Nedjelja, 01 Listopad 2017 21:35

Tko je zaslužan za pripajanje Istre Hrvatskoj?

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)


ZVIZGA DRUGOVA ISTRIJANA

Piše: Ante Matić

Držao sam moju nedavno rođenu unučicu Klaru na krilu kad su u Pazinu počeli zvizgu na spomen Katoličke crkve i don Bože Milanovića. Na djelu se očitovalo partizansko ludila istarskih antifašista i fašista, pa je malo falilo da mi unuka ne padne iz ruku, dok je predsjednica države Hrvatske govorila u Pazinu na obljetnicu pripojenja Istre zemlji Hrvatskoj. Jako mi je žao što je unuka tako mala, pa joj ne mogu reći istinu o istarskim antifašistima, o istarskim partizanima, o istarskim fašistima, o istarskim katolicima, o istarskim Istrijanima, o istarskim Istranima, o istarskom katoličkom puku, o istarskom katoličkom kleru i, napokon o velikom čovjeku iz Istre don Boži Milanoviću. Kad poraste, pričat ću joj ovo što sada kazujem vama, koji čitate ovaj portal. Dakle, bilo je to ovako.

U jesen 1963. godine sjedio sam u klupi s Josipom Bozanićem, danas kardinalom u prvoj klupi do prozora u pazinskoj gimnaziji. Za katedrom stajao je profesor i direktor gimnazije don Božo Milanović i pričao kako je Istra pripojena Hrvatskoj. Ja ću vama prepričati što je tada nama gimnazijalcima sjemeništarcima govorio do Božo koji je predavao filozofiju i povijest. Najprije je dao kratku povijest od Ilira, Kelta i Rimljana do Hrvata i počeo pričati strahote koje su Musolinijevi fašisti radili Hrvatima u Istri u vrijeme velikog svjetskog rata. Sve su htjeli potalijančit, sve hrvatsko uništiti, zbrisati s lica zemlje što su nam namrijeli vjekovi i ostavili preci. Posve je bilo normalno da su se najprije pobunili katolički svećenici iz Istre na čelu s don Božom Milanovićem, koji je u ime hrvatskog katoličkog puka i katoličkih svećenika žalio se Papi, slao pismene predstavke Musoliniju i s oltara govorio o zlima koje talijanski katolici rade hrvatskim katolicima. I ta zlostavljanja trajala su do pada Musolinija. Padom Musolinija 1943. godine Pavelić je pokušao pripojit Istru Hrvatskoj, što je ostalo neriješeno sve do iza rata kad je međunarodna komisija priznala pazinsku Povelju o pripajanju Istre matici Hrvatskoj.

U međuvremenu, u tom praznom prostoru od 1943. do 1947. godine događale su se neke čudne stvari, koje nam je ispričao don Božo. Tako su, kazuje profesor Milanović, mnogi iz Slovenije dolazili k njemu i tražili da se Istra pripoji Sloveniji. Jedan od njih je Kardelj koji je Boži davao do znanja da bi Istra trebala biti pripojena Sloveniji. Božo ga je na fin način otkantao. Također, godine 1946. Janko Kralj, iz Gorice, nečasno je nudio dr. Boži Milanoviću veliku svotu novaca da pristane na pripojenje hrvatskih župa Sloveniji. Milanović je to odmah odbio.U tim zavrzlamama oko pripajanja Istre zemlji Hrvatskoj, bitnu ulogu odigrao je visoki časnik francuske vojske, koji je bio član međunarodne komisije za rješavanje tršćanske krize i pripajanje Istre. Poznavao je Božu otprije, pa mu je rekao u povjerenju, kao poznaniku sa studija na Sorboni, da međunarodnoj komisiji dostavi popis stanovništva u Istri u zadnjih 100 godina. Božo je donio popis za trista godina, pa je po tom popisu (tko živi na teritoriju poluotoka Istre), ispadalo da su Hrvati 86 posto, a ostali su Talijani i Slovenci i nešto malo Srba, koji su naseljavani od 1918. Pukovnik je predočio Komisiji Milanovićevu statistiku, pa je Rus rekao: harašo, a Amerikanac okej i tako je Istra pripojena Hrvatskoj.

Dakle, glavnu ulogu u pripajanje istre odigrali su istarski svećenici na čelu s Božom Milanovićem i francuskim pukovnikom, praktičnim katolikom, Božinim poznanikom i kolegom sa studija na Sorboni.

Ako je tako kako ispriča don Božo, a jest tako, pa tko su te spodobe u pazinskoj dvorani koji su zviždali predsjednici države Hrvatske, Kolindi na spomen Katoličke crkve, svećenstva i don Bože Milanovića, tko si ti ljudi i komu su i zašto zviždali?

Kad je don Boži ispričao kako je Istra pripojena Hrvatskoj, onda se na kraju jetko našalio i ispričao što je doživio u Beogradu kad ga je Tito pozvao da mu uruči orden zasluga za narod i diplomu priznanje za njegov veliki doprinos pripajanja Istre Hrvatskoj. Tito ga je primio u dvanaest sati, uručio mu je orden zasluge za narod, diploma priznanja, malo s njim popričao i rastali su se uz Titovu i usmenu zahvalu. Dao mi je taj orden i taj papir, požali nam se don Božo, a nije ga pozvao na ručak, što je don Božo očekivao. Božo i jedan mladi svećenik, koji je s njim išao u Beograd, otišli su u restoran u centru Beograda ručati. Kad je konobar donio jelo i stavio ispred njih na stol, Božo se prikrižio, a konobar videći to, poče glasno prosvjedovati: ”Slušaj, bre, džukelo, koga provociraš…“

Božo nije znao što je džukela, a slutio je da je to nešto ružno, pa je zamolio konobara da dođe šef sale, jer mu ima nešto važno reći. Konobar ga nastavio vrijeđati sve dok Božo nije izvadio orden. Kad je to konobar ugledao, jednostavno je pobjegao od Bože i stola. Ubrzo je došao šef restorana i biranim se riječima ispričavao don Boži za uvrede koje mu je sprašio u lice njegov konobar, pa je rekao da će mu dati otkaz.

Božo je rekao:

“Nemojte to raditi, molim Vas. Konobaru je zasmetao moj kolar i moje križanje. Da nisam imao kolar oko vrata, i da se nisam prekrižio prije jela, što uvijek činim od kad znam za sebe, konobar bi me poslužio kao i ostale u ovom restoranu. Zato, nemojte ga tjerati s posla, jer ga ja ne želim imati na duši”.

Čuvši to, šef restorana je rekao, da kuća časti i može jesti što god želi na račun Dušanova grada. Tako se zvao restoran.

Na kraju, Božo se jetko našalio: Jeli smo šniclu cara Lazara!

 

 

Ante Matić - članci

Lis 01, 2017

Tko je zaslužan za pripajanje Istre…

ZVIZGA DRUGOVA ISTRIJANA Piše: Ante Matić Držao…

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME