjeme te neobične biljke, ne vidi se četiri godine ništa osim tankog izdanka. Za to vrijeme rast se odvija ispod tla, u velikom vlaknastom korijenu, što se širi i prodire duboko u zemlju. Ali, pete godine kineski bambus naraste i do 32 metra.
Vrijeme adventa – došašća, vrijeme je iščekivanja, budnosti i duhovne priprave za proslavu Isusova rođendana – Božića. Suvremeni bi čovjek, međutim, sve postigao i ostvario na brzinu, jer uz to što mnogi zarana izgube živce zajedno s tim nemaju niti potrebne strpljivosti. Na brzinu i s najmanjim naporom završila bi se škola i fakultet, zaposlilo, zaradio novac, sagradila kuća. Ono što se prije nastojalo kroz cijeli život, danas se mora ostvariti u što manje vremena.
Tko to ne uspije postići smatra se nesposobnim i nevrijednim, a ako to ne uspijemo ostvariti upadamo u frustracije i nezadovoljstva. Tomu osobito pogoduje mentalitet i trend današnjega svijeta i medijska promidžba, kako i sami možemo primijetiti, jer nemaju strpljivosti niti vremena u draži iščekivanja Božića u čemu i jest radost. Već se sada počelo sa ukrašavanjem jelki, božićnim pjesmama, a u prodajnim centrima božićnim reklamnim porukama i akcijama Božić se nastoji unovčiti.
Započinjemo došašće običnim poslovima, a opet ispunjeni budnošću da ne zaboravimo na što smo pozvani, ne propustimo činiti dobro. Bog nas želi zaposlene, a nipošto prepuštene čekanju i dokolici. Došašće je polazak prepuno iščekivanja. Kršćanski Bog je uvijek nepredvidivi Bog, kojega čovjek ne može u potpunosti zamisliti i domisliti jer neizmjerno nadilazi granice naše misaonosti, razuma i mašte. Tako i iščekivanje postaje otvorenošću i nadom, prihvaćanjem nepredvidivoga očekivanjem neočekivanoga. (Tomislavgrad, 2. prosinca 2007.)

ZLOČIN POBAČAJA


Kao inteligentna bića iznenađuju nas mnogi upiti! Među njima je i: „Je li ljudski rod najkrvoločnija vrsta prema svome rodu i vlastitom potomstvu?“ Kako strašno pitanje da se i krv u žilama ledi! Statistike našega vremena u suvremenom 21. stoljeću potvrđuju opravdanost i istinitost upita prema kojima se godišnje u svijetu pobačajima ubije oko 53 milijuna nerođenih, dok su se žrtve Drugog svjetskog rata kretale oko 50 milijuna ubijenih. Ovo je tragično i prema Bogu vapijući grijeh! Bijela kuga koja hara i našim narodom u većem broju umrlih nego li rođenih.
Ako možda nismo izravno odgovorni za ovakvo katastrofično stanje ubijanjem nerođenih, svatko se može upitati: „Kako se općenito odnosimo prema slabim, nerođenim i svima koji ne mogu braniti vlastito iskonsko pravo na život i prostor pod 'kapom nebeskom'?!“
Čovjeka i živo biće možemo ubiti „mačem“ – silom, ali i jezikom! Jezik je možda još ubojitije oružje, a uz to i podmuklo. Uz to što ubija još više i ranjava, ostavljajući ožiljke ne samo na tijelu nego još više u duši. Biti gospodar vlastitoga jezika, osobito je potrebno i vrijedno u odnosima s drugima. Ne samo da ga imamo kao oružje kojim se može ranjavati, nego i način za pohvale Svevišnjemu kojim kao melemom možemo ublažiti i zacijeliti rane koje su nanesene drugima. (Tomislavgrad, 6. prosinca 2016.)

POTICAJNE MISLI


Prije određenog vremena neki su nam ljudi možda glumili velike prijatelje za što im dadosmo pljesak, a bili smo spremni za njih gotovo i umrijeti. Ali nakon svih događaja njihov lik potamnio je u našim očima i skoro da su za nas umrli. (Tomislavgrad, 29. studenoga 2016.)

Gubitci


U životu trebamo biti spremni na stalne gubitke: osobnih planova, zdravlja, prijatelja, službe, stvari… Jer gubeći i dok nam se zatvaraju vrata u isto vrijeme otvara nam se neki prozor i nova mogućnost. Gubeći, rastemo, sazrijevamo, pronalazimo sami sebe i novi smisao! (Tomislavgrad, 30. studenoga 2016.)

Ne podnosim ljude koji jedno misle, drugo govore, a treće rade! One koji obećanjima druge drže luđacima, laž proglašavaju istinom, niječući životni temelj za nadgradnju (su)odnosa s drugima u čije se ime „svesrdno zalažu“. (Tomislavgrad, 30. studenoga 2016.)

Humor i šala osobine su velikih ljudi prožetih dobrotom! Šaliti se možemo s dobrim, širokogrudnim i dobronamjernim ljudima, ali ne i dvoličnjacima, zlobnicima i budalama. (Tomislavgrad, 1. prosinca 2016.)

Tri su najubojitija oružja: mač (sila), pero (slovo) i jezik (govor)! (Tomislavgrad, 1. prosinca 2016.)

Životne poteškoće, bolest i sve što nas neplanirano snađe obeshrabruje, smućuje, gura u očaj i bezvoljnost. Unatoč svemu lakše ih je (pod)nositi ako se spremno prihvate s predanošću, vedrim duhom i dozom humora! (Tomislavgrad, 1. prosinca 2016.)

Vrste ljudi


Kroz život se susrećemo s različitim vrstama ljudi. Od onih koji nas vesele i za koje zahvaljujemo Bogu što su ušli u naš život, jer da ih nema trebalo bi ih „izmisliti“. Pa sve do onih zbog kojih smo zažalili da smo ih ikad upoznali, koji izazivaju mučninu u nama kad ih se sjetimo te za koje slobodno možemo reći: „Odlazi Sotono ljudska!“ (Tomislavgrad, 2. prosinca 2016.)

Čini se da kao narod nismo sretni ne znamo biti ljudi nade, niti cijeniti veselje! U nesrećama koje nas snalaze ili bolesti padamo u očaj i beznađe, a kad nam je dobro nezadovoljni smo predajući se kuknjavi. U stalnoj smo stresnoj žurbi, ne cijenimo niti živimo vrijednost sadašnjeg trenutka. Strah nas je susresti sa samima sobom već radije razmišljamo o sutrašnjem danu koji još ne postoji, dok zaboravljamo pouku prošlosti. (Tomislavgrad, 2. prosinca 2016.)

Ljudi se domišljaju o najboljem načinu osvete drugima. Čini se najviše boli kad čovjeka u blizini vide sretna, zadovoljna i nasmijana. Grizu se od zavisti kad shvate da je netko pored njih sretan. Biti sretan i veseo najbolja je osveta, koja ne šteti nama samima! (Tomislavgrad, 3. prosinca 2016.)

Ljudi poput rijeka

Redovito velike rijeke svoj bujni tok započinju iz gotovo neznatnog izvora. Tijekom protjecanja pridružuju im se pritoke sve do ušća kada se smiruju i utječu u more. Slično je i sa svakim čovjekom! Svi smo potekli i rođeni u krugu obitelji, mjesta i uže provincije. Kroz život se susrećemo s različitim ljudima, širimo obzore i poznanstva, kako bi u životnom smiraju uplovili u mirnu luku i prešli „na drugu stranu Rijeke“. (Tomislavgrad, 3. prosinca 2016.)

Počesto se opterećujemo upitima kako nas ljudi promatraju, doživljavaju i što misle o nama. Redovito oni koji na nama traže slabosti i nedostatke, ponajčešće samima sobom nisu zadovoljni, te u drugima kao u ogledaju promatraju sebe i vlastite manjkavosti. (Tomislavgrad, 3. prosinca 2016.)

Snaha i svekrva


Odnos snahe i svekrve počesto se očituje u susretu različitih svjetova i sukobu suprotnih mentaliteta, uz neprestano suprotstavljanje p(d)okazivanja moći kroz hirove i traženja životnog prostora. (Tomislavgrad, 3. prosinca 2016.)

Pripomoć u razvijanju talenata

Jednom zgodom dvije studentice tražile su me kao „vezu“ u polaganju ispita iz glazbene umjetnosti kod jedne profesorice. Odgovorih kako tijekom vlastitoga studija nisam tražio posrednike ni kod najtežih ispita pa sumnjam da ću bit i njima, ali rado ću prema mogućnostima pripomoći i izići u susret.
Kineska mudrost poučava: „Dobro je ribom nahraniti gladnoga čovjeka, ali mnogo bolje naučiti ga loviti ribu!“
Pripomoći ljudima u pronalaženju i razvijanju talenta plemenito je i hvale vrijedno, ali „servirati im sve pripremljeno na pladnju“ bez njihova zalaganja stvaranje je gotovana i podržavanje lijenosti! (Tomislavgrad, 3. prosinca 2016.)

Dobar kuhar umješan je s malo namjernica spremiti dobro jelo. Veliko je umijeće s malo riječi reći puno i izreći ono bitno. Ako mi noge kod kretanja znaju zastajkivati i zapinjati, glava s umom sa svojim mislima pripravna je za trčanje na duge i kratke staze. (Tomislavgrad, 4. prosinca 2016.)

Za istinsku čovjekovu sreću, potrebno je u životu nekoga voljeti, nešto raditi i nečemu se nadati. (Tomislavgrad, 4. prosinca 2016.)

Najbolje bi rješenje bilo o pitanjima i problemima s ljudima se ne prepucavati, nego otvoreno o svemu razgovarati! (Tomislavgrad, 4. prosinca 2016.)

Ljudima nas ne čini zvučno ime, titula, služba, skupocjeni nakit ili luksuzna garderoba, nego odgoj, ponašanje i vrline. Odijelo nas sačinjava ali se svuče, nakit krasi ali odloži, garderoba štiti ali odbaci. Ono što nosimo u samima sebi krasi nas, čini vrijednima i ostaje! (Tomislavgrad, 4. prosinca 2016.)

Gospodine udijeli nam snage da hrabro podnosimo sve što nas u životu snalazi i strpljivosti da prihvaćamo sve ljude s kojima se kroz život susrećemo! (Tomislavgrad, 6. prosinca 2016.)

Širokogrudnost i velikodušnost u osmijehu i dobroti, kad se spoje dovode do sreće. Sreća se umnaža što je više dijelimo s drugima! (Tomislavgrad, 6. prosinca 2016.)

Kad nam je negdje i s nekim naporno i ružno, osjećamo se kao u čistilištu (paklu) i snu s morama iz kojega se što prije želimo probuditi i pod svaku cijenu otići!
Kad nam je negdje i s nekim ugodno i lijepo, osjećamo se kao u raju i „slatkom“ snu iz kojega se ne želimo probuditi nego što duže ostati! (Tomislavgrad, 8. prosinca 2016.)

Ima ih koji žive u neprestanom jadikovanju i kriticizmu ma što učinili, kao i ravnodušnih kojima ne smeta biti u polumraku. (Fojnica, 9. prosinca 2016.)

Poznavatelji dobre vinske kapljice redovito će posegnuti za starijom berbom, dok će s novim pričekati da odstoji i dozrije. Slično je sa starim dokazanim prijateljima koje treba čuvati i novim koji tek trebaju d(p)okazati svoju kvalitetu. (Fojnica, 10. prosinca 2016.)

Naši ljudi - osobito stariji, vrijednost zalaganja i obavljena posla prosuđuju kroz fizički rad (kramp, motiku i lopatu) od koga napose mlađi bježe, dok su stariji onemoćali ali širokogrudno spremni davati „dobre korisne“ savjete. Intelektualna djelatnost je podcijenjena iako se mlađima savjetuje da uče, kako ne bi morali fizički raditi. (Fojnica, 10. prosinca 2016.)

Među ljudima draže mi je biti anoniman i prirodan kroz uzajamnu ljudskost a ne toliko da me doživljavaju kroz zvanje i službu, jer više volim obostranu spontanost nego li obzirnost i proračunatost. (Fojnica, 10. prosinca 2016.)

Kod predstavljanja drugima da bi sami dobili na vrijednosti i važnosti, nerijetko slušamo kako se sugovornici pozivaju na p(o)(ri)znatije članove obitelji ili rodbine. Ali ne toliko da uzvise te osobe, koliko da preko njih kao po ljestvama sami dosegnu željene visine. (Fojnica, 10. prosinca 2016.)

Potrebno je, vrijedno i važno za zdravo i stabilno duševno zdravlje imati dobar odnos s drugima, kroz društveni život i susretanje s prijateljima. Ali isto tako važno je susretati se sa samima sobom u tišini, kako bi dobili potrebne odgovore, mnogo toga nam se posložilo i „razbistrilo“. (Fojnica, 10. prosinca 2016.)

Rast u zdravom nauku


U popriličnim zgodama kršćanski vjernici laici „ispravljali“ su me u pitanjima duhovnosti, morala ili graničnih pitanja te nastojali (po)(do)kazati da trebam „popraviti“ svoju teologiju i na(po)učavanje, kako bi opravdali vlastiti „nauk“. Čudno kako se vjernici drže velikim katolicima, dok im je zdravi nauk nerijetko odbojan! A ja se pitam: „Tko je godinama studirao teologiju i zar je grijeh zauzimati se za čistu, provjerenu i zdravu vjeru?!“ (Fojnica, 10. prosinca 2016.)

Petokraka ideologija boljševizma i komunizma jednako je zločinačka, kao i kukasti križ ideologija nacizma i fašizma! (Fojnica, 11. prosinca 2016.)

Prema reklamama prodajnih centara i mobilnih operatera, život svakoga od nas trebao bi se sastojati jedino od kupovanja, spavanja i telefoniranja. Svi se radujemo blagdanima koji su mnogima opterećujući radi teške hrane, dok nekima znaju postati prava mora s nezgodnim prijepornim razgovorima i neugodnim upitima rodbine i prijatelja. (Fojnica, 11. prosinca 2016.)


fra Mate Tadić

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME