Nedjelja, 04 Prosinac 2016 20:26

Biti čovjek nade i radosti

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

 

Svakodnevno u životu doživljavamo da nas netko ili nešto iznenadi, razočara ili šokira. Ponajviše masmediji na senzacijama, aferama i spektaklima, temelje svoja izvješća o događajima u vijestima ili obavijestima. Time u velikoj mjeri, utječu na javno mnijenje i svakoga čovjeka. Nažalost, negativno u sivilu i crnom tonu, pogleda na svijet s duhom pesimizma, beznađa i očajavanja. 

         Međutim, Božja nas riječ ohrabruje, oslobađa straha, ulijeva snagu, povjerenje i sigurnost u nas same, Boga i druge ljude. Neprestano, a osobito u vrijeme došašća i Božića, potiče – ponajprije kršćane na radost, oslobađanje od straha, blagost i zahvaljivanje.

         „Radujte se u Gospodinu uvijek! Blagost vaša, neka je znana svim ljudima! I mir Božji koji je iznad svakog razuma, čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu (Fil 4, 4. 7.)“. Biti radostan u Bogu i njegovoj poruci evanđelja – radosne vijesti, smisao je i cilj našega zemaljskoga života, rada i odnosa s drugima. Na osobit su način vjernici kršćani pozvani s optimizmom, nadom i radošću izgrađivati sebe same te tako utjecati na druge oko sebe te promjenu i oblikovanje cijeloga svijeta. 

BITI SRETAN I DOBRE VOLJE

         Pa da imamo stotine polja i žitnica,

odjednom možemo pojesti samo jedan objed!

Pa da imamo desetke kuća i soba

za odmor nam je potreban samo jedan krevet!

Pa da posjedujemo i cijeli svijet

za životno zadovoljstvo potrebno je tako malo!

Budimo sretni i dobre volje,

kako život ne bi prošao pokraj nas a mi ostali prazni!

(Tomislavgrad, 25. studenoga 2016.)     

POZDRAV I LIJEPA RIJEČ

Općeuljudbena gesta kod susreta s drugima i u komunikaciji je pozdrav. Ima govornih i pisanih pozdrava, domoljubnih, političkih i vjerskih, dužih i kraćih, prijateljskih, službenih i intimnih. Osobina svih pozdrava je da njima započinjemo dijalog s drugima i daljnji tijek razgovora.

Možemo govoriti o pozdravu biblijskih ljudi koji se nije sastojao tek u jednoj riječi ili rečenici kao u suvremenom vremenu, nego u podužem razgovoru i raspitivanju za svakog člana šire i uže obitelji, zdravlju, poslovima i svemu vezanom uz osobu i njen život. Znamo li sve ovo jasnije će nam biti novozavjetne riječi Isusa iz Nazareta, koje upućuje svojim učenicima prije polaska na put kod propovijedanja evanđelja: „I nikoga putem ne pozdravljajte! (Usp. Lk 10, 4)“ Naime, radi se o dugom pozdravu semitskog čovjeka, koji bi apostolima oduzimao i previše vremena na štetu žurnosti navještaja radosne vijesti.

S druge strane pozdravi današnjih ljudi znaju biti tek „radi reda“ i običaja, te da se ispuni obveza i bonton. Nije rijetkost da ima i onih koji uopće ne znaju pozdraviti jer nisu poučeni, kao i ne obaziranja na nečiji pozdrav ako se želi ignoriranjem i šutnjom nekoga obezvrijediti i uvrijediti. Redovito na upit: „Kako si?“ slijedi automatski odgovor: „Dobro!“, koji ne odražava stvarno stanje. Uz to ubrzani način života očituje se i na samom pozdravu, što je osobito vidljivo u velikim urbanim sredinama. Onima koji ne žele da im se drugi bilo kako miješaju u život, zanimljiva je misao jedne osobe: „Na pitanje: 'Kako si?' uvijek odgovaram: 'Odlično!' Jer poslije toga odlično, ljudi više nemaju pod pitanja. Kad si odlično, nisi zanimljiv!“

U užurbanom svijetu sa stresnim načinom života sama okolina nameće prebrzi životni ritam, tako da kad nekoga u tim okolnostima upitamo kako je nema vremena ni za formalni odgovor. Ustvari dodatno nas požuruje kako je u velikoj žurbi. Ipak, trebali bi pronaći barem tren koji je dug poput treptaja, kako bi drugima lijepim pozdravom i sugestivnom riječju uljepšali dan i život. Upravo po stihovima pjesme Mladena Kušeca

„Pozdrav“:

„…Svakog dana
zbog prijateljstva
ljudima treba
poželjeti nešto lijepo.
Darovati osmijeh,
cvijeće i blage riječi.
Treba im pomoći
da se približe sreći.“ (Tomislavgrad, 28. studenoga 2016.)     

ODGOVORNOST

         Svatko od nas prije ili kasnije nađe se u (ne)prilici da iskusimo (ne)odgovornost drugih prema nama samima. Ponajprije kad s dobrom voljom želimo pomoći te drugome nešto posudimo. I to bilo stvar, knjigu, tehničku napravu ili novac. Ne kaže se bezrazložno: „Ako hoćeš izgubiti nekoga kao prijatelja, posudi mu novac!“ To će značiti da ljudi drže kako posuđeno vremenom njima počinje pripadati ili računaju na zaboravljivost onoga koji posuđuje a ne zapisuje.

         Osobno sam bio u (ne)zgodi da mi je učinjena materijalna šteta od jednoga domaćeg „stručnog“ i „priznatog“ informatičara, koji je kod spajanja tehničkih naprava zamijenio adaptere. Došlo je do kratkog spoja zbog neprilagođenih napona, te su mi bili uništeni modem i skener. Unatoč šteti taj „stručnjak“ nije osjećao potrebu odgovornosti niti stida da bi to i nadoknadio. Rekli bi: „Nedopustivo i nečuveno!“ Na koncu sam ja bio krivac, jer sam se takvo što usudio i tražiti. Drugom zgodom „duhovna i domoljubna“ osoba na susretu jedne udruge, uzela mi je darovani Novi Zavjet s nakanom pisanja posvetnih riječi. Na traženje povrata uspomene osoba je svesrdno obećavala, kako bi se uskoro udaljila i prekinula svaku komunikaciju.

Trećom zgodom osoba mi je posuđenu knjigu doslovno sažvakala i oštetila, te kod vraćanja nije osjećala potrebu niti se ispričati. Četvrtom zgodom čovjek „pravednik i čistunac“ koji svakom drži lekcije i predavanja, zagubio mi je alat kojim je vršio popravku. I opet kod poziva na odgovornost, najprije je tvrdio kako mi to i nije potrebno da bi me uskoro riječima i etiketiranjem u trenu popljuvao.

Po riječima Bernarda Shawa: „Sloboda znači odgovornost. To je uglavnom razlog zašto je se ljudi boje.“ Stoga je i moguće razumjeti neprimjerene reakcije ljudi, koji se nisu voljni susresti s posljedicama svojih čina i na sebe preuzeti odgovornost.  Jer s pravom reče Dostojevski: „Ako svijet ide loše, moja je pogrješka.“ Najlakše je i s najmanje posljedica, odgovornost svaliti na drugoga po riječima izreke: „Drž'te lopova!“ Jer kako je s pravom uvidio duhovni pisac Phil Bosmans: „Ljudi se više ne osjećaju odgovorni jedni za druge. Postaju suparnici, bespoštedno se bore za najveći komad kolača!“ (Tomislavgrad, 28. studenoga 2016.)     

POTICAJNE MISLI

Dobro je i hvale vrijedno čuti kad netko kaže da moli za drugoga, ali svaki pojedinac mora sam nešto učiniti da se osjeti kako svako posađeno stablo na ovom svijetu donosi svoj rod. (Tomislavgrad, 9. prosinca 2007.)

I u društvu s tehnološkim napretkom, stalno nešto čekamo. Čekamo u redu prodavaonice, pred bankovnim šalterom, u redu kod liječnika ili za ispovijed. Čekamo da narastemo, dok rana ne zacijeli, da nas prijatelji nazovu. Čekanje je postalo sastavni dio našega života, jer sve vrijedno dugo nastaje za što je potrebna strpljivost! (Tomislavgrad, 9. prosinca 2007.)

Ljubomora je jaka poput kronične bolesti i teška kao smrt. Ne može podnijeti veličinu i dobro drugih koje drži vječitim rivalima. Rađa srdžbu koja najviše izjeda one što joj se prepuštaju. (Tomislavgrad, 23. studenoga 2016.)   

Sila silom a dobrota dobrotom rađa,

svjedoče nam iskustva i jedra životnih lađa. (Tomislavgrad, 23. studenoga 2016.)   

Vegeta je začin koji se miješa u hranu, kako bi zadobila bolji okus i aromu. Ima i ljudi koji se poput vegete miješaju u živote drugih i zabadaju nos gdje im nije mjesto, unoseći nemir i smutnju. Takvima je najbolje poželjeti da se pozabave samima sobom! (Tomislavgrad, 23. studenoga 2016.)     

Treba cijeniti svaki oblik pomoći potrebitima, kako materijalnu a ništa manje duhovnu i duševnu. Uza svu dobru volju potrebno je poštivati slobodu svakog pojedinca koliko će se željeti otvoriti da uđemo u njegovu osobnost, a istodobno da ne pokažemo preveliku znatiželju i time narušimo intimu.  (Tomislavgrad, 24. studenoga 2016.)     

Bolesnike mnogo više bole i vrijeđaju predrasude, poprijeki pogle podsmijesi, okretanje glave, sažaljenja, isključivanje iz redovitog života i getoiziranje nego li sama bolest i nedostatci koje imaju. (Tomislavgrad, 24. studenoga 2016.)  

Za dobro raspoloženje i zdravlje redovito uzimaj dozu humora i tabletu smijeha, što stvara imunitet protiv neraspoloženja i potištenosti, jamčeći vitalnost i dugovječnost mladosti duha. (Tomislavgrad, 25. studenoga 2016.)     

Oni koji se susretnu s bolešću i slabošću tijela nerijetko znaju upasti u krizu potištenosti duha i neraspoloženja duše, što će ih kao u žrvnju satirati i mljeti sve dok ne prihvate novonastalo stanje i s tim počnu živjeti. (Tomislavgrad, 25. studenoga 2016.)         

Roditelje, rodbinu i nevjestu ne biramo, dok prijatelje, suprug(u)a i kumove možemo izabrati. Svatko od ljudi ima vlastitu narav koja je u mnogom i genetski uvjetovana, ali radom na sebi možemo se mijenjati. Sebe svakako ili donekle, ali druge teško ili nikako! (Tomislavgrad, 25. studenoga 2016.)            

U početku bijaše R(r)iječ, kava i razgovor. Odatle se sve razvijalo dalje i naprijed. I tako u svemu do dana današnjega! (Tomislavgrad, 25. studenoga 2016.)           

Kaže se da je: „Bolje: zamjerit se s vragom nego sa ženom“. Jer vrag se otjera blagoslovljenom vodom, postom i molitvom, dok će žena ako se zamjeri kad-tad vratiti! (Tomislavgrad, 25. studenoga 2016.)           

Izreka nas poučava: „Vrana vrani, oči ne vadi“. Ne može se reći da je tako među dvjema ženama, koje se ne podnose! (Tomislavgrad, 25. studenoga 2016.)           

Prvi dojam nerijetko zna biti varljiv i u mnogome drugačiji od prave istine i bitne stvarnosti! (Tomislavgrad, 26. studenoga 2016.)           

Zapažamo vjernike katolike revnije i od samoga Pape, aktivne u molitvenim (karizmatskim) grupama, zborovima, hodočašćima koji su ogrezli u ogovaranju i etiketiranju drugih te širenju svakovrsnog zla, što zaudara na sve strane i odudara od onoga što bi trebali biti. (Tomislavgrad, 26. studenoga 2016.)           

Najteže ovisnosti su droga, alkohol, kocka, pušenje i vlast. Od svih se nekako oslobodimo ali od vlasti vrlo teško, jer je želja za vlašću nezasitna! (Tomislavgrad, 27. studenoga 2016.)           

Ljubav udahnjuje životu smisao! (Tomislavgrad, 27. studenoga 2016.)           

Kod nekih prigoda i proslava ljudi se daruju u znak pažnje, ali počesto i kako bi nadomjestili vlastitu nutarnju prazninu. (Tomislavgrad, 27. studenoga 2016.)           

Luksuz pojačanog odmora i dokolice

U suvremenom svijetu stresne užurbanosti i kroničnog aktivizma od vremena do vremena potrebno je za bolje psiho-fizičko zdravlje iznaći i priuštiti luksuz pojačanog odmora i dokolice. (Tomislavgrad, 29. studenoga 2016.)            

Zdrava svađa i bolesna šutnja

Upoznao sam ljude osjetljive na sitne riječi i male sugestije, koji se uvrijede i posvađaju na „mrtvo ime“, te nakon toga godinama nose ljutnju ne želeći razgovarati niti oprostiti. Isto tako i one s kojima se dođe u otvoreni verbalni sukob, a preko toga gotovo odmah ili brzo prijeđu, ali kojih je jako malo. U svakom slučaju zdrava svađa bolja je od bolesne šutnje! (Tomislavgrad, 29. studenoga 2016.)           

Pčelinje društvo naprednije je od ljudskog po boljem odnosu između broja jedinki radilica i trutova u što se možemo ugledati. (Tomislavgrad, 29. studenoga 2016.)           

 

fra Mate Tadić         

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME