Nedjelja, 19 Ožujak 2017 07:50

Odazvati se pozivu?!

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

ODAZVATI SE POZIVU?!

U povijesti Božje objave i na stranicama Svetoga Pisma susrećemo različite vrste ljudi s njihovim osobinama i naravima. Tako se Noa znao napiti, Jona je bježao od Boga, Mojsije je bio mucavac, Sara nestrpljiva, Mirjam ogovarala, Ilija ćudljiv, Abraham u dubokoj starosti, Jakov varalica, David je imao izvanbračnu aferu, Gideon je bio nesiguran, Izaija se držao nesposobnim, Petar je imao tešku narav, Toma je sumnjao, Pavao je bio ubojica, Zakej niska rasta, Marta se mnogo brinula, a Lazar mrtav... A koja je naša moguća isprika? Može li nas Bog zasaditi u svom vrtu da donesemo plod i upotrijebiti u svom planu? On ne poziva osposobljene, nego osposobljava pozvane. Naše je da se odazovemo i vjerujemo! (Tomislavgrad, 2. listopada 2015.)   

BOŽJI SINOVI I KĆERI PO SAKRAMENTIMA INICIJACIJE

         Luka evanđelist o Isusovom krštenju piše: „Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Lk 3, 21-22)". Poput Krista i mi smo kao kršćani, koji pripadamo Kristu primili sakrament krštenja. Doduše, većinom kao djeca uz obećanje naših roditelja i kumova da će nam prenijeti i svjedočiti kršćansku vjeru. Tu istu vjeru smo u krizmi, osobno potvrdili i obvezali se rasti u njoj drugima je svjedočeći.

         Međutim, svjedoci smo kako je na krštenju a tako i na krizmi, mnogima najvažnija izvanjska proslava uz što se vežu i bogata darivanja. U tom mnogima prepreka nije niti recesijska kriza, jer držimo kako moramo imati kao i drugi, ako ne još i više. A iz obzira pred drugima, postaje najvažnije što će nam drugi reći i kakav dojam ostaviti. Stvarni učinak i važnost ovih temeljnih sakramenata kršćanske inicijacije – uvođenja u kršćanstvo s darovima Duha Svetoga, kao da su zanemareni i ostaju nepoznati.       

         Nakon simboličnog krštenja sa željom da se poistovjeti s nama ljudima, Isus odlazi u pustinju duhovno se pripremiti u postu i molitvi za naviještanje Kraljevstva nebeskoga. Nameće nam se upit: Svjedočimo li svojim životom i stavom ono čemu smo povjerovali i u čemu trebamo vjernički rasti?

Uistinu, daje nam se veliko otajstvo i nudi Božja milost s neprocjenljivim darovima. Koliko smo i jesmo li toga vrijedni i nastojimo li biti? Ujedno, zadobismo i veliku obvezu rasta i svjedočenja, svoga kršćanstva i pripadnosti Kristu. Jesmo li toga svjesni i koliko u tom rastemo? 

         Gospodine Isuse, pomozi nam da budemo svjedoci onoga na što smo pozvani! Da bi u potpunosti bili istinski Božji sinovi i kćeri.

ŽIVOTNI KRIŽEVI

         Izreka kaže kako: „Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu.“ To je želja ozdravljenja i boljeg zdravlja, misleći na tjelesno zdravlje. Sv. Franjo Asiški u životu kroz četrdeset pet godina imao je oko četrdeset različitih bolesti da bi na koncu i oslijepio. I sv. Klara Asiška kroz dvadeset godina imala je jedan oblik tjelesne uzetosti. Rekli bismo da je to strašno! Ipak, ovi mladi ljudi zračili su duhovnom vedrinom i duhovnim zdravljem, jer kaže se: koga Bog ljubi, tome šalje i životne križeve ali i svoju snagu. Gospodine daj nam svoju milost pa traži od nas što hoćeš! (Tomislavgrad, sv. Franjo Asiški, 4. listopada 2015.)    

SLOBODA VLASTITOG MIŠLJENJA I IZBORA

         Zasigurno su nam poznati oni koji širokogrudno serviraju svoje mišljenje i sipaju savjete kao iz rukava! A kad ih odbijemo u ime slobode izbora i vlastitog razmišljanja ne mogu nam oprostiti, nego skupljeni gnjev u hipu poput pljuska na nas prospu. Ostati staložen i ne reagirati na isti način ključ je ne raskidanja odnosa, kada se naši sugovornici „ispušu“, umire i „spuste na zemlju“, kako bi nastupio stabilniji suodnos. (Tomislavgrad, 5. veljače 2016.)

ZLOPAMTILA!

         Zlopamtila su (ne)ljudi koji nam usprkos isprici i žaljenju uvijek iznova predbacuju i kao zastavama mašu ispred očiju, onim što smo protiv njih i njihove volje učinili. Takvi ne poznaju praštanja niti milosrđa pa zahvaljujemo što sam Bog nije nemilosrdan poput njih, jer nam ništa ne bi bilo oprošteno niti otpušteno. (Tomislavgrad, 12. veljače 2016.)

PISANJE

         S pisanjem je kao s gradnjom kuće! Prije kopanja temelja potrebno je izraditi projekt, pribaviti željeznu armaturu, blokove, cigle za zidanje kao i cement koji će sve povezivati u čvrsto zdanje s podrumom, katovima i potkrovljem. Kod pisanja je potrebno osmisliti nacrt rada ili članka, pronaći dobru literaturu koju ćemo iščitavati uz važnije bilješke s uvodom, razvijanjem teme sa pregradama poglavlja i naslova, te na koncu  zaključka. (Tomislavgrad, 19. veljače 2016.)   

KAKO S ONIMA KOJI NAM ZAGORČAVAJU ŽIVOT?

         Svatko u struci i na radnom mjestu ima onih koji su zavidni i žele mu zagorčavati život. Samo je pitanje umješnosti i mudrosti kako s takvima uspjeti izići na kraj, jer nas žele spustiti na svoju razinu i pred drugima poniziti. Često puta najbolje je pred takvima ostati smiren i burno ne reagirati na izazivanja, nego rješavati probleme ne na „svoju ruku“ već na višoj instanci s nadređenima. U „ugrijanim“ situacijama naši rivali na ovakav način dobiju „lekciju i po ušima“, a mi potrebnu zaštitu i najbolji sretan svršetak u nemogućim okolnostima. (Tomislavgrad, 29. veljače 2016.)

OSOBNOST, SAMOSVIJEST, DOSTOJANSTVO

Imam svoju osobnost, vlastitu samosvijest i vrijedno dostojanstvo, te mi ne pada na um bilo kome se uvlačiti u zadnjicu pa sve da mu je sv. Petar otac. Radim ono što volim i volim ono što radim, a kome ne odgovara(m) ne mora sa mnom imati velikog posla. Poštujem svakoga i sa svima mogu onako i onoliko kako i koliko je moguće, ali ne dopuštam nikome da me ugrožava i sa mnom manipulira sve da mu je kruna na glavi. (Tomislavgrad, 12. ožujka 2016.)

BOLEST I POTEŠKOĆE KAO KAZNA?

         Sjedim ispred ordinacije sa svojim štapićem i čekam prozivku. U blizini sjedi starija zagorska babica, koja mi reče: „Ja vas žalim, jesi jadan!“ Velim: „Gospođo, vi u govoru samo jedne rečenice kao i većina kajkavaca, miješate padeže, množinu i jedninu! A zašto bih bio jadan? Ja nisam jadan!“ Odgovara: „Žalim sve koji su bolesni i s poteškoćama, jer ih je Bog tako kaznio! Kako to može učiniti Bog, koji je dobar?“ Na to ću: „Gospođo, dobro je s drugima suosjećati, ali ne i sažalijevati ih. A ne mislim da je bolest kazna od Boga, nego do toga dođe u određenim okolnostima i uvjetima.  Od Njega sve trebamo prihvatiti, jer će sve voditi na dobro! U krivu ste i dobro bi vam došla bolja vjerska pouka“

         Ovakva i slična razmišljanja nisu nam strana čuti u današnjem svijetu i društvu. U reklamnim porukama slavi se mladost, zdravlje, vitalnost, uspjeh, bogatstvo, slava. Ako smo ovakvi drže nas sretnima. S druge strane starost, bolest, tromost, neuspjeh, siromaštvo, zapostavljenost smatraju se nesrećom. Ustvari pitamo se jesmo li i koliko odmakli od uvjerenja i vjere starozavjetnog biblijskog čovjeka, te imamo li u sebi nešto od Kristova evanđeoskog duha i nauka?! Znajući kako su stari i bolesni većinom izmješteni iz prirodnog obiteljskoga okružja i stavljeni u bolnička geta i staračke domove, ovakvi stavovi nas i ne začuđuju.

         Krist je imao sućuti, suosjećanja i ruku pomoćnicu prema svima koje je svijet držao kažnjenima, odbačenima i prezrenima. Potaknuti tim slično su stoljećima mnogi nakon njega činili, vraćajući oduzeto ljudsko  dostojanstvo i poštovanje. I svatko od nas slično može činiti za početak barem ne sažalijevajući ljude u bolesti, nevolji i s različitim poteškoćama, ali za koje ćemo imati okrjepljujuću riječ i ruku suosjećanja! (Krapinske Toplice, 3. ožujka 2017.)  

VJERA I OSOBNI SUSRET S BOGOM – LIJEK SUVREMENOG BEZBOŠTVA

         Pred svetkovinu Svih svetih od prijatelja sam primio zanimljivu SMS poruku: «Suvremeni čovjek današnjice se ne boji Boga, ali se zato boji ptičje gripe te umjesto da zavrne vrat svojemu bezboštvu u strahu zavrće vratove pticama.»

Ova misao me podsjetila na događaj nakon propovijedanja sv. Pavla u Maloazijskom gradu Listri, na svom Prvom misijskom putovanju. Oduševljeni njegovim riječima, Grci ga htjedoše prozvati bogom govorništva - Hermesom. Pavao s Barnabom na to povika: «I mi smo smrtnici kao i vi! Ali vam kao Radosnu vijest donosimo da se obratite od tih ispraznih stvorova živome Bogu (Dj 14, 14-15).» Sv. Petar nas opominje: Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta (usp. 1Pt 1, 18-19).

Ljudi su s pravom brzo i učinkovito reagirali u sprječavanju virusa zarazne ptičje gripe. Međutim, često smo mlitavi, spori i neučinkoviti u sprječavanju širenja «zaraze» grijeha, loših navika i suvremene bezbožnosti obožavanja svijeta koji se u nama i oko nas šire izazivajući nered i «epidemiju» u čovjekovoj duši, koja se liječi preventivom vjere u osobnom susretu sa živim Bogom.

Čovjekova krhkosti otpornost

         Čovjek je osjetljiv i nestalan poput biljke, te ga i najmanji lahor „vjetra“ odnese a stisak „mraza“ lako pokosi. U isto vrijeme otporniji je od bilo koje životinje i prilagođava se najgorim uvjetima, te može podnijeti što graniči s (ne)mogućim. (Krapinske Toplice, 3. ožujka 2017.)

Žena i odgovor

         Žena drži kako nam na upit uvijek nije dužna odgovoriti, te da nas šutnjom može i ignorirati. Ali kad ona pita smatra kako smo joj dužni odgovoriti, te sumnja da smo se naljutili i čudi se ako je šutnjom ignoriramo. (Zagreb, 11. ožujka 2017.)

 

Pokazatelj stvarne veličine

Pokazati lice ljudskosti i znak dobrote ne samo onima koji nam odgovaraju nego i drugačijima s kojima se sukobljavamo ili nas ne podnose, odlika je čovjekove stvarne veličine i širine pogleda. (Zagreb, 12. ožujka 2017.)

 

fra Mate Tadić

Više u ovoj kategoriji: « To je ljubav

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME