Nedjelja, 09 Listopad 2016 18:10

Premostiti odnos mladih i starih

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

 

Između mladih i starih vlada vječni sukob, nerazumijevanje i rivalstvo! Stari s iskustvom života drže društvo, vlast i novac, što teško iz ruku puštaju. S godinama bi trebali steći mudrost, ali nerijetko porastu u zloći, čangrizavosti i senilnosti. Mladi su puni životnih ideala i oduševljenja, ali još neiskusni i ovisni o drugima. Po prirodi radoznali, željni spoznaje i „vlastitog mjesta pod nebom“, često su nestrpljivi u sazrijevanju i čekanju prilike za njih. Umjesnošću pomirenja i gradnje mostova između razlike dobi i mentaliteta, ujedinjavanjem iskustva i poleta, urodilo bi višestrukim zajedničkim plodovima, uzajamnom pomoću i suradnjom između mladih i starih. (Zagreb, 9. listopada 2016.)

 

USTRAJNA MOLITVA

Nerijetko se zna dogoditi da djeca dok su malena, ukućanima pripovijedaju sve što su doživjeli u školi, na ulici, među kolegama. Što se više približavaju pubertetu, zanimanje za razgovor se smanjuje i roditelji sve manje znaju o njima. Na kraju su im stariji prihvatljivi samo kad im nešto treba, prvenstveno novac ili potpuna sloboda.

Nismo li katkada i mi kršćani takvi u svom odnosu prema Bogu - zakašnjele pubertetlije?! Kao vjernicima svima nam je poznato što je molitva i koja je njena važnost u našem životu. Ali iako molimo, često znamo tražiti i moljakati stvari, a ne Boga. Zato nije čudo da se mnogi umore tako moleći, jer kažu „više nema koristi“. Ako i nastave moliti, to zna biti iz nekog osjećaja obveze ili iz straha da ne bi bili kažnjeni.

Bogočovjek Isus iz Nazareta uvjerava svoje učenike da ne smiju sumnjati u uslišanost svoje molitve. Jedini preduvjet je da poslušaju njegov savjet i ne daju se pokolebati, ako im se i čini da njihova molitva ne donosi ploda ili im je možda postala preteškom. Naša molitva najčešće je na kušnji zbog naše sebičnosti, kojom želimo što brže doći do naših ciljeva. Sveta misa velika je i najsavršenija molitva, koju kršćani mogu uputiti Bogu u zajedništvu jednih s drugima. (Tomislavgrad, 17. listopada 2010.)

MLADIĆI I DJEVOJKE U GODINAMA

Popriličan broj naših mladića i djevojaka u godinama čini se imaju predrasude prema suprotnom spolu i strah od životne odgovornosti! Prema ženi ili muškarcu, njenoj ljepoti i njegovoj snazi imaju „platonski odnos i ljubav“ divljenja iz daljine i prikrajka, a sami ostaju pasivni i neodlučni za bilo što poduzeti u vlastitom životu. Radije ostaju sami i nerodni poput suhih trupaca, čime snose suodgovornost za izumiranje i nestanak vlastite obitelji, mjesta i naroda. (Zagreb, 8. listopada 2016.)

 

POTICAJNE MISLI

Hladnoća je nedostatak topline,

tama manjak svjetla,

a zlo izostanak dobra.

Ne pripisujmo negativnom snagu koju po sebi nema.

Jer dobar čovjek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo!

(Tomislavgrad, 29. rujna 2005.)

 

U životu je nepotrebno i suvišno zamarati se lošim i pesimističnim ljudima, koji nas obeshrabruju uzrokujući nemir i guraju na rub očaja. U svakom slučaju poželjno je živjeti život i radovati se s dobrim i optimističnim ljudima, koji ulijevaju snagu, zračeći mirom i dobrotom. (Tomislavgrad, 21. rujna 2016.)

Pesimizam je bolest koji se očituje u gubitku nade da je moguće dalje živjeti, kad sve postaje uzaludnost i besmisao. Takvo stanje vodi u očaj i depresiju, dok nas k nadi vodi Kristovo uskrsnuće. Nada ne dopušta bijeg u prošlost nego poziva u život, dok se ljudi nade ne mire s postojećim stanjem već zauzimaju za smisleno. (Tomislavgrad, 21. rujna 2016.)   

 Tko moli za druge on ustvari moli za sebe! (Tomislavgrad, 21. rujna 2016.)

Životi ljudi ispisane su počesto tragi-komične dramske priče što se izvode na pozornici kazališta svijeta s uvodom, zapletom, vrhuncem i raspletom od kojih svaka ima mudru poruku. (Tomislavgrad, 23. rujna 2016.)

 Uspjeh učenika u životu i zvanju njihovom učitelju, najbolja je plaća i zahvalnost za sav uloženi trud! (Tomislavgrad, 23. rujna 2016.)

Kao što se u gnijezdu ptići izlegu, odrastu, odlepršaju i samostalno grade vlastiti dom, na sličan se način i čovjek u obitelji rodi, odraste i samostalno krene svojim putem. Svaka od životinjskih vrsta taj instinktivni zakon u sebi upisani poštuje, samo kod razumskih ljudi postoji odstupanje kada se djeca cijeloga života posesivno vežu uz roditelje i rodno obitavalište, te nikad ne odrastu niti sazriju za samostalan život. (Tomislavgrad, 24. rujna 2016.)   

Dani i godine našega života padaju i lete poput sasušenih listova na jesenjem vjetru, mladost prolazi i starimo. Od stabla ostaje deblo s ogoljenim granama, a od čovjeka duša u tijelu koja vapi za vječnim životom i neprolaznom mladošću. (Tomislavgrad, 25. rujna 2016.)   

Prijateljstvo je najosjetljivije na neiskrenost i laž. Jer gdje ne može biti povjerenja, ne može biti niti iskrenosti. A tu onda neće biti pravog ni trajnog prijateljstva, nego će se pojaviti sumnja i ljubomora. (Tomislavgrad, 25. rujna 2016.)

S pravom se kaže: „Podaj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je ustvari!“ Ima ih koji dok obnašaju neku važniju službu uz koju se veže vlast da im se  osobnost izobliči, jer postaju poput tirana i puni sebe. Ali nakon što izgube vlast dvolično se prilagođuju situaciji, te se raznježe da bi ih na ranu previli dok u njima i dalje ostaje skriveni otrov. (Tomislavgrad, 26. rujna 2016.)

Može se čuti izreka: „Onakav kakav je netko na takav način promatra i doživljava svijet i druge ljude oko sebe!“ Ipak, nerijetko se ne možemo načuditi nekim ljudima kako olako „padnu“ na nečiji osmijeh ili laskavu sugestiju, te na brzinu prosude da je taj dobar i dobronamjeran. Ne shvaćaju kako je za pravilnu prosudbu potrebno prema izreci starih „s nekim vreću soli pojesti!“ (Tomislavgrad, 27. rujna 2016.)

 Imati životni smisao znači svaki se dan sjetiti da smo nekome vrijedni, od nekoga željeni, voljeni i cijenjeni, što nas pokreće, daje snagu i sigurnost za podnijeti i nadvladati i ono gotovo nemoguće. (Tomislavgrad, 27. rujna 2016.)

Lijekovi za suvremenog čovjeka kojim ublažuje rane vlastite duše i ljudi oko sebe je znati reći: hvala, oprosti, volim te! (Zagreb, 2. listopada 2016.)

Iskustveno se u nijansama razlikuje iskrenost ljudi iz različitih mjesta i podneblja s kojima dolazimo u doticaj. Jedni nam iznose mišljenje izravno u lice, drugi govore iza leđa, treći umotano i dvolično: lijepo u lice – ružno iza leđa. Iskrenost svakako utječe na poštenje, a oboje na mentalitet i običaje ljudi! (Zagreb, 2. listopada 2016.)  

Prigovaramo li drugima zbog opore naravi i nalazimo li im mnoštvo mana, pogledajmo se u ogledalo, zastanimo i zagledajmo u vlastitu sliku pa ćemo ako imamo zrno poštenja u mnogome prepoznati sebe, nama znane nedostatke od kojih ćemo se zacrvenjeti u obrazima. (Zagreb, 3. listopada 2016.)  

 Kao što ne nalazimo jabuke bez petiljke i koštica, teško pronalazimo čovjeka bez mana i propusta. (Zagreb, 3. listopada 2016.)

 Znak svetosti u suvremenom svijetu očituje se kod ljudi radosna duha i blagog pogleda punog nade. (Zagreb, 3. listopada 2016.)

 Kod „mlina u praznom hodu“ velika kamenja su u neprestanoj vrtnji, ali bez usipanja žita i mljevenja u brašno. Slično je kod ljudi koji su puni primamljivih priča, velikih planova i slatkastih obećanja! (Zagreb, 4. listopada 2016.)

Živi u stalnoj vjeri i nadi da će sve biti dobro, ali neprestano budi pripravan na sve! (Zagreb, 4. listopada 2016.)

 Više-manje svaki čovjek misli kako je sam sebi dovoljno pametan, dok ljudi redovito drže da nisu sebi dovoljno bogati. (Zagreb, 6. listopada 2016.)

Ljudi su redovito širokogrudni u mudrijaškim pričama i savjetima, dok konkretna pomoć kao potvrda izrečenih riječi dolazi od onih sa širokim srcem od kojih se možda nikada ne bi nadali. (Zagreb, 7. listopada 2016.)

 

fra Mate Tadić/tomislavcity

Foto: Ilustracija 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME