Petak, 26 Svibanj 2017 08:11

„Ne znam ja što si ti mislio, nego čujem što si rekao!“

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

 

ISUS I SAI BABA

 

Dana 24. travnja 2011. javljeno je kako je umro indijski duhovni vođa i čudotvorac Sai Baba, koji je sebe smatrao i božanstvom. Umrli su Budha, Konfucije, Muhamed, kao i mnogi osnivači religija i duhovnih pokreta. Svi su pokopani i uglavnom im se zna za grob u kojem i dandanas počivaju. Nitko se od njih. nije ponovno vratio niti oživio.

I Isus iz Nazareta je umro – ali ne prirodnom smrću - kao ovi prije nabrojeni, nego mučeničkom na križu. Koji je Bogu sebe prinio kao žrtvu za grijehe i otkupljenje ljudi. Kao Sin Božji, objavio je ljudima Oca nebeskoga. On je ponovno oživio uskrsnuvši od mrtvih te živi i dandanas. Na Uskrs slavimo taj najveći događaj u povijesti čovječanstva i Kristovo najveće čudo. A vjerujemo da ćemo i mi na isti način uskrsnuti, koji u Krista vjerujemo. (Tomislavgrad, 24. travnja 2011.)

 

MIJENJATI SAMOGA SEBE

Ljudi gledajući u svijetu i u sredini gdje žive nepravde, kriminal, nejednakosti i zlo često upadaju u malodušje, jer ništa od toga ne mogu promijeniti, niti utjecati na ishod događaja. Zato se proširuje mentalitet da kad ne možeš ništa promijeniti, barem nešto za sebe makar i na nepravedan način ušićari. Svatko od nas ima svoj djelokrug u obitelji, školi, radnom mjestu, među bližnjima i prijateljima, gdje može mijenjati samoga sebe, a na taj način druge, okolinu i svijet. Budemo li tako razmišljali i ponašali se, oko nas će se stvarati krugovi pozitivnog djelovanja, koji će se dalje širiti. (Posušje, 12. lipnja 2003.)

 

OČITOVANJE NAŠE VELIČINE I USPJEHA

U spremnosti i raspoloživosti da drugima pomognemo i razumijemo ih,

očituje se veličina naše osobe i priznanje da su i drugi vrijedni.

U vrednovanju veličine i uspjeha drugih,

očituje se naš vlastiti uspjeh i širina duše.

A nažalost, tako je mnogo umišljenih veličina i toliko mnogo sitnih duša!  

(Tomislavgrad, 17. travnja 2013.)

 

PREDRASUDE

Danas su u obavijestima svi koji završavaju osnovnu ili srednju školu, pozvani da se prijave k nama u sjemenište ili u postolaturu. Jer svi drže kako je nama lijepo pa neka oprobaju i okušaju se!

U svezi s ovim u jednoj zgodi za susreta sa starijim čovjekom – njemačkim umirovljenikom Stipom, upita me: „Kako si ti?“ Odgovaram mu: „Prilično dobro!“ Na to Stipe nastavlja: „Ma jašta nego dobro! Vama je lijepo! Ništa ne radite, dobro jedete, dobro pijete. A nikakve brige nemate!“ Na to ja prihvatih i odgovaram: „Naravno, dobro si rekao nikakvog ja posla nemam. Evo cijeli sam dan spavao i odmarao. Pa sam sad izišao malo vani da protegnem noge.“ Po malo zbunjeno odvrati mi: „Pa nisam ja baš tako mislio!“ Odvraćam mu: „Ne znam ja što si ti mislio, nego čujem što si rekao!“  (Tomislavgrad, 16. lipnja 2013.)

 

ZAJEDNIČKI ŽIVOT UZ BOŽJI BLAGOSLOV

Koncem ljeta 2011. razgovarao sam s dugogodišnjom prijateljicom, koja se uvijek izjašnjavala kao praktična vjernica. To se u zadnje vrijeme promijenilo, jer već više od godinu dana živi slobodno i nevjenčano u divljoj vezi s čovjekom za koga kaže da ga voli. Još odgađaju vjenčanje, dok ne kako kaže ne stvore čvrsti ekonomski uvjeti i sigurnost za zajednički život. Sve moje riječi, sugestije, nagovaranja i činjenice, protumačila je kao napad na sebe i omalovažavanje svoje osobe što mi nije bilo niti na kraj pameti. Uvjeravala me u ispravnost njihove odluke, a radi neodobravanja takve veze sa mnom više ne želi niti razgovarati.

Njoj i tom čovjeku je najvažnije da se vole, čime opravdavaju takvo ponašanje, koje je kako reče postalo uobičajeno i normalno među mladima. A svima koji su vjernici te uz to i katolici, jasno je kako je to teški grijeh protiv Božjega zakona i Kristova učenja o bračnoj svetosti i sakramentalnoj nerazrješivosti - kojega Crkva naučava. Svjesni smo da se radi ustvari o priležništvu ma koliko nam to možda izgledalo teško prihvatiti, jer se čini kao povreda osobne slobode i izbora. Ali to je ustvari ropstvo, svjetskim trendovima te svojim požudama i hirovima. Uz opomenu i svjedočenje za istinu na što se često ostaje gluhima i tvrdoga srca, preostaje da ovakve ljude u svojim molitvama preporučimo Božjem milosrđu. Kako bi uredili svoje stanje i od Boga tražili blagoslov za zajednički život, te uklonili javnu sablazan i grijeh.

        

CJELOVITE PRIPREME

U pripremama za utakmice na europskom nogometnom prvenstvu EURO 2008. Austrija – Švicarska, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić u razgovoru s novinarima 16. lipnja 2008. dao je zanimljivu izjavu. Rekao je da se hrvatski nogometaši uz kondicijske i nogometne priprave, imaju i duhovne priprave za nastupe na utakmicama. Prije odlaska na europsko nogometno prvenstvo budući da su svi igrači vjernici posjetili su Međugorje uz sudjelovanje na molitvi, Misi i pričesti za Božju pomoć, što smatraju važnim za voljnu motiviranost. Igrače je posjetio i karizmatik don Zlatko Sudac s njima razgovarao i davao im duhovnu pomoć i moralnu podršku. Ovaj duhovni dio u čovjeku uz bliski odnos sa razgovorom s igračima, hrvatski nogometni izbornik smatra potrebnim i važnim. I jer se nisu oslanjali samo na svoje snage već i u Božju pomoć pobjeđivali su, a lakše će i poraz podnijeti. Ovo bi i nama vjernicima jako koristilo da prihvatimo i usvojimo za rast u svom duhovnom životu. (Tomislavgrad, 16. lipnja 2008.)

 

SVOJEGLAVOST

Kad se magarac zaintači, svojeglavo prkosi svojemu gospodaru sve dok ne popusti i instinktivno ne shvati da nema ništa od inaćenja i svojeglavosti. Na sličan način i kad se žena prkosno naljuti, ne želi razgovarati niti popustiti na taj način želi pokazati svoje neslaganje i nezadovoljstvo, te drugu stranu pokušava prisiliti da popusti njenim zahtjevima. Ali na kraju kad-tad spozna da nema ništa od prkosne šutnje i svojeglavosti! (Tomislavgrad, 20. lipnja 2013.)

 

        

fra Mate Tadić

Više u ovoj kategoriji: « Uskrsnuće Materijalno i duhovno »

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME