Petak, 07 Listopad 2016 10:41

Kako je mungosa ujela mina, a Pavla apostola zmija

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)



Mine su kao zmije i vrebaju iz potaje. Kad je čovjek nagazi ili joj se približi, ona ga ujede. Ali, mungosu, kažu, ona ne može nauditi. Nije mogla nauditi ni Pavlu apostolu na Mljetu.

Piše: Ante Matić

U vrijeme hrvatskog obrambenog i oslobodilačkog rata, kojeg su neki mudrijaši službeno nazvali Domovinski rat, postrojbe hrvatske vojske su spontano dobivale imena zvijeri i životinja, pa su se tako neki naši vojnici prozvali: tigrovi, pume, vukovi, kopci, poskoci, mungosi... Ta imena imala su smisla jer smo tada borili se protiv zvijeri u ljudskim spodobama. I mungosi imaju i danas smisla.

Zadržimo se na mungosima. To su životinje koje tamane zmije. Tako se zovu danas ljudi koji razminiravaju Hrvatsku, koja je, kako se zna, posijana minama od strane srpskih agresora. Mine se tako namnožile, da ih se teško riješiti.

Kad su se zmije toliko namnožile na jednom hrvatskom otoku, na kojem je bio sveti Pavao kao brodlomac 63 godine poslije Isusove muke i uskrsnuća, kažem i ne lažem, na otoku Mljetu su se toliko bile namnožile otrovnice, da su dopremili mungose, koji su vremenom potamanili zmije, a onda su se mungosi toliko namnožili da je bio problem kako se njih riješiti. Neki teološki budalaši kažu da je sveti Pavao apostol bio na Malti, na kojoj nije bilo nikad zmija, a nema ih ni danas. U ona davna vremena hrvatski otok Mljet i otok Malta zvali su istim imenom – Melita. Tada je Pavla apostola kao brodolomca na Mljetu - Meliti ujela zmija otrovnica. Točnije ujeo ga je poskok. Ništa mu se nije dogodilo, kao što se mungosu ništa ne dogodi. Tada je apostol Pavao pokrstio ilirsko pleme, koje je živjelo na Mljetu i koje ga je ugostilo i na odlasku bogato podarilo poputbinom. Otada počinje pokrštenje Hrvata, jer su Hrvati kasnije to pleme kroatizirali, kao što su prije njih Rimljani ilirska plemena romanizirali. Pustimo sad tu povijesnu istinu i teološku krivotvorinu, a vratimo se hrvatskim mungosima. To su ljudi koji uništavaju mine. Dogodi se, pa mina ubije mungosa. Mine su kao zmije i vrebaju iz potaje.

Ima stvari i događaja u ovoj zemlji Hrvatskoj, koji čovjeka raduju, a puno je više onih koji čovjeka zabrinu, oneraspolože, pa čak i rasrde do te mjere, da bi nekoga, a koga zaboga, pošteno odalami po labrnji iz koje iskače laži i krivotvorine.

Prije par dana su preko televizije i radija javili da je mina ubila mungosa, a prije mjesec dana su javili kako je zmija ujela nekog čovjeka iz okolice Zadra. Znali smo odmah ime i prezime čovjeka kojeg je ujela zmija. Poginuli čovjek od mine, kao da je poginulo pile. Pile nema imena. Mungos nema imena. Svaki mungos je mungos. Ali, mungos koji je poginuo od mine ima svoje ime i prezime.

U vijestima poginuli mungos nema imena, ni prezimena. Samo se dojavnik jada kako je iza poginula mungosa ostalo dvoje malodobne djece.
Ako poginuli mungos nema imena, onda su iza mungosa ostali mungosići. Poginuo je čovjek, koji ima svoje ime i prezime. Zaboga, nije kriminalac, niti je protiv njega otvoren proces gonjenja i suđenja, pa se prešućuje ime i prezime stradalog čovjeka, koji je raziminiravajući miniranu Hrvatsku, poginuo na radnom mjestu.

Ponavljam i ljut sam radi toga, što se prešućuje ime i prezime poginulog čovjeka u minskom polju. Hoću njegovu biografiju. Neka je svi znaju i zapamte, imenom i prezimenom, da je poginuo još jedan hrvatski branitelj i hranitelj svoje obitelji.

 

Napomena: Tekstovi i kolumne objavljeni na portalu ne izražavaju nužno stavove i mišljenje uredništva portala, već su osobni stavovi autora.

Ante Matić - članci

Velj 28, 2017

Ante Matić: Otvoreno pismo biskupu…

Štovani! Međugorsko čudo traje od 1981. godine i…

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME