Ponedjeljak, 05 Rujan 2016 21:41

Suvremeno modificirane generacije

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

 

S približavanjem školske i vjeronaučne godine u masmedijima se aktualizirao govor o „đačkom standardu“. I to potrebi državnog sufinanciranja toplog obroka, prijevoza do škole u što se neslužbeno ubraja osobno posjedovanje mobilnih, računalnih i tablet uređaja, džeparca, vlastite sobe… Sve to u mnogome poskupljuje rođenje svakog novog djeteta u obiteljima, uza sve negativne statistike nataliteta i izumiranja cjelokupnog naroda. Radi svega toga nemali se broj roditelja uz svu ekonomsku krizu stavlja u nezavidan položaj i neugodnu situaciju pred javnošću kroz obzire pred drugima, etiketiranje, te društvenim trendom.

Jer je danas postalo sramota ne imati što uključuje sve i odmah, a ne kao u prijašnja vremena da se „pružimo koliki nam je prekrivač“. I to kako u gradnji kuće za stanovanje, završavanju školovanja, osposobljavanju u struci, kao i u nabavci svakodnevnih stvari što se postupno ostvarivalo tijekom cijeloga života i radnoga vijeka.   

Pošto sam generacija 1970-tih godina 20. stoljeća, sjećanje me vodi u osamdesete i devedesete godina, kada smo bili školarci da današnji mentalitet sagledam u svjetlu svojega vremena. I to ne što time pokazujem kako starim ili jer želim pronaći razloge za prigovaranje današnjim generacijama. U svakom slučaju prednost je što današnje generacije žive u kakvom-takvom miru bez ratne psihoze, neizvjesnosti, općih opasnosti i stradanja na bojištima čemu su bile izložene naše generacije, a prije toga življenje u vremenu komunističke diktature, zarobljenosti i straha biti ono što jesi i slobodnog izricanja osobnih misli i osjećaja.  

Oni koji su nastavu pohađali iz daljih mjesta imali su bus-liniju za prijevoz, ali ne i mi koji smo tijekom osnovnog i srednjeg školovanja pješačili dva i pol do tri kilometra po svim vremenskim (ne)prilikama. I to gazeći po snijegu, ledu, kiši, sparini, počesto put prikraćujući prečicama preko njiva i sporednih putova. Izloženi opasnosti nesavjesnih vozača bez pješačke staze, prijelaza i semafora, dok smo kao zaštitu od snježnih nanosa i oštrih bura koristili prtinu ispod nasada topola i divljih voćki.

Topli obrok bio je pridržan radnicima u tvornicama i uredima što đacima nije bilo niti poznato, osim toplog obroka doma prije polaska u školu u rano jutro s kruhom i mlijekom ili smo sa sobom nosili sendvič za okrjepu na velikom odmoru. Bilo je i onih čiji su roditelji imali inozemne plaće i mirovine, te su mogli priuštiti jelo u gradskim ćevabdžinicama i buregdžinicama.

Preživjeli smo cijelo to vrijeme bez sve suvremene tehnike uz angažiranje i sudjelovanje u zajedničkim druženjima i „društvenim igrama“. Unatoč svemu tome iz tih generacija obrazovano je i osposobljeno za mnogobrojna zvanja i struke, koje su djelatne i aktivne na svim razinama društvenog, poduzetnog i političkog života. Nameće se upit: Trebaju li djeca školarci imati baš sve kako bi uspjeli u školovanju, zvanju i životu? Zar ih ne otupljuje ako im sve priuštimo, te gube potrebu odgovornosti, želje za uspjehom i napretkom?!

Kaže se kako želimo li upropastiti svoje dijete da mu ispunimo svaku želju i dadnemo što god od nas zatraži. Zar se napredak i uspjeh novih generacija ne bi trebao zasnivati na ostvarivanju i p(d)ostizanju novih izazova, koji se pred nas postavljaju?! Ako sve imamo nerijetko se više predajemo ljenčarenju, bahatosti, nemarnosti, mentalitetu gotovana i uživanju.

Osjetiti se dijelom ljudske civilizacije, uljudnosti i svega što generacije kroz povijest pridonose kroz razvoj ljudske misli, ideja i napretka, te od sebe doprinijeti prema mogućnosti pred svakoga od nas se postavlja kao stalna potreba, ideal i uzor. (Tomislavgrad, 30. kolovoza 2016.)    

 

POTICAJNE MISLI

Kad je Bog u pitanju, utješno je barem to što se ne trebamo bojati nikakvih veza. Njegova su vrata, svima jednako otvorena. Treba samo htjeti na njih ući! (Posušje, 22. kolovoza 2004.) 

 

Bezobrazni ljudi nemaju obraza, poštenja, niti granica! Na svoju ruku nam učine štetu kako bi se na prigovore bez grižnje savjesti, bahato ponašali vrijeđajući i uz to besramno tražili da im dodatno prema želji damo što im nedostaje. (Tomislavgrad, 17. kolovoza 2016.) 

 

Zemljom prolazimo tek kao putnici, kratko se zadržavajući i ostavljajući trag po čemu nas ljudi pamte. (Tomislavgrad, 17. kolovoza 2016.) 

 

Vrhunac dvoličnosti nekih ljudi je što govore kako nas vole i uz to grle, a ustvari nas preziru i prikriveno mrze! (Tomislavgrad, 17. kolovoza 2016.)  

 

Uvijek volite, cijenite i poštujte svoju domovinu, obitelj, srce, poštenje te dostojanstvo i nikada ih nemojte žrtvovati. (Tomislavgrad, 18. kolovoza 2016.)  

 

Ništa se u svijetu i životu svakoga od nas ne događa slučajno, niti su ljudi koji nas okružuju tek slučajnost. Sve ima svoje razloge i smisao postojanja, događanja i prisutnosti! (Tomislavgrad, 18. kolovoza 2016.)  

 

Kao što bi u jelu trebali biti umjereni kako ne bi postali pretili i doveli u opasnost vlastito zdravlje, potrebno je imati mjeru da ne pretjeramo u manonima slave, vlasti i bogatstva, te izgubimo sami sebe. (Tomislavgrad, 18. kolovoza 2016.)  

 

Milosrdni Bože, Ti svoju svemoć i jakost najviše pokazuješ blagošću i suosjećanjem sa slabima i nevoljnima. Mi ljudi počesto smo osorni, kruti i oštri jedni prema drugima. Daj mi blago, osjetljivo i obazrivo srce za bližnje i sve s kojima se susrećem, kako bih mogao od Tebe očekivati očinski blagi pogled i ruku pomoćnicu. (Tomislavgrad, 19. kolovoza 2016.)  

 

Naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme znak je vlastite sreće, blagoslova i nesvakidašnjeg trenutka, što nam može promijeniti život i usmjeriti budućnost. (Tomislavgrad, 19. kolovoza 2016.) 

 

Mnoštvo tragičnih slučajeva je u kojima roditelji maltretiraju i iskorištavaju vlastitu djecu, ali nemali broj primjera je gdje su djeca nasilna prema roditeljima a uz to ih i izrabljuju do krajnosti i u poznim godinama. (Tomislavgrad, 19. kolovoza 2016.) 

 

Zanimljivi su mi primjeri kada izvrsne učenice napuste daljnje školovanje, kako bi se udale i osnovale obitelj. S druge strane po malo mi je čudno što se intelektualke vežu i uđu u brak s muškarcima prosječne naobrazbe ili fizičkim radnicima. Na koncu zaključujem da je tu ipak riječ o ljubavi, koja ne poznaje ljudske obzire niti granice! (Tomislavgrad, 21. kolovoza 2016.) 

 

U životinjskom svijetu vlada zakon jačega u borbi za opstanak i preživljavanje. Jači grabe sebi veće komade kod razdiobe plijena, dok mlađi i slabiji čekaju da jači ostare i oslabe te im ustupe svoja mjesta. Nažalost i među ljudima pokatkad vlada, zakon jačega i mentalitet čopora. Pa se uzdižemo i izdižemo, svađamo i glođemo u drugima gledajući rivale i neprijatelje a ne suradnike, prijatelje i bližnje. (Tomislavgrad, 29. kolovoza 2010.)

 

Put kojim sigurno koračamo k samoostvarenju i ispunjenju životnog cilja popločan je ljudskošću, dobrotom i savjesnim obavljanjem svakodnevnih dužnosti. (Tomislavgrad, 27. kolovoza 2016.) 

 

Kad smo zaokupljeni poslom osjećamo se korisnima i kreativnima pri čemu vrijeme jako brzo prolazi, dok je u radu spas od dokolice, lijenosti i dosade. (Tomislavgrad, 28. kolovoza 2016.) 

 

Šutnja ima više lica i naličja što određuje i njeno značenje! U nekim zgodama 'šutnja je zlato' ili 'najbolji odgovor budali', dok u drugim prigodama 'šutimo jer s tim se slažemo' ili 'šutnja povlači odgovornost i posljedice'. Šutnja je rječiti govor, čije značenje trebamo znati prepoznati i čitati! (Tomislavgrad, 29. kolovoza 2016.)    

 

Riječi i nesvjesno vrijeđaju i ranjavaju poput otrovnih strijela, koje se zabadaju u srce i dušu. Svako novo prisjećanje na njih kao da ih dublje tjera, pri čemu osjećamo veću bol i krvarenje. (Tomislavgrad, 29. kolovoza 2016.)    

 

Način na koji se netko odnosi prema nama pokazuje njegovo pravo lice, a ne odražava našu narav. (Tomislavgrad, 29. kolovoza 2016.)    

 

Fra Mate Tadić/tomislavcity

 

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME