Ponedjeljak, 28 Studeni 2016 20:35

Malena Lijepa naša i još manja Draga naša ipak su uspjele biti sportske velesile!

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

 

Malobrojni hrvatski narod ima uspješne sportaše u svim sposrtskim disciplinama. Da su tako uspješni političari, gdje bi nam bio kraj!?

Piše: Ante Matić
Kad bih morao nekom Amerikancu, Englezu, Francuzu, Rusu, Japancu ili Kinezu odgovoriti na pitanje: tko su i kakvi su Hrvati? – teško bih mogao smoći snage i reći istinu. Možda smo u svemu uspješni osim vlasti i politike. Dokaz toj tragičnoj istini je današnja Hrvatska u kojoj je 156 stranke i 52 tisuća raznih udruga, nekoliko stotina tajkuna, bogatuna i stotine tisuća siromaha, koji životare. U hrvatskoj vlasti i politici ima više lječnika nego u svim zemljama starog kontineta. U hrvatskoj vlasti i politici najmanje je onih, koji su se za to obrazovali i koji to znaju raditi. Kad uporedite hrvatskog političara i sportaša, to vam je kao nebo i zemlja. Zašto je tomu tako, ja ne znam, a ako netko zna neka nas pouči, neka nam otvori oči o bijedi hrvatske politike i vlasti i uspješnim hrvatskim sportašima u svim sportskim disciplinama.
U hrvatskom sportu nema partizana i ustaša, nema ateista i teista, nema gnostika, vjernika i agnostika, nema stračarenja, nema svetosavaca i skojevaca, nema naših i vaših...
Hrvati imaju ono što su zaslužili. Bog im dao zemne ljepote kakve se rijetko mogu vidjeti na planetu, a oni to nisu znali cijeniti, niti su znali jedan drugoga cijeniti. Ne znam ima li naroda koji tako brzo zaboravlja i oprašta neoprostivo, i koji je toliko naivan, da je to strašno. Povijesno gledano, u vlasti i politici, uvijek su isplivali na površinu nesupjeli primjerci ljudske vrste, mediokriteti, i bili krivi drugi za sve njihove promašaje, nesreće, stradanja i neuspjehe. Krivnja je u njima. Niti su toliko krivi naši pohlepni, „zločasti“ susjedi, već je problem u Hrvatima, naivcima, hlebincima, ovisnicima o nekim moćnicima, i o nekim susjedima za koje se drže kao pijan plota. Najočitiji slučaj te hrvatske naive i političke sljepoće, pogotovu lijevih, partizana i komunista, njihovih potomaka, koji su ovisnici o svetosavcima kao neki ljudi o drogi, alkoholu ili pušenju. Pogotovu su tomu skloni Hrvati komunističkog mentalnog sklopa.
Idu mi na živce Hrvati po zanimanju. Em su zavidni, em jedan drugomu podmeću svakojake prljavštine, em se međusobno znaju i ubijati, (dokaz tomu je najveći svjetski rat i poraće), em su im stalno drugi krivi, a ne vide svoje gluposti, svoje političke i ine sljepoće, svoju naivnost, svoje živo zlo. Nikad nisu bili složni, niti su pred svijetom rekli: mi smo Hrvati i šlus. Uvijek im je trebao netko drugi gospodariti, a kad je to povijesnim okolnostima, bio Hrvat, nisu ga slušali, poštivali, niti su znali vladati sobom, a znali su smaknuti svoje vladare, ustanike i borce za hrvatsku slobodu, kao što su to učinili Petru, Zvonimiru, Zrinskom, Frankopanima, Gupcu, Vokiću, Lorkoviću, Bušiću, Paradžiku...
Kad bi se izbrojali hramovi u kojima su ubijeni ljudi, u kojima je Hrvat ubio Hrvata tek bi se tada shvatio taj narod, koji sebe drži super moralnim, katoličkim i dobrim. Hrvati se međusobno ne vole, ne poštivaju, ne cijene, nesložni su, skloni sluganstvu; oni jednostavno ne mogu vidjeti uspjeh jedan drugomu – i to je razlog što su robovali stoljećima drugima. Drugi su im uvijek bili dobri i služili su nekim eurpskim vladarima odano, vjerno i pouzdano. Zar nisu bili sluge Franaka, Germana, Latina, Talijana, Mađara, Austrijanaca, Turaka, Srba…
Hrvati pokazuju svu svoju raskoš podjela: tako se dijele na Hercegovce, Bosance, Dalmatince, Posavce, Slavonce, Podravce, Međimurce, Istrane, Ličane, Banijce, Zagorce, Prigorce, Moslavce, Bunjevce, Šokce ... a dioba na ustaše i partizane najtragičnija je u svekolikoj hrvatskoj povijesti. Ta dioba još uvijek traje. Pomirba Hrvata, nažalost, nije uspjela. Lustracija, nažalost, nije provedena i sad imamo to što imamo, razjedinjen narod, ponižen, obmanjen, izranjen, beskrajno strpljiv, vjeran jedino Bogu i...
Dva su Zagorca u posljednjih pedeset godina stvorila dvije države, mali Joža iz Komrovca (ako je od tamo!) postade "najveći sin naroda i narodnosti", stvorio je Jugoslaviju, a drugi Zagorac Franjo iz Trgovišća, obnovi Hrvatsku, isčupavši je iz srpskog „bratskog zagrljaja“, kojoj se još ne znaju stvarne međe, ni odakle počinje, dokle seže, s kim sve graniči (Piranska vala, Gera, Ada na Dunavu, granica na Uni, Boka kotorska...) Prvi Zagorac maršal dao je smaknuti stotine tisuća Hrvata u ratu i poslije rata, a drugi Zagorac, njegov general uspio je nekako odvojiti i osamostaliti Hrvatsku od „bratskih naroda“ Jugoslavije. Taj narod hrvatski, koji je propatio kao malo koji narod u dvadesetom stoljeću.
I zamislite, taj monstrum Tito, ime njegovo kočoperi se na hrvatsklim trgovima i ulicama. Kažem i ne lažem, jedino me raduje u ovoj zemlji Hrvata i ostalih radnih ljudi i građana, su hrvatski sportaši. Njima skidam kapu, a sve ostalo što se događa nanosi mi bol neprebol, kojoj kao da nema lijeka. A kako će ga i biti, kad hrvatski liječnici bježe iz bolnica u političare i vlast, pa sve više bolujemo od onoga čime nas liječe oni i hrvatski političari.

 

Napomena: Tekstovi i kolumne objavljeni na portalu ne izražavaju nužno stavove i mišljenje uredništva portala, već su osobni stavovi autora.

 

Ante Matić - članci

Lis 01, 2017

Tko je zaslužan za pripajanje Istre…

ZVIZGA DRUGOVA ISTRIJANA Piše: Ante Matić Držao…

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME